Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-7188/2020-83

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja VĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Miroslavu Plašćaru, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Žurić i partneri u Zagrebu, protiv tuženika Dječje bolnice Srebrnjak, Zagreb, Srebrnjak 100, OIB: 03547184733, zastupanog po punomoćniku Marku Šebalju, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Šebalj, Mraz i Šuti u Zagrebu, radi diskriminacije, nakon glavne i javne rasprave zaključene 1. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Hrvoja Klišanića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Marka Šebalja, odvjetnika, 22. svibnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da je tuženik Dječja bolnica Srebrnjak, Zagreb, Srebrnjak 100, OIB: 03547184733 kao poslodavac na radnom mjestu Voditelja odjela za fizikalnu terapiju i rehabilitaciju uznemiravao i diskriminirao radnika tužitelja AĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], čime je tužitelju povrijeđeno dostojanstvo.

II. Nalaže se tuženiku Dječjoj bolnici Srebrnjak, Zagreb, Srebrnjak 100, OIB: 03547184733, naknaditi tužitelju AĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove vođenja ovog parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 eura u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kod tuženika zaposlen na radnom mjestu Voditelja odjela za fizikalnu terapiju i rehabilitaciju. Dalje navodi da je od 1997. do 4. prosinca 2019. kod tuženika obnašao funkciju ravnatelja. Tužitelj je 13. srpnja 2020. tuženiku podnio pritužbu radi povrede dostojanstva radnika protiv v.d. ravnatelja tuženika, gospođe VĆJ te je **.**.2020. LĆ, osoba koja je uz poslodavca ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane uz dostojanstvo radnika sastavila zaključak Urbroj: 01-2030/04-20 na pisanu pritužbu radi povrede dostojanstva radnika i tužitelju ga dostavila putem e-maila istoga dana, a u istom je navedeno kako nema osnove za odluku da se u navedenom slučaju radi o povredi dostojanstva radnika. S obzirom da tuženik kao poslodavac nije tužitelju kao radniku pružio zaštitu zatraženu Pritužbom, tužitelj u roku i iz razloga navedenih u čl. 134. Zakona o radu u vezi sa čl. 17. Zakona o suzbijanju diskriminacije podnosi predmetnu tužbu. Tužitelj naglašava da nije iskoristio svoje pravo na prekid rada, nego i dalje dolazi na rad kod tuženika. Tužitelj dalje navodi da je u konkretnom slučaju na radnom mjestu diskriminiran po osnovi društvenog položaja – konkretno, zbog okolnosti da je bio ravnatelj tuženika i da je njegova smjena bila isključivo politički motivirana. Naime, nakon što je u prosincu 2019. tužitelj naprasno i neočekivano smijenjen s mjesta ravnatelja tuženika, tuženik je poduzeo niz radnji usmjerenih na uznemiravanje i diskriminiranje tužitelja i njegovih dotadašnjih bliskih suradnika. Uznemiravanje na radnom mjestu temeljem diskriminatorne osnove tužitelj navodi da se isto očituje u tome da je v.d. ravnateljica tuženika kao odgovor na medijske članke vezane smjenu tužitelja kao ravnatelja tuženika i sve daljnje događaje, objavila nekoliko priopćenja za medije iz kojih se jasno očitava namjera marginaliziranja tužitelja i njegovog doprinosa radu i razvoju tuženika. U navedenim priopćenjima se kao nesporne iznose činjenice koje se odnose na tužiteljev rad i djelovanje u DB Srebrnjak, koje ne samo da su sporne već su predmetom sudskog postupka koji je u tijeku (konkretno, parničnog postupka za naknadu za pripravnost koji se vodi pred ovim sudom). U priopćenjima, posebno onom od 8. lipnja 2020., iznosi se niz omalovažavajućih navoda o tužitelju, i to: - „Upravno vijeće Dječje bolnice Srebrnjak je 4.12.2019. donijelo Odluku o razrješenju ravnatelja zbog niza razloga, među ostalim zbog postupanja protivno odlukama Upravnog vijeća Dječje bolnice Srebrnjak, propisa i općih akata ustanove, te obavljanja pojedinih djelatnosti bez suglasnosti resornog ministarstva“; - „Uistinu je šteta da pojedinci kontinuirano nastoje glorificirati vlastiti doprinos, umanjujući i omalovažavajući pritom doprinos tihe većine djelatnika, bez koje se Bolnica ne bi mogla dičiti niti kvalitetom niti projektima“. Iz ovih navoda proizlazi da bi nesporno bilo da su u tužiteljevu radu uočene nepravilnosti. Tobožnje nepravilnosti u radu tužitelja su predmet sudskog postupka i nipošto se ne radi o bjelodanim protuzakonitim i protustatutarnim postupanjima, nego se radi o tome da tuženik određene propise tumači drugačije od onoga kako su se u radu tuženika, ali i ostalih zdravstvenih ustanova u Republici Hrvatskoj, ti propisi tumačili i primjenjivali desetljećima, bez ikakve primjedbe nadležnih tijela. Dakle, radi se o itekako spornim navodima stoga je vrlo omalovažavajuće konstatirati da je tužitelj smijenjen „zbog postupanja protivno odlukama Upravnog vijeća Dječje bolnice Srebrnjak, propisa i općih akata ustanove, te obavljanja pojedinih djelatnosti bez suglasnosti resornog ministarstva“ kada takva postupanja nisu utvrđena nezakonitima u sudskom postupku. Što se tiče navoda da bi tužitelj (na kojeg se očito odnosi referenca „pojedinci“) glorificirao vlastiti doprinos i time umanjivao i omalovažavao tihu većinu djelatnika, ono što je apsurdno je što takvi navodi dolaze iz „pera“ osobe koja uopće nije zaposlenik niti je ikada bila zaposlenik tuženika, pa da bi uopće imala kakvo uporište davati takve ocjene. Tužitelj podsjeća da je opće poznata činjenica (svakoj osobi koja iole prati medije) da su nakon tužiteljeve naprasne smjene u prosincu 2019. radnici tuženika stali uz tužitelja kao bivšeg ravnatelja i pružili mu javnu podršku zbog nanesene nepravde. Karakteriziranje tužitelja u medijima kao osobe koja glorificira vlastiti doprinos i pritom umanjuje i omalovažava doprinos „tihe većine“ djelatnika DB Srebrnjak je neistinita i ima za cilj diskreditiranje tužitelja kao stručnjaka i čovjeka, kako u očima kolega tako i u očima javnosti. Najvažnije je napomenuti da su priopćenja javno objavljena na mrežnoj stranici DB Srebrnjak, iz čega svaka osoba (uključujući pacijente i njihove obitelji) ima priliku čitati ovakve omalovažavajuće izjave. Nadalje, unatoč činjenici da u svom radu kod tuženika obnaša dužnost Voditelja odjela za fizikalnu terapiju i rehabilitaciju, unatoč radu na odjelu Dnevne bolnice, djelovanju kao izvanredni profesor na nekoliko medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj te obavljanju dužnosti sindikalnog povjerenika kod tuženika, u periodu od 7. do 9. srpnja od strane v.d. ravnatelja tuženika tužitelju je naloženo preuzeti četiri ambulante dr. AĆJ i dvije ambulante dr. SĆ. Niti jednom drugom liječniku tuženika, pored svih drugih obaveza koje izvršava, nije dodijeljeno toliko ambulanti. Takav način postupanja izravno ugrožava ne samo psihičko i fizičko zdravlje tužitelja (jer je fizički nemoguće preuzeti toliko ambulanti, uz obnašanje svih drugih poslova i zaduženja bez da se radi prekovremeno i to u broju sati koji bi premašio zakonski dopušten godišnji maksimum), nego se dovodi u pitanje mogućnost stručnog usavršavanja i akademske karijere. Naposlijetku, tuženik je Klinika za pedijatru Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Osijeku, a unatoč tome, prilikom izvršavanja obaveza kao predavača na fakultetu tužitelj je prisiljen koristiti dane godišnjeg odmora, iako je navedeno protivno radnom zakonodavstvu, a i degradirajuće i ponižavajuće budući da je, između ostalog, upravo angažman na fakultetima osigurao tuženiku status Klinike za pedijatriju. Zaključkom su svi navodi iz tužiteljevog Prigovora odbijeni bez ikakvog valjanog i „opipljivog“ argumenta. Dapače, u Zaključku su samo suhoparno navedeni članci zakona i internih akata tuženika, bez da ih se i na kakav način stavi u kontekst navoda iz Pritužbe, odnosno da se objasni zbog čega su opisane radnje poduzete upravo u odnosu na tužitelja i to sve u razdoblju od svega nekoliko mjeseci i to baš, indikativno, mjeseci koji su uslijedili nakon naprasne smjene s mjesta ravnatelja. Sama okolnost da tuženik kao poslodavac ima ovlast poduzeti neku radnju ne znači da ta radnja ne predstavlja diskriminiranje i uznemiravanje ako je poduzeta isključivo u odnosu na jednog radnika i isključivo s ciljem da se diskreditira i minorizira uloga toga radnika u radnom kolektivu poslodavca. Sve prethodno navedene okolnosti, odnosno način postupanja tuženika, realizirane u prvom redu postupanjima vršiteljice dužnosti ravnatelja, evidentno ukazuju na sustavno i uporno uznemiravanje i šikaniranje počinjeno s namjerom da se tužitelja sustavno ponižava i onemogućava u stručnom radu, kao i da se marginalizira njegov radni doprinos u radu i razvoju bolnice. Sve ove radnje tuženik čini isključivo s ciljem i namjerom da tužitelja prisili da sam da otkaz i „makne se“ iz bolnice. Tužitelj tužbom predlaže da se utvrdi da je tuženik kao poslodavac na radnom mjestu Voditelja odjela za fizikalnu terapiju i rehabilitaciju uznemiravao i diskriminirao radnika tužitelja čime je tužitelju povrijeđeno dostojanstvo, da se zabrani tuženiku poduzimanje svih i bilo kakvih daljnjih radnji kojima se na radnom mjestu Voditelja Odjela za fizikalnu terapiju i rehabilitaciju uznemirava i diskriminira tužitelja te da se naloži tuženiku naknaditi tužitelju troškove vođenja ovog parničnog postupka.

1.1. Podneskom od 29. listopada 2020., opreza radi, tužitelj postavlja eventualno kumulirani zahtjev za slučaj da sud utvrdi da u predmetnom slučaju postoje elementi „mobbinga“, ali da nema diskriminatorne osnove. Tužitelj ukazuje da sve radnje tuženika nedvojbeno spadaju u mobbing. Tužitelj je od prosinca 2019. do danas izložen sustavnom degradiranju, omalovažavanju i šikaniranju na radnom mjestu, a sve s očitim ciljem da prestane raditi u radnom kolektivu tuženika. Pri tome se potpuno minoriziraju zasluge tužitelja koji je 23 godine bio ravnatelj tuženika i kao takav je zaslužan ne samo za uspješno funkcioniranje bolnice, nego i za uspjeh s gore opisanim projektom financiranim iz Fondova EU. Ovakvo postupanje je kod tužitelja izazvalo jaku psihičku frustraciju i bol. Tužitelj svakodnevno s grčem odlazi na radno mjesto, na radnom mjestu se osjeća nepoželjno, frustrirano i omalovaženo. Tužitelj ponovno podsjeća da je gotovo pa čitav radni vijek proveo kao liječnik kod tuženika, od toga čak 23 godine kao ravnatelj tuženika, a za svog radnog vijeka ne samo da nije bilo nikakvih primjedbi na njegov profesionalni i osobni pristup kolegama i pacijentima, nego je i uvijek uživao izrazito dobru reputaciju. Za vrijeme mandata tužitelja kao ravnatelja bolnica je od derutne zgrade postala jedan od najsuvremenijih zdravstvenih centara, prva bolnica „prijatelj djeteta“, prvi akreditacijski centar… Tužitelj slijedom svega navedenoga postavlja eventualno kumulirani tužbeni zahtjev i predlaže sudu da o istome odluči ako odbije primarno postavljeni tužbeni zahtjev. Pri tome tužitelj potražuje iznos od 1.000,00 kuna na ime neimovinske štete uslijed povrede prava osobnosti, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 22. listopada 2020. do isplate.

1.2. Podneskom od 4. ožujka 2021. tužitelj navodi da su nastale nove okolnosti koje ukazuju da se nad tužiteljem nastavlja vršiti uznemiravanje i sustavan mobbing. Navodi da je tuženik je 23. studenog 2020. donio Odluku Klasa: 100-02/20-01, URBROJ: 04- 251/1-20 kojom se tužitelju određuje udaljenje s radnog mjesta u Bolnici i određuje da će mu za vrijeme trajanja udaljenja (suspenzije) tuženik isplaćivati mjesečnu naknadu plaće u visini polovice plaće. U obrazloženju odluke tuženik se pozvao na čl. 150. st. 10. ZR-a, iako ta odredba u konkretnom slučaju uopće nije primjenjiva. Naime, tužitelj kod tuženika obnaša funkciju sindikalnog povjerenika. S obzirom na tu funkciju, tuženik je dužan prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju ishoditi suglasnost nadležnog sindikata. Kako je sindikat odbio dati suglasnost, tuženik je tek pokrenuo parnični postupak radi nadomještanja suglasnosti sindikata, a tek kada i ako pravomoćno uspije u toj parnici, moći će tužitelju otkazati ugovor o radu. Dakle, uvjeti za suspenziju koji su propisani člankom. 150. st. 10. ZR-a nisu uopće ispunjeni jer odluka o izvanrednom otkazu još nije ni donesena. Iz obrazloženja odluke o suspenziji je razvidno da se tužitelja suspendira s rada zbog navodno uočenih nepravilnosti u provođenju postupka javne nabave u razdoblju u kojem je tužitelj obnašao funkciju ravnatelja tuženika. Međutim, tužitelj je u prosincu 2019. smijenjen s funkcije ravnatelja i od tada je radio isključivo kao odjelni liječnik specijalist pedijatar. Tužitelj ističe da je ESLJP zauzeo stajalište da suspenzija mora biti nužna i razmjerna. U ovom slučaju riječ je o „školskom primjeru“ mjere koja nije ni nužna, ni razmjerna, a nedvojbeno ima štetan učinak na život tužitelja. Čak i kada bi se utvrdilo da su od strane tužitelja zaista počinjene povrede u postupku javne nabave, nema rizika od ponavljanja takvih povreda i to upravo iz razloga što tužitelj više uopće nije ravnatelj tuženika. Nevjerojatno je da se tužitelju zabranjuje obavljanje liječničke službe zbog navodnih grešaka u postupku javne nabave. Ovako neprimjereno i nerazmjerno određivanje mjere suspenzije u ovakvim okolnostima (da se tužitelju brani obavljanje službe koja je potpuno nepovezana s navodnim povredama koje mu se stavljaju na teret) je eklatantan primjer mobbinga i šikane. Tužitelj je, unatoč činjenici da je protuzakonito suspendiran s radnog mjesta, i dalje kod tuženika nastavio obnašati funkciju sindikalnog povjerenika, kao i predavača na Medicinskom fakultetu u Osijeku temeljem bilateralnog ugovora između tužitelja i tog visokog učilišta. Tužitelj navodi da je 3. veljače 2021. došao u bolnicu i pokušao ući u svoju sobu br. 25, međutim, utvrdio je da je na sobi bez njegovog znanja promijenjena brava. Ovakav čin je očito nezakonit, odnosno predstavlja smetanje posjeda i povredu odredaba Zakona o radu. Naime, u sobi broj 25. tužitelj je držao sve stvari koje su mu potrebne za obnašanje funkcije sindikalnog povjerenika i profesora – predavača. Sukladno odredbama čl. 156. i 188. Zakona o radu poslodavac mora sindikalnom povjereniku omogućiti prostor, sredstva i uvjete za rad, a što je bila upravo soba br. 25.; te poslodavac ne smije sindikalnog povjerenika staviti u nepovoljniji položaj od drugih radnika. Tužitelj nije dobio nikakvu obavijest o namjeravanoj promjeni brave, niti je pozvan na primopredaju stvari koje se nalaze u sobi i eventualno upućen u to da se neka druga soba sada koristi za sindikalne potrebe. Također, tužitelj je saznao da je došlo do otuđenja većeg broja dokumentacije koja se nalazila u Uredu ravnatelja, a bez da ga se pozvalo da odradi formalnu primopredaju, čime se otvara mogućnost manipulacije s dokumentacijom. Tužitelj se zbog ove povrede također obratio zahtjevom za zaštitu prava tuženiku, ali je odbijen uz vrlo omalovažavajući ton prepiske. Dapače, unatoč tome što je tuženik u dopisu predložio da se tužitelj obrati u slučaju eventualnih nejasnoća, kada je tužitelj zaista zatražio dodatno pojašnjenje, na njega nikada nije dobio odgovor. Sukladno svim dosadašnjim navodima, očito je da tuženik konstantno pokušava ocrniti tužitelja, a da za to ne samo da ne raspolaže nikakvim dokazima, nego dokazima i manipulira. Ovo je posebno razvidno iz obrazloženja odluke o suspenziji u kojoj se tužitelju imputira da je povrijedio pravila postupka javne nabave, a potpuno se prešućuje da je u spomenutom postupku Upravno vijeće tuženika odobrilo sklapanje navodno spornog ugovora. Napominje da je ovaj sud 22. prosinca 2020. u predmetu Pr-2369/2020 donio prvostupanjsku presudu kojom je oglašena ništetnom odluka Upravnog vijeća tuženika kojom je tužitelj smijenjen s funkcije ravnatelja tuženika (presuda je postala pravomoćna naknadno). Sve gore opisane radnje kojima su umanjena ili diskreditirana radna prava tužitelja su se dogodile u periodu nakon smjene s funkcije ravnatelja te sve radnje nedvojbeno spadaju u mobbing. Tužitelj je od prosinca 2019. do danas izložen sustavnom degradiranju, omalovažavanju i šikaniranju na radnom mjestu, a sve s očitim ciljem da prestane raditi u radnom kolektivu tuženika. S obzirom na novonastale okolnosti tužitelj povećava visinu eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva i predlaže sudu da o istome odluči ako odbije primarno postavljeni tužbeni zahtjev. Pri tome tužitelj povisuje postavljeni eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 10.000,00 kuna na ime neimovinske štete uslijed povrede prava osobnosti zajedno sa zateznim kamatama na iznos od 1.000,00 kn od 22. listopada 2020. do isplate, a na iznos od 9.000,00 kn od 4. ožujka 2021. do isplate.

1.3. Nakon provedenog vještačenja, konačno uređenim tužbenim zahtjevom podneskom od 5. ožujka 2025. tužitelj predlaže da utvrdi da je tuženik kao poslodavac na radnom mjestu Voditelja odjela za fizikalnu terapiju i rehabilitaciju uznemiravao i diskriminirao radnika tužitelja, čime je tužitelju povrijeđeno dostojanstvo te da se naloži tuženiku naknaditi tužitelju troškove vođenja ovog parničnog postupka. Podredno, tužitelj specificira i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev i predlaže sudu da o istome odluči ako odbije primarno postavljeni tužbeni zahtjev. Eventualno kumulirani zahtjev tužitelj postavlja u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka te predlaže da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju naknadu za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 2.986,26 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 1. siječnja 2020. do isplate te da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju naknadu za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 1.493,13 EUR uvećanom za zakonske zatezne kamate tekuće od dana 6. veljače 2024. pa do isplate, kao i naložiti tuženiku naknaditi tužitelju troškove vođenja ovog parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da su u cijelosti neosnovani navodi iz tužbe. Tuženik osporava da bi postojala bilo kakva povreda dostojanstva ili diskriminacija tužitelja od strane tuženika po bilo kojem osnovu. Suprotno navodima tužitelja, tuženik nikada nije počinio niti jednu radnju "koja bi imala za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva tužitelja, a koje bi uzrokovalo strah, neprijateljstvo, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje". Naime, da bi se radilo o diskriminaciji, potrebno je da postoji nejednako postupanje po jednom od zakonom utvrđenim osnovama propisanih člankom 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije. U svojoj tužbi tužitelj je jednostavno nanizao pojedine situacije kojima daje karakter vlastitog doživljaja navodne diskriminacije. Pri tom nije naveo niti jedan osnov koji je zakonom propisan kao osnov diskriminacije, pa je očito da je tužbeni zahtjev već zbog toga neosnovan. Tužitelj u tužbi citira odredbe ZSD bez konkretnom zakonskog osnova te navodi općenite tvrdnje koje su potpuno neutemeljene. Tako iz tužbe proizlazi da je tužitelj u stvari nezadovoljan organizacijom rada kod tuženika. Međutim, tužitelj zanemaruje činjenicu kako je pravo poslodavca da utvrdi i organizira svoje poslovanje na način za koji smatra da je najbolji za tuženika te optimalan za ostvarenje maksimalne učinkovitosti. Navodi da nije jasno što to u priopćenjima tuženika od 8.6.2020. i 9.4.2020. objavljenih na mrežnoj stranici tuženika predstavlja "omalovažavanje ili marginaliziranje" tužitelja. Ističe da se u ovom postupku ne može se raspravljati o razlozima razrješenja tužitelja s mjesta ravnatelja, nego isključivo o navodnoj diskriminaciji i povredi dostojanstava. Da je tužba neosnovana, proizlazi već iz činjenice kako tužitelj Odluku o Razrješenju smatra diskriminacijom. Međutim, odluke o otkazu, razrješenju, upozorenju itd. nisu i ne mogu se smatrati diskriminacijom. Međutim, da se ne radi ni o kakvom uznemiravanju povredi dostojanstva ili diskriminacija tužitelja nego o pravu poslodavca da utvrdi, organizira i vodi svoje poslovanje, proizlazi i među ostalim iz članka 30. Statuta tuženika kojim je propisano da ravnatelj može biti razriješen i prije isteka vremena na koje je imenovan. Daljnji navodi tužitelja su također promašeni jer tuženik suprotno mišljenju tužitelja ne tumači propise, nego primjenjuje Zakon i akte poslodavca. Naime, suprotno tvrdnji tužitelja kako nije bilo ikakvih primjedbi nadležnih tijela u pogledu razrješenja s mjesta ravnatelja, proizlazi iz Izvješća HZZO-a od 2015. 2016., i 2018., Nalaza državne revizije iz 2018. te Izvješća Gradskog kontrolnog ureda iz 2019. koji je i bio temelj za smjenu dužnosti ravnatelja. Iz navedenih Izvješća i Nalaza među ostalim, nedvojbeno proizlazi i da su se određene djelatnosti obavljale bez odobrenja Ministarstva zdravstva, što predstavlja samo jednu od nepravilnosti u radu tužitelja. Navodi da je priopćenje za medije od 9.4.2020. upravo reakcija tada v.d. ravnateljice na medijske prozivke pod naslovom "Nema mira u bolnici Srebrnjak". U priopćenju je v.d. ravnateljica demantirala neistine u članku s namjerom istinitog izvještavanja javnosti i zadržavanja povjerenja pacijenata bolnice i njihovih roditelja. Upravo iz tih razloga, priopćenje je i objavljeno na stranicama tuženika. Navodi da je točno da su tužitelju dodijeljene ambulante dr. AĆJ i dr. SĆ, međutim nejasno je zbog čega tužitelj navedeno postupanje poslodavca smatra "psihičkim i fizičkim uznemiravanjem". Prema naputku v.d. ravnateljice tužitelj je upućen na preuzimanje ambulante dr. SĆ. Međutim u navedenom periodu nije bilo naručenih pacijenata jer je dr. SĆ imao od ranije planirani godišnji odmor i to u trajanju od 6.7.2020. do 31.7.2020. Pored toga je tužitelj preuzeo ambulantu i dr. AĆJ koja je u srpnju imala naručenih 126 pacijenata, što čini prosjek od 10 pacijenata po ambulanti odnosno po danu. Redovno radno vrijeme ambulante dr. AĆJ je ponedjeljak, utorak i srijeda u polovici radnog vremena. Međutim, potrebno je napomenuti da tužitelj na odjelu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju nema ležeće pacijente niti pacijente kojima je potreban pregled liječnika pedijatra. Na odjelu za fizikalnu medicinu, pacijente upućuju drugi liječnici koji su im za terapiju odrediti respiratornu rehabilitaciju odnosno vježbe disanja a koja na odjelu za fizikalnu terapiju provode fizioterapeuti. Stoga, na Odjelu za fizikalnu medicinu posao liječnika specijalista pedijatra je formalan u smislu obnašanja funkcije Voditelja odjela. Naime, nije sporno da tužitelj u 2019. (za vrijeme dok je bio i Voditelj odjela i ravnatelj), nije pregledao niti jednog jedinog pacijenta. Nadalje, 17.8.2020. tužitelj je obaviješten da su mu službeno otvorene njegove pulmološke ambulante ponedjeljkom i petkom ujutro. U periodu do kreiranja njegovih ambulanti tužitelj je bez pacijenata odnosno na godišnjem je odmoru od 3.8.2020. do 14.8.2020. Od povratka s godišnjeg odmora 17.8.2020. do 31.8.2020. odradio je tek 12 pacijenata u svojoj ambulanti ponedjeljkom i petkom što u prosjeku iznosi 2.4.pacijenta po ambulanti odnosno danu. Stoga, opravdano se postavljanja pitanja što od navedenog rada predstavlja psihičko i fizičko maltretiranje tužitelja. Nadalje, od 1.9.2020. do 9.9.2020. tužitelj je odradio 22 pacijenta u svojoj pulmološkoj ambulanti što čini prosjek od 11 pacijenata po ambulanti odnosno danu. Navodi da dodjeljivanje ambulante tužitelju spada u autonomne odluke tuženika i organizacije poslovanja tuženika sukladno važećim zakonskim aktima kao i aktima poslodavca, te se nikako ne može smatrati da bi takve odluke poslovanja predstavljale razlog uznemiravanja, povredu dostojanstva ili diskriminaciju tužitelja. Dalje navodi da ugovorom o suradnji između tuženika i Medicinskog fakulteta u Osijeku koji je potpisan 2008. nije definirano da bi tuženik bio u obvezi plaćanja službenih putovanja tužitelju niti da se temeljem takvog ugovora mogu izdavati putni nalozi. Smatra da tužitelj svojim neutemeljenim, netočnim i paušalnim navodima iz tužbe nije učinio vjerojatnim da bi u bilo kojem pogledu došlo do nejednakog postupanja tuženika u odnosu na tužitelja koje bi imalo za cilj ili stvarno predstavljalo povredu dostojanstva tužitelja, a koje bi uzrokovalo strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Tuženik stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška.

2.1. U odnosu na podnesak tužitelja od 22. listopada 2020. kojim tužitelj postavlja eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tuženik se podneskom od 16. prosinca 2020. očitovao na isti pri čemu navodi da su u cijelosti neosnovani navodi tužitelja te tuženik osporava kako tužbeni zahtjev postavljen u tužbi tako i eventualno kumulirani zahtjev. Diskriminacija s osnova društvenog položaja a na način kako ju opisuje tužitelj, u predmetnom slučaju ne može predstavljati osnovanost tužbe, odnosno ista nije primjenjiva u ovosudnom predmetu. Da je tome tako, jasno proizlazi iz eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva koji je postavljen očito nakon gubitka bilo kakvih argumenata i adekvatnih činjenica. Stoga se tuženik protivi preinaci tužbenog zahtjeva, budući se radi o isticanu drugog zahtjeva pored postojećeg a kojeg je tužitelj sukladno čl. 188. ZPP-u bio ovlašten postaviti još u tužbi a ne naknadno odnosno nakon upuštanja tuženika u raspravljanje. Za postanak obveznopravnog odnosa odgovornosti za štetu potrebno je da se ispune opće pretpostavke kao što su subjekti obveznog pravnog odnosa štetnik i oštećenik, štetna radnja, šteta, uzročna veza i protupravnost. U konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao niti štetnu radnju štetnika, a još manje uzročnu vezu i protupravnost. Ponovno ističe da tužitelj pogrešno smatra da je diskriminiran s osnove društvenog položaja „…zbog okolnosti da je bio ravnatelj tuženika i da je njegova smjena bila isključivo politički motivirana“. Tužitelj zanemaruje činjenicu kako je pravo poslodavca da utvrdi i organizira poslovanje ne samo sukladno normativnim zakonskim aktima, nego i na način za koji smatra da je za njega najbolje. O autonomnosti postupanja poslodavca, suprotno mišljenju tužitelja, ne može odlučivati radnik. Stoga tužiteljevo citiranje odredbi ZSD bez konkretnog zakonskog osnova u potpunosti je neutemeljeno, paušalno te ničim dokazano. Tim više jer se tužitelj ne može odlučiti da li je naposlijetku diskriminiran s osnove društvenog položaja, uznemiravan ili pak mobbingiran. Da je tužba neosnovana, proizlazi već iz činjenice kako tužitelj Odluku o Razrješenju smatra diskriminacijom iako ne negira svoju odgovornost u odnosu na razloge razrješenja. Međutim, odluke o otkazu, razrješenju, upozorenju itd. nisu i ne mogu se smatrati diskriminacijom niti uznemiravanjem. Ponavlja da ugovorom o suradnji između tuženika i Medicinskog fakulteta u Osijeku koji je potpisan 2008. godine, nije definirano da bi tuženik bio u obvezi plaćanja službenih putovanja tužiteljice niti da se temeljem takvog ugovora mogu izdavati putni nalozi. Također naglašava kako predavanje nije ugovoreno između tuženika i fakulteta, nego između tužitelja i fakulteta.

2.2. Tuženik se podneskom od 27. travnja 2021. očitovao na podnesak tužitelja od 4. ožujka 2021. navodeći da su netočni navodi tužitelja. Ističe da je soba 25., a na koju se tužitelj neosnovano poziva, ambulanta u kojoj se obavljaju pregledi poput dječje kirurgije te ostali pedijatrijski pregledi. U tom tjednu promijenjeno je više brava na vratima tuženika. Neovisno o navedenom, ostaje nejasno temeljem čega tužitelj prisvaja pravo na ambulantu br. 25. Naime, ne radi se o tužiteljevoj sobi slijedom čega isti nije niti trebao držati u njoj svoje privatne stvari. Tužitelju je ostavljen rok za iseljenje iz Ureda ravnatelja. Nadalje, kod tuženika pored sindikata tužitelja djeluju još dva sindikata te isti koriste tzv. „Plavi salon“ za potrebe sindikalnog djelovanja a ne ambulantu 25. Predlaže u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao svu dokumentaciju koja prileži spisu, saslušani su svjedoci VĆJ, LĆ, LĆJ, IĆ, SĆ, SĆJ, IĆJ, GĆJ, GĆ, KĆ i TĆ, provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku prim. Gordanu Makarić, dr. med., saslušan je tužitelj kao stranka u postupku te se vještak usmeno očitovao.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je primarno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva kao u podnescima tužitelja od 29. listopada 2020. i 4. ožujka 2021. ali je sud dopustio preinaku smatrajući da je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama sukladno odredbi čl. 190. st. 3. ZPP-a.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj od 1997. do 4. prosinca 2019. obnašao funkciju ravnatelja tuženika, da je tužitelj 4. prosinca 2019. smijenjen sa mjesta ravnatelja, da je tužitelj u sudskom postupku osporio odluku tuženika o njegovoj smjeni s mjesta ravnatelja te da je presudom ovog suda pod brojem: Pr-2296/2020 od 22. prosinca 2020. odluka tuženika kojom je tužitelj razriješen dužnosti ravnatelja tuženika od 4. prosinca 2019. pravomoćno utvrđena ništavom te da je tužitelj nakon donošenja navedene Odluke nastavio raditi kod tuženika na radnom mjestu Voditelja odjela za fizikalnu terapiju i rehabilitaciju.

7. Kao sporno trebalo je utvrditi je li tužitelju povrijeđeno dostojanstvo, čast i ugled za vrijeme rada kod tuženika i to diskriminiranjem i uznemiravanjem na radnom mjestu po osnovi društvenog položaja, konkretno zbog okolnosti što je bio ravnatelj tuženika i da je njegova smjena bila politički motivirana.

8. Prema odredbi čl. 134. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje ZR), postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja uređuju se posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu.

9. Posebni zakon u smislu citirane zakonske odredbe je Zakon o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", broj: 85/08 i 112/12).

9.1. Prema odredbi čl. 1. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije propisano je da je cilj Zakona osiguranje zaštite i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka RH, stvaranje pretpostavki za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređenje zaštite od diskriminacije na osnovi rase ili etičke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnost ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. Prema odredbi st. 2. čl. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, diskriminacijom se smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovoga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama.

9.2. Prema odredbi čl. 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije, izravna diskriminacija je postupanje uvjetovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji, dok neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona, u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati legitimnim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna.

9.3. Prema odredbi čl. 17. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, osoba koja tvrdi da je žrtva diskriminacije ovlaštena je podnijeti tužbu i tražiti da se utvrdi da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da radnja koju je poduzeo ili propustio može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje (tužba za utvrđenje diskriminacije), da se zabrani poduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njezine posljedice (tužba za zabranu ili otklanjanje diskriminacije) te da se naknadi imovinska i neimovinska šteta uzrokovana povredom prava zaštićenih ovim Zakonom (tužba za naknadu štete).

9.4. Prema odredbi čl. 20. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, stranka koja u sudskom ili kojem drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije, a u tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.

10. Iz pritužbe tužitelja za zaštitu dostojanstva radnika (stranica 8-9 spisa) proizlazi da istom tužitelj u bitnome navodi okolnosti za koje smatra da imaju obilježja uznemiravanja na radnom mjestu i povrede njegovog dostojanstva isto kao u tužbi.

11. Iz zaključka tuženika od 20. srpnja 2020. proizlazi da je povodom pritužbe tužitelja osoba ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane uz dostojanstvo LĆ provela postupak na način da je uzela u obzir navode iz pritužbe tužitelja te je zatražila izjavu tužitelja i osobe na koju se isti pritužuje VĆJ, v.d. ravnateljice tuženika, nakon čega je zaključila da nije utvrđeno postojanje uznemiravanja uslijed nekog od navedenih diskriminatornih razloga. Iz zaključka proizlazi kako je:

- vezano za iznesenu pritužbu tužitelja da v.d. ravnateljica objavljuje priopćenja za medije s namjerom da marginalizira njega i njegov doprinos radu i razvoju Dječje bolnice Srebrnjak, a koja priopćenja su javno objavljena na mrežnoj stranici Dječje bolnice Srebrnjak ovlaštena osoba je utvrdila da su na mrežnoj stranici Bolnice dva priopćenja za medije v.d. ravnateljice KĆJ, dr.med. i jedno priopćenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za zdravstvo. Uvidom u sva tri priopćenja nije utvrdila elemente omalovažavanja tužitelja,

- vezano uz pritužbu tužitelja da mu je od strane v.d. ravnatelja tuženika naloženo da preuzme četiri ambulante doktorice ŽĆ i dvije ambulante doktora SĆ uvidom u e-mailove v.d. ravnatelja od 9. srpnja 2020. i 10. srpnja 2020. ovlaštena osoba je utvrdila da su tužitelju privremeno dodijeljene četiri ambulante doktorice ŽĆ za vrijeme trajanja njezinog godišnjeg odmora,

- vezano za pritužbu tužitelja da mu je takvo postupanje v.d. ravnatelja izravno ugrozilo njegovo psihičko i fizičko zdravlje isto ovlaštena osoba nije mogla utvrditi obzirom da doktor VĆ navedene navode nije dokumentirao.

- vezano za iznesenu pritužbu tužitelja da koristi dane godišnjeg odmora radi izvršavanja svojih obveza kao predavača na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Osijeku uvidom u Ugovor o suradnji od 12. prosinca 2008. sa Medicinskim fakultetom Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera ovlaštena osoba je utvrdila da nije preuzeta obveza Bolnice da upućuje doktora VĆ na službeni put s ciljem održavanja nastave na Sveučilištu.

- vezano za iznesenu pritužbu tužitelja da je postupanje v.d. ravnatelja usmjereno da ga prisili da raskine radni odnos u Dječjoj bolnici Srebrnjak ovlaštena osoba nije utvrdila obzirom da doktor VĆ navedenu tvrdnju nije dokumentirao.

12. Iz tuženikovog priopćenja za medije od 8. lipnja 2020. proizlazi da je isto potpisala v.d. ravnatelja VĆJ te da je u istom navedeno da slijedom ponovnih natpisa u medijima i na raznim portalima koji javnosti prezentiraju, „Drama u Dječjoj bolnici Srebrnjak", a u kojima se iznosi netočni i neistiniti podaci, dostavlja se očitovanje radi potpunog i pravilnog informiranja javnosti. Ističe se žaljenje da se pojedinosti o radnopravnim i građanskopravnim odnosima u vezi pojedinih liječnika iznose u medije, čime se ugrožava ne samo njihov integritet nego integritet drugih zaposlenika Dječje bolnice Srebrnjak, a sve kako bi se javnosti ponovo plasirale neistine. Uprava Bolnice šokirana je činjenicom da su takvi dokumenti, dok su postupci u tijeku, izišli a medijima. Premda je politika Bolnice da se takve pojedinosti ne iznose u medijima, radi pravilnog i potpunog informiranja javnosti ističe se slijedeće:

Upravno vijeće Dječje bolnice Srebrnjak je 04.12.2019.g. donijelo Odluku o razrješenju ravnatelja zbog niza razloga, među ostalim i zbog postupanja protivno odlukama Upravnog vijeća Dječje bolnice Srebrnjak, propisa i općih akata ustanove, te obavljanja pojedinih djelatnosti bez suglasnosti resornog ministarstva. Po razrješenju s mjesta ravnatelja, premda mu materijalna prava po ugovoru tada nisu umanjena, razriješeni ravnatelj žalio se s tvrdnjom da mu je isplaćena znatno manja plaća. S namjerom da se istoga zaštiti, a preispitivanjem njegovih navoda u pripremi odgovora na žalbu, stručne službe Dječje bolnice Srebrnjak uočile su da se razlika isplate sastoji u naknadi za pripravnost, koja mu je isplaćivana kontinuirano u mjesecima dok je obnašao dužnost ravnatelja, a koja mu nije isplaćena po razrješenju. Pregledom isplata utvrđene su nepravilnosti te postupanja protivno zakonu, podzakonskim aktima i općim aktima Bolnice. Naime, pripravnost se određuje radi osiguranja prisutnosti odgovarajuće liječničke pomoći u stanjima životne ugroženosti i hitne medicinske pomoći, kada liječnik ne dolazi na posao, već mu se plaća pripravnost da to učini po pozivu ukoliko bude potrebe. Pripravnost se organizira sukladno općim aktima zdravstvene ustanove, odlukama Upravnog vijeća i eventualno odlukama ravnatelja donesenim na temelju istih. Prema dostupnim podacima to nije bio slučaj kod raspoređivanja pripravnosti te utvrđivanju i isplati naknada za pripravnost u odnosu na članove bivše uprave Dječje bolnice Srebrnjak, stoga su isti pozvani iznijeti obranu u vezi utvrđenih nepravilnosti. Nikome na teret nije stavljen rad u klinici s pacijentima, prekovremeni rad niti rad u dežurstvu, već isključivo točno određene pripravnosti koje kao takve, prema aktima ustanove, nisu trebale biti raspoređene niti obračunate. Sukladno utvrđenjima, uprava Bolnice je dužna i mora postupati na zakonom određeni način, što je i učinjeno. Stvari su dakle vrlo jednostavne, objektivizirane i provjerljive te će se riješiti u zakonom predviđenim postupcima i rokovima. Zaključno, ne bježeći od javne rasprave, osuđuje se javno iznošenje podataka o sporovima. Čini im se da se ovakvim postupanjem evidentno želi i putem medija utjecati ne samo na institucije poslodavca nego i na pravosuđe, kao i na potencijalne svjedoke. Mišljena su da je jedino mjesto na kojem se sporovi rješavaju nadležan sud, te se stoga mole mediji da se suzdrže od daljeg etiketiranja Dječje bolnice Srebrnjak i potenciranja položajnog nezadovoljstva članova bivše uprave Dječje bolnice Srebrnjak. Dječja bolnica Srebrnjak nije niti bivša, niti sadašnja niti buduća uprava. Dječju bolnicu Srebrnjak čini njezinih 215 zaposlenika koji su svojim znanjem, stručnošću i predanim radom Bolnicu pozicionirali kao važnog dionika sustava javnog zdravstva Republike Hrvatske i koji nesebično rade za dobrobit svojih malih pacijenata. Uistinu je šteta da pojedinci kontinuirano nastoje glorificirati vlastiti doprinos, umanjujući i omalovažavajući pritom doprinos tihe većine djelatnika, bez koje se Bolnica ne bi mogla dičiti niti kvalitetom niti projektima.

13. Iz e-mail poruke od 7. srpnja 2020. proizlazi da se tužitelj obavještava da su mu po naputku ravnateljice kao specijalistu pedijatru, užem specijalistu pedijatrijske pulmologije prebačeni pacijenti/ambulante prof. SĆ. Pacijenata ukupno u 8.mj ima oko 35, a u 9.mj. ambulante su pune (16-18 pacijenata). Napominje se da je potrebno tužitelju organizirati svakodnevni rad Pulmološke ambulante od ponedjeljka do petka. te se traži njegov plan godišnjeg kako bi se mogli što bolje organizirati/uskladit, a navedeno stupa na snagu odmah.

13.1. Iz e-mail poruke od 9. srpnja 2020. proizlazi da se istom tužitelju prosljeđuje naputak ravnateljice o preuzimanju ambulante dr. ŽĆ te se obavještava da je dr. ŽĆ od sutra na godišnjem i ima ambulantu ponedjeljkom, utorkom, srijedom i petkom. Termini ambulante dr. ŽĆ su popunjeni do 14.8.2020. Prethodno navedenoj poruci također je priložena e-mail poruka v.d. ravnateljica sa njenom uputom da se ambulante dr. ŽĆ prebace na tužitelja.

14. Iz Ugovora o suradnji sklopljenog 1. prosinca 2008. između Medicinskog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja u Osijeku (dalje: Fakultet) i tuženika proizlazi da je istim ugovoreno da polazeći od ustrojstva Fakulteta i tuženika; registrirane djelatnosti Fakulteta i tuženika; kadrovske strukture, znanstveno-nastavnih i znanstvenih potencijala i kadrovske ekipiranosti; tehničke opremljenosti, tehničkih i tehnoloških mogućnosti, ekonomska financijskih i drugo usvojenih modela, Instaliranih informatičkih kapaciteta, baze podataka i postojećeg knjižnog fonda, Fakulteti i tuženik ovim ugovorom utvrđuju zajednički cilj suradnju i međusobnu pomoć na područjima znanstvenog istraživanje stručne suradnje i međusobnu pomoć na područjima znanstvenog istraživanja, stručne suradnje, akademske nastave i razmjene iskustava, za koje postoji obostrani interes. Fakultet i tuženik realizirat će zajednički cilj putem: 1. znanstveno-nastavne, znanstvene i stručne suradnje; 2 razmjene iskustava uspostavljanjem i održavanjem veza znanstveno-nastavnih i znanstvenih kadrova, koji se bave istim ili srodnim područjima rada i djelovanja; 3 zajedničkih znanstveno- istraživačkih projekata; 4. omogućavanja izrade znanstvenih (magistarskih, doktorskih) radova; 5. organiziranja zajedničkih interdisciplinarnih postdiplomskih studija, 6 osiguranja potrebnih informacija u okviru poslijediplomskih studija; 7. zajedničkog sudjelovanja na znanstvenim skupovima i prenošenjem i podnošenjem izvješća na znanstvenim skupovima; 8. organiziranja simpozija, konferencija, seminara i sl. o temama od zajedničkog interesa; 9. uzajamnog povezivanja znanstveno-nastavnog i znanstvenog osoblja radi održavanja dogovorenih predavanja i tečajeva; 10. dogovora o znanstveno-istraživačkim planovima i vidovima suradnje; 11. razvijanja raznih vidova vanjske suradnje; 12. osiguranja pristupa bazama podataka, potrebnim programskim alatima i drugim kolekcijama znanstvenih i stručnih informacija putem računalne veze; 13. edukacije kadrova, a naročito na području dječje, pulmologije, alergologije, Imunologije, medicine sna itd.; 14. upoznavanje s najnovijim metodama i znanstvenim dostignućima na području dječje pulmologije, alergologije, imunologije, medicine sna itd.; 15. uspostavljanja veza i trajnih komunikacija knjižničara u cilju razmjene iskustava, usavršavanja i moderniziranja njihova rada; 16. izdavanja i razmjene knjiga i publikacija; 17. organiziranja izložbi i sličnih promotivnih i promidžbenih manifestacija. Člankom 5. je ugovoreno da se operacionalizacija ugovora o suradnji obavlja sklapanjem konkretnih ugovora između Fakulteta i tuženika.

15. Iz Odluke Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije (dalje: SAFU) od 10. studenog 2020. proizlazi da je predmetu Operativni program Konkurentnost i kohezija 2014. -2020., operacija: KK.01.1.1.10., projekt KK.01.1.1.10.0001, "Dječji centar za translacijsku medicinu Dječje bolnice Srebrnjak (CCTM)"donesena Odluka o utvrđenoj nepravilnosti, IRR01, a u kojoj su utvrđeno sljedeće vrste nepravilnosti i financijske korekcije:

- točki 1. a) utvrđena je za nabave broj 27. i 28. nepravilnost broj 4. (Umjetna podjela ugovora o javnoj nabavi (nabava usluga, robe ili radova umjetno je podijeljena čime se izbjegava objava poziva na nadmetanje u skladu s primjenjivim pravilima (objava u Službenom listu EU ili EOJN te se taj način konkurentniji postupak zamjenjuje s manje konkurentnim postupkom) Priloga 1. Pravila, za koju je utvrđena financijs korekcija u iznosu od 100%;

- točki 2. utvrđena je za nabave broj 27.1 28. nepravilnost broj 3. (Izostanak objave poziva na nadmetanje), za koju je utvrđena financijska korekcija u iznosu od 100%;

pa da stoga je u predmetnom slučaju utvrđena jedinstvena stopa financijske korekcije od 100% prihvatljive vrijednosti ugovorenog iznosa za Nabavu br. 27 i za Nabavu br. 28 odnosno u iznosu od 261.843.91 kn uključujući prihvatljiv iznos PDV-a od čega bespovratna sredstva iznose 261,843,91 kn, uključujući sva eventualna povećanja prihvatljive vrijednosti ugovorenog iznosa koja bi mogla nastati tijekom provedbe ugovora. Financijska korekcija se primjenjuje na vrijednost potraživanih izdataka ugovora o nabavi tijekom razdoblja provedbe. Na temelju svega navedenog traži se da primi na znanje da ukupni utvrđeni nepravilni iznos neće biti odobren u okviru Zahtjeva za nadoknadom sredstava, u slučaju da predmetni iznos još nije isplaćen, odnosno da će se izvršiti povrat, u slučaju da je predmetni iznos isplaćen.

16. Iz Odluke tuženika od 23. studenog 2020. proizlazi da istom tuženik donosi Odluku o udaljenju tužitelja, koji obavlja poslove voditelja Odjela za fizikalnu terapiju i rehabilitaciju u Bolnici s radnog mjesta i da će se istome isplaćivati mjesečna naknada plaće u visini polovice prosječne plaće isplaćene radniku u prethodna tri mjeseca, kao i da se tužitelj udaljuje s radnog mjesta danom dostave Odluke. Iz obrazloženja predmetne Odluke proizlazi da tužitelj kao odgovorna osoba kod tuženika provedbom nepravilnog postupka javne nabave za Nabave 27: Konzultantske usluge za pripremu projekta CCTM i Nabave 28: Usluge savjetovanja prilikom pripreme projekta CCTM iz Projektnog plana nabave, oštetio tuženika za 261.843,91 kuna te je tuženik kao poslodavac izgubio povjerenje u njega kao radnika. Opisanim ponašanjem radnika nanijeta je velika šteta poslodavcu te zbog navedenih radnji i ne obavljanja svojeg posla je došlo do gubitka povjerenja poslodavca u radnika. Nadalje iz iste proizlazi da će tuženika kao poslodavac zatražiti suglasnost Hrvatskog liječničkog sindikata za izvanredni otkaz tužitelju jer je tužitelj sindikalni povjerenik i ima više od 60 godina života.

17. Među strankama nije sporno da je tužitelj tužbom u ovosudnom predmetu broj:

Pr-140/2021 zatražio da se utvrdi da je navedena Odluka nezakonita i nedopuštena te da je, nakon što je tuženik osporenu Odluku stavio van snage, povukao tužbu kojom je osporavao zakonitost predmetne Odluke.

18. Iz e-mail poruke od 3. veljače 2021. proizlazi da se istom punomoćnica tužitelja obraća tadašnjem ravnatelju te navodi da je tužitelj toga dana (3. veljače 2021.) došao u Bolnicu u 11 h i pokušao ući u svoju sobu br. 25, međutim, utvrdio je da je na sobi bez njegovog znanja promijenjena brava. Dalje je navedeno da iako je tužitelj u prosincu 2020. suspendiran s radnog mjesta, isti i dalje obavlja funkciju sindikalnog povjerenika u Bolnici te predavača na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Osijeku, sukladno lateralnom ugovoru između Bolnice i Fakulteta. U sobi broj 25. tužitelj drži sve stvari koje su mu potrebne za obnašanje funkcije sindikalnog povjerenika i profesora predavača. Ukazuje se, da sukladno odredbama čl. 156. i 188. Zakona o radu: 1. poslodavac mora sindikalnom povjereniku omogućiti prostor, sredstva i uvjete za rad, a što je bila upravo soba br. 25. te da 2. poslodavac ne smije sindikalnog povjerenika staviti u nepovoljniji položaj od drugih radnika. Navodi se da tužitelj nije dobio nikakvu obavijest o namjeravanoj promjeni brave, niti je pozvan na primopredaju stvari koje se nalaze u sobi i eventualno upućen u to da se neka druga soba sada koristi za sindikalne potrebe. Također se izražava sumnja i bojazan da bi okolnost promjene brave mogla dovesti do manipulacija i otuđenja pokretnina (registratora i spisa) koji se u sobi nalaze. Navedeno je da su tužitelju pomoćnica ravnatelja za kvalitetu gdu. TĆJ i pomoćnica ravnatelja za sestrinstvo gdu. ŽĆJ usmeno iskomunicirale da je takva bila uputa ravnatelja, bez komisije.

18.1. Iz daljnje prepiske proizlazi da tuženik 9. veljače 2021. odgovara punomoćnici tužitelja e-mail porukom u kojoj je navedeno da tuženik izražava žaljenje da tužitelj neistinitim tvrdnjama nastavlja s uznemiravanjem djelatnika tuženika, pacijenata i javnosti, da je tužitelju dobro poznato da predmetna prostorija ne predstavlja radnu sobu dr. VĆ, već se radi o ambulanti kojom se redovno koriste i drugi liječnici. U pogledu brave, ističe se da je ona u okviru redovnih aktivnosti zamijenjena na većem broju vrata u okviru tuženika. Predmetna ambulanta se zaključava isključivo po završetku radnog vremena te dr. VĆ ni na koji način nije spriječen u korištenju iste.

18.2. Dana 12. veljače 2021. punomoćnica tužitelja se ponovno obraća tuženiku e- mail porukom u kojoj je navedeno da tužitelj tvrdi da je sobu br. 25 do sada koristio isključivo on nakon što je prestao obnašati funkciju ravnatelja tuženika, da tužitelj navodi da i ostali liječnici koji rade u Bolnici imaju svoju sobu koju koriste kada nisu u ambulanti ili na drugim zaduženjima na svojim odjelima, da se soba 25 koristila i za njegove dodatne aktivnosti (voditelja odijela fizikalne terapije, liječenje pacijenta iz Dnevne bolnice, fakultetsku i znanstvenu te sindikalnu aktivnost). Iz e-maila tuženika od 9. veljače 2021. proizlazi da je predmetna soba sada pretvorena u ambulantu koju koriste i drugi liječnici, što bi značilo da tužitelj više nema svoju sobu, o čemu nije bio obaviješten niti mu se ukazalo da će doći do promjene brave i premještaja stvar. Sama činjenica da su stvari navodno premještene u salu za sastanke potvrđuje tu činjenicu da tužitelj nema svoju radnu sobu koju bi mogao koristiti kada sobu 25 koristi neki drugi kolega. S obzirom da je u sobi br. 25 bio veći broj privatnih stvari tužitelja i drugih stvari koje se odnose na sindikalne nastavne aktivnosti te drugi registri, traži se informacija gdje su te stvari premještene i može li tužitelj u to drugoj prostoriji boraviti radi sindikalnih i akademskih aktivnosti.

19. Iz iskaza svjedokinje VĆJ, koja je bila v.d. ravnatelja tuženika od 5. prosinca 2019. do 14. srpnja 2020., a od 14. srpnja 2020. do 3. siječnja 2021. zamjenik ravnatelja tuženika, proizlazi da je priopćenja za koja tužitelj navodi da je degradiran kao osoba i omalovažavan, a koja su objavljena na mrežnim strancima bolnice, iste sačinila upravo ona kao tadašnja v.d. ravnateljica te potpisala, da su priopćenja sastavljena kao odgovor na medijske natpise koji su se kroz 2020. objavljivala po raznim medijima. U tim priopćenjima u niti jednom dijelu nije navedeno ime i prezime tužitelja niti bilo koje druge osobe. Sadržajno su ista pisana sa ciljem da se očuva ugled bolnice i vrati povjerenje pacijenata. Obzirom da je tužitelj nakon što je prestao biti ravnatelj bolnice radio na radnom mjestu voditelja odjela isti nije imao dodijeljene ambulante te mu je stoga negdje kroz mjesec svibanj-lipanj 2020. dodijeljen određeni broj ambulanta drugih kolega i to ambulante dr. SĆ, radilo se o pedijatrijsko pulmološkim ambulantama, a tužitelj je po struci pedijatar sa užom specijalizacijom iz pulmologije, pri čemu je dr. SĆ tada kada su tužitelju bile dodijeljene njegove ambulante imao već isplaniran godišnji odmor te iz toga razloga nije imao naručene pacijente pa stoga ni tužitelj kojemu se dodijeljen ambulante dr. SĆ u tom razdoblju nije imao puno posla u ambulantama dr. SĆ. Dalje je navela da su tužitelju također dodijeljene i ambulante dr. ŽĆ koja je u tom razdoblju imala svoje dvije redovne ambulante te dvije ambulante od kolegica koja je napustila bolnicu, da je dr. ŽĆ imala naručene pacijente samo za pola radnog vremena jer je već tada bila u mirovini pa se sveukupno radilo od oko 40-50 pacijenata, dakle 10-12 dnevno pacijenata, a uobičajeno je da se dnevno pregleda minimalno 16, a uobičajeno je i do 25. Potvrdila je da je tuženik Klinika za pedijatriju medicinskog fakulteta u Osijeku te da temeljem istoga neke kolege vrše predavanja na Medicinskom fakultetu u Osijeku, a jedan od njih je i tužitelj i to temeljem sklopljenog ugovora o radu kojeg tužitelj ima sklopljenog sa Medicinskim fakultetom u Osijeku. Temeljem sklopljenog ugovora o radu tužitelju se definira 60 sati nastave koje tužitelj mora odraditi na Medicinskom fakultetu u Osijeku. Nakon što je postala v.d. ravnateljica smatrala je da ne postoji pravna osnova da se tužitelju potpisuju putni nalozi za obavljanje rada na Medicinskom fakultetu u Osijeku jer takvo nešto nije bilo definirano Ugovorom o suradnji između tuženika i Medicinskog fakulteta u Osijeku, da je tuženik imao dogovorenu suradnju s Medicinskim fakultetom u Osijeku na način da studenti mogu dolaziti na vježbe, kao i da liječnici tuženika mogu vršiti predavanja na fakultetu, ali nije bilo ugovoreno da liječnici odlaze na službena putovanja na teret tuženika. Ne zna na koji način i tko je potpisivao putne naloge za tužitelja za potrebe predavanja na Medicinskom fakultetu u Osijeku prije nego što je razriješen s dužnosti ravnatelja. U razdoblju dok je bila v.d. ravnatelj nije niti jednom kolegi odobrila službeni put te potpisala putni nalog za držanje predavanja na fakultetu u Osijeku, sve kolege su dobili uputu da za obavljanje predavanja na fakultetu u Osijeku mogu koristiti ili slobodne dane ili godišnji odmor koji im mora odobriti tuženik, a takva uputa je bila jednaka za sve kolege.

20. Iz iskaza svjedokinje LĆ, koja je radila kod tuženika do srpnja 2021. na radnom mjestu pomoćnik ravnatelja za pravne poslove i rukovoditelj službe pravnih, kadrovskih i općih poslova i javne nabave, a ujedno je bila ovlaštena kao osoba za zaštitu dostojanstva radnika, proizlazi da donijela zaključak sa stranice 10-12 spisa u odnosu na pisanu pritužbu tužitelja podnesenu radi povrede dostojanstva radnika. Navela je da je provela cijeli postupak sukladno propisanoj proceduri, uzela izjavu od obje strane proučila sve te donijela zaključak kojim je utvrdila da nije bilo ugrožavanja dostojanstva tužitelja od strane v.d. ravnateljice. Nikome od drugih liječnika kod tuženika nije bio odobren službeni put u Osijek radi predavanja. U objavljenim priopćenjima tužitelj nigdje nije bio naveden imenom i prezimenom a priopćenja su bila usmjerena na smirivanje situacije u bolnici. Što se tiče dodijeljenih ambulanta tužitelj dobio sveukupno 6 ambulanta od dva liječnika od kojih jedan nije imao naručene pacijente a druga liječnica je imala organiziran rad iz mirovine 4 sata dnevno, a zbog pandemije je bio i smanjen broj pregleda. Upoznata je s time da je tužitelj bio suspendiran s radnog mjesta liječnika specijaliste kao i da je ta odluka pod ravnateljstvom nove ravnateljice ukinuta. Također je upoznata s time da je tužitelj koristio sobu broj 25 na Odjelu te nakon što je tužitelj suspendiran s mjesta liječnika specijaliste negdje u veljači 2021. tadašnji ravnatelj tuženika dr. ĐĆ je donio odluku da se promjeni brava na sobi 25 koju je koristio tužitelj, da se sve stvari tužitelja iz sobe izmjeste pa su tako stvari tužitelja položene u kutije i odložene u ravnateljstvo. Također je navela da kod tuženika postoji tzv. plavi salon koji se inače koristi za sjednice upravnog vijeća, predavanja, kolegije, primopredaje službe i druge potrebe bolnice, a u istom djeluju i sindikati. Dr. ĆĆ je imala pet ambulanti te je svaki dan bila na odjelu jer je imala i ležeće pacijente.

21. Iz iskaza svjedoka ĐĆJ, koji je bio ravnatelj tuženika od srpnja 2020. do kolovoza 2021., proizlazi da je tužitelj u trenutku kada je svjedok započeo sa radom kod tuženika bio raspoređen na radno mjesto liječnika u bolnici i voditelja odjela za fizikalnu medicinu, a za vrijeme njegovog mandata tužitelj je bio na određeno vrijeme suspendiran. Odluku o suspendiranju tužitelja je donio u svojstvu ravnatelja tuženika i to nakon konzultacije s pravnom službom a sve povodom odluke SAFU kojom je utvrđeno da je u postupku javne nabave tužitelj počinio određene nepravilnosti. Do kraja njegovog radnoga odnosa kod tuženika tužitelj je bio pod suspenzijom. Kod tuženika postoji inače manjak soba te se sobe koriste kao ambulante. Jedna soba služi za više ambulanti. Nakon što je tužitelj suspendiran i isti je i dalje obnašao posve predavača na medicinskom fakultetu u Osijeku i poslove sindikalnog povjerenika. Obzirom da zbog suspenzije tužitelj nije mogao obavljati poslove liječnika te obavljati ambulante djelatnici tuženika koji su imali potrebu za prostorijom na sastanku su predložili da se osobne stvari tužitelja koje se nalaze u sobi broj 25 izmjeste a sve zbog manjka prostora, što je on kao ravnatelj odobrio, sve stvari tužitelja su popisane te je sastavljen zapisnik o istome, osobne stvari tužitelja su odložene u tzv. "Plavi salon", koji predstavlja prostoriju koja jedina ne služi za ambulante te u istoj svoje aktivnosti obavljaju sindikati, u istoj se vrše sastanci, predavanja. Istovremeno sa izmještanjem osobnih stvari tužitelja iz sobe broj 25 promijenjena je i brava na ulaznim vratima, kao što su u to vrijeme mijenjane brave i na nekim drugim prostorijama unutar tuženika. Ključ sobe broj 25 bio je položen na porti. Soba broj 25 koristila se isključivo kao ambulanta.

22. Iz iskaza svjedokinje IĆ, zaposlene kod tuženika na radnom mjestu voditelja Odjela za alergologiju i pulmologiju djece predškolske i školske dob proizlazi da je obnašala funkciju zamjenika ravnatelja do 2019. u mandatu tužitelja, sve do njegove smjene 2019. Navela je da je tuženik nakon smjene tužitelja s mjesta ravnatelja poduzimao niz radnji na način da je objavljivao priopćenja u medijima kojima se tužitelj degradirao kao stručnjak, a posebno kao ravnatelj, da su se u medijima iznosila priopćenja u kojima su se isticale navodne povrede zbog kojih je tužitelj smijenjen s mjesta ravnatelja. Nakon što je tužitelj smijenjen s mjesta ravnatelja isti je nastavio obavljati poslove liječnika specijalista pedijatra i tada su mu dodjeljivane ambulante u većem broju nego drugim liječnicima kod tuženika, da je tužitelj imao obavezu svaki dan obavljati ambulante, dok su drugi liječnici takvu obavezu imali dva do tri puta tjedno, da su tužitelju u ambulantu i raspoređivani pacijenti koji su se nalazili na listama čekanja kod drugih liječnika. Tužitelj je zbog dodijeljenih ambulanta u tako velikom broju bio pod velikim stresom jer dugo vremena nije radio ambulantne pacijente obzirom da je bio ravnatelj tuženika preko 20 godina. Tužitelj je zbog dodijeljenih ambulanta morao raditi cijelo radno vrijeme od 8 do 16 u ambulantama te je dnevno imao veliki broj pacijenata, a što nije uobičajeno za poslove liječnika kod tuženika. Tužitelj je osim obavljanja ambulanta trebao obavljati i poslove voditelja Odjela za fizikalnu medicinu, a ujedno je bio imenovan za sindikalnog povjerenika. Između tuženika i Medicinskog fakulteta u Osijeku bio je sklopljen bilateralni ugovor na temelju kojeg je tuženik kao Klinika Medicinskog fakulteta u Osijeku imao obavezu sudjelovanja u nastavi na Medicinskom fakultetu u Osijeku. Na temelju tako sklopljenog ugovora predavanja u Osijeku je vršilo niz liječnika zaposlenih kod tuženika i to dr. SĆ, dr. V, dr. CĆ, dr. DĆ, dr. A, tužitelj i ona, svi oni bi za potrebe nastave u Osijeku podnijeli zahtjev upravi tuženika da im se odobri službeni put u Osijek, koji im je sve do smjene tužitelja s mjesta ravnatelja bio i odobren, uprave nisu radile nikakve probleme oko toga. Međutim nakon smjene tužitelja s smjesta ravnatelja službeni put im više nije bio odobren već je svjedokinji bilo rečeno da za te potrebe može uzeti godišnji odmor, a ista situacija je bila i u odnosu na tužitelja. Jedno vrijeme bolnica je plaćala dnevnice, a nakon nekog vremena Medicinski fakultet je preuzeo na sebe obavezu plaćanja svih troškova. Tužitelj je nakon smjene pa sve i do danas imao nastavu na Medicinskom fakultetu Osijeku. Nakon što je tužitelj smijenjen s mjesta ravnatelj i nakon što je počeo obavljati ambulante dobio je na raspolaganju određenu sobu koji je koristio kao ambulantu, a ista se nalazila uz fizikalnu medicinu. Nakon suspenzije tužitelja sve osobne stvari tužitelja su uklonjene iz te sobe, a tu sobu je nakon suspenzije tužitelja dobila na raspolaganje mlada specijalistica. Kod tuženika inače postoji problem s prostorom, a tužitelj trenutno dijeli sobu s još tri kolege. Također je navela da se na redovitim dnevnim sastancima nakon smjene tužitelja s mjesta ravnatelja tadašnja uprava tuženika prema tužitelju i svim članovima bivše uprave odnosila s omalovažavanjem te se tužitelj, kao i svi oni bivši članovi uprave, prikazivao kao osoba koja je napravila niz nepravilnosti, kako se to iznosilo i u priopćenjima za medije. Na redovitim dnevnim sastancima je znalo biti prisutno 30 osoba. Tužitelj je u dodijeljenim ambulantama dnevno pregledavao do 20 pacijenata, a dr. BĆ je u vrijeme kada su tužitelju dodijeljene ambulante bila umirovljenik pa joj je s te osnove dodjeljivano do 15 pacijenata dnevno, s tim da je ista radila 3 puta tjedno. Isto se odnosi i na dr. MĆ. Inače prema pravilima određenim od strane HZZO broj dnevnih pacijenata se kreće oko 15-18.

23. Iz iskaza svjedoka SĆ proizlazi da je u vrijeme mandata tužitelja radio na radnom mjestu pomoćnika ravnatelja za kvalitetu a nakon mandata tužitelja na radnom mjestu voditelja znanstveno istraživačkog odjela te je kod tuženika radio sve do 31. kolovoza 2022. Bio je osobno prisutan na sjednici vijeća kada je tužitelj smijenjen s mjesta ravnatelja, na sjednici su bili iznijeti niz navoda odnosno povreda koje su tužitelju stavljene na teret te je tužitelju bilo ostavljeno svega 24 sata da se o istima očituje, a što je bilo nemoguće obzirom na količinu iznesenih nepravilnosti. Nakon smjene tužitelja s mjesta ravnatelja tadašnja uprava se odnosila prema tužitelju s izrazitim nepoštovanjem, istovremeno je tuženik iznosio niz priopćenja za medije u kojima je tužitelj bio prikazivan kao "kriminalac", iznosile su se neosnovane optužbe, na dnevnim sastancima tadašnja uprava se odnosila prema tužitelju na isti način kako je prikazivan u priopćenjima, tužitelju je bio zabranjen javni nastup kao i iznošenje obrane. Nakon smjene tužitelja, tužitelj je nastavio obavljati poslove Voditelja odjela za fizikalnu medicinu i liječnika specijaliste te su mu tada dodjeljivane ambulante u puno većem obimu nego drugim kolegama. Naime tužitelju su bile dodijeljene svakodnevno ambulante dok su druge kolege imale dva do tri puta tjedno ambulante, broj dnevnih pacijenata je propisan odlukom tuženika, a tužitelj je u to vrijeme dnevno pregledavao do 16 pacijenata, tako je bilo i kod drugih kolega koji su imali ambulante. Tužitelj je dobio ambulante koje su bile propisane na dnevnoj bazi, a iste su bile unaprijed određene. Naveo je da je za sve kolege raspored posla bio ravnomjerno raspoređen osim za tužitelja, ovo stoga što je tužitelj jedini imao svakodnevno ambulante. Tuženik je nastavna baza dvaju Medicinskih fakulteta u Osijeku te je tuženik na temelju sklopljenog ugovora o suradnji dobio status klinike, a temeljem sklopljenog ugovora u srpnju 2019. liječnici tuženika su u obavezi obavljati nastavu na fakultetima u Osijeku i to oni liječnici koji su izabrani u znanstveno nastavnom zvanju, tužitelj je na temelju odobrenja tuženika imao odobreno kumulativno radno vrijeme. Za vrijeme mandata tužitelja svi oni koji su imali nastavu u Osijeku su redovito dobivali putne naloge od strane tuženika, troškove je podmirivao fakultet u Osijeku, a nakon smjene tužitelja s mjesta ravnatelja tadašnja uprava im je onemogućila korištenje službenog puta za obavljanje nastave u Osijeku te im je bilo rečeno da za odlazak u Osijek mogu koristiti dane godišnjeg odmora. U vrijeme mandata tužitelja bilo je njih četiri liječnika koji su imali predavanja u Osijeku, od toga njih troje su bili članovi uprave, a svima njima, uključujući i kolegu koji nije bio član uprave je nakon smjene tužitelja s mjesta ravnatelja uskraćeno pravo na službeni put radi održavanje nastave u Osijeku. Tužitelj je nakon nekog vremena suspendiran s mjesta liječnika specijaliste i to iz razloga što je kao sindikalni povjerenik iznosio u javnosti nepravilnosti koje su se događale kod tuženika, a odluka o suspenziji tužitelja je kasnije ukinuta. Naveo je da je tužitelju za vrijeme dok je imao ambulante bila dodijeljena prostorija u kojoj je vršio ambulante, tu sobu su mogle koristiti i druge kolege za potrebe ambulante, u toj prostoriji tužitelj je ostavljao svoje osobne stvari. Nakon suspenzije tužitelja sve osobne stavi tužitelja su izmještene iz sobe koju je do tada koristio. Kod tuženika postoji Plavi salon koji služi za održavanje sastanaka, predavanja, istu prostoriju koriste i sindikati. Nakon što je tužitelju ukinuta suspenzija tužitelju je dodijeljeno korištenje sobe koju dijeli s drugim kolegama. Nakon što je tužitelj dobio ambulante istome su bili dodijeljeni kako pacijenti svjedoka i pacijenti drugih kolega.

24. Iz iskaza svjedokinje SĆJ proizlazi da kod tuženika radi na pola radnog vremena jer je u mirovini. Nakon što je tužitelj smijenjen s mjesta ravnatelja za v.d. ravnatelja postavljena je dr. VĆJ. većina zaposlenika tuženika je bila iznenađena njegovom smjenom te je tužitelj uživao veliku podršku svih zaposlenika. Navela je da je njoj osobno bilo ponuđeno mjesto ravnatelja ali je isto odbila jer se nije smatrala spremna za tu funkciju a pogotovo ne u takvim okolnostima. Naglasila je da je upravo u to vrijeme tuženik dobio sredstava iz europskih projekata za pokretanje Projekta izgradnje CCTM, u kojem projektu je sudjelovao i tužitelj. Poznato joj je da je tužitelj održavao predavanja na Medicinskom fakultetu u Osijeku sukladno potpisanim ugovorima između tuženika i fakulteta te da su kolege koji su vršili predavanja za to dobivali slobodne dane, a ne zna je li su se u odnosu na tužitelja promijenile okolnosti vezano za putovanje u Osijek nakon što je isti smijenjen s mjesta ravnatelja. Nakon što je tužitelj smijenjen s mjesta ravnatelja nastavio je raditi kao liječnik na odjelu i ambulantama te je bio radno opterećen jednako kao i druge kolege. Nakon što je tužitelj smijenjen s mjesta ravnatelja kao liječnik odjela dobio je na raspolaganje određenu sobu koju je dijelio s nekim drugim kolegom, kod tuženika je problem s prostorom te se sobe dijele s kolegama. Navela je da soba "plavi salon" kod tuženika predstavlja prostoriju za sastanke, a istu prostoriju su koristili i sindikati za svoje sastanke.

25. Iz iskaza svjedokinje ĆĆJ proizlazi da je bila zaposlena kod tuženika u razdoblju od veljače 2016. do ožujka 2023. na radnom mjestu subspecijalistice pulmologinje, pedijatrice na poliklinici, da je sama odradila sve svoje naručene pacijente (ambulante), a u vremenu kada je bila na godišnjem odmoru nije imala zakazane pacijente, ona je u tom periodu radila samo pola radnog vremena jer je u mirovini. Dakle njeno radno vrijeme je bilo 20 sati tjedno te je u dogovoru s poslodavcem dogovorila da će raditi tri dana tjedno i to ponedjeljak, utorak i srijedu u jutarnjoj smjeni, u jednoj smjeni bi odradila od 13-19 pacijenata, a ponekad bi znala odraditi i dodatni broj pacijenata od 2-5. Nakon što je tužitelj razriješen s mjesta ravnatelja nastavio je raditi kao liječnik kod tuženika te je odrađivao ambulante, a dok je tužitelj bio ravnatelj nije pregledavao pacijente.

26. Iz iskaza svjedokinje GĆJ proizlazi da je zaposlena kod tuženika od prosinca 2007., sada radi na radnom mjestu pročelnik Zavoda za alergologiju, kliničku imunologiju i reumatologiju, liječnik na Odjelu za reumatologiju te odrađuje dvije alergološke ambulante tjedno. Ne zna ništa oko toga da bi se u odnosu na tužitelja na mrežnim stranicama tuženika objavljivala određena priopćenja u negativnom kontekstu za tužitelja, iako redovito prati mrežne stranice tuženika. Nakon što je tužitelj razriješen s mjesta ravnatelja nije učestalo komunicirala s tužiteljem te ne zna kakve je radne zadatke isti nakon toga imao. Kod tuženika je bilo pravilo da svaki liječnik ima oko dvije ambulante tjedno, broj pacijenata je bio 25-26 po ambulanti po liječniku, a sada taj broj iznosi 16 pacijenata dnevno. Sjeća se da je dr. BĆ imala tri ambulante tjedno, a kada je bila na bolovanju jedna njena ambulanta je dodijeljena njoj. Nakon što je tužitelj razriješen s mjesta ravnatelja isti je boravio većinu vremena sobi br. 25 u prizemlju, navedena soba predstavlja prostoriju za ambulantu. Zna da je tužitelj nakon nekog vremena preseljen iz sobe br. 25 u sobu na drugom katu, koju je dijelio zajedno s jednim ili dva liječnika, a soba br. 25 u prizemlju je dodijeljena ambulantama. Navodi da je ona imala pet ambulanta tjedno, ali nije samo odrađivala ambulante već i dnevnu bolnicu i hitnu. Soba broj 25 nije bila isključivo soba predviđena za tužitelja već je predstavljala prostoriju za ambulante, a prije nego se tužitelj uselio u tu prostoriju, ista bila ambulanta reumatologije.

27. Iz iskaza svjedokinje GĆ proizlazi da je u vrijeme mandata tužitelja kao ravnatelja bila tajnica ravnatelja, voditelj pravne službe. Nakon što je tužitelj smijenjen s mjesta ravnatelja tadašnja uprava je počela uklanjati s vodećih mjesta sve ljude koje su bili bliski tužitelju u njegovom radu. Uprava je tražila na uvid raznu dokumentaciju, sve se provjeravalo, zaključavalo, traženi su njihovi osobni dosjei, koji su se zaključavali u uredu tadašnje v.d. ravnateljice, atmosfera je bila jako loša. Tadašnja uprava tuženika je objavljivala niz priopćenja na mrežnim stranicama tuženika kao i javnim glasilima, a u tim priopćenjima se spominjao tužitelj i to u negativnom kontekstu, ne sjeća se svih detalja, samo zna da se tužitelj pokazivao u negativnom smislu. Nakon što je tužitelj smijenjen s mjesta ravnatelja raspoređen je na radno mjesto voditelja odjela, tužitelj je dobio određeni broj ambulanta od drugih kolega, ne može se izjasniti koliki broj ambulanti je tužitelj dobio i da li se taj broj razlikovao u odnosu na druge kolege niti zna broj pacijenata s kojima je tužitelj bio zadužen, ali je iskazala da je tužitelj svaki dan bio u ambulanti. Tužitelj je vršio nastavu na Medicinskom fakultetu u Osijeku isto kao i dr. IĆ, dr. SĆ, dr. CĆ, možda dr. A, sve do smjene tužitelja s mjesta ravnatelja svim navedenim liječnicima koji su vršili nastavu na Medicinskom fakultetu u Osijeku za tu svrhu bio im je odobravan službeni put, dobivali su putne naloge, a putne troškove im je plaćao Medicinski fakultet u Osijeku. Nakon što je tužitelj smijenjen s mjesta ravnatelja tadašnja ravnateljica više nije odobravala službene putove za potrebe nastave na Medicinskom fakultetu u Osijeku već su za te potrebe navedeni liječnici morali koristiti godišnji odmor ili ostvarene slobodne dane. Nakon što je tužitelj smijenjen s mjesta ravnatelja kao liječnik specijalista je dobio na korištenje ambulantu u sklopu reumatologije. Nakon nekog vremena tužitelj je suspendiran mjesta liječnika specijaliste pedijatrije te su mu tada sve njegove stvari, koje su se nalazile u njegovoj ambulanti, spakirane, uklonjene te odnesene u tzv. plavi salon, radi se o prostoriji koja je služila za zajedničke sastanke i kao predavaonica. Moguće je da je brava ambulante koju je koristio tužitelj promijenjena nakon što je tužitelj suspendiran jer je to bila i uobičajena praksa kod tuženika. Navela je da je u razdoblju do 2020. godine bila povjerenik za zaštitu dostojanstva radnika kod tuženika i da je dala neopozivu ostavku s tog mjesta nakon što je v.d. ravnatelja tuženika postala VĆJ. Ovo iz razloga što je kao povjerenik za zaštitu dostojanstva radnika bila izložena pritiscima nakon što je zaprimila pritužbe dr. IĆ ili dr. SĆ, možda i od oboje, prijetilo joj se da će ona biti kolateralna žrtva u cijeloj situaciji pa je iz toga razloga dala neopozivu ostavku, a pritisci su dolazili od strane tadašnje v.d. ravnateljice VĆJ, gospođe LĆ i gospođe L. Sve pritužbe za zaštitu dostojanstva su bile vezane uz smjenu tužitelja s mjesta ravnatelja. U odnosu na priopćenja koja su bila objavljivana u javnim glasilima i na mrežnim stranicama tuženika navela je da se ne sjeća svih detalja, ali da je iste svakodnevno čitala jer je bila u to direktno uključena, ime tužitelja se u tome periodu često spominjalo u raznim medijima, a ne može odgovoriti da li je njegovo ime bilo spomenuto i u predmetnim priopćenjima. Što se tiče sobe koju je tužitelj dobio na korištenje navela je da je osobno primijetila da je tu prostoriju koristio samo tužitelj, a ne zna da li su istu u drugoj smjeni koristili drugi liječnici. Svjedokinja je navela da je jedno vrijeme na temelju odluke LĆ bila raspoređena na rad od kuće te se na nju na sve načine pokušavalo utjecati da na bilo koji način ne stupi u kontakt s tužiteljem i da ne dobije nikakve informacije. Svjedokinja je navela da je bila zapisničar na zapisniku o preuzimanju dužnosti od 6. prosinca 2019. a u kojem je tužitelju ostavljen rok da sve svoje stvari premjesti iz ureda ravnatelja u dodijeljenu mu ambulantu, sobu broj 25.

28. Tužitelj je u svome iskazu naveo da je sada u mirovini. Vezano uz priopćenja koja su spomenuta u tužbi navodi da je bio veliki broj raznih priopćenja koja su bila upućivana od strane predsjednice upravnog vijeća tuženika CĆJ te tadašnjeg gradonačelnika Grada Zagreba, a tada postavljena v.d .ravnateljica tuženika je radila prema njihovim smjernicama. Naveo je da je smijenjen s mjesta ravnatelja po političkoj osnovi, a nakon toga je krenulo uznemiravanje i diskriminacija njega po svim osnovama kako je navedeno u tužbi. U priopćenjima koja su bila objavljivana u javnim glasilima i na mrežnim stranicama tuženika bio je prikazivan u negativnom kontekstu, spominjali su se razlozi njegove smjene s mjesta ravnatelja, misli da je u priopćenjima koja su navedena u tužbi bio spomenut imenom i prezimenom i to u negativnom kontekstu. Nakon što je smijenjen s mjesta ravnatelja nastavio je raditi kao Voditelj odjela za fizikalnu terapiju, dobio je na korištenje ambulantu u sklopu toga odjela koju je koristio kao svoju ambulantu, ali je ujedno koristio i ambulante kolega koje je mijenjao u njihovom odsustvu. Naveo je da su mu bile dodjeljivane ambulante kolega koji su bili odsutni iako je uobičajena praksa bila da specijalizanti i mlađe kolege mijenjaju odsutne liječnike te da se rad na zamjenama podijeli među više kolega. Praksa je bila da voditelji odjela imaju u radu maksimalno dvije ambulante uz rad na odjelu, dežurstva i pripravnosti, a njemu je nakon smjene s mjesta ravnatelja bio dodijeljen veći broj ambulanta nego drugim kolegama iako je bio voditelj te je imao sve dodatne obveze, takvim brojem ambulanti nije bio zadužen ni jedan voditelj odjela u to vrijeme. Naveo je da je tako dobio u rad četiri ambulante tjedno iako je uobičajeno bilo maksimalno dvije ambulante. U to vrijeme događa se smjena raznih voditelja, mijenjaju se predsjednici sindikata i radničkog vijeća te se na sve načine pokušava vršiti pritisak ne bi li se dobila suglasnost da mu tuženik uruči otkaz. Negdje u to vrijeme izabran je za sindikalnog povjerenika te su mu na taj način kolege pružili podršku. Za vrijeme njegovog mandata tuženik je dobio status Klinike, a što je najviši status što jedna bolnička ustanova može postići. Logično je bilo stoga da se osobama koje su izabrane u nastavno zvanje omogući korištenje plaćenog dopusta za držanje nastave temeljem sklopljenog ugovora o suradnji s Medicinskim fakultetom u Osijeku. Napomenuo je da izvođenje nastave na Medicinskom fakultetu u Osijeku nije konzumirano prije njegove smjene jer je tuženik postao Klinika neposredno prije njegove smjene, ali svima koji su trebali izvoditi nastavu tadašnja uprava nije odobravala službeni put za izvođenje nastave na Medicinskom fakultetu u Osijeku već su bili primorani u tu svrhu koristiti godišnji odmor ili ostvarene slobodne dane. Naveo je da je kod tuženika bila praksa da se odobrava službeni put za razne znanstvene aktivnosti obzirom da je bolnica bila vrlo aktivna na tom području te je dobila veliki broj projekta. Sklopljeni ugovor o suradnji s Medicinskim fakultetom u Osijeku je bio jedan uobičajeni ugovor za sve kliničke ustanove a isti nije razrađivao metodologiju na koji način će se nastavno osoblje upućivati na izvođenje nastave, na koju aktivnost se inače tuženik obvezao sklopljenim ugovorom. Obzirom da tadašnja uprava nije odobravala službene putove u svrhu izvođenja nastave u Osijeku, on je bio primoran koristiti svoj godišnji odmor ili je odrađivao popodnevna predavanja ili je koristio slobodne dane. U studenome 2020. suspendiran je s mjesta liječnika specijaliste a koju odluku je utužio kod ovog suda te isto nije predmet ovog postupka, ali pokazuje ponašanje tuženika prema njemu, razlog suspenzije su bile lažne optužbe da je povrijedio odredbe javne nabave, on je dokazao svoju nevinost po tim optužbama te je nakon 11 mjeseci i vraćen na rad. Nakon što je suspendiran sve njegove stvari su uklonjene iz prostorije koja mu je dodijeljena kao ambulanta, ista je zaključana, zabranjen mu je bio pristup istoj, sve njegove stvari su bile spakirane u kutije i tako izmještene u tzv. Plavi salon, a koji je zapravo bila soba za sastanke te je u istu mogao pristupiti bilo tko pa tako su i njegove stvari bile dostupne svakome. Nije službeno dobio nikakvu obavijest o sudbini svojih stvari, smatra da je cilj bio da se iz njegovih osobnih stvari te računala koje je koristio izvuku informacije koje bi tuženik mogao upotrijebiti protiv njega. Nakon što je vraćen na rad dobio je na korištenje novu sobu zajedno sa još tri kolege. Nije bilo uobičajeno da voditelji odjela dijele sobu sa kolegama. Zbog odnosa tuženika prema njemu osjećao se uznemireno, bio je pod velikim stresom, emocionalno je bio povrijeđen, plakao je. Zbroj stresa bio je prinuđen početi koristiti tablete za tlak koje i danas koristi a prije toga je bio zdrav, zbog svega je patila i njegova obitelj. Naveo je da je za vrijeme mandata v.d. ravnateljice VĆJ bio vršen pritisak na djelatnike njegovog odjela da svjedoče da je falsificirao svoje potpise na nalazima. Sobu broj 25 koristio je on i njegove kolege. Plavi salon je bio korišten kao soba za razne sastanke pa tako i za sindikalne sastanke. Ne zna jesu li su sindikalni povjerenici koristili plavi salon kao svoju sobu. Prije nego je tuženik dobio status klinike, tuženik je imao suradnju s raznim znanstvenim institucijama te su liječnici odlazili na simpozije, kongrese, izvođena su predavanja na raznim znanstvenim institucijama te su u tu svrhu dobivali odobrenje za službeni put, a uobičajeno je bilo da se za sve aktivnosti dobije nalog za službeni put.

29. Iz iskaza svjedoka ŠĆ proizlazi da ju je tijekom 2021. pozvala članica povjerenstva te ju je pitala je li u ime tužitelja pisala nalaze, na što je negativno odgovorila.

30. Iz iskaza svjedoka TĆ proizlazi da je bio pozvan u ravnateljstvo negdje u periodu nakon što je tužitelj smijenjen s mjesta ravnatelja te je bio upitan da opiše na koji način je funkcionirao Odjel za fizikalnu terapiju i rehabilitaciju, a tom prilikom nije bio izložen nikakvim pritiscima.

31. Tužitelj u tužbi svoj zahtjev da sud utvrdi kako je diskriminiran s osnova društvenog položaja jer je bio ravnatelj tuženika i da je njegova smjena bila politički motivirana temelji u bitnom na tvrdnjama da je v.d. ravnateljica VĆJ kao odgovor na medijske članke vezano uz njegovu smjenu s mjesta ravnatelja tuženika objavila nekoliko priopćenja za medije iz kojih se jasno očitava namjera marginaliziranja tužitelja i njegovog doprinosa radu i razvoju tuženika, a u navedenim priopćenjima se kao nesporne iznose činjenice koje se odnose na tužiteljev rad i djelovanje kod tuženika, navodi se da je nesporno da su u tužiteljevom radu uočene nepravilnosti, tužitelj se u istima karakterizira kao osoba koja glorificira vlastiti doprinos i pritom umanjuje i omalovažava doprinos „tihe većine“, a što sve ima za cilj diskreditiranje tužitelja kao stručnjaka i čovjeka; da je unatoč činjenici da je obnašao dužnost Voditelja odjela za fizikalnu terapiju i rehabilitaciju, unatoč radu na odjelu Dnevne bolnice, djelovanju kao izvanredni profesor na nekoliko medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj te obavljanju dužnosti sindikalnog povjerenika kod tuženika, u periodu od 7. do 9. srpnja od strane v.d. ravnatelja tuženika tužitelju naloženo preuzeti četiri ambulante dr. AĆJ i dvije ambulante dr. SĆ, a niti jednom drugom liječniku tuženika, pored svih drugih obaveza koje izvršava, nije dodijeljeno toliko ambulanti; da je unatoč tome što je tuženik je Klinika za pedijatru Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Osijeku, prilikom izvršavanja obaveza kao predavača na fakultetu tužitelj prisiljen koristiti dane godišnjeg odmora, iako je navedeno protivno radnom zakonodavstvu, a i degradirajuće i ponižavajuće budući da je, između ostalog, upravo angažman na fakultetima osigurao tuženiku status Klinike za pedijatriju; da je tuženik u studenom 2020. donio Odluku kojom se tužitelju određuje udaljenje s radnog mjesta u Bolnici, a iz obrazloženja odluke o suspenziji je razvidno da se tužitelja suspendira s rada zbog navodno uočenih nepravilnosti u provođenju postupka javne nabave u razdoblju u kojem je tužitelj obnašao funkciju ravnatelja tuženika, iako je tužitelj još u prosincu 2019. smijenjen s funkcije ravnatelja i od tada je radio isključivo kao odjelni liječnik specijalist pedijatar; da je nakon suspenzije nastavio obnašati funkciju sindikalnog povjerenika ali mu je onemogućeno ući u dodijeljenu mu ambulantu, sobu br. 25. na način da je bez njegovog znanja promijenjena brava, iako je tužitelj u istoj držao svoje stvari koje su izmještene na njemu nepoznato mjesto.

32. U odnosu na tako postavljeni činjenični osnov tužbe kao i zahtjev za utvrđenje diskriminacije, sud je proveo opsežan dokazni postupak saslušanjem svjedoka i tužitelja te je pročitao svu priležeću dokumentaciju, kako bi utvrdio postojanje činjenica navedenih u tužbi.

33. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio da se u svim slučajevima radilo o potpunom degradiranju tužitelja u radnom kolektivu do kojeg je došlo isključivo kao posljedica okolnosti da je tužitelj bio ravnatelj tuženika, a način postupanja tuženika ukazuje na sustavno i uporno uznemiravanje tužitelja počinjeno s namjerom da se tužitelj ponizi i onemogući u stručnom radu, da se marginalizira njegov radni doprinos u radu kod tuženika i to s ciljem da se tužitelja prisili da sam da otkaz.

34. Prije svega valja navesti da se u ovom postupku ne raspravlja o smjeni tužitelja s mjesta ravnatelja tuženika, već o tvrdnjama tužitelja da je nakon smjene s mjesta ravnatelja bio sustavno uznemiravan i šikanran na radnom mjestu s osnove društvenog položaja jer je bio ravnatelj tuženika. Stoga sud nije posebno cijenio Izvješća HZZO-a od 2015. 2016., i 2018., Nalaza državne revizije iz 2018. te Izvješća Gradskog kontrolnog ureda iz 2019. za koje tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su bili temelj za smjenu tužitelja s dužnosti ravnatelja.

35. Naime, tužitelj tvrdi da je diskriminiran s osnove društvenog položaja jer je bio ravnatelj tuženika na način da je u Priopćenju za medije od 8. lipnja 2020. navedeno da je smijenjen jer su u njegovom radu uočene nepravilnosti te je iznesena neistina da bi tužitelj sebi isplaćivao nepripadajuću naknadu za pripravnost, a isto se konstatira kao „gotova stvar“, iako je tuženiku bilo dobro poznato da se pitanje naknade za pripravnost tek raspravlja u parnici koju je tuženik pokrenuo protiv tužitelja pred ovim sudom i vodi se pod brojem Pr-3322/2020, kao i da se u priopćenjima jasno očitava namjera marginaliziranja tužitelja i njegovog doprinosa radu i razvoju tuženika.

35.1. Iz iskaza svjedokinje IĆ proizlazi da je tuženik poduzimao niz radnji na način da je objavljivao priopćenja u medijima kojima se tužitelj degradirao kao stručnjak, a posebno kao ravnatelj i da su se u medijima iznosila priopćenja u kojima su se isticale navodne povrede zbog kojih je tužitelj i smijenjen s mjesta ravnatelja. Iz iskaza svjedoka SĆ proizlazi da se nakon smjene tužitelja s mjesta ravnatelja tadašnja uprava odnosila prema tužitelju s izrazitim nepoštovanjem, a istovremeno je tuženik iznosio niz priopćenja za medije u kojima je tužitelj bio prikazivan kao "kriminalac", iznosile su se neosnovane optužbe, na dnevnim sastancima tadašnja uprava se odnosila prema tužitelju na isti način kako je prikazivan u priopćenjima. Iz iskaza svjedokinje GĆ proizlazi da je tadašnja uprava tuženika objavljivala niz priopćenja na mrežnim stranicama tuženika kao i javnim glasilima, a u tim priopćenjima se spominjao tužitelj i to u negativnom kontekstu, ne sjeća se svih detalja, samo zna da se tužitelj pokazivao u negativnom smislu. Također i sam tužitelj u svom iskazu navodi da je u priopćenjima koja su bila objavljivana u javnim glasilima i na mrežnim stranicama tuženika bio je prikazivan u negativnom kontekstu, spominjali su se razlozi njegove smjene s mjesta ravnatelja.

35.2. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka IĆ, SĆ i GĆ te tužitelja u tom dijelu te je iste ocijenio kao uvjerljive budući su suglasni u bitnim dijelovima, a navedeni iskazi su također i sukladni dokumentaciji priloženoj spisu i to Priopćenju za medije od 8. lipnja 202. iz kojeg jasno proizlazi da se tužitelj prikazuje u negativnom kontekstu jer se navodi da je tužitelj razriješen s mjesta ravnatelja "zbog niza razloga, među ostalim i zbog postupanja protivno odlukama Upravnog vijeća tuženika, propisa i općih akata ustanove te obavljanja pojedinih aktivnosti bez suglasnosti resornog ministarstva", tužitelja se povezuje s utvrđenim nepravilnostima kod isplate naknade za pripravnost budući je izrijekom navedeno da je tužitelju "isplaćivana naknada za pripravnost kontinuirano u mjesecima dok je obnašao dužnost ravnatelja", kao i da su svi "članovi bivše Uprave pozvani iznijeti obranu u vezi utvrđenih nepravilnosti" te da "pojedinci kontinuirano nastoje glorificirati vlastiti doprinos, umanjujući i omalovažavajući pri tome doprinos većine djelatnika".

35.3. Sud smatra da navodi iz predmetnog priopćenja imaju za cilj upravo diskreditiranje tužitelja kao stručnjaka, jer se u priopćenju upravo navode razlozi zbog kojih je tužitelj smijenjen s mjesta ravnatelja, kao i da su u radu tužitelja utvrđene nepravilnosti. Sud je stava da je predmetno priopćenje koje je sastavila i potpisala tadašnja v.d. ravnateljica bila isključivo posljedica netrpeljivosti prema tužitelju osobno i dokaz sustavnog uznemiravanja i šikane te da je time tužitelj diskriminiran i uznemiravan po osnovi društvenog položaja jer je bio ravnatelj tuženika, odnosno da je ponašanje tadašnje v.d. ravnateljice bilo usmjereno na to da se to da se tužitelja pred kolegama diskreditira i marginalizira njegov rad.

35.4. Sud nije prihvatio iskaz tužitelja u dijelu u kojem je naveo da misli da je u priopćenjima koja su navedena u tužbi bio spomenut imenom i prezimenom, jer isto ne proizlazi iz priloženog priopćenja. Međutim, iako se tužitelj u priopćenju za medije ne navodi imenom i prezimenom iz sadržaja istog jasno proizlazi da se navodi izneseni u priopćenju odnose upravo na tužitelja.

35.5. Sud nije prihvatio iskaze svjedoka VĆJ u dijelu u kojem je navela da su priopćenja pisana sa ciljem da se očuva ugled bolnice i vrati povjerenje pacijenata kao ni iskaz svjedokinje LĆ u dijelu u kojem je navela da priopćenja su bila usmjerena na smirivanje situacije u bolnici. Naime, iz sadržaja priopćenja ne proizlazi da je problematika koja se iznosi u istom u ikakvoj vezi sa javnosti i povjerenjem pacijenata jer sam sadržaj priopćenja jasno ukazuje na to da se tužitelju stavlja na teret da je postupao protivno odlukama Upravnog vijeća tuženika, posebice oko isplate naknade za pripravnost pa sud ne nalazi poveznicu takvog sadržaja sa interesom javnosti i povjerenja pacijenata u tuženika kao zdravstvenu ustanovu. Također iako su obje svjedokinje navele da se u predmetnom priopćenju ne spominje tužitelj imenom i prezimenom jasno je da se svi navode odnose na upravo smijenjenog ravnatelja, dakle, tužitelja.

36. Nadalje, tužitelj tvrdi da je diskriminiran s osnove društvenog položaja jer je bio ravnatelj tuženika na način da mu se, nakon što je smijenjen s mjesta ravnatelja te raspoređen na radno mjesto Voditelja Odjela za fizikalnu terapiju i rehabilitaciju, raspoređuje broj ambulanti veći nego bilo kojem drugom radniku kod tuženika, pored činjenice da tužitelj radi i na Odjelu Dnevne bolnice, djeluje kao izvanredni profesor te obnaša funkciju sindikalnog povjerenika.

36.1. Iz iskaza svjedokinje IĆ proizlazi da su tužitelju nakon njegove smjene s mjesta ravnatelja dodjeljivane ambulante u većem broju nego drugim liječnicima kod tuženika, da je tužitelj imao obavezu svaki dan obavljati ambulante, dok su drugi liječnici takvu obavezu imali dva do tri puta tjedno, da su tužitelju u ambulantu i raspoređivani pacijenti koji su se nalazili na listama čekanja kod drugih liječnika, da je tužitelj zbog velikog broja dodijeljenih ambulanti morao raditi cijelo radno vrijeme od 8 do 16 u ambulantama te je dnevno imao veliki broj pacijenata, a što nije uobičajeno za poslove liječnika kod tuženika, a posebice stoga što je tužitelj osim obavljanja ambulanta trebao obavljati i poslove voditelja Odjela za fizikalnu medicinu, a ujedno je bio imenovan za sindikalnog povjerenika. Iz njenog iskaza nesporno proizlazi da je tužitelj u dodijeljenim ambulantama dnevno pregledavao do 20 pacijenata, a da se prema pravilima određenim od strane HZZO broj dnevnih pacijenata se kreće oko 15- 18. Iz iskaza svjedoka SĆ proizlazi da su tužitelju dodjeljivane ambulante u puno većem obimu nego drugim kolegama, da su tužitelju bile dodijeljene svakodnevno ambulante dok su druge kolege imale dva do tri puta tjedno ambulante, i da je za sve kolege raspored posla bio ravnomjerno raspoređen osim za tužitelja, a ovo stoga što je tužitelj jedini imao svakodnevno ambulante. Iz iskaza svjedokinje GĆ također proizlazi da je tužitelj nakon smjene s mjesta ravnatelja svaki dan bio u ambulanti. Iz iskaza tužitelja proizlazi da su mu bile dodjeljivane ambulante kolega koji su bili odsutni iako je uobičajena praksa bila da specijalizanti i mlađe kolege mijenjanju odsutne liječnike te da se rad na zamjenama podijeli među više kolega, kao i da je dotadašnja praksa bila da voditelji odjela imaju u radu maksimalno dvije ambulante uz rad na odjelu, u dežurstvima i uz pripravnost, a njemu je nakon smjene s mjesta ravnatelja bio dodijeljen veći broj ambulanta iako je bio voditelj te je imao sve dodatne obveze te da takvim brojem ambulanti nije bio zadužen ni jedan voditelj odjela u to vrijeme pa je tako dobio u rad četiri ambulante tjedno iako je uobičajeno bilo maksimalno dvije ambulante. Iz iskaza svjedokinje DĆJ proizlazi da je kod tuženika bilo pravilo da svaki liječnik ima oko dvije ambulante tjedno.

36.2. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka IĆ, SĆ, GĆ i tužitelja u tom dijelu te je iste ocijenio kao uvjerljive jer su suglasni u bitnim dijelovima, a navedeni iskazi su sukladni dokumentaciji priloženoj spis i to e- mail poruke od 7. srpnja 2020. iz koje proizlazi da se tužitelju prebacuju pacijenti ambulante prof. SĆ, da pacijenata ukupno u 8. mjesecu ima oko 35, a u 9. mjesecu su ambulante pune (16-18 pacijenata) i da će se tužitelju organizirati svakodnevni rad u Pulmološkim ambulantama od ponedjeljka do petka, kao i e-mail poruci od 9. srpnja 2020. iz koje proizlazi da se tužitelju dodjeljuju i ambulante dr. AĆJ, koja inače ima ambulantu ponedjeljkom, utorkom, srijedom i petkom te su svi termini ambulante dr. Čepin popunjeni do 14.8.2020.

36.3. Iz svega navedenog proizlazi da je tužitelj zadužen za rad u ambulantama svakodnevno od ponedjeljka do petka sa svim popunjenim termina, što nije bila uobičajena praksa kod tuženika jer su drugi liječnici imali dva do tri puta tjedno ambulante, pri čemu valja dodatno naglasiti da je tužitelj bio raspoređen na radno mjesto Voditelj odjela te je s tog naslova imao dodatnih radnih obveza, a također je imenovan za sindikalnog povjerenika. Ovakav zaključak proizlazi i iz iskaza svjedokinje DĆJ koja navela da je kod tuženika bilo pravilo da svaki liječnik ima oko dvije ambulante tjedno te je sud iskaz navedene svjedokinje u cijelosti prihvatio jer je isti ocijenio uvjerljivim i suglasan iskazima svjedoka IĆ, SĆ i GĆ. Sud smatra da je upravo raspoređivanjem takvog broja ambulanti na tužitelja tuženik počinio izravnu diskriminaciju u odnosu na tužitelja jer prema prihvaćenim iskazima svjedoka IĆ, SĆ, GĆ i GĆJ jasno proizlazi da takav raspored rada nije bio isti u odnosu na druge liječnike već da je u odnosu na tužitelja tuženik zauzeo drugu praksu te su tužitelju dodijeljene ambulante u puno većem broju nego drugim liječnicima.

36.4. Sud nije prihvatio iskaze svjedokinje VĆJ u kojem je navela da iako su tužitelju dodijeljene ambulante dr. SĆ isti nije imao zakazane preglede jer je imao isplanirani godišnji odmor, kao ni iskaz svjedokinje LĆ u dijelu u kojem je navela da su tužitelju prebačeno 6 ambulanta od dvoje liječnika od kojih jedan nije imao naručene pacijente, budući da iz e-mail poruke od 7. srpnja 2020.jasno proizlazi da se tužitelj obavještava da mu se prebacuju ambulante dr. SĆ i da u 8. mjesecu ima zakazanih ukupno oko 35, dok su u 9. mjesecu ambulante pune (16- 18 pacijenata). Stoga je sud iskaze navedenih svjedokinja u tom dijelu ocijenio neuvjerljivima i suprotnima materijalnoj dokumentaciji. Isto se odnosi i na dio iskaza svjedokinje IĆJ u dijelu u kojem je navela da sama odradila sve svoje naručene pacijente a u vrijeme kada je bila na godišnjem odmoru nije imala zakazane pacijente, budući da iz e-mail poruke od 9. srpnja 2020. jasno proizlazi da se tužitelj obavještava da preuzima ambulante dr. IĆJ koja odlazi na godišnji odmor i da su termini ambulante dr. Čepin popunjeni do 14. kolovoza 2020. . a koji dio iskaza navedene svjedokinje sud nije prihvatio jer isti suprotan materijalnoj dokumentaciji koja prileži spisu. Također sud nije prihvatio ni iskaz svjedokinje SĆJ u dijelu u kojem je navela da je tužitelj bio radno opterećen jednako kao i druge kolege jer je taj dio iskaza u suprotnosti sa iskazima svjedoka IĆ, SĆ i GĆ koje je sud u cijelosti prihvatio.

36.5. Sud nije posebno cijenio raspored rada liječnika – ambulante koje je tuženik dostavio na ročištu za glavnu raspravu održanu 11. studenog 2022. budući da se predmetni raspored odnosi na razdoblje od 12. ožujka 2022. pa stoga isto ne pokriva razdoblje za koje tužitelj tvrdi da je diskriminiran jer su mu dodijeljene ambulante u većem broju nego drugim liječnicima i to nakon njegove smjene s mjesta ravnatelja a pri tome pozivajući se na upute dobivene e-mail porukama od srpnja i kolovoza 2020.

37. Nadalje, tužitelj tvrdi da je diskriminiran s osnove društvenog položaja jer je bio ravnatelj tuženika na način da mu tuženik uskraćuje pravo na službeni put radi održavanja predavanja Medicinskom fakultetu u Osijeku.

37.1. Među strankama nije sporno da je tuženik sklopio Ugovor o suradnji sa Medicinskim fakultetom Sveučilišta Josipa Juraja Strossmayera u Osijeku, a nije sporno ni da tužitelju nije odobren službeni put radi držanja predavanja. Predmetni Ugovor predstavlja bilateralni sporazum između tuženika i fakulteta te je istim ugovoreno da će Fakultet i tuženik kao bolnica realizirati zajednički cilj putem znanstveno-nastavne, znanstvene i stručne suradnje, razmjene iskustva uspostavljanjem i održavanjem veza znanstveno-nastavnih i znanstvenih kadrova, uzajamnog povezivanja znanstveno-nastavnog i znanstvenog osoblja radi održavanja dogovorenih predavanja i tečajeva, dakle, istim se tuženik obvezao dati na raspolaganje svoj stručni kadar radi obavljanja znanstvene djelatnosti i održavanja dogovorenih predavanja. Iz predmetnog Ugovora nedvojbeno proizlazi da isti ne sadrži tehnička utanačenja poput obveze plaćanja putnih troškova.

37.2. Međutim, notorno je da su radnici morali imati putne naloge za takva putovanja, u protivnom bi njihov izostanak s posla bio neopravdan. Jednako je notorno da radnik za obavljanje rada za korist poslodavca (a u ovom slučaju je tužitelj dužan predavati na fakultetu čija je tuženik nastavna baza i temeljem čega je tuženik i dobio status Klinike) nije dužan koristiti vlastite slobodne dane niti svoj godišnji odmor. Iz iskaza tužitelja te svjedoka ZĆ, SĆ i GĆ koje je sud prihvatio jer su dani suglasno, jasno i logično proizlazi da su zaposlenici tuženika pri obavljanju svojih akademskih aktivnosti uvijek dobivali slobodne dane sve dok nije došlo do smjene tužitelja s mjesta ravnatelja, nakon čega je tadašnja v.d. ravnateljica promijenila praksu te tužitelju, dr. IĆ i dr. SĆ nije više odobravala službeni put radi održavanja predavanja na fakultetu u Osijeku. Sud ne može prihvatiti tvrdnje tuženika da bi izdavanjem putnog naloga tuženik na sebe automatski prihvatio obvezu isplate putnih troškova, jer takva praska nije bila kod tuženika. Naime, tužitelj, svjedoci IĆ i SĆ su u svojim iskazima naveli da za odlazak u Osijek radi održavanja nastave nisu ni tražili od tuženika plaćanje dnevnica, a putne troškove im je ponekad plaćao Fakultet, dok im je tuženik sve do smjene tužitelja sa mjesta ravnatelja uredno odobravao službeni put. Ovaj dio iskaza navedenih svjedoka i tužitelja sud je u cijelosti prihvatio jer je logičan i životan. Naime, svaki zaposlenik u svakom slučaju prije odlaska na službeni put, a u što nedvojbeno spada održavanje nastave na fakultetu u Osijeku, uvijek mora imati odobren službeni put i pripadajući putni nalog. U praksi se nerijetko događa da putni trošak snosi druga strana, odnosno korisnik usluge zbog koje radnik putuje. Tuženik je iz toga razloga mogao izdati putni nalog s naznakom da će troškove snositi fakultet. Iz iskaza svjedokinje VĆJ proizlazi da je nakon što je postala v.d. ravnateljica smatrala da ne postoji pravna osnova da se tužitelju potpisuju putni nalozi za obavljanje rada na Medicinskom fakultetu u Osijeku jer takvo nešto nije bilo definirano Ugovorom o suradnji između tuženika i Fakulteta i da je tuženik imao dogovorenu suradnju s Medicinskim fakultetom u Osijeku na način da studenti mogu dolaziti na vježbe, kao i da liječnici tuženika mogu vršiti predavanja na fakultetu, ali nije bilo ugovoreno da liječnici odlaze na službena putovanja na teret tuženika te ne zna na koji način i tko je potpisivao putne naloge za tužitelja za držanje predavanja na Medicinskom fakultetu u Osijeku prije nego što je razriješen s dužnosti ravnatelja, a što dokazuje navode tužitelja i svjedoka da je bila uobičajena praksa kod tuženika da se zaposlenicima u takvim slučajevima odobrava službeni put.

37.3. Iz toga razloga sud nije mogao prihvatiti navode tuženika kojima ističe da bi radnici tuženika koji predaju na fakultetu trebali za potrebe predavanja koristiti godišnji odmor ili slobodne dane. Sud je ovakvo ponašanje tuženika ocijenio kao diskriminirajuće i usmjereno na izravno uznemiravanje tužitelja. Naime, prema stavu tuženika tužitelj i ostali radnici koji predaju u Osijeku (upravo IĆ i SĆ) morali bi godišnji odmor i slobodne dane trošiti na putovanje, na vlastiti ili trošak fakulteta, kako bi predavali na fakultetu s kojim njihov poslodavac ima sklopljen ugovor o suradnji, a što sigurno nije sukladno važećim propisima jer se radnike na taj način primorava da slobodno vrijeme koriste u svrhe od kojih benefit ostvaruje njihov poslodavac. Godišnji odmor i slobodni dani, kao što im sam naziv govori, su dani u koje je radnik ovlašten odmarati se, odnosno ispunjavati svoje slobodno vrijeme u skladu s privatnim preferencama. Sigurno nije u skladu sa važećim propisima radniku nametati obvezu da za vrijeme godišnjeg odmora ili slobodnih dana mora putovati i obavljati predavanja na fakultetu čija je tuženik nastavna baza. Stoga je sud u takvom ponašanju tuženika našao ostvarenje svih elemenat diskriminacije i uznemiravanja tužitelja s osnova društvenog položaja jer je bio ravnatelj tuženika kao i da tuženik tijekom postupka nije dokazao da u konkretnom slučaju takvim ponašanjem tuženika nije bilo diskriminacije.

38. Nadalje, tužitelj tijekom postupka navodi da se nad njim nastavlja vršiti uznemiravanje i diskriminacija s osnove društvenog položaja jer je bio ravnatelj tuženika time što je tuženik 23. studenog 2020. donio Odluku kojom je udaljen s radnog mjesta u bolnici, a iz obrazloženja Odluke proizlazi da je suspendiran s rada zbog navodno uočenih nepravilnosti u postupku javne nabave u razdoblju dok je obnašao funkciju ravnatelja tuženika.

38.1. Činjenica da je tuženik 23. studenog 2020. donio odluku o suspenziji tužitelja s radnog mjesta je nesporna među strankama te ista prileži spisu.

38.2. Međutim, ovaj sud je stava da, budući je tužitelj smijenjen s mjesta ravnatelja tuženika u prosincu 2019. i da je od tada radio isključivo kao liječnik na Odjelu, mjera koju je tuženik poduzeo u studenom 2020. donošenjem Odluke o suspenziji tužitelja s radnog mjesta u bolnici zbog povreda koje su nastale dok je obnašao funkciju ravnatelja, nije bila ni nužna ni razmjerna, a nedvojbeno ista ima štetan učinak na život tužitelja. U pravu je tužitelj kada tvrdi da čak i kada bi se utvrdilo da su zaista počinjene povrede u postupku javne nabave, nema rizika od ponavljanja takvih povreda i to upravo iz razloga što tužitelj više uopće nije ravnatelj tuženika. Stoga, ovakvo neprimjereno i nerazmjerno određivanje mjere suspenzije odnosno zabranjivanjem tužitelju da obavlja liječničku službu zbog grešaka u postupku javne nabave koje su navodno počinjene za vrijeme dok je tužitelj bio ravnatelj predstavlja upravo uznemiravanje tužitelja s osnova društvenog položaja jer je bio ravnatelj tuženika kao i da tuženik tijekom postupka nije dokazao da u konkretnom slučaju takvim ponašanjem tuženika nije bilo diskriminacije. Ovdje valja naglasiti da je tuženik svoju Odluku od 23. studenog 2020. kojom je tužitelja suspendirao s radnog mjesta opozvao Odlukom od 8. rujna 2021. i tužitelja vratio na rad i bez daljnjih utvrđivanja povreda zbog kojih je tuženik prvotno donio Odluku o suspenziji.

39. Nadalje, tužitelj tijekom postupka tvrdi da je diskriminiran s osnove društvenog položaja jer je bio ravnatelj tuženika i time što su, nakon što je suspendiran, sve njegove stvari uklonjene iz prostorije koja mu je dodijeljena kao ambulanta, ista je zaključana, promijenjena je brava na vratima, zabranjen mu je bio pristup istoj, a sve njegove stvari su bile spakirane u kutije i izmještene u tzv. Plavi salon, koji je zapravo bila soba za sastanke te je u istu mogao pristupiti bilo tko pa tako su i njegove stvari bile dostupne svakome.

39.1. Činjenica da je tadašnji ravnatelj tuženika odobrio da se sve stvari tužitelja izmjeste iz sobe koje je tužitelju bila dodijeljena i da se na vratima prostorije promijeni brava proizlazi iz iskaza svjedoka ĐĆJ, upravo tadašnjeg ravnatelja, kao i iz iskaza svjedoka LĆ, IĆ, SĆ, SĆJ, GĆJ, GĆ i tužitelja. Naime, iz iskaza navedenih svjedoka i tužitelja je kao nedvojbeno utvrđeno da je tužitelju nakon što je smijenjen sa mjesta ravnatelja dodijeljena soba broj 25 za potrebe ambulante, da je tužitelj istu koristio i u njoj odložio svoje stvari, kao i da su sve stvari tužitelja nakon njegove suspenzije s radnog mjesta u bolnici posložene u kutije i preseljene u tzv. Plavi salon koji predstavlja sobu za sastanke.

39.2. Sud je stava da je tuženik na taj način izravno diskriminirao tužitelja jer iz iskaza tužitelja kojeg je sud u cijelosti prihvatio proizlazi da tužitelj nije bio obaviješten o tome da će se njegove stvari izmjestiti iz dodijeljene mu sobe niti je bio obaviješten o tome gdje su njegove stvari preseljene. Naime, u sobi broj 25. tužitelj je držao sve stvari koje su mu potrebne za obnašanje funkcije sindikalnog povjerenika i profesora – predavača. Poslodavac mora sindikalnom povjereniku omogućiti prostor, sredstva i uvjete za rad, a što je bila upravo soba br. 25. te poslodavac ne smije sindikalnog povjerenika staviti u nepovoljniji položaj od drugih radnika. Tužitelj nije dobio nikakvu obavijest o namjeravanoj promjeni brave, niti je pozvan na primopredaju stvari koje se nalaze u sobi i eventualno upućen u to da se neka druga soba sada koristi za sindikalne potrebe.

40. Sud je nije posebno cijenio iskaz svjedoka KĆ i TĆ te je iste ocijenio irelevantnim za potpuno i pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja.

41. Na temelju svega navedenog, a imajući u vidu sadržaj članka 20. Zakona o suzbijanju diskriminacije, ovaj sud utvrđuje da je tužitelj učinio vjerojatnim postojanje diskriminacije, odnosno učinio je vjerojatnim da su aktivnosti tuženika poduzete prema njemu, kao i odluke koje je tuženik donosio u odnosu na tužitelja i to: činjenica da je tuženik objavljivao priopćenja za medije u kojima se tužitelj, iako ne imenom i prezimenom, ali iz sadržaja priopćenja je razvidno da se odnosi na smijenjenog ravnatelja, odnosno tužitelja, pokazivao u negativnom svjetlu; činjenica da se tužitelju raspoređuje broj ambulanti veći nego bilo kojem drugom liječniku kod tuženika; činjenica da je tužitelju uskraćeno pravo na službeni put za održavanje predavanja na Medicinskom fakultetu u Osijeku jer mu tuženik nije htio izdati putne naloge; činjenica da je tužitelj bio suspendiran s radnog mjesta liječnika specijaliste zbog povreda koje je navodno počinio za vrijeme dok je bio ravnatelj tuženika; kao i činjenica i da je tuženik sve stvari tužitelja izmjestio iz sobe koju je tužitelj do tada koristio kao liječnik bez da mu je to javio i bez da je tužitelja obavijestio gdje se nalaze njegove stvari, iako je tužitelj i nadalje kod tuženika obnašao funkciju sindikalnog povjerenika te je i nadalje bio predavač na fakultetu, upravo radnje tuženika koje su bile motivirane činjenicom da je tužitelj bio ravnatelj tuženika te da iza njih nisu stajali legitimni poslovni razlozi i interesi.

42. Slijedom navedenog teret dokaza da u navedenim situacijama nije došlo do diskriminacije leži na tuženiku. On je dužan dokazati, u svakoj pojedinoj situaciji na koju se tužitelj poziva, da se ne radi o diskriminaciji nego o legitimnoj poslovnoj praksi utemeljenoj na transparentnim, objektivnim, jasnim kriterijima, čiji način primjene i rezultat su predvidivi unaprijed te koji stoga ne ostavljaju nikakav prostor sumnji u motive koji leže iza poslovnih odluka donesenih primjenom tih kriterija. Tuženik nije podastro sudu jasna nedvosmislena i objektivna obrazloženja razloga zbog kojih je tužitelj učinio vjerojatnim postojanje diskriminacije, čime je teret dokaza prešao na tuženika, koji je svoje ponašanje morao otkloniti i to do razine izvjesnosti, a što prema mišljenju suda nije učinio.

43. Radi navedenog sud je odbio daljnji dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedokinje BĆJ, budući da je sud tijekom postupka već utvrdio da je tužitelj bio diskriminiran, pa bi provođenje daljnjih dokaza bilo neekonomično i protivno odredbi čl. 10. ZPP-a. Tuženik nije imao daljnjih dokaznih prijedloga.

44. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio postojanje diskriminacije te je usvojio prvotno postavljeni tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se utvrdi da ga je tuženik kao poslodavac uznemiravao i diskriminirao na radnom mjestu čime je povrijeđeno njegovo dostojanstvo.

45. Radi navedenog sud nije odlučivao o eventualno postavljenom kumuliranom tužbenom zahtjevu za kojeg je tužitelj izričito naveo da ga postavlja ako sud odbije primarno postavljeni tužbeni zahtjev, niti je sud posebno cijenio dokaze koji su izvedeni u odnosu na postavljeni eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

46. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tuženik izgubio parnicu, dužan je, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka, dok je zahtjev tuženika za naknadom troška odbijen.

47. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), prema vrijednosti predmeta spora u odnosu na tužbeni zahtjev o kojem je sud odlučio te su tužitelju priznati slijedeći zatraženi troškovi: jednokratna nagrada za prvostupanjski postupak u visini 250 bodova prema Tbr. 7/2 alineja 4 OT (za naviše četiri radnje u postupku - sastav tužbe, za sastav obrazloženog podneska od 29. listopada 2020., za zastupanje na ročištu održanom 16. ožujka 2021. te za zastupanje na ročištu održanom 23. studenog 2021.) te za svaku daljnju radnju prema Tbr. 7/2 alineja 5 po 50 bodova i to za zastupanje na ročištu održanom 12. travnja 2022., za zastupanje na ročištu održanom 11. studenog 2022., za zastupanje na ročištu održanom 22. rujna 2023., za zastupanje na ročištu održanom 12. ožujka 2024., za zastupanje na ročištu održanom 3. listopada 2024., za zastupanje na ročištu održanom 6. veljače 2025. te za zastupanje na ročištu održanom 1. travnja 2025., dakle ukupno 600 bodova, a što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV od 25% iznosi ukupno 1.500,00 eura, koji trošak je dužan platit tuženik.

48. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 1. rujna 2021. kojim su stranke suglasno predložile odgodu ročišta zakazanog za 2. rujna 2021. jer isti nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za ročište od 2. rujna 2021. jer na isto nije pristupio punomoćnik tužitelja niti tuženik te je ročište odgođeno na suglasan prijedlog stranaka. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

49. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 22. svibnja 2025.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte