REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-1687/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o., Zagreb, Ulica Frana Folnegovića 1, OIB 83416546499, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Šunić i Lisec d.o.o., Zagreb, protiv tužene UUO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Lana Srkoč, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-193/2024-5 od 29. kolovoza 2024., dana 22. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice te se u pobijanom dijelu - točka I. i II. izreke, potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv- 193/2024-5 od 29. kolovoza 2024.
II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troškova žalbe kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom odlukom presuđeno je:
„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Stjepana Volarića iz Jastrebarskog, poslovni broj Ovrv-17924/2023 od 11. ožujka 2024., kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 71,18 EUR, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od;
- 1,73 EUR od 01.10.2020. pa do isplate,
- 3,23 EUR od 02.11.2020. pa do isplate,
- 3,47 EUR od 04.01.2021. pa do isplate,
- 4,79 EUR od 04.01.2021. pa do isplate,
- 3,90 EUR od 01.02.2021. pa do isplate,
- 5,26 EUR od 01.03.2021. pa do isplate,
- 4,55 EUR od 01.04.2021. pa do isplate,
- 5,57 EUR od 03.05.2021. pa do isplate,
- 4,43 EUR od 01.06.2021. pa do isplate,
- 4,35 EUR od 01.07.2021. pa do isplate,
- 10,93 EUR od 02.08.2021. pa do isplate,
- 4,69 EUR od 01.09.2021. pa do isplate,
- 3,13 EUR od 01.10.2021. pa do isplate,
- 5,06 EUR od 02.11.2021. pa do isplate,
- 6,09 EUR od 01.12.2021. pa do isplate po stopi koja se od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak postupka u iznosu od 150,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 29. kolovoza 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Tužitelj se odbija sa zahtjevom za naknadom troškova postupka preko iznosa dosuđenog u toč. II. Izreke“,
a riješio je da se odbija prijedlog tužitelja za održavanje ročišta u ovoj pravnoj stvari.
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu u točki I. i II. izreke navedene presudu pobija tuženica zbog pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredaba parničnog postupka. Ističe da je sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi odredbe članka 8. i članka 221.a Zakona o parničnom postupka, a što je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, te povrede pravila postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, proturječi sama sebi i nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava. Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njenu žalbu uvaži, presudu preinači sukladno njenim žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovni postupak. Potražuje troškove žalbe.
3. Sa žalbom tuženice postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).
3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
4. Žalba tuženice nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev za isplatu dospjelih a neplaćenih računa za utrošak vode u iznosu od ukupno 71,18 eur, koje potraživanje tužitelj temelji na vjerodostojnoj ispravi – izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, koje se odnosi na dospjele naknade za isporučenu komunalnu uslugu opskrbe vodom za nekretninu na potrošačkom mjestu u [adresa], broj obveznika 3944938 i to za razdoblje od rujna 2020. do studenog 2021. Radi se o nekretnini na kojoj je registriran kupac odvjetnički ured Vesna Pušić Miličević, a nekretnina je u vlasništvu ovdje tuženice kao fizičke osobe.
5.1. Predmetnom presudom, sud prvoga stupnja zahtjev tužitelja u cijelosti je prihvatio kao osnovan - održao je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Stjepana Volarića iz Jastrebarskog, poslovni broj Ovrv-17924/2023 od 11. ožujka 2024., kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 71,18 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose pobliže opisane kao u točki I. izreke presude, uz obrazloženje u osnovnom da je tužitelj materijalnom dokumentacijom koja prileži predmetu (izvatkom iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja i ispostavljenim računima) dokazao da je tuženica u utuženom vremenskom periodu bila evidentirana kao korisnica vodne usluge tužitelja i obveznik plaćanja – u tom pravcu sud nije kao osnovan prihvatio prigovor promašene pasivne legitimacije, pa kako nije dokazala da je svoju obvezu ispunila (što konačni nije niti sporno), odnosno da je platila u cijelosti pruženu uslugu (u odnosu na koju se potrošnja vode obračunavala prema kategoriji za ostale korisnike jer tuženica nije dokazala da stan u dijelu i kojem koristi za potrebe kućanstva a kako to tvrdi), to je isto dužna učiniti u iznosu i rokovima kako je to navedeno u izreci presude. Svoju odluku sud prvoga stupnja utemeljio je na Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga te odredbi članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.).
6. U provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP u vezi sa člankom 457. ZPP, pa tako ne postoji ni bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju upućuje tuženica svojim žalbenim navodima, jer pobijana presuda nema proturječnosti ni nejasnoća kao ni drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
6.1. Prema odredbi članka 467. stavak 1. i 2. ZPP presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. toga Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a povodom te žalbe ne primjenjuju se odredbe članka 370. tog Zakona.
6.2. Stoga, obzirom na sadržaj navedene zakonske odredbe (argumentum a contrario), valja zaključiti da se u postupku u sporovima male vrijednosti žalba ne može podnijeti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa u ovom dijelu postupka o osnovanosti tuženičine žalbe valja odlučiti na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku.
7. Suprotno žalbenim navodima tuženice, pravilno je sud prvoga stupnja na utvrđeno činjenično stanje (koje kao što je prethodno navedeno ne može biti predmet preispitivanja od strane ovoga suda drugoga stupnja) primijenio materijalno pravo kada je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika, a kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju utuženi novčani iznos, onaj koji je sadržan u vjerodostojnoj ispravi i računima koji su dostavljeni u sudski spis.
7.1. Pravilnost i zakonitost predmetne presude ne dovode u pitanje žalbeni navodi tuženice, jer i po stavu ovoga suda drugoga stupnja, na tuženici je teret dokaza tvrdnje da stan u [adresa], u [adresa], koga je nesporno vlasnik, ne koristi u cijelosti za obavljanje svoje odvjetničke djelatnosti, odnosno da stan u dijelu koristi za stanovanje, pa da bi upravo u tom dijelu potrošnju vode trebalo obračunavati kao da se stan koristi za stanovanje.
7.2. Naime, točno je da predmetu prileži vlasnički list iz koga proizlazi da je tuženica kao fizička osoba vlasnica stana u [adresa] u odnosu na koji tužitelj pruža svoje usluge. Međutim, ta okolnost sama po sebi ne znači da je tužitelj potrošnju vode trebao obračunavati kao da se stan koristi za stanovanje, jer iz dokaza koji predmetu prileže - Zahtjev za promjenom naziva potrošača koji je podnijet od strane tuženice te podataka o potrošnji vode koje tužitelju dostavlja tvrtka koja je ugradila interni vodomjer u stanu tuženice, proizlazi da se stan tuženice u cijelosti koristi za obavljanje poslovne djelatnosti, sukladno kojoj činjenici tužitelj potrošnju vode za spornu nekretninu i obračunava prema kategoriji "ostali korisnici" a ne kao da se stan koristi (pa niti u dijelu) za stanovanje.
7.3. Dakle, prvostupanjski sud je na temelju valjano provedenog dokaznog postupka donio valjanu odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja, tu svoju odluku je valjano i obrazložio, a samo zbog činjenice da je time (tom odlukom) tuženici naloženo izvršenje određene činidbe (plaćanje novčane naknade za izvršenu joj uslugu isporuke vode) ne znači da su tuženici povrijeđena prava zajamčena Ustavom i člankom 1. Protokola uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, već naprotiv, time joj je naloženo da izvrši obvezu koju je propustila izvršiti.
8. Obzirom na uspjeh tužitelja s njegovim tužbenim zahtjevom, odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP, a po visini je pravilno odmjerena sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023.).
9. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu te donijeti odluku kao u izreci, a na temelju odredbe članka 368. ZPP.
10. Odluka o troškovima žalbe tuženice temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP.
U Puli-Pola 22. svibnja 2025.
Sutkinja:
Kristina Pavičić-Sirotić
