Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-312/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog DAI, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ-a), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-124/2025-9 od 8. svibnja 2025., u sjednici održanoj 22. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog DAI.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-a – sud prvog stupnja propustio je naznačiti broj „Narodnih novina“ 72/25) protiv okrivljenog DAI produljio istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a.

2. Protiv tog rješenja je okrivljeni DAI putem braniteljice po službenoj dužnosti Ivane Kostanjevec Rožmarić, odvjetnice, pravovremeno podnio žalbu „zbog povrede načela supsidijarnosti i razmjernosti primjene istražnog zatvora“, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i okrivljenika pusti na slobodu, odnosno da se umjesto istražnog zatvora okrivljeniku odrede mjere opreza iz čl. 98. ZKP-a

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-363/2025 od 22. svibnja 2025. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Budući da se žalbom ne osporavaju zakonske pretpostavke na temelju kojih je okrivljeniku produljen istražni zatvor, valja na ovome mjestu samo konstatirati da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio obje ove odlučne činjenice, tj. osnovanu sumnju da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti i istražno-zatvorsku osnovu iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a (opasnost od bijega).

6. Okrivljenik u žalbi isključivo pobija stajalište suda prvog stupnja o nužnosti daljnje primjene upravo ove najteže mjere procesne prisile, smatrajući da bi se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju mogla postići i blažim zakonskim mjerama (jamstvo, mjere opreza), zbog čega drži da je osporenom odlukom došlo do kršenja načela supsidijarnosti i razmjernosti kod primjene istražnog zatvora.

7. Suprotno naprijed iznijetom žalbenom stavu prvostupanjski sud je s pravom zaključio da je za otklanjanje istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a neophodno produljenje istražnog zatvora okrivljeniku. To posebice imajući u vidu težinu i vrstu kaznenog djela za koje se tereti, a koje je kroz dulje razdoblje uzelo velikog maha na teritoriju Republike Hrvatske i koje za sobom povlači ozbiljno sigurnosno pitanje. Osim toga kada se uzmu u obzir značaj i narav kaznenog djela za koje se okrivljenik osnovano sumnjiči, a koje se u svojoj osnovi svodi na krijumčarenje ljudi, tada se opravdano očekuje da su okrivljeniku jamačno poznati razni načini ilegalnog prelaska državne granice, pogotovo u situaciji suočenja s kaznom zatvora u trajanju od jedne do osam godina koja je zapriječena za kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ-a. Stoga i po ocjeni ovoga žalbenog suda blaže zakonske mjere u obliku jamstva i mjera opreza ne predstavljaju dovoljno sigurnu i pouzdanu garanciju u prevenciji konkretne istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a.

7.1. Točan je žalbeni navod da je okrivljenik državljanin Republike Mađarske – države članice Europske unije s kojom Republika Hrvatska ima izgrađene institucionalne i pravosudne mehanizme, kao što je npr. institut europskog uhidbenog naloga, no valja skrenuti pozornost žalitelju da je i za aktiviranje europskog uhidbenog naloga potrebno prethodno rješenje o određivanju istražnog zatvora.

7.2. Činjenica da je okrivljenik mlada osoba bez prethodnih kaznenih osuda nije takvog značaja da bi dovela u sumnju pravilnost pobijane odluke suda prvog stupnja.

8. Slijedom navedenog žalba okrivljenika nije osnovana, a budući da oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-25, nije utvrđeno da su počinjene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-25 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 22. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Zdravko Pintarić