Poslovni broj: P-9267/2021-16

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ani Ćurković Dražić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Verice Brebrić Ćosić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska ulica 3, OIB: 94472454976, zastupan po opunomoćenici IHČ, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 22. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Tuženik ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976 dužan je platiti tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 svotu od 8.211,56 EUR/61.869,99 kn uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 01. rujna 2021. nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima Izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 22. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je osiguranik HZMO-a IH smrtno stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 28. svibnja 2018. u Zagrebu na prilaznom kolniku sa sjeverne strane kućnog broja 98, Remetinečke ceste kao pješak. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. broj: K-409/19 od **.**.2021. HH proglašen je krivim za predmetni štetni događaj. Navodi da je u prometnoj nesreći sudjelovao kao vozač teretnog automobila registarske oznake [registarska oznaka], osiguranog kod Jadranskog osiguranja, broj police: [broj police]. Nadalje navodi da je djetetu smrtno stradaloga osiguranika IH priznao pravo na obiteljsku mirovinu rješenjem br. 1091214 od 11. listopada 2018. te isplatom obiteljske mirovine trpi štetu. Navodi da je tuženik odštetnim zahtjevom od 22. srpnja 2021. pozvan da podmiri u mirnom postupku štetu nastalu za razdoblje od 28. svibnja 2018. do 28. veljače 2021. u ukupnom iznosu od 8.211,56 EUR/61.869,99 kn, ali po istom nije postupio. Stoga tužitelj predlaže na temelju članka 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj:

157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21 i 119/22., u daljnjem tekstu: ZOMO) da sud donese presudu kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.211,56 EUR sa zateznom kamatom tekućom od

1. rujna 2021. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje nastanak štetnog događaja i činjenicu da je vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] bilo osigurano na dan štetnog događaja kod tuženika policom automobilske odgovornosti. Osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, osnov i visinu istoga, pravilnost obračuna mirovine, ističe prigovor zastare, te osporava da bi se u konkretnom slučaju primjenjivao ZOMO. Smatra da je mjerodavno pravo u ovoj pravnoj stvari za utvrđenje eventualne obaveze tuženika kao osiguratelja Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOOP), odnosno konkretno čl. 27. ZOOP-a koji određuje sadržaj obveze koju se tuženik kao osiguratelj obvezao snositi solidarno sa svojim osiguranikom prema trećim osobama. Stavkom 3. članka 27. ZOOP-a određuje se da opseg i visina obveze tuženika, društva za osiguranje, na naknadu štete ovdje tužitelju predstavlja onu štetu koja se određuje na način da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, Naime, obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svojem osiguraniku bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu, što se u predmetnom slučaju nije ispunilo. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

3. U tijeku postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid zapisnik o očevidu (list 4 do 7 spisa), dopis Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu, broj KO- DO-468/2020 od 27. siječnja 2021. (list 8 spisa), presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. broj: K-409/19 od 11. ožujka 2021. (list 9 do 26 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. broj: Kž-522/2021 od 07. lipnja 2021. (list 27 do 30 spisa), rješenje HZMO od 11. listopada 2018. uz priloge (list 31 do 36 spisa), obračun isplaćene mirovine (list 37 spisa), odštetni zahtjev s povratnicom (list 38 do 40 spisa), primjere sudske prakse (list 54 do 67, 71 do 88, 100 do 103 spisa), obračun mirovina (list 89 do 99 spisa), spis HZMO-a br. 1091214, te spis Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. K-409/19..

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. i čl. 219. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Uvidom u zapisnik o očevidu i pravomoćnu presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-409/19-16. od 11. ožujka 2021. utvrđeno je da je osiguranik tužitelja IH smrtno stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 28. svibnja 2018., a za koju je pravomoćno osuđen krivim HH koji je upravljao teretnim vozilom osiguranim kod tuženika na dan štetnog događaja, a koju činjenicu tuženik nije osporavao.

6. Iz rješenja HZMO-a broj 1091214 od 11. listopada 2018. proizlazi da se djetetu preminulog osiguranika tužitelja priznaje pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 28. svibnja 2018..

7. Sporna je osnova i visina zahtjeva, tijek kamata, te primjena materijalnog prava odnosno primjenjuje li se u konkretnom slučaju Zakon o mirovinskom osiguranju ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu.

8. Za odlučivanje u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada je izvršena isplata mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nesreće (isto shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud RH u svojim odlukama Rev x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-3660/2018 od 12. siječnja 2022., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022. i Revd-1394/2024-2 od 23. travnja 2024.)

9. Zbog navedenog, utvrđeno je da se u ovom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji uređuje "subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja".

10. Tuženik se kao osiguratelj vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač-štetnik. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji je Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen čl. 8. st. 1. ZOOP, koja glasi: "Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja."

11. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

12. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema st. 2. istog članka stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Sukladno st. 3. tog članka, razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

13. Stoga, treba primijeniti čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. ZOOP-a kojima je propisana obveza društva za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

14. Obveze tuženika su kao društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane odredbama ZOOP-a pa su u postupcima u kojima spor pokreće tužitelj protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine relevantne odredbe ZOOP-a koje su bile na snazi u trenutku izvršenih isplata mirovina, a ne odredbe ZOMO-a. Naime, ZOMO predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja, dok se u ovoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe ZOOP-a i to gore navedena odredba čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. .

15. Tužitelj, na kojem se na temelju odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a nalazi teret dokazivanja, nije dokazao da je stvarna šteta u smislu naprijed navedene odredbe čl. 27. ZOOP-a veća od isplaćenog iznosa, a nije predložio ni dokaz financijskim vještačenjem kojim je navedeno eventualno mogao dokazati te stoga treba odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

16. Budući da je tužiteljevim rješenjem utvrđena obiteljska mirovina, u skladu s odredbom čl. 27. st. 3. ZOOP-a, utvrđeno je da nema štete kao jedne od pretpostavki odgovornosti za štetu sukladno odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO), odnosno da nema razlike koju bi tuženik bio dužan isplatiti, stoga ne postoji obveza tuženika kao društva za osiguranje platiti tužitelju utuženi iznos. S obzirom na navedeno, sud nije ispitivao druge pretpostavke štete.

17. Budući da je utvrđeno da tužbeni zahtjev nije osnovan, odnosno da u konkretnom slučaju nema štete za tužitelja, sud nije izvodio ni ocjenjivao daljnje dokaze koji se odnose na sporna pitanja u ovom postupku.

18. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude pod točkom I..

19. Odluka o trošku tuženiku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a. Trošak se sastoji od troškova zastupanja tuženika po opunomoćeniku, odvjetniku, a odmjeren je u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/18., 107/15., 37/22. i 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa), uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora. Kao potreban tuženiku je priznat trošak sastavljanja odgovora na tužbu (Tbr. 8. toč. 1.), te trošak zastupanja na ročištu 14. ožujka 2022. i 12. svibnja 2025. (Tbr. 9. toč. 1 Tarife) 200,00 EUR za svako, uvećano za 25 % na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) odnosno ukupno 750,00 EUR. Odluka o zateznoj kamati na trošak temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a i čl. 151. st. 3. ZPP-a, te su na dosuđeni trošak parničnog postupka zatezne kamate dosuđene od donošenja presude do isplate. Sukladno navedenom odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu, 22. svibnja 2025.

Sudac:

Ana Ćurković Dražić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku po punomoćniku