Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Braće Radić 2, Varaždin

Poslovni broj: Kž-310/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Zdravka Pintarića i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog LF, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. u vezi čl. 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18, 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog LF protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kov-60/2025-9 od 17. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba okrivljenog LF odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Čakovcu je na temelju čl. 127. st. 4. u svezi sa čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25.; dalje: ZKP/08), protiv okrivljenika LF produljen istražni zatvor iz zakonske osnove čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, i to nakon što je Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu podiglo optužnicu u kojoj se okrivljenik tereti za počinjenje kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. u vezi čl. 34. KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žali se okrivljeni MF po braniteljici Maji Sambolek Grahovec, odvjetnici, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje i istražni zatvor ukinu.

3. Žalba okrivljenika nije osnovana.

4. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

5. Premda se okrivljenik žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog povrede kaznenog zakona, u žalbi ne navodi o kojim povredama iz čl. 468. i 469. ZKP/08 je riječ, niti se žalbeni razlozi tiču navedenih žalbenih osnova. Stoga je u tom dijelu pobijano rješenje ispitano samo po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 kojim ispitivanjem je utvrđeno da nisu počinjene povrede zakona na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

6. U okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik pobija utvrđenje postojanja zakonskih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora, kao i ocjenu i zaključak suda prvog stupnja da se ista svrha ne bi mogla postići mjerama opreza.

7. Što se tiče pobijanja utvrđenja postojanja osnovane sumnje okrivljenik u bitnome tvrdi da nije imao razloga sumnjati u protupravnost svojeg postupanja, kod čega djelomično reproducira sadržaj svoje obrane.

8. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika sud prvog stupnja pravilno je utvrdio, te s jasnim, opširnim i relevantnim razlozima obrazložio utvrđenje postojanja osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti, koje razloge u cijelosti prihvaća ovo vijeće, te se žalitelj, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na razloge iznijete u pobijanom rješenju (točka 6., 6.1 – 6.5. i točka 7.). Što se tiče žalbenih navoda u kojima se tvrdi i obrazlaže da okrivljenik nije imao razloga sumnjati u protupravnost svog postupanja, ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge navedene u pobijanom rješenju (točka 7.) kojima se obrazlaže utvrđenje postojanja osnovane sumnje da je okrivljenik svjesno i voljno, iz koristoljublja, pokušao omogućiti drugim osobama da nedozvoljeno izađu iz Republike Hrvatske i da nedozvoljeno uđu u drugu državu potpisnicu Šengenskog sporazuma (način poduzimanja prijevoza u vidu dogovora putem mobitela s nepoznatim osobama, primanje uputa o mjestu na kojemu treba preuzeti putnike s kojima uopće nije komunicirao, uputa da putnike snimi i šalje video nalogodavcu, primanja lokacija tijekom vožnje po kojima treba obaviti prijevoz, kao i opće poznatu činjenicu nezakonitih migracija u Europi). Zbog navedenih razloga nije u pravu okrivljenik kada osporava utvrđenje postojanja osnovane sumnje.

9. Također nije u pravu okrivljenik kada u žalbi osporava utvrđenje postojanja opasnosti od bijega tj. istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, zbog koje je istražni zatvor produljen, s navođenjem da je detaljno i okolnosno iznio obranu čime je pokazao visok stupanj suradnje s pravosudnim tijelima, te se ne može izvesti zaključak da bi se dao u bijeg s ciljem izbjegavanja sudjelovanja u kaznenom postupku pa time i kaznene odgovornosti, da se spreman odazivati pozivima suda iz Češke, gdje ima prebivalište, te da je spreman i boraviti na slobodi u Republici Hrvatskoj za vrijeme trajanja kaznenog postupka.

10. Naime, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio postojanje osobitih okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od bijega, koje utvrđenje je obrazložio s jasnim, dostatnim i relevantnim razlozima koje u cijelosti prihvaća ovo vijeće. Tako sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da činjenica da je okrivljenik državljanin Rusije, s prebivalištem u [adresa], s time da ga za teritorij Republike Hrvatske ništa ne veže, već je očito zatečen u Hrvatskoj samo radi počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv, ukazuju na realnu bojazan da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao napustiti teritorij Republike Hrvatske, motiviran između ostalog i izbjegavanjem kaznene odgovornosti te na taj način postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske. Što se tiče žalbenih navoda o visokom stupnju suradnje okrivljenika sa pravosudnim tijelima, žalitelju valja ukazati da je okrivljenik iznio svoju obranu, međutim, u istoj je osporio počinjenje kaznenog djela, dakle ne smatra se kazneno odgovornim. Zbog navedenih razloga nije u pravu okrivljenik kada osporava utvrđenje postojanja opasnosti od bijega.

11. Uzimajući u obzir u prethodnoj točci navedene osobite okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od bijega, suprotno žalbenih navodima, pravilna je ocjena i zaključak suda prvog stupnja da je za preveniranje opasnosti od bijega protiv okrivljenika potrebno produljiti istražni zatvor, jer predvidivo nije realno za očekivati da bi se ista svrha mogla postići mjerama opreza koje se sugeriraju u žalbi (privremeno oduzimanje putne ili druge isprave podobne za prijelaz državne granice i obvezno javljanje državnom tijelu), posebno imajući u vidu prirodu kaznenog djela za koje se okrivljenik tereti, a koje podrazumijeva ilegalno prelaženje državne granice, te činjenicu da okrivljenik ničim nije konkretizirao i argumentirao svoju tvrdnju u svezi boravka u Republici Hrvatskoj tijekom vođenja kaznenog postupka.

12. Zbog navedenih razloga žalba okrivljenika nije osnovana, zbog čega je valjalo na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Varaždinu 22. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke