Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Pr-245/2022-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Lani Hess Vukoša, u pravnoj stvari tužiteljice ŽG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog ureda Gregović iz Rijeke protiv tuženika 1. Drvna industrija Klana d.d. (OIB: 81463807600) iz Klane, Klana 264 zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kamenar Milutin i Klepac Mustać iz Rijeke i 2. Croatia osiguranje d.d. (OIB: 26187994852) iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, zastupano po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri iz Rijeke, radi naknade štete, na glavnoj raspravi održanoj 21. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja ŠG, odvjetničke vježbenice i punomoćnika 1. tuženika ŽGŽ, odvjetnice iz [adresa] i zamjenice, 22. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Tuženici: 1. Drvna industrija Klana d.d. (OIB: 81463807600) i 2. Croatia osiguranje d.d. (OIB: 26187994852) dužni su tužiteljici ŽG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) solidarno na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti nastale u štetnom događaju 16. rujna 2021. isplatiti iznos od 2.350,00 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom za razdoblje od 22. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

II. Tuženici: 1. Drvna industrija Klana d.d. (OIB: 81463807600) i 2. Croatia osiguranje d.d. (OIB: 26187994852) dužni su tužiteljici ŽG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) solidarno naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.079,15 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom počev od 22. svibnja 2025. do isplate za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Tuženici: 1. Drvna industrija Klana d.d. (OIB: 81463807600) i 2. Croatia osiguranje d.d. (OIB: 26187994852) dužni su tužiteljici ŽG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) solidarno na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti nastale u štetnom događaju 16. rujna 2021. isplatiti iznos od 2.350,00 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom za razdoblje od 22. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je 16. rujan 2021. stradala kao radnica prvotuženika prilikom obavljanja svakodnevnog posla koji su u opisu njenog radnog mjesta -”majstora 2 u finali 2” na način da je u pogonu fine strojne obrade, u trenutku dok je hodajući oko stroja – vertikalne brusilice i opslužujući isti zapela za kabel ( žice), pala i ozliiedila se.

1.1. Razlog ozljeđivanju tužiteljice proizlazi iz povećanog rizika posla, a obzirom da je došlo do ozljede na radu u takvim okolnostima za ozljeđivanje tužiteljice je odgovoran prvotuženik koji odgovara temeljem odredbe čl. 111. Zakona o radu te čl. 25. Zakona o zaštiti na radu prema principu objektivne (kauzalne) odgovornosti. Prvotuženik ima osiguranu odgovornost iz djelatnosti kod drugotuženika, neprijeporna je i njegova pasivna legitimacija u ovoj pravnoj stvari.

1.2. U predmetnom događaju tužiteljica je zadobila tešku tjelesnu ozljedu i to kontuziju koljena odnosno frakturu patele desnog koljena. Neposredno nakon nezgode prva pomoć joj je pružena na HMT KBC Rijeka gdje je obrađena od strane liječnika specijalista, te je u daljnjem tijeku liječenja upućena na fizikalnu terapiju .

1.3. Zbog predmetne povrede tužiteljica je duži vremenski period trpila bolove, a zbog jakih bolova morala je uzimati sredstva protiv bolova. Zbog načina nastanka štetnog događaja tužiteljica je pretrpjela šok i strah koji je ostavio trajne posljedice. Nakon završetka liječenja kod tužiteljice su zaostale brojne tegobe i posljedice koje su uzrokovale smanjenje životne aktivnosti zbog kojih će u daljnjem životu morati sa pojačanim naporima obavljati profesionalne i opće radne aktivnosti.

1.4. Imajući u vidu vrstu i lokalitet ozljeda tužiteljici je bila potrebita tuđa pomoć i njega u razdoblju od oko 30 dana u trajanju od po 3 sata dnevno, te daljnjih 30 dana po 2 sata dnevno, zbog čega uzimajući u obzir visinu sata tuđe pomoći i njege u visini od 30,00 kn — 35,00 kn za jedan sat nestručne pomoći odnosno za 150 sati tužiteljica potražuje iznos od 4.500,00 kn.

1.5. U svezi predmetne povrede tužiteljica je učestalo odlazila na kontrolne preglede slijedom čega potražuje i naknadu putnih troškova i troškova liječenja u iznosu od 1.000,00 kn.

1.6. Tužiteljica se mirnim putem obratila drugotuženiku sa odštetnim zahtjevom , no kako je isti njen zahtjev otklonio, tužiteljica je prisiljena svoje pravo na pravično obeštećenje zbog pretrpljene ozljede na radu ostvarivati sudskim putem.

1.7. Tužiteljica također potražuje i zakonsku zateznu kamatu sukladno članku 1103. ZOO od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od prvog idućeg dana od 22. siječnja 2022. .

1.8. Tužiteljica je nakon provedenog medicinskog vještačenja pismenim podneskom od 11. prosinca 2024. na ime naknade štete pretrpljene u štetnom događaju 16. rujna 2021. zatražila ukupan iznos od 4.700,00 EUR-a i to na ime naknade štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 3.800,00 EUR-a, na ime troškova puta i liječenja iznos od 100,00 EUR-a i na ime tuđe pomoći i njege iznos od 800,00 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od 1. siječnja 2023. do isplate uz naknadu prouzročenog parničnog troška uz pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od presuđenja do isplate sve u roku od 15 dana.

2. U odgovoru na tužbu i daljnjem tijeku postupka 1. tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev navodeći kako se tužiteljica ozlijedila na način da se ista, vraćajući se s pauze, kretala nedozvoljenim područjem koje nije namijenjeno kretanju radnika, budući da se na tom području nalaze kablovi od strojeva. Tužiteljica je očigledno imala namjeru skratiti sebi put povratka do svojeg radnog mjesta vraćajući se s pauze, pa je umjesto kretanja po propisanom putu odlučila hodati preko kablova između strojeva zbog čega se spotaknula i pala.

2.1. Takav način nastanka povrede proizlazi i iz same izjave tužiteljice od 16. rujna 2021. koja je navela da se uputila nakon pauze prema vertikalnoj brusilici na kojoj je inače radila. Zbog navedenog prvotuženik je u cijelosti osporio navode iz tužbe da je do nezgode došlo u pogonu fine strojne obrade na način da je tužiteljica hodajući oko stroja i opslužujući isti , zapela za kabel, pala i ozlijedila se.

2.2. Prvotuženik je naveo kako odredba članka 25. stavak 2. Zakona o zaštiti na radu određuje da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. U konkretnom slučaju do ozljeđivanja tužiteljice nije došlo u procesu rada, već je do ozljede tužiteljice došlo isključivom krivnjom tužiteljice i prvotuženik ne može odgovarati prema članku 25. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu, obzirom je do ozljede tužiteljice došlo zbog krivnje i krajnje nepažnje same tužiteljice.

2.3. Prvotuženik je istaknuo kako se tužiteljica ozlijedila po povratku sa pauze na način da se je ista kretala kroz područje kroz koje nije predviđeno hodanje niti se smije hodati, odnosno gdje su strojevi sa kablovima. Tužiteljica je bila obvezna poštivati mjere zaštite na radu koje su joj propisane, te se kretati putem koji je predviđen za hodanje do njezinog radnog mjesta, a koji put je slobodan i prohodan, bez opasnosti od zapinjanja i pada. Tužiteljica se nije koristila putem koji je predviđen za hodanje, te se nije sa dužnom pozornošću kretala, odnosno ozljeda je nastala isključivo radnjom tužiteljice, te nije nastala u vezi sa radom.

2.4. Iz Izjave SG referenta zaštite na radu od 24. veljače 2022., proizlazi da je isti sa tužiteljicom obavio razgovor na okolnost načina zadobivanja ozljede, tijekom kojeg razgovora je tužiteljica rukom pokazala točno mjesto pada kao i rutu kretanja, a tužiteljica je izjavila da se spotaknula o kabele i pala, te da je bila svjesna da se navedenim područjem ne smije kretati, ali da je ipak odlučila da će hodati navedenim područjem.

2.5. Iz Izjave poslovođe u pogonu fine stroje obrade EG razvidno je da je staza koja vodi do radnog mjesta tužiteljice prohodna i bez kablova, te da radni prostor nije skučen

2.6. Prvotuženik je naveo da je tužiteljica u vrijeme nastanka ozljeda bila osposobljena za rad na siguran način.

2.7. Stoga je prvotuženik predložio odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva uz naknadu prouzročenog parničnog troška s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

3. U odgovoru na tužbu drugotuženik je priznao pasivnu legitimaciju jer je na dan 16. rujna 2021. s osiguranikom/ prvotuženikom imao zaključeno osiguranje od odgovornosti - osiguranje od javne odgovornosti prema trećima i odgovornost prema djelatnicima policom osiguranja br. [broj police osiguranja] s valjanošću osiguranja za period od 17.03.2021. do 17.03.2022. . Prema polici osiguranja br. [broj police osiguranja] djelatnici osiguranika osigurani su na svotu osiguranja u iznosu do 150.000,00 kn po štetnom događaju, uz agregatni limit ugovora u iznosu od 500.000,00 kn (gornja granica obveze osiguratelja za sve osigurane slučajeve ostvarene unutar jedne osigurateljne godine), koji nije iscrpljen. Predmetnom policom ugovorena je odbitna franšiza (neposredno učešće osiguranika svakoj šteti) u iznosu od 10,00% (odštete) s time da je najmanji iznos franšize 2.000,00 kn.

3.1. Drugotuženik je istaknuo da ukoliko sud utvrdi da je tužbeni zahtjev osnovan prvotuženik bi bio neposredno u obvezi prema tužiteljici za iznos od 10% dosuđenog iznosa, a najmanje u iznosu od 2.000,00 kn, dok bi preko tog iznosa tuženici bili solidarno odgovorni za štetu obzirom da sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima kao općim propisom i tuženikovim Uvjetima za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti u primjeni od 17. prosinca 2019. je između ostalog propisano:

-člankom 2.stavak 1.citiranih Uvjeta za osiguranje da je „Predmet osiguranja građansko-pravna izvanugovorna (javna) odgovornost osiguranika, za štetu zbog smrti, povrede tijela ili zdravlja, te oštećenja ili uništenja stvari treće osobe“

-člankom 20. stavak.1. i 2. citiranih Uvjeta za osiguranje da „Iznos osiguranja smanjen za iznos obvezne i/ili ugovorene franšize je gornja granica obveze osiguratelja po jednom osiguranom slučaju za sve osigurane rizike…, a „Agregatni limit mora biti naveden na polici osiguranja.“

-člankom 21.stavak 1. citiranih Uvjeta za osiguranje da „Ako je ugovoreno da osiguranik sam snosi jedan dio štete (franšiza) osiguratelj je u obvezi, do visine ugovorenog iznosa osiguranja, isplatiti naknadu iz osiguranja, umanjenu za iznos franšize“.

3.2. Drugotuženik je u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da je činjenični opis štetnog događaja u suprotnosti sa podacima koji su od strane poslodavca tužiteljice upisani u priloženoj Prijavi o ozljedi na radu u kojoj se navodi da je tužiteljica hodala prema stroju (točka 35.) radnica je prilikom hodanja pala (točka 36.) odnosno prilikom hodanja prema radnom mjestu, stroju, radnica se spotaknula i pala, te je došlo do ozljede koljena desne noge (točka 37.)

3.3. Drugotuženik je istaknuo kako u konkretnom slučaju nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod prvotuženika na radnom mjestu rukovateljice strojevima za preradu drva i srodna zanimanja, ali je sporno na koji je način došlo do predmetnog ozljeđivanja tužiteljice i da li za isto postoji odgovornost prvotuženika kao poslodavca i/ili tužiteljice kao oštećene osobe. Naime, u obavljanju poslova i radnih zadataka koji su definirani ugovorom o radu tužiteljica je između ostalog dužna pridržavati se mjera sigurnosti i zaštite na radu te koristiti svu propisanu zaštitnu odjeću i obuću, iz razloga sigurnosti na radnom mjestu i sprečavanja povređivanja, pa drugotuženik opreza radi ističe i prigovor isključive i/ili pretežite odgovornosti tužiteljice nastanku svog povređivanja.

3.4. Prema stavu drugotuženika u postupku obrade predmetnog štetnog događaja provedenog kod prvotuženika, utvrđeno je da se radi o događaju za koji nema neposrednog očevica događaja.

3.5. Tužiteljica se prethodno u vansudskom postupku obratila drugotuženiku sa zahtjevom za naknadu štete od 21.siječnja.2022., evidentiranom pod brojem 70 IMOD 279/2022 koji je odbijen 19.05.2022. kao neosnovan, temeljem očitovanja prvotuženika koji je nakon provedenog postupka utvrđivanja svih okolnosti predmetnog ozljeđivanja na radu utvrdio da se tužiteljica, nakon kraće pauze, nepropisno i nepravilno provlačila do svog radnog mjesta, iako je staza koji vodi njezinog radnog mjesta bila slobodna, bez kablova, a radni prostor nije skučen, zbog čega je kao uzrok ozljede na radu navedeno „ ostala neprimijenjena posebna pravila zaštite na radu“ (šifra 870), zbog čega je drugotuženik je odbio vansudski odštetni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

3.6. Prema stavu drugotuženika u konkretnom slučaju potrebno je razjasniti pitanje uzročno-posljedične veze pada tužiteljice i povreda koje je tom prilikom zadobila, odnosno da li je do povređivanja došlo na radu odnosno u vezi s obavljanjem poslova njezinog radnog mjesta unutar radnog vremena i prostora prvotuženika, odnosno da se ne radi radi o eventualnim degenerativnim promjenama i bolestima od ranije, koje imaju ili su mogle imati utjecaj na mehanizam nastanka ozljeđivanja i sam tijek kasnijeg liječenja i zaostalih posljedica kod tužiteljice.

3.7. Stoga je prvotuženik predložio odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva.

4. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvidom u prijavu ozljede na radu (list 6-9 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 10-17 spisa), odgovor drugotuženika (list 18-21 spisa), žalbu (list 22-23 spisa), obavijest o neosnovanom zahtjevu (list 24-26 spisa), odštetni zahtjev (list 28-31 spisa), policu osiguranja 8list 41-42 spisa), privitak polici odgovornosti (list 43 spisa), Uvjete za osiguranje od odgovornosti iz djelatnosti (list 44 do 48 spisa), prijavu štete (list 49-50 spisa), izjave (list 50-52, 56 i 62-63 spisa), svjedodžbu o osposobljenosti za rad na siguran način (list 59 spisa), ocjenu praktične osposobljenosti radnika za rad na siguran način (list 60 spisa), Uvjerenje (list 61 spisa), presliku zdravstvenog kartona (list 112-131 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke (list 97-99 spisa), svjedoka SG (list 93-94 spisa), LG (list 94 spisa), EG (list 94-95 spisa) i ZG (list 99-100 spisa), kao i dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Željku Cesarcu, specijalistu kirurške ortopedije.

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka ovaj sud drži kako je tužbeni zahtjev tužiteljice konačno preciziran u pismenom podnesku od 11. prosinca 2024. djelomično osnovan.

6. Predmet spora je naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje nastale 16. rujna 2021. za koju tužiteljica drži da je nastala na radu i u svezi s radom.

7. Ovaj sud je postavljeni tužbeni zahtjev cijenio sukladno odredbi članka 111. stavak 1. Zakona o radu (NN 93/14, 121/17, 98/19, 151/22 i 64/23 dalje ZR), prema kojoj za štetu na radu ili u vezi s radom poslodavac odgovara radniku po općim propisima obveznog prava i odredbi članka 3. stavak 1. točka 14. i članka 25. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18, dalje ZZR), kojima je propisana objektivna odgovornost poslodavca za ozljede na radu i profesionalne bolesti koje radnik pretrpi obavljajući poslove za poslodavca, a koji zakon se kao lex specialis primjenjuje na konkretan slučaj, budući da je tužiteljica stradala kao zaposlenica prvotuženika na radnom mjestu majstora 2. u finali 2. u pogonu fine strojne obrade u svezi s odredbama članka 19. i članka 1045., članka 1046. i članka 1103. Zakona o obveznim odnosima( NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 124/21, 156/22, 145/23 i 155/23 dalje ZOO).

8. Odredbom članka 25. ZZR-a propisano je da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovora po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu. Odredbom članka 111. ZR-a propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

8.1. Stoga je ovaj sud utvrđivao da li je tužiteljica kao zaposlenica prvotuženika na radnom mjestu majstora 2. u finali 2. u pogonu fine strojne obrade za vrijeme radnog vremena u trenutku kada je hodajući oko stroja vertikalne brusilice i opslužujući isti zapela za kabel (žice), pala i ozlijedila se 16. rujna 2021. kojom prilikom je zadobila udarac u području desnog koljena sa prijelomom ivera (patela) bez pomaka koja ozljeda se kvalificira kao obična teška tjelesna ozljeda kao i opće pretpostavke objektivne odgovornosti za nastalu štetu uzimajući u obzir odredbe članka 1100. i članka 1045. ZOO-a.

8.2. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da poslodavac odgovora za štetu koju pretrpi radnik na radu po načelu objektivne odgovornosti, bez obzira na krivnju, ali se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice niti izbjeći niti otkloniti u smislu odredbe članka 1067. stavak 2. ZOO-a.

8.3. Odgovornost drugotuženika temelji se na odredbi članka 964. i članka 965. u svezi sa člankom 921. ZOO-a obzirom na sklopljenu policu odgovornosti od javne djelatnosti prema trećima i odgovornosti prema djelatnicima broj 078700075657.

9. Iz provedenog dokaznog postupka ovaj sud drži utvrđenim:

- da je tužiteljica zaposlenica kod prvotuženika na radnom mjestu -”majstora 2 u finali 2” (iskaz tužiteljice list 97-99 spisa, sadržaj prijave ozljede na radu list 6-9 spisa),

- da je tužiteljica 16. rujna 2021. povrijeđena u pogonu fine strojne obrade na način da je zapela za kabel (žice) vertikalne brusilice i pala (iskaz tužiteljice list 97-99 spisa, sadržaj prijave ozljede na radu list 6-9 spisa),

- da je povreda tužiteljice priznata kao povreda na radu sa dijagnozom šifre prema W01 pad na istoj razini prilikom okliznuća, spoticanja ili posrtanja (sadržaj prijave ozljede na radu list 6-9 spisa),

- da je tužiteljica u trenutku nastanka štetnog događaja bila osposobljena za rad na siguran način (dokumentacija na listu 59-61 spisa),

- da se mjesto na kojem je tužiteljica povrijeđena sastojalo od velike hale u kojoj su strojevi raspoređeni u tri reda (desno, lijevo i u sredini), te od glavnog ulaza i pomoćnih prostorija predviđenih za dnevni odmor radnika i to dvije prostorije kuhinja, sanitarni čvor i pušiona koji prostori nisu u istom dijelu kao ulaz (saslušanje tužiteljice list 97-98 spisa, svjedokinje ZG list 99-100 spisa i EG list 94-95 spisa),

- da u hali postoji prostor za kretanje viljuškara i radnika time da se radnici uobičajeno kreću u svim dijelovima pogona (saslušanje tužiteljice list 97-98 spisa i svjedokinje Jelene Laco list 99-100 spisa),

- da su radni strojevi povezani kabelima za infrastrukturu, oko nekih strojeva ima više kablova ovisno o potrebama radnog procesa (za struju, za zrak, za dodatno osvjetljenje i slično) i svi kabeli nalaze se većinom na podu oko strojeva,

- da se u hali u trakama za kretanje uobičajeno kreću strojevi i ostavljaju palete sa potrebnim materijalima za rad na strojevima,

- da se tužiteljica obratila drugotuženiku sa vansudskim zahtjevom za naknadom štete 21. siječnja 2022. koji se vodio pod brojem IMOD279/2022, te je na temelju cjelokupne dokumentacije odštetni zahtjev odbijen kao neosnovan 19. svibnja 2022.

(dokumentacija na listu 22-31 spisa),

- da je prvotuženik osigurao svoju odgovornost iz djelatnosti policom osiguranja broj [broj police osiguranja] važećom za razdoblje od 17. ožujka 2021. do 17. ožujka 2022. sa svotom osiguranja od 150.00,00 kn po štetnom događaju (zajedno sa troškovima spora i drugim opravdanim troškovima) uz agregatni limit ugovora u iznosu od 500.000,00 kn kn (gornja granica obveze osiguratelja za sve osigurane slučajeve ostvarene unutar jedne osigurateljne godine i odbitnom franšizom u iznosu od 10% odštete s time da je najmanji iznos franšize 2.000,00 kn (dokumentacija na listu 41- 50 spisa).

10. Iz iskaza tužiteljice (list 97-98 spisa) ovaj sud drži utvrđenim:

- kako je tužiteljica povrijeđena prilikom odlaska na kratku pauzu po kavu na način da je zapela za kabele susjednog stroja, pala i udarila koljeno i u prvom trenutku nije niti smatrala da se povrijedila jer se mogla ustati i nastaviti uobičajeno raditi dok koljeno nije počelo boljeti i oticati zbog čega je oko 13,00 sati zatražila liječničku pomoć i obavijestila nadređene u pogonu o svojoj povredi,

- kako se u trenutku povređivanja kretala između strojeva prema izlaznim vratima iz hale i zapela za kabel od struje, svjetla na stroju na kojem nije radila i koji se nalazio bliže ulaznim vratima,

- kako u trenutku povređivanja nije koristila traku za kretanje jer je između strojeva i trake bila paleta sa sirovinama, te je odabrala kraći put prema izlazu,

- kako je zbog predmetne povrede bila na bolovanju 3 mjeseca i ozljeda joj je priznata kao ozljeda na radu, te je dobivala punu naknadu tijekom bolovanja.

11. Iz iskaza svjedoka SG (list 93-94 spisa), LG (list 94 spisa) i EG (list 94-95 spisa), te dokumentacije na listu 51 i 52 spisa ovaj sud drži utvrđenim:

- kako je SG zaposlen na poslovima zaštite na radu i zaštite od požara temeljem naloga voditeljice Odjela zaštite na radu razgovarao sa tužiteljicom u svezi pretrpljene povrede i sastavio pisanu izjavu u kojoj je naveo sadržaja razgovora, te da se tužiteljica pri povratku sa marende do svojeg radnog stola kretala sa stražnje strane stola, izvan trake za prolaz radnika i vozila, te je povrijeđena jer je zapela za kabel,

- kako se tužiteljica nije kretala trakom za kretanje radnika jer se na njoj nalazila paleta, te se kretala u stražnjem dijelu stroja,

- kako je tužiteljica MG poslovođi pokazala mjesto gdje je povrijeđena o čemu je sačinio izjavu, te da tužiteljica nije pala na traci za kretanje radnika i strojeva viličara koja je iscrtana i označena već se kretala između strojeva,

- kako je tužiteljica pala pokraj stola za koji nije bila zadužena predmetnog dana jer su se u pogonu nalazila četiri slična stola u nizu.

12. Uvjetima za osiguranje od odgovornosti iz djelatnosti (list 44-48 spisa) propisano je:

-člankom 2. stavkom 1. da je predmet osiguranja građansko-pravna izvanugovorna (javna) odgovornost osiguranika, za štetu zbog smrti, povrede tijela ili zdravlja, te oštećenja ili uništenja stvari treće osobe,

-člankom 20. stavkom.1. i 2. da iznos osiguranja smanjen za iznos obvezne i/ili ugovorene franšize je gornja granica obveze osiguratelja po jednom osiguranom slučaju za sve osigurane rizike, a da agregatni limit mora biti naveden na polici osiguranja,

-člankom 21.stavkom 1. da ako je ugovoreno da osiguranik sam snosi jedan dio štete (franšiza) osiguratelj je u obvezi, do visine ugovorenog iznosa osiguranja, isplatiti naknadu iz osiguranja, umanjenu za iznos franšize,

-člankom 6. stavkom 1. točka19. pod rizicima isključenim iz osiguranja navedeno da se isključuju štete koje su posljedica profesionalnih bolesti osiguranikovih radnika.

13. Iz pismenog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Željka Cesarca (list 136-141 spisa) i medicinske dokumentacije na listu 10-17, 112-131 spisa) ovaj sud drži utvrđenim:

- kako se tužiteljica povrijedila 16. rujna 2021. na radnom mjestu padom preko žice-kabela kojom prilikom je zadobila udarac u područje desnog koljena sa prijelomom ivera (patela) bez pomaka, koja ozljeda se kvalificira kao obična teška tjelesna ozljeda,

- kako je tužiteljica odmah nakon nezgode obrađena na objedinjenom hitnom bolničkom prijemu u KBC Rijeka Lokalitet Sušak radi ozljede desnog koljena zadobivene pri padu i udarcu,

- kako je tužiteljica zbog predmetne povrede bila na kontrolama traumatologa i fizijatra detaljno opisanim na listu 37 pismenog nalaza i mišljenja,

- kako je bolovanje vezano uz liječenje predmetne ozljede desnog koljena trajalo tri mjeseca,

- kako je pri izradi pismenog nalaza i mišljenja izvršen uvid u priležeći zdravstveni karton tužiteljice, obavljen subjektivni pregled tužiteljice 25. rujna 2024., te je uzet u obzir subjektivni navod tužiteljice i klinički pregled desnog koljena,

- kako je sukladno medicinskoj dokumentaciji tužiteljica 16. rujna 2021. pri padu zadobila ozljedu desnog koljena i neposredno nakon predmetne nezgode učinjena je RTG dijagnostika desnog koljena koja je utvrdila prijelom ivera – patele bez pomaka uz očuvani ekstenzorni aparat što je indicirao konzervativno liječenje primjenom odgovarajuće imobilizacije (tudor longeta) uz rasteretni režim primjenom pomagala za hod koja je korištena kroz tri tjedna,

- kako je prijelom u cijelosti konsolidirao nepunih 5 tjedana nakon ozljeđivanja, te se u medicinskoj dokumentaciji ne navodi značajniji otok koljena – slobodni izljev koji bi iziskivao punkciju koljenskog zgloba što je česta situacija kod težih ozljeda koljenskog zgloba,

- kako su u prvoj fazi nakon skidanja imobilizacije 7. listopada 2021. provedene priučene vježbe razgibavanja tada kontraktnog koljena i jačanja muskulature nakon čega je u studenom i prosincu 2021. realizirana AFT u trajanju od 3 tjedna odnosno 15 radnih dana,

- kako je posljednja medicinska dokumentacija u svezi predmetne ozljede datirana 20. prosinca 2021. i nakon iste ne prileži daljnja medicinska dokumentacija u svezi predmetne povrede zbog čega je okvirno sa tim terminom zaključeno i bolovanje vezano uz liječenje predmetne ozljede i tužiteljica je ponovno uključena u radne aktivnosti u sklopu profesije koje je obavljala i prije predmetne nezgode bez registriranih ograničenja,

- kako su prilikom pregleda za potrebu vještačenja obavljenom 3 godine nakon ozljeđivanja utvrđeno objektivno vrlo male trajne posljedice koje se mogu sumirati kao zaostala kontraktura koljenskog zgloba u zadnjoj fazi fleksije, opisana slabost kvadricepsa kao glavnog vanjskog stabilizatora zgloba i gruba palpatorna i forsirana motilitetna bolnost koje trajne posljedice otežavaju obavljanje samo onih radnji i aktivnosti svakodnevnog života s potrebom dugog i jakog praktički ekcesivnog funkcijskog opterećenja desnog koljena posebno na nesigurnoj i neravnoj podlozi dugog boravka u položaju savijenog koljena, čučanja i slično, naglih kretnji i promjena položaja, nekontroliranih doskoka a što reduciraju opću životnu aktivnost tužiteljice u brojčanom iskazu od 4 do 5% koje se manifestiraju prvenstveno kroz obavljanje zahtjevnijih radnih i profesionalnih aktivnosti, te povremenih zahtjevnih aktivnosti svakodnevnog života u užem smislu riječi uključujući eventualne sportsko rekreacijske aktivnosti primjene dobi tužiteljice,

- kako je tužiteljica zbog karaktera ozljede i opisanih okolnosti liječenja trpila bolove jakog intenziteta u vrlo kratkom trajanju 24 do 36 sati vezano uz neposredni posttraumatski period i adaptaciju na postavljenu imobilizaciju, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 8 do 10 dana vezanih za neposrednu kraću fazu nakon naprijed navedenog, početak opterećenja i razgibavanja ozlijeđenog koljena u obliku kućnih vježbi i početka fizikalne terapije, bolove slabijeg intenziteta u ukupnom trajanju od 20 do 25 dana vezanih uz okolnosti liječenja i postupno progresivnog opterećenja i imobilizaciju ozlijeđenog koljena,

- kako je tužiteljica pretrpjela primarni strah jačeg intenziteta vezan uz mehanizam nastanka same nezgode u trajanju 5 do 10 minuta unutar jednog sata, sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 12 do 24 sata vezan uz akutnu reakciju na stres i spoznaju o karakteru ozljede, sekundarni strah srednjeg intenziteta trajanju 7 do 10 dana vezan uz razvoj kliničke slike i tegobe, i sekundarni strah slabog intenziteta u trajanju od 2 do 3 tjedna kao opravdana zabrinutost za ishod liječenja i krajnje i trajne posljedice istog,

- kako je tužiteljica cjelokupno liječenje realizirala preko ambulantnog pogona i nije postojala potreba za stručnu tuđu pomoć a u razdoblju prvih četiri do pet tjedana zbog akutno – subakutne postraumatske faze, potrebe značajnijeg rasterećenja korištenja štaka bila joj je potrebna tuđa nestručna pomoć u vremenu od 2 do 3 sata dnevno u poslovima oblačenja, obuvanja, kompletne higijene, vožnje auta i slično, a u daljnjem vremenskom periodu u trajanju od 3 do 4 tjedna kroz jedan do dva sata dnevno za teže i zahtjevnije radnje u i oko kućanstva,

- kako je tužiteljica u vrijeme liječenja predmetne ozljede imala dopunsko osiguranje i troškovi ambulantnih pregleda i dijagnostičkih postupaka išli su na teret HZZO-a, a tužiteljici je za prva tri pregleda bio potreban prijevoz druge osobe od mjesta stanovanja do ustanove gdje je pružena medicinska usluga ambulantnog karaktera.

14. Ovaj sud nije prihvatio prigovor 1.tuženika kako nije odgovoran za predmetni štetni događaj jer se u konkretnom slučaju tužiteljica ozlijedila prilikom povratka sa pauze kroz područje koje nije predviđeno za kretanje, te se kretala dijelom koji nije posebno označen kao područje dozvoljeno za kretanje radnika i vozila već se u namjeri da skrati put kretala područjem u kojem su se nalazili kablovi od strojeva zbog čega se spotaknula i pala, te ne postoji odgovornost 1. tuženika jer do ozljeđivanja tužiteljice nije došlo u procesu rada već isključivom krivnjom i nepažnjom tužiteljice.

14.1. Prema stavu ovog suda u konkretnom slučaju iz provedenog dokaznog postupka i to iskaza tužiteljice (list 97-99 spisa) koji je u cijelosti potkrijepljen sadržajem prijave ozljede na radu (list 6-9 spisa), iskazima svjedoka SG (list 93-94 spisa), LG (list 94 spisa), EG (list 94-95 spisa) i ZG (list 99-100 spisa), kao i sadržajem pisanog nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. Željka Cesarca, specijalista kirurške ortopedije ovaj sud drži utvrđenim kako je tužiteljica 16. rujna 2021. povrijeđena kod prvotuženika na radnom mjestu majstor 2 u finali 2 u pogonu fine strojne obrade na način da je zapela za kabel (žice) vertikalne brusilice i pala, te je tužiteljici predmetna povreda priznata kao povreda na radu sa dijagnozom šifre W01, a u trenutku nastanka štetnog događaja tužiteljica je bila osposobljena za rad na siguran način.

14.2. Ovaj sud je također uzeo u obzir iskaz SG (list 93-94 spisa), EG (list 94-95 spisa) koji su u cijelosti potkrijepljeni sadržajem izjava (list 51 i 52 spisa) i nisu u suprotnosti sa stranačkim iskazom tužiteljice (list 97-99 spisa) kako je u konkretnom slučaju tužiteljica povrijeđena prilikom povratka sa pauze na radno mjesto prilikom kretanja izvan trake posebno označene i namijenjene za kretanje radnika i vozila, te je krećući se između strojeva zapela za kabele (žice) i pala, te zadobila udarac u području desnog koljena sa prijelom ivera (patela) bez pomaka koja ozljeda se kvalificira kao obična teška tjelesna ozljeda.

14.3. Zbog navedenog ovaj sud drži uzimajući u obzir odredbu članka 1067. stavak 3. ZOO-a ocijenio kako je doprinos tužiteljice kao oštećenice nastanku štetnog događaja u omjeru od 50%.

15. Zbog navedenog ovaj sud drži kako u konkretnom slučaju prvotuženik odgovara za štetu po kriteriju objektivne odgovornosti, a uzimajući u obzir utvrđeni doprinos tužiteljice štetnom događaju u omjeru od 50% zbog čega je prvotuženik odgovoran za predmetnu štetu u smislu odredbe članka 15. ZZR u svezi sa člankom 111.stavak 1. ZR-a i člankom 1064. ZOO-a, a drugotuženik u smislu odredbe članka 964., članka 965. i članka 921. ZOO-a u omjeru od 50%.

16. Slijedom svega iznijetog ovaj sud drži kako je tužiteljica 16. rujna 2021. pretrpjela povredu na radu zbog čega joj sukladno odredbi članka 111.st.1. ZR, i članka 25. ZZR prvotuženik kao poslodavac odgovara za predmetni štetni događaj, a drugotuženik temeljem sklopljene police osiguranja broj [broj police osiguranja], te tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti iz članka 19. ZOO-a sukladno odredbi članka 1100. ZOO-a zbog povrede na radu koju je pretrpjela tužiteljica 16. rujna 2021. i prvo i drugotuženici su odgovorni tužiteljici naknaditi nastalu štetu po kriteriji objektivne odgovornosti u smislu odredbe članka 1065. stavak 2. ZOO-a u omjeru od 50%.

17. U odnosu na visinu nastale štete ovaj sud je u cijelosti prihvatio pismeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Željka Cesarca, spec. kirurške ortopedije od 28. rujna 2024. koji je naveo kako je temeljem postavljene zadaće vještačenja uvidom u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju priležeću spisu i detaljno citiranu u svojem nalazu (list 136-138 spisa,) uzimajući u obzir subjektivni iskaz tužiteljice i klinički nalaz utvrdio kako je tužiteljica u predmetnoj povredi zadobila udarac u područje desnog koljena sa prijelomom ivera (patele) bez pomaka koja ozljeda se kvalificira kao obična teška tjelesna ozljeda i tužiteljica je odmah nakon nezgode obrađena na objedinjenom HTM prijemu, te je zbog predmetne povrede bila na kontrolama traumatologa i fizijatra,a da je bolovanje vezano uz liječenje predmetne ozljede desnog koljena trajalo tri mjeseca, pa uzimajući u obzir dužinu trajanja pretrpljenih bolova i intenzitet istih, dužinu i intenzitet pretrpljenog straha zbog dinamika nastanka štetnog događaja i brige za krajnje i trajne posljedice, te umanjenje životne i radne aktivnosti ovaj sud drži kako bi pravična novčana naknada za taj vid štete iznosila 3.800,00 EUR-a.

17.1. Ovaj sud je također uzeo u obzir ocjenu stalnog sudskog vještaka dr. Željka Cesarca specijaliste kirurške ortopedije kako je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u akutno i subakutnoj posttraumatskoj fazi zbog potrebe značajnijeg rasterećenja i korištenja štaka prvih 4-5 tjedana u trajanju od 2 do 3 sata dnevno, a nakon toga u vremenskom periodu od ukupno 3 do 4 tjedna u vremenu od 1 do 2 sata dnevno za nešto teže i zahtjevnije radnje u i oko kućanstva, kao i da je tužiteljica zbog predmetne povrede bila na liječničkim kontrolama i obavila je fizikalnu terapiju, te je imala troškove puta i liječenja ovaj sud drži kako bi pravična novčana naknada za taj vid štete tužiteljici iznosila 900,00 EUR-a i to na ime tuđe pomoći i njege i 800,00 EUR-a i na na ime troškova puta i liječenja iznos od 100,00 EUR-a.

18. Odredbom članka 1100. stavak 1. ZOO-a propisano je kako će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

18.1. Odredbom članka 1100. stavak 2. ZOO-a propisano je kako će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

18.2. Pri tome ovaj sud drži da su orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete koji imaju uporište u odredbi članka 1100. ZOO-a samo temelj za dosuđivanje pravične novčane naknade, te je ovaj sud prilikom dosude zatraženog iznosa uzeo u obzir težinu ozljeda (teška tjelesna ozljeda), intenzitet bolova i strahova, načinu i dužini liječenja kao i realiziranim ambulantnim pregledima, te uzevši u obzir dužinu i intenzitet trajanja fizičkih bolova, pretrpljenog straha i starosnu dob tužitelja ovaj sud drži da tužiteljici na ime neimovinske štete s tog osnova pravična novčana naknada iznosi 4.700,00 EUR-a.

18.3. Naime, institut novčane naknade neimovinske štete treba sagledati kao mogućnost novčane satisfakcije za pretrpljenu štetu, koja će oštećenoj-tužiteljici pomoći da lakše prebrodi duševnu krizu nastalu kao posljedicu štete i ublažiti osjećaj izgubljenog zadovoljstva u ljudskom življenju.

19. Slijedom svega iznijetog, ovaj sud je tužiteljici na ime povrede prava osobnosti nastale u štetnom događaju od 16. rujna 2021. sukladno odredbi članka 19. i članka 1046. u svezi članka 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe članka 111. ZR-a i članka 25. Zakona o zaštiti na radu dosudio pravičnu novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 4.700,00 EUR-a, a vodeći računa o utvrđenom doprinosu tužiteljice od 50% ovaj sud je obvezao prvo i drugotuženika solidarno na isplatu iznosa od 2.350,00 EUR-a.

19.1. Na dosuđeni iznos ovaj sud je tužitelju dosudio i zateznu kamatu sukladno odredbi članka 26. i 29. ZOO-a u svezi odredbe članka 1086. u svezi odredbe članka 1103. ZOO-a koja teče počev od podnošenja odštetnog zahtjeva kako je to tužiteljica i zatražila.

20. Ostali navodi prema stavu suda nisu bitni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari te se sud na njih nije posebno osvrtao.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP-a te se isti odnosi na zastupanje tužiteljice po odvjetniku pa vodeći računa o vrijednosti predmeta spora i uspjehu tužiteljice u sporu u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje i činjenicu da je tužiteljica bila primorana pokrenuti ovaj parnični postupak radi dosude naknade štete obzirom da je tuženik odbio odštetni zahtjev i osporio tužbu i tužbeni zahtjev, a kako je tužiteljica uspjela sa postavljenim tužbenim zahtjevom u omjeru od 50% valjalo je istoj sukladno navedeno omjeru priznati trošak sastav tužbe (Tbr. 7. toč. 1) u iznosu od 100,00 EUR-a, zastupanja na ročištima 10. ožujka 2023., 18. rujna 2023., 21. studenog 2023. i 21. siječnja 2025. u iznosu od po 100,00 EUR-a, sastava obrazloženih podnesaka od 28. rujna 2022., 22. prosinca 2022. i 11. prosinca 2024. (Tbr. 8. toč.1) u iznosu od po 100,00 EUR-a, sve uvećano za PDV i odmjereno sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadni troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) kao i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 204,15 EUR-a obzirom da je isto bilo nužno za vođenje ovog postupka, slijedom čega je tužiteljici priznat ukupan trošak u iznosu od 1.079,15 EUR-a.

21.1. Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi članka 3. ZID ZOO-a (NN 78/15). Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13 i 93/14).

21.2. Ovaj sud nije tužiteljici priznao trošak sastava podneska od 29. travnja 2024. sukladno odredbi članka 155. ZPP-a obzirom da isti nije bio nužan za vođenje ovog postupka.

22. Stoga je odlučeno kao u točci II. izreke presude.

U Rijeci, 22. svibnja 2025.

Sudac:

Lana Hess Vukoša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun.1. tuženika

- pun. 2. tuženika