REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-700/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Nataši Babić, u ostavinskom postupku iza pok. PO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1943. a umrle **.**.2020., odlučujući o žalbi DO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Horvat, odvjetnik u Zagrebu, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-7081/2023-94 od 7. siječnja 2025., dana 22. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba DO te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-7081/2023-94 od 7. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbačen je kao nedopušten podnesak DO od 30. prosinca 2024.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija DO iz svih zakonom određenih razloga tj. zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede odredbi ostavinskog i izvanparničnog postupka. Ističe da se sukladno članku 354. stavku 2. točki 11. Zakona o parničnom postupku u vezi s člankom 175. stavkom 1. Zakona o nasljeđivanju i člankom 44. Zakona o izvanparničnom postupku ukazuje da je donošenjem pobijanog rješenja počinjena bitna povreda odredbi postupka budući da rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer je izreka rješenja nerazumljiva i obrazloženje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama uz što ne sadrži pozivanje na pravni temeljem za odbacivanje podneska. Nadalje, ne postoji pravna osnova za odbacivanje predmetnog podneska budući da niti jedan od naprijed navedenih zakona kojima se uređuje ostavinski postupak ne predviđa nedopuštene podneske niti sadrži pretpostavke za dopustivost podnesaka, već jedino za urednost podnesaka (članak 109. Zakona o parničnom postupku). Jedino se neuredni podnesci eventualno mogu odbaciti, međutim odredbe zakona ne dopuštaju odbacivanje podnesaka po kriteriju osobe podnositelja. Nadalje, pored toga što uopće nije vidljivo temeljem koje odredbe je sud odbacio predmetni podnesak, sud se pogrešno poziva i tumači odredbu u članku 179. Zakona o nasljeđivanju kada navodi da zainteresirana osoba nije stranka u smislu tog članka. Naime, navedena odredba nije isključiva u pogledu osoba, zbog čega zainteresirana osoba ima položaj stranke u ovom postupku sukladno članku 5. Zakona o izvanparničnom postupku, a sukladno kojem se kao lex posterior trebaju tumačiti i odredbe Zakona o nasljeđivanju. Sud je propustio primijeniti odredbu u članku 219. stavku 2. Zakona o nasljeđivanju, koja glasi: „(2) Sud o pravima odlučuje, u pravilu, pošto je zainteresiranim osobama omogućio da daju potrebne izjave. Tijekom ostavinskog postupka zainteresirane osobe mogu davati izjave bez nazočnosti drugih zainteresiranih osoba, i nije potrebno da se u svakom slučaju tim osobama omogući da se očituju o izjavama drugih zainteresiranih osoba.“. Jednako tako, sud je zanemario odredbu članka 221. stavka 2. Zakona o nasljeđivanju, koja glasi: „(2) Ako popis imovine nije obavljen, sud može, na temelju podataka koje su mu dale zainteresirane osobe, sam utvrditi što ulazi u ostavinu.“. Dodatno, iz sudske prakse drugostupanjskih sudova jasno proizlazi da status zainteresirane osobe u ostavinskom postupku imaju i osobe koje nisu stranke u smislu članka 179. Zakona o nasljeđivanju, ali imaju pravni interes da se zakonito i pravilno utvrdi ostavinska masa odnosno nasljednici, pa takve osobe mogu sudjelovati u ostavinskom postupku. DO ima pravni interes da kao zainteresirana osoba sudjeluje u postupku i da se zakonito i pravilno utvrdi ostavinska masa jer je navodna naknadno pronađena imovina direktno tiče njene imovine. S obzirom na navedene odredbe Zakona o nasljeđivanju, kao i onu iz članka 181. stavka 2. Zakona o nasljeđivanju, te odredbe Zakona o izvanparničnom postupku, DO je nužno dopustiti sudjelovanje u predmetnom postupku kao zainteresiranoj osobi jer bi na njen položaj utjecala potencijalna odluka donesena temeljem nevjerodostojnih i neoriginalnih isprava koje je FO dostavio u predmetnom postupku, a koje isprave nisu i ne mogu biti vjerodostojne. Naime, da originali predmetnih isprava postoji FO bi ih dostavio sudu, međutim isti nije niti pokušao dati razloge zbog kojih bi bio spriječen to učiniti. Naime, prijedlog FO za raspoređivanjem naknadno pronađene imovine temelji se na premisi da ostavinsku masu predstavljaju prava iz Kupoprodajnog ugovora (pravnog posla s potencijalno stvarnopravnim učincima), a koji je pravni posao ostaviteljica navodno sklopila s pravnim prednikom zainteresirane osobe, glede stana sada u vlasništvu zainteresirane osobe. Međutim, FO u predmetnom postupku nije sudu dostavio na uvid originale naprijed navedenog ugovora i tabularne izjave usprkos rješenju suda od 13. veljače 2024. donesenog na ročištu te rješenju poslovni broj O-7081/2023-76 od 29. travnja 2024., kojim je pozvan postupiti po navedenom raspravnom rješenju od 13. veljače 2024. Stoga, zainteresirana osoba i dalje izričito osporava da prava iz navedenog ugovora jesu ostavinska masa tj. da bi takav ugovor bio sklopljen, uz što osporava vjerodostojnost isprava koje je predlagatelj dostavio na spis jedino u kopiji. Postupanje suda predstavlja povredu prava na pravično suđenje u smislu Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s obzirom da je DO uskraćen pristup sudu, pravo na saslušanje, pravo na dokaz, pravo na nepristranost u suđenju, a što dovodi do povrede prava vlasništva iz protokola 1. navedene konvencije, te predstavlja i povredu korespondentnih ustavnih prava DO, uključujući i jamstvo prava vlasništva. Predlaže drugostupanjskom sudu ukinuti pobijano rješenje u cijelosti.

3. Žalba DO nije osnovana.

4. Prvostupanjskim rješenjem odbačen je kao nedopušten podnesak DO od 30. prosinca 2024., s obrazloženjem da je odredbom članka 179. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015. i 14/2019. - dalje: ZN) propisano da se strankom u smislu tog Zakona smatraju nasljednici i zapisovnici kao i druge osobe koje ostvaruju neko pravo iz ostavine. DO nije niti nasljednik niti zapisovnik ostaviteljice niti ostvaruje bilo kakva prava iz ostavine ostaviteljice, već je DO treća osoba s kojom je ostaviteljica bila, a njen nasljednik FO se i sada nalazi u sporu vezano za stan koji se navodi kao predmet Kupoprodajnog ugovora od 26. kolovoza 2018. Dakle, kako DO nije stranka ovog postupka u smislu članka 179. ZN-a, ista nije niti ovlaštena na podnošenje bilo kakvih podnesaka, prijedloga i zahtjeva u ovom postupku.

5. Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita te u njenom donošenu nije ostvaren niti jedan žalbeni razlog, pa tako niti bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti na koje ukazuje žaliteljica.

6. Pravilno je prvostupanjski sud naveo da žaliteljica nije nasljednica ostaviteljice i ne ostvaruje nikakvo pravo iz ostavine, pa ne može niti biti stranka ostavinskog postupka u smislu članka 179. ZN-a. Žaliteljica svoje pravo na predmetni stan ne ostvaruje po osnovu nasljeđivanja, nego se radi o sporu iz Kupoprodajnog ugovora, o čemu se i vodi parnica, u kojoj žaliteljica može ostvariti svoja prava na koja se poziva.

7. Neosnovano žaliteljica navodi da je sud propustio primijeniti odredbu članka 219. stavka 2. ZN-a, a koja glasi: „Sud o pravima odlučuje, u pravilu, pošto je zainteresiranim osobama omogućio da daju potrebne izjave. Tijekom ostavinskog postupka zainteresirane osobe mogu davati izjave bez nazočnosti drugih zainteresiranih osoba i nije potrebno da se u svakom slučaju tim osobama omogući da se očituju o izjavama drugih zainteresiranih osoba.“ Jednako tako, sud je zanemario odredbu članka 221. stavka 2. ZN-a, a koja glasi: „Ako popis imovine nije obavljen, sud može, na temelju podataka koje su mu dale zainteresirane osobe, sam utvrditi što ulazi u ostavinu.“ Naime, pod zainteresiranim osobama u ostavinskom postupku smatraju se one koje polažu neko pravo po osnovi nasljeđivanja, a što nije slučaj sa žaliteljicom. Također sud je na temelju podataka nasljednika ocijenio da li predmetni stan predstavlja ostavinsku imovinu.

8. Dakle, kako je pravilno prvostupanjski sud uskratio žaliteljici svojstvo stranke, pa i zainteresirane osobe u ovom ostavinskom postupku, jer njeni zahtjevi ne proizlaze s osnova nasljeđivanja, to je žalba žaliteljice odbijena kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje temeljem članka 380. stavka 2. ZPP-a, koji se primjenjuje po članku 175. stavku 2. ZN-a.

U Puli-Pola 22. svibnja 2025.

Sutkinja:

Nataša Babić