Baza je ažurirana 30.03.2026. zaključno sa NN 12/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju



Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-475/2022

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Roberta Završkog članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. DF, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90., pročišćeni tekst, 30/90, 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi okr. DF podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 3. prosinca 2021., broj: 19. Pp-17944/2021, u sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2025.,

r i j e š i o j e

Prihvaća se osnovanom žalba okr. DF, ukida se pobijana prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 3. prosinca 2021., broj: 19. Pp-17944/2021 proglašen je krivim okr. DF da je, na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna od 600,00 kuna, što je protuvrijednost 159,57 DEM, (tečaj 31. 12. 2001.), koju je dužan platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezan je naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka 200,00 kuna.

2. Protiv te presude okr. DF po braniteljima odvjetnicima Odvjetničkog društva Smolčić i Partneri d.o.o. podnio je žalbu iz svih razloga predviđenih zakonom, iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom, da se žalba prihvati.

3. Žalba je osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrdio da osnovano okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Osnovano okrivljenik pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja prigovarajući ocjeni izvedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda i sukladno tomu, pogrešnom zaključku da je počinio prekršaj kako se to utvrđuje izrekom pobijane presude.

6. Žalbom se ističe da je okrivljenik u svom iskazu jasno naveo da nije bilo nikakve namjere počinjenja prekršaja kako mu je stavljeno na teret niti je radnja bila usmjerena počinjenju prekršaja, niti je došlo do počinjenja istog. Navodi se da se ne može svako podizanje glasa smatrati vikanjem ili remećenjem javnog reda i mira, vikanje mora biti usmjereno remećenju javnog reda i mira, dok se ovdje radilo o podizanju glasa da bi se okrivljenika bolje čulo zbog velikog žamora ljudi oko njega, a u konstelaciji nekoliko stotina ljudi na platou bolnice koji izražavaju svoj revolt pred ministrom zdravlja, javni red i mir nije sigurno bio narušen radi povišenog glasa okrivljenika.

7. Okrivljenik je proglašen krivim, u bitnom, da je ispred bolnice u krugu KBC „Zagreb“ kao sudionik neprijavljenog mirnog okupljanja i javnog prosvjeda remetio javni red i mir na način da je jako glasno vikao:“Dolje sramotne odluke“, to ponovio nekoliko puta, prišao ministru zdravstva i glasno vikao:“Izdajice, Izdajice, Izdajice hrvatskog naroda! Stidi se! Stidi se! Stidi se!“, a djelo je pravno označeno kao prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

8. Čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisuje da će se kazniti za prekršaj tko se na javnom tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir, a radnja izvršenja sastoji se od poduzimanja bilo kojeg ponašanja koje se može ocijeniti kao nepristojno, a koje je svojom kvalitetom jednako radnjama koje se u zakonskom opisu prekršaja primjerice navode: tuča, svađa, vika, a treba se raditi o postupanju koje odskače od uobičajenih normi ponašanja u postojećim okolnostima.

8.1. Prilikom odlučivanja o počinjenom prekršaju iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira svakako treba imati na umu zaštitni objekt propisan čl. 1. toga Zakona, koji glasi:

„Prekršaji protiv javnog reda i mira su djela kojima se na nedozvoljen način remeti mir, rad ili normalan način života građana, stvara nemir, neraspoloženje, uznemirenost ili ometa kretanje građana na ulicama i drugim javnim mjestima ili ometa ostvarivanje njihovih prava i dužnosti, vrijeđa moral, ometa vršenje zakonitih mjera državnih organa i službenih osoba, ugrožava opća sigurnost ljudi i imovine, vrijeđaju državni organi ili se na drugi način narušava javni red i mir građana te djela utvrđena ovim zakonom.”

9. Nadalje, čl. 3. Zakona o javnom okupljanju ("Narodne novine" br. 128/99., 90/05., 139/05., 150/05., 82/11., 78/12., 114/22.) propisano je:

„Jedino se na temelju ovoga Zakona mogu propisati ograničenja prava na javno okupljanje koja su nužna u demokratskom društvu radi zaštite sloboda i prava drugih ljudi, pravnog poretka, javnog morala i zdravlja.

Sloboda govora i javnog nastupa na javnom okupljanju ograničena je zabranom svakog pozivanja i poticanja na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti.“

9.1. Čl. 4. Zakona o javnom okupljanju propisano je da se, mirnim okupljanjem i javnim prosvjedom podrazumijeva se svako organizirano okupljanje više od 20 ljudi, koje se održava radi javnog izražavanja i promicanja političkih, socijalnih i nacionalnih uvjerenja i ciljeva.

10. Imajući u vidu navedene zakonske odredbe, ovaj drugostupanjski sud smatra da se vikanje okrivljenika na mirnom okupljanju, odnosno javnom prosvjedu, ne može podvesti pod zakonsku odredbu čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Sadržaj upućenih riječi ministru zdravstva, koje se okrivljeniku stavljaju na teret, svakako predstavljaju neprimjereno ponašanje okrivljenika, kojima je možebitno ostvareno kazneno djelo uvrede, ali ne i zakonsko biće prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a uzimajući u obzir sve okolnosti događaja.

11. Naime, u okolnostima mirnog okupljanja i javnog prosvjeda (bez obzira što su bili neprijavljeni, što može biti predmet drugog prekršajnog postupka, zbog drugog prekršaja), a imajući u vidu da se, prema zakonskoj odredbi, isti održavaju radi javnog izražavanja i promicanja političkih, socijalnih i nacionalnih uvjerenja i ciljeva, a navedeni su bili organizirani zbog odluke Stožera civilne zaštite RH o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja svih zaposlenika zdravstvenih ustanova i dr., ne može se isključiti da se uvjerenja izražavaju povišenim tonovima, pa i vikom.

11.1. Stoga, zaključak prvostupanjskog suda, „da na temelju dokaza izvedenih u postupku, što je okrivljenik potvrdio u svojoj obrani, sud smatra dokazanim da je okrivljenik počinio navedeni prekršaj“, paušalno je utvrđen i obrazložen. Pri tome, ne može se prihvatiti obrazloženje prvostupanjskog suda da okrivljenik, ako izražava svoje mišljenje na javnom mjestu vičući, ostvaruje bitno obilježje prekršaja koji mu se stavlja na teret, a da radnju počinjenja ne dovodi u vezu s okolnostima događaja u kojima je okrivljenik vikao, odnosno javnim okupljanjem i javnim prosvjedom.

12. Kraj takve ocjene izvedenih dokaza i utvrđenja objektivnih činjenica, za sada proizlazi kako se ne mogu prihvatiti razlozi prvostupanjskog suda kojima se rukovodio zaključivši da je okrivljenik počinio prekršaj na način opisan u izreci pobijane presude.

13. Slijedom svega navedenog, proizlazi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno i da je žalba okrivljenika osnovana, radi čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, u kojem će provesti sve već provedene dokaze, po potrebi i druge, te pravilnom i kritičkom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

14. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 22. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelje i tužitelja.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu