Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-347/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, po sucu Josipu Štrucelju kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetniku Filipu Banoviću, Frana Vrbanića 58, Zagreb protiv tuženika: 1. AO, [adresa], 2. BO, [adresa], 3. CO, [adresa], 4. DO, [adresa], 5. EO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 6. FO, [adresa], 7. GO, [adresa], 8. HO, [adresa], 9. JO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o sudskim pristojbama, rješavajući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-33/2023-6 od 21. veljače 2023., 22. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-33/2023-6 od 21. veljače 2023.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-33/2023-6 od 21. veljače 2023. odbijen je prigovor tužitelja izjavljen na rješenje Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-33/2023-2 od 14. veljače 2023. kojim je tužitelju naloženo plaćanje sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR/400,01 kn i potvrđeno pobijano rješenje.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tužitelj pobija navedeno rješenje iz svih zakonom dopuštenih razloga, zbog bitnih povreda postupka, povrede materijalnoga prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dakle zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP). U žalbi ističe da je iz odredbe članka 7. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018., 51/2023. – dalje ZOSP) da je propisan samo trenutak nastanka da obveza plaćanja sudske pristojbe, ali da nije propisana bilo kakva posljedica propuštanja plaćanja pristojbe u trenutku podnošenja podneska elektroničkim putem, a da pogotovo nije propisano da bi podnositelj podneska morao platiti puni iznos sudske pristojbe. Radi iznesenog predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu te da ukine pobijano rješenje u cijelosti, a podredno da isto preinači.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenice vezano uz odlučivanje o osnovanosti obveze plaćanja sudske pristojbe na tužbu, odnosno utvrđeno je da je tužba elektroničkim putem podnesena 11. veljače 2023., da je rješenje kojim je tužitelju naloženo plaćanje pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR/400,01 kn doneseno 14. veljače 2023., da dokaz o uplati iznosa 26,55 EUR na ime pristojbe na tužbu (list 56 spisa) datira sa 15. veljače 2023., da je isti sudu dostavljen 20. veljače 2023. (list 53 spisa).

6. Prvostupanjski sud je donoseći odluku pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu članka 7. stavak 1. ZOSP kojom je propisno da se za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene tarifom.

7. Obzirom da su se u sudskoj praksi javljala različita tumačenja pravnog pitanja da li stranka u slučaju kada preda podnesak u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava i ne plati odmah pristojbu mora u tom slučaju platiti pristojbu u punom iznosu ili polovicu tog iznosa, što je vidljivo i iz sudske prakse na koju se u svojoj žalbi poziva tužitelj, Vrhovni sud Republike Hrvatske je 11. ožujka 2022., dakle nakon donošenja drugostupanjskih odluka na koje se u svojoj žalbi poziva tužitelj obzirom da su iste donesene u 2021., donio zaključak broj Su-IV-87/2022 koji glasi: "U slučaju kada stranka preda podnesak u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava i ne plati odmah pristojbu, u takvom slučaju mora platiti pristojbu u punom iznosu, a ne polovicu iznosa pristojbe.".

8. Slijedom iznesenog, a imajući u vidu naprijed navedeno činjenično stanje, proizlazi da je tužitelj koji je zastupan po punomoćniku tek četvrti dan nakon podnošenja tužbe uplatio pristojbu na tužbu, te pet dana nakon toga dostavio na spis dokaz o uplati pristojbe bio u skladu s citiranim odredbom članka 7. stavak 1. ZOSP u obvezi platiti sudsku pristojbu na tužbu u trenutku podnošenja tužbe, pa se primjenom citiranog zaključka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-87/2022 od 11. ožujka 2022. dolazi do zaključka da u konkretnom slučaju, tužitelj koji nije odmah uz podnošenje tužbe platio pristojbu mora platiti pristojbu u punom iznosu, a ne polovicu iznosa pristojbe.

9. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda, pa je odlučeno kao u izreci.

U Karlovcu 22. svibnja 2025.

Sudac

Josip Štrucelj