Posl. br. P-550/2024-11
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZLATARU
Zlatar, Trg slobode 14A
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zlataru, po sucu Jeleni Habulin kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. Zagreb, Ul. grada Vukovara 37, OIB 43965974818, kojeg zastupa Željka Pokupec, odvjetnica iz Zagreba, protiv tužene RŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, u skladu s čl.461.a st.3.i 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03. 88/05., 84/08., 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14,70/19, 80/22,114/22,155/23- dalje ZPP-a), dana 22. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženoj RŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB 43965974818 iznos od 544,99 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
-na iznos od 64,62 EUR od 24.05.2024. do isplate,
-na iznos od 472,41 EUR od 18.07.2024. do isplate,
-na iznos od 7,96 EUR od 24.05.2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku sve u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženoj RŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB 43965974818 troškove postupka u iznosu od 303,08 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 22. svibnja 2025.g. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku sve u roku od 15 dana. III Žalba protiv ove presude odgađa ovrhu.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi navodi da je pravna osoba ovlaštena za naplatu isporuke električne energije, a da je tuženica vlasnica nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , te je tuženica kao zemljišnoknjižni vlasnik navedene nekretnine ujedno i stvarni korisnik električne energije na navedenom obračunskom mjestu, s time da je raniji evidentirani kupac električne energije obračunskog mjesta 0202011038/kupac 1000507042, ugovorni račun 2200228969, bila CŽ, prednik tuženice.
2. Tužitelj navodi da na predmetnoj nekretnini ima evidentirano nepodmireno potraživanje u ukupnom iznosu od 544,99 EUR. Kako je tuženica vlasnica nekretnina na navedenoj adresi, to je ona obvezna podmiriti dugovanja na temelju potrošnje električne energije na predmetnom mjernom mjestu.
3. Budući da tuženica kao vlasnik nekretnine nije podmirila račune za isporučenu električnu energiju, to tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženici da mu isplati iznos od 544,99 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog računa te da mu naknadi troškove postupka sa zateznom kamatom od donošenja presude pa do isplate.
4.U odgovoru na tužbu tuženica se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti ističući kako nije imala saznanja o predmetnom dugovanju.
5. Tuženica ne osporava da je ona vlasnica k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ,na adresi [adresa]. Navodi da je predmetnu nekretninu stekla u vlasništvo nakon smrti svog supruga te da je dana 02. veljače 2011. sklopila s ZŽ i OŽ kao najmoprimcima, Ugovor o najmu stana, u kojem se, između ostalog navodi da se sklapa na neodređeno vrijeme te da najmoprimci ne mogu drugome dati u podnajam navedeni prostor. Navodi da je ZŽ preminula 2020.g., dok je IŽ preminuo u siječnju 2024., a nakon njihove smrti u kući je povremeno boravio njihov sin VŽ koji, kao njihov nasljednik, nije imao pravo koristiti stambeni prostor, pa kako se nisu mogli dogovoriti da napusti kuću, ona je protiv istog podnijela prijavu policiji.
6.Navodi da su računi za obračunsko mjesto 0202011038 dolazili na ime CŽ i redovito su bili podmirivani dok su najmoprimci bili živi, a ona je s obzirom na nastalu situaciju, odlučila napraviti prijenos električne energije na sebe, te je dana 02. svibnja 2024. sklopila Ugovor o korištenju električne energije s HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., OIB 46830600751, Elektra Zabok, a 21. svibnja 2024. sklopila je s tužiteljem i Ugovor o opskrbi. Pri osobnom dolasku u HEP Elektru Zabok, zatražila je ispis mogućeg dugovanja i dobila je odgovor da je dužna 102,91 EUR koji iznos je i podmirila 21. lipnja 2024., a o dugovanju od 544,99 EUR nije imala saznanja ,niti ju je dolaskom u Elektru nitko o tome obavijestio.
7.Otkad je dana 10. rujna 2024. na obračunsko mjesto broj 0202011038 ponovno uključena struja, ona redovito podmiruje dobivene račune, stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev, jer ona nije imala saznanja o postojećem dugu, niti su ju o tom dugu obavijestili kad je bila u Elektri, a stvarni korisnik bio je sin pokojnih najmoprimaca VŽ.
8.Nadalje, u svom podnesku od 25. veljače 2025., tuženica navodi da nisu točni navodi tužitelja da ona osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, već ona isključivo prigovara postupku tužitelja koji je imao očito zavaravajuću poslovnu praksu u smislu odredbe čl. 37. Zakona o zaštiti potrošača, jer kada je ona preuzimala mjerno mjesto, nije izričito i nedvosmisleno utvrdio visinu svih dugovanja koja terete predmetno mjerno mjesto, iako je za to imao zakonsku obvezu te je postupio i protivno čl. 39. Zakona o tržištu električne energije i protivno čl. 25. Zakona o zaštiti potrošača.
9.Stoga tuženica moli da joj se omogući obročna otplata glavnice te smatra da tužitelj nema pravo na zatezne kamate jer je ona za postojanje duga saznala tek primitkom tužbe, radi čega nije ni bilo dospijeća predmetne novčane tražbine te predlaže da troškovi padnu na teret tužitelja, jer ona nije dala povoda tužbi.
10.U toku postupka izvršen je uvid u Opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, u Uvjete opskrbljivača HEP Elektra d.o.o. za opskrbu električnom energijom, u ZK izvadak, izvod iz poslovnih knjiga tužitelja, račune tužitelja, Ugovor o najmu stana sklopljen između tuženice te ZŽ i IŽ, potvrde o uplati koje je dostavila tuženica, potvrde HEP Elektra d.o.o. Zabok o izvršenim radovima i zamjeni plombe, Ugovor o opskrbi sklopljen između tužiteljice i tuženika 21. svibnja 2024., Ugovor o korištenju mreže sklopljen između tuženice i HEP Operator distribucijskog sustava d.o.o., Elektra Zabok od 02. svibnja 2024. i u potvrdu PP Zlatar Bistrica od 09. siječnja 2025.
11.Tužbeni zahtjev u cijelosti je osnovan.
12.Nesporna je činjenica da je tuženica vlasnica k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak i zgrade u [adresa], površine 203 čhv-a, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća na adresi [adresa], na kojem obračunskom mjestu je kao krajnji kupac tužitelja bila evidentirana CŽ, sve do 21. svibnja 2024. kada je tuženica, kao njezina pravna slijednica, sklopila Ugovor o opskrbi s tužiteljem.
13.Nije sporno da tuženica nakon smrti CŽ nije postupila u skladu sa čl. 31. st. 3. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, odnosno da nije u roku od 90 dana od smrti CŽ o tome obavijestila tužitelja kao opskrbljivača, pa su stoga računi za predmetno mjerno mjesto dolazili na ime pokojne CŽ i nakon njezine smrti, sve dok tuženica nije sklopila novi Ugovor o opskrbi s tužiteljem.
14.Uvidom u Izvod iz poslovnih knjiga tužitelja i račune dostavljene uz tužbu, utvrđeno je da su isti izdani na ime CŽ s adresom [adresa], te da se odnose na neplaćene mjesečne obveze za veljaču 2024.u iznosu od 171,15 EUR, za ožujak 2024. u iznosu od 176,60 EUR i travanj 2024. u iznosu od 124,66 EUR, te na konačni račun električne energije u iznosu od 64,62 EUR i na NUS uklju/isključ. ODS u iznosu od 7,96 EUR, oba od 30.travnja 2024., s danom dospijeća 23.05.2024.
15.Tuženica ne osporava da navedeni računi nisu plaćeni, te ne osporava ni visinu utuženog potraživanja.
16.Kako je kao krajnji kupac kod tužitelja bila evidentirana CŽ s adresom u [adresa], to tužitelj nije bio dužan tužiteljici dostavljati predmetne račune, slijedom čega su neosnovani navodi tuženice da tužitelj nema pravo na zatezne kamate, jer da joj nije dostavio račune i da ona za iste nije znala do primitka tužbe u ovom predmetu, budući da tuženici njezinom krivnjom nisu dostavljani računi.
17.Naime, da je tuženica u skladu sa čl. 31. st. 2. Općih uvjeta tužitelja prijavila pravovremeno kod tužitelja smrt CŽ i da je tada sklopila ugovor kao kupac, tužitelj bi račune dostavljao njoj, na njezinu adresu, a kako ona to nije učinila i kako tužitelj nije imao saznanja da je CŽ umrla, te da je tuženica vlasnica nekretnine, to su neosnovani navodi tuženice da tužitelj nema pravo na zakonske zatezne kamate na utužene račune od njihovog dospijeća.
18.Nadalje, tuženica u odgovoru na tužbu navodi da ju djelatnici Elektre Zabok nisu upoznali s utuženim dugovanjem te da su time postupili protivno čl. 39. Zakona o tržištu električne energije, međutim tuženica ovu svoju tvrdnju ničim nije dokazala, niti je predložila dokaze na tu okolnost.
19.Uz to, potrebno je dodati da je HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o.
– Elektra Zabok jedna pravna osoba, dok je tužitelj druga pravna osoba te je tuženica s Elektrom Zabok sklopila Ugovor o korištenju mreže, dok je s tužiteljem sklopila Ugovor o opskrbi, uvidom u koji je utvrđeno da je u čl.18. navedeno kako je tuženica upoznata s Uvjetima opskrbe koji su objavljeni na mrežnim stranicama tužitelja, a tuženica ničim nije dokazala suprotno, niti je predložila dokaze na tu okolnost, te tuženica ne navodi da su ju djelatnici tuženika propustili obavijestiti o postojanju dugovanja na navedenom mjernom mjestu na kojem je kao kupac bila evidentirana CŽ.
20.Tuženica ni u odgovoru na tužbu, ni u podnesku od 25. veljače 2025. ne navodi da je s djelatnicima tužitelja razgovarala o mogućem dugovanju, već navodi da je o tome razgovarala s djelatnicima Elektre Zabok, te iz provedenog postupka nije utvrđeno da bi djelatnici tužitelja postupili suprotno odredbama čl. 25. i 27. Zakona o zaštiti potrošača i čl.39.Zakona o tržištu električne energije.
21.Uvidom u potvrdu o uplati iznosa od 102,91 euro utvrđeno je da je tom uplatom tuženica podmirila račun za razdoblje od 22.05.-31-05-24. , te je uvidom u ostale potvrde o uplati koje je dostavila tužena utvrđeno da je ona istima podmirila obveze za razdoblje od lipnja do listopada 2024.g. - za ugovorni račun 2202497870. Dakle navedene potvrde o uplati ne odnose se na utuženo razdoblje i utuženi ugovorni račun.
22.Kako je tuženica vlasnica predmetne nekretnine, to je ona dužna podmiriti tužitelju dospjele račune za isporučenu električnu energiju na navedenom mjernom mjestu te je za ovaj postupak neodlučno što je eventualno navedenu električnu energiju koristio ĆŽ, koji je prema navodima tužene u utuženom periodu bio neovlašteni korisnik nekretnine, budući da on nije u nikakvom pravnom odnosu s tužiteljem te nije vlasnik predmetne nekretnine, već tuženica može, nakon što podmiri utuženu obvezu tužitelju, u posebnom postupku tražiti od ĆŽ da joj regresira plaćene iznose.
23.Vezano uz prijedlog tuženice da joj sud omogući obročnu otplatu, potrebno je reći da sud bez suglasnosti tužitelja nije ovlašten omogućavati strankama obročnu otplatu te se upućuje tuženica da se s ovakvim zahtjevom obrati tužitelju.
24.Stoga je sud, ocjenjujući provedene dokaze, svaki posebno i sve zajedno, utvrdio da je tuženica vlasnica nekretnine za koju nisu plaćeni utuženi računi za električnu energiju u razdoblju od veljače do kraja travnja 2024., a na kojem mjernom mjestu se kao kupac u utuženom razdoblju vodila prednica tužiteljice CŽ te je stoga valjalo presuditi kao u izreci i naložiti tuženici da tužitelju plati iznos od 544,99 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svake mjesečne obveze, uz napomenu da je mjesečna obveza za veljaču dospjela 05.03.2024., za ožujak 05.04.2024., a za travanj 06.05.2024., međutim kako tužitelj kamatu na navedene iznose potražuje od 18.07.2024., to je tužitelju kamata od tog dana na ove iznose dosuđena jer je to u interesu tuženice. Na iznose od 64,62 EUR i 7,96 EUR kamata je dosuđena od dospijeća tih iznosa , odnosno od 24.05.2024.
25.Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.
26.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92,112/99,117/03.
88/05., 84/08., 57/11,148/11 i 25/13, 89/14,70/19,80/22,114/2022,155/2023- dalje ZPP-a).
27.Kao što je već rečeno, tuženica je dala povoda tužbi, budući da nakon smrti CŽ nije o tome obavijestila Operatora sustava i tužitelja, kao opskrbljivača, zbog čega su utuženi računi dolazili na ime kupca CŽ i na njezinu adresu, a ne na adresu tuženice pa je stoga tuženica dužna tužitelju naknaditi troškove postupka koji se odnose na sudsku pristojbu na tužbu i presudu, svaka u iznosu od 26,54 EUR, na trošak sastava tužbe i podneska od 03. veljače 2025., svaki u iznosu od 100,00 EUR, uvećano za PDV u iznosu od 50,00 EUR te su troškovi dosuđeni u ukupnom iznosu od 303,08 EUR.
28.Odluka o kamatama na trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.
29.S obzirom na navode tužene tijekom postupka, sud je odlučio da žalba protiv ove presude odgađa ovrhu, pa je temeljem čl.476. a ZPP-a odlučeno kao u izreci pod III.
30.Slijedom svega navedenog, presuđeno je kao u izreci.
U Zlataru 22. svibnja 2025.
S U D A C:
Jelena Habulin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o istoj odlučuje Županijski sud. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).
DNA:
1. punomoćnik tužitelja
2. tuženica
