Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-311/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog GI, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ-a), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kov-49/2025-27 od 6. svibnja 2025., u sjednici održanoj 22. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog GI.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Čakovcu je na temelju čl. 127. st. 4. u svezi s čl. 123. st. 1. t. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-a – sud prvog stupnja propustio je naznačiti broj „Narodnih novina“ 72/25) protiv okrivljenog GI produljio istražni zatvor, koji mu se računa od 27. veljače 2025. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja je okrivljeni SI putem braniteljice po službenoj dužnosti Andreje Juričan, odvjetnice, pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom vijeću Županijskog suda u Varaždinu da pobijano rješenje ukine i okrivljenika pusti na slobodu ili da istražni zatvor zamijeni nekom blažom mjerom, npr. mjerom oduzimanja putne ili druge isprave za prijelaz državne granice.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-385/2025 od 21. svibnja 2025. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Okrivljenik smatra da prvostupanjski sud nije dostatno obrazložio zašto se svrha zbog koje mu je produljen istražni zatvor ne bi mogla postići nekom od mjera opreza, npr. mjerom oduzimanja putne ili druge isprave za prijelaz državne granice ili jamstvom, što po njegovom mišljenju osporeno rješenje čini manjkavim. Žalitelj time očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP- a mada se izrijekom ne poziva na tu zakonsku odredbu.

6. Suprotno naprijed iznijetom žalbenom prigovoru sud prvog stupnja je u dovoljnoj mjeri obrazložio svoj stav o nužnosti daljnje primjene upravo ove najteže mjere procesne prisile, pozivajući se na svoju argumentaciju kojom opravdava istražno- zatvorsku osnovu iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a, tako da prema ocjeni ovoga žalbenog suda nije počinjena bitna proceduralna povreda koja se sugerira predmetnom žalbom.

7. Budući da se žalbom ne osporava postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti, valja na ovome mjestu samo konstatirati da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio ovu odlučnu činjenicu, koja inače predstavlja temeljnu zakonsku pretpostavku za primjenu istražnog zatvora.

8. Okrivljenik osporava istražno-zatvorsku osnovu iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a (opasnost od bijega) tvrdeći da sama činjenica da je državljanin Estonije, gdje ima i prebivalište, ne može biti jedini i isključivi argument za produljenje istražnog zatvora (u žalbi se omaškom u pisanju koristi pojam „određivanje“). U tom kontekstu valja žalitelju skrenuti pozornost da činjenica da je on strani državljanin nije jedina na koju sud prvog stupnja temelji zaključak o postojanju objektivne i razumno predvidive opasnosti od bijega. Daljnje činjenice za takvo utvrđenje su da okrivljenik nema reguliran status u Republici Hrvatskoj, da osobno, obiteljski i poslovno nije vezan za Republiku Hrvatsku i da je nepravomoćnom presudom proglašen krivim za počinjenje predmetnog kaznenog djela te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, uz izricanje djelomične uvjetne osude u sklopu koje neuvjetovani dio kazne zatvora je određen u trajanju od deset mjeseci, a izrečena mu je i novčana kazna u iznosu od 2.000,00 eura.

9. Naprijed iznijete nepobitne činjenice i po uvjerenju ovoga žalbenog suda u svojoj ukupnosti i uzajamnoj povezanosti upućuju na konkretnu i realnu opasnost od okrivljenikova bijega, pri čemu blaže zakonske mjere (jamstvo, mjere opreza) ne predstavljaju dovoljno sigurnu i pouzdanu garanciju u preveniranju te opasnosti. Pri tome ne treba izgubiti iz vida i prirodu kaznenog djela za koju je okrivljenik nepravomoćno osuđen, a iz koje se dade osnovano zaključiti da su okrivljeniku poznati različiti modaliteti ilegalnog prelaska državne granice.

10. Slijedom navedenog žalba okrivljenika nije osnovana, a budući da oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, nije utvrđeno da su počinjene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 22. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Zdravko Pintarić