Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-309/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog NH, zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ-a), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kov-78/2025-8 od 15. svibnja 2025., u sjednici održanoj 22. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog NH.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Čakovcu je na temelju čl. 127. st. 4. u svezi s čl. 131. st. 1. i primjenom čl. 123. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-a – sud prvog stupnja propustio je naznačiti broj „Narodnih novina“ 72/25) protiv okrivljenog NH produljio istražni zatvor, koji mu se računa od 25. travnja 2025. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja je okrivljeni NH osobno i putem braniteljice po službenoj dužnosti Maje Oreški, odvjetnice, pravovremeno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom vijeću nadležnog županijskog suda da ukine pobijano rješenje i nad okrivljenikom odredi mjere opreza iz čl. 98. st. 2. t. 3., 4. i 5. ZKP-a.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-361/2025 od 21. svibnja 2025. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Obje predmetne žalbe razmatrane su i obrazložene kao jedna jedinstvena cjelina jer su sadržajno komplementarne.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ponajprije valja konstatirati da je predmetna žalba promašena u odnosu na istražno-zatvorsku osnovu iz čl. 123. st. 1. t. 2. ZKP-a, budući da je pobijanim rješenjem okrivljeniku istražni zatvor produljen po istražno-zatvorskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a.

7. Budući da se žalbom ne osporavaju zakonske pretpostavke na temelju kojih je okrivljeniku produljen istražni zatvor (osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti i istražno-zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a u vidu tzv. iteracijske opasnosti) treba na ovome mjestu samo reći da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio obje ove odlučne činjenice.

8. Okrivljenik smatra da se svrha produljenja istražnog zatvora u njegovom slučaju može ostvariti primjenom blažih mjera opreza, pri čemu sugerira one iz čl. 98. st. 2. t. 3., 4. i 5. ZKP-a (obveza redovitog javljanja određenom državnom tijelu, zabrana približavanja ŠH i njezinoj obitelji i zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s ŠH i njezinom obitelji). To poradi toga što je iskazao određeni stupanj kritičnosti prema počinjenju kaznenog djela kojim se tereti, kao i odgovornosti prema svojoj obitelji, kćeri u dobi od 16 godina i roditeljima, a namjerava se preseliti u kuću roditelja, gdje mora skrbiti o bolesnom ocu. Ujedno ukazuje da je stalno zaposlen i da će daljnjim boravkom u istražnom zatvoru doći do ugrožavanja njegove egzistencije kao i egzistencije njegove obitelji.

9. Suprotno naprijed iznijetim žalbenim navodima sud prvog stupnja je u ovom slučaju ispravno zaključio o nužnosti primjene upravo ove najteže mjere procesne prisile. Argumentaciju koju je prvostupanjski sud u tom smislu iznio u točkama 17. i 18. obrazloženja osporenog rješenja u cijelosti prihvaća i ovaj žalbeni sud, a ona u potpunosti opravdava donošenje pobijane odluke o istražnom zatvoru. Činjenice na koje se okrivljenik poziva u žalbi su paušalne i ničime potkrijepljene, a vezano za iskazivanje „određenog stupnja kritičnosti prema počinjenom kaznenom djelu“ treba primijetiti da okrivljenik de facto u obrani osporava njegovo počinjenje i odgovornost prebacuje na žrtvu – izvanbračnu suprugu ŠH. Stoga i prema stavu ovoga žalbenog suda mjere opreza koje se predlažu pravnim lijekom u postojećim okolnostima ne predstavljaju dovoljno sigurnu i pouzdanu garanciju za otklanjanje tzv. iteracijske opasnosti.

9.1. Posebno što se tiče okrivljenikovog stalnog zaposlenja i ugrožavanja egzistencije njega i njegove obitelji treba reći da je o tome okrivljenik trebao razmišljati prije nego što se prema osnovanoj sumnji upustio u počinjenje konkretnog kaznenog djela. Osim toga ove činjenice nisu od relevantnog značaja kada je u pitanju ocjena postojanja tzv. iteracijske opasnosti.

10. Slijedom navedenog žalba okrivljenika nije osnovana, a budući da oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-25, nije utvrđeno da su počinjene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-25 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 22. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Zdravko Pintarić