Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Stalna služba u Glini

Trg bana Josipa Jelačića 5

44400 Glina

Poslovni broj: P-757/2019-89

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, Stalna služba u Glini, po sucu pojedincu Zoranu Pleše, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, zastupanog po punomoćniku Božidaru Đereku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Đerek i partneri j.t.d., protiv tuženika KR, iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Željku Stankoviću, odvjetniku iz Siska, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave 6. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP), dana 22. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku KR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, isplati iznos u visini od 2.972,24 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja je do 31.12.2007. godine bila određena Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.7.2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke i to:

na iznos od 2.905,88 eura od 22.12.2003. do isplate

na iznos od 66,36 eura od 14.1.2004. do isplate

te da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 6772,83 eura (šesttisućasedamstosedamedesetdvaeuraosamdesettricenta) sa zakonskom zateznom kamatom od 22. svibnja 2025. kao dana donošenja presude do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana. "

II. Nalaže se tužitelju Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33 da tuženiku KR iz [adresa] nadoknadi parnični trošak u iznosu od 5694,32 eura (pettisućašestodevedesetčetrieuratridesetdvacenta) u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženi dana 5. rujna 1997. god. u Vukovini zbog nepropisne vožnje pod utjecajem alkohola, upravljajući osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka] skrivio prometnu nezgodu na štetu pješaka GR. Tužitelj je oštećenom GR isplatio naknadu štete u iznosu od 21.894,36 kn dana 22.12.2003.god., i iznos od 500,00 kn dana 14.01.2004. god. te da temeljem čl. 76. i čl.87. st. 3. Zakona o osiguranju i temeljem Uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti tužitelj ima pravo na povrat isplaćene naknade štete. Tužitelj je tuženog dana 26.05.2006.god. i 18.08.2006.god. pozvao na platež duga, no tuženi se oglušio. Predložio je da sud presudom naloži tuženiku isplatu iznosa od 22394,36 kuna s kamatama na iznos od 21894,36 kuna od 22. prosinca 2003. do isplate i na iznos od 500,00 kuna od 14. siječnja 2004. do isplate uz naknadu parničnih troškova u iznosu od 1140,00 kuna.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev te predlaže njihovo odbijanje uz naknadu troškova u iznosu od 1220,00 kuna.

3. Ovosudnom presudom od 7. ožujka 2019. pod poslovnim brojem P-454/2018- 21 naloženo je tuženiku da tužitelju isplati navedeni iznos od 22394,36 kuna sa kamatama pobliže navedenim u izreci ove presude uz naknadu parničnog troška u iznosu od 7398,00 kuna.

Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 15. srpnja 2019. pod poslovnim brojem Gž-3529/2019-2 ukinuta je navedena presuda te provesti predložene dokaze i utvrditi odlučne činjenice koje se odnose na uzročno-posljedičnu vezu između alkoholiziranosti tuženika i nastanka štetnog događaja.

4. Sukladno uputi Županijskog suda u Zagrebu rješenjem od 30. listopada 2019. pod poslovnim brojem P-757/2019-7 određeno je provođenje prometnog i toksikološkog vještačenja na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete, a provedeno je i novo prometno i toksikološko vještačenje po vještacima Nevenu Erešu i Branki Tavčar. Nakon toga tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev na način kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude.

5.Tijekom dokaznog postupka Sud je izvršio uvid u ovosudni spis P-454/2018, pročitao nalaz i mišljenje vještaka toksikologa Zdravka Kovačića od 12. studenog 2019., Ivana Bedenikovića, vještaka za cestovni promet i procjenu vozila od 12. studenog 2019., zapisnik sa rasprave od 21. veljače 2020. te iskaze svjedoka UR, FR i TR, očitovanje Ivana Bedenikovića i Zdravka Kovačića, pročitao zapisnik sa ročišta od 28. svibnja 2020. te iskaze Zdravka Kovačića i Ivana Bedenikovića, pročitao nalaz i mišljenje vještaka Nevena Ereša od 4. prosinca 2022. i Branke Tavčar od 21. siječnja 2024. kao i očitovanja Branke Tavčar od 28. lipnja 2024. i Nevena Ereša od 17. rujna 2024., pročitao zapisnik sa rasprave od 28. siječnja 2025. i iskaze Branke Tavčar i Nevena Ereša te pročitao nalaz i mišljenje medicinskog vještaka Melite Uremović od 8. travnja 2025. u svrhu dokazivanja.

6. U spisu P-454/2018 priležu nalog za doznaku od 15. prosinca 2003. te 9. siječnja 2004. o isplaćenoj naknadi ČR iznosa od 21894,36 kuna te iznosa od 500,00 kuna, preslika presude Općinskog suda u Zagrebu Pn-1738/98, preslika zapisnika o očevidu Policijske uprave zagrebačke Policijska postaja Velika Gorica od 5. rujna 1997., medicinska dokumentacija, uvjeti obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, nalaz sudskog vještaka Zvonka Ivasića, Dubravka Huljeva i Tomislava Babića, preslika presude Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-6634/05, preslika presude Županijskog suda u Zagrebu, dopis Županijskog suda u Zagrebu broj Kir- 1829/18, preslika rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kio-252/98 te predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-6634/05.

7. Presudom Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-1738/98 od 16. rujna 2003. tuženiku Croatia osiguranje d.d. naloženo je da ČR kao tužitelju isplati iznos od 23488,00 kuna sa zateznim kamatama od 16. rujna 2003., a ova presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-207/04-2 od 11. listopada 2005. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo plaćanje iznosa od 13088,00 kuna, dok je u preostalom dijelu ukinuta i vraćena na ponovno odlučivanje.

8. Uvidom u presudu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-6634/05 od 13. srpnja 2007. tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 4800,00 kuna sa zateznim kamatama od 13. srpnja 2007. do isplate, kao i trošak parničnog postupka u iznosu od 4682,70 kuna sa zateznim kamatama od 13. srpnja 2007. do isplate, a ova presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-95/08-2 od 29. siječnja 2008. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kio-252/98-28 od 20. rujna 2000. obustavljena je istraga protiv KR.

9. Vještak toksikolog Zdravko Kovačić u mišljenju od 12. studenog 2019. navodi da nije moguće na temelju podataka u spisu utvrditi stupanj alkoholne opijenosti tuženika u vrijeme štetnog događaja pa ni uzročno-posljedičnu vezu između tuženikove alkoholiziranosti i nastanka štetnog događaja. Iz podataka u spisu moguće je jedino zaključiti da je tuženik kritične zgode bio u alkoholiziranom stanju, ali s točno neutvrđenom koncentracijom apsolutnog alkohola u krvi.

10. Vještak za cestovni promet i procjenu vozila Ivan Bedeniković u svom nalazu od 12. studenog 2019. naveo je da nema elemenata za utvrđivanje točnog mjesta kontakta između vozila i oštećenika ni u odnosu na uzdužnu os kolnika niti u odnosu na širinu kolnika te nema elemenata za izračun brzine vozila prije kontakta sa oštećenikom. Tuženik je mogao s vozilom ostvariti maksimalni bočni razmak od 1,2 metra koji je dovoljan za sigurno obilaženje oštećenika, pri čemu bi oštećenik do mjesta s kontakta s vozilom prešao put od 1,7 metara u vremenu od 0,9 sekundi, a vremenski 0,9 sekundi vozilo je od mjesta kontakta s oštećenikom bilo udaljeno oko 10,0 metara na kojem putu bi se zaustavilo intenzivnim kočenjem pri brzinama do 26 kilometara na sat. Nakon što je pješak prošao pješački prijelaz za oko 5 metara prosječan trijezan vozač nije mogao očekivati njegovo naglo prelaženje preko kolnika. Mogućnosti izbjegavanja kontakta s pješakom bio je za svakog prosječnog trijeznog vozača pri iskazanoj brzini neizbježiv.

11. Saslušan kao svjedok UR iskazao je da ostaje kod svog nalaza i mišljenja od 6. ožujka 2003. gdje je analizirao dinamiku nastanka prometne nesreće i mogućnost izbjegavanja prometne nesreće za slučaj da se pješak kretao brzinom od 5 km/h. Kretanjem pješaka na putu od 1 metra zaključuje se da je nalet bio neizbježiv, ali je u situaciji kada se vozilo tuženika kreće lijevim bokom u središnju liniju kolnika nalet izbježiv bez kočenja. Kada pješak pretrčava preko kolnika nalet je neizbježiv. Da li je pješak prelazio kolnik po pješačkom prijelazu ili van pješačkog prijelaza ne utječe na mogućnost izbjegavanja naleta. Nalet vozila na pješaka dogodio se prednjim desnim dijelom vozila. Na mjestu nesreće nije pronađen ni jedan materijalni trag, pa je dinamiku odigravanja nesreće izradio prema pokazivanju tuženika.

12. Svjedok FR rekao je da se ne sjeća pojedinosti iz prometne nesreće koja se dogodila 5. rujna 1997. godine, zbog ozljeda kojih posljedice trpim i danas. Ne sjeća se načina kretanja preko ceste toga dana, ali uvijek sam imao pravilo postupanja, pa tako i dan danas, da spornu cestu prelazi isključivo na pješačkom prijelazu, jer je to jedini način da prijeđe tu cestu. Nije nikada prelazio tu cestu 5 m od pješačkog prijelaza te je sam vodio postupak za naknadu štete i ova šteta mu je isplaćena od strane tužitelja. Nakon nesreće probudio se u bolnici, tako da se detalja nesreće, a i događaja nakon nesreće, ne sjeća.

13. Svjedok TR naveo je da se sjeća sporne prometne nezgode, iako nije bio očevidac same nezgode, došao je na lice mjesta nakon što se ona već dogodila. Došavši na lice mjesta zatekao je FR kako leži pokraj pješačkog prijelaza, dakle uz sam rub pješačkog prijelaza i uz rub ceste. Ležao je nepokretno. Vozilo tuženika i tuženik nalazili su se 30 m dalje od tog pješačkog prijelaza. Prije dolaska do mjesta događaja na cesti se nalazi blaga krivina, ali je preglednost same ceste vrlo dobra. Nema saznanja koliko je proteklo vremena od kada se nesreća dogodila pa dok na lice mjesta nije došao, ali se to moralo dogoditi vrlo brzo prema njegovom osobnom dojmu. Sa tuženikom je komunicirao tek nakon što je otišla hitna pomoć, te mu se obratio riječima: "prijatelju, pomogao si njemu, sada pomozi meni." On ne znam što je pod time mislio. Tuženik cijelo vrijeme dok je on bio uz oštećenika FR njemu nije prilazio. Hitna pomoć je došla nakon 10-15 min, nakon što je došao na lice mjesta, a za cijelo to vrijeme tuženik nije prilazio oštećeniku, već se samo kretao oko svog vozila, svjedok TR je sam zvao i hitnu i policiju. Nije mu tada rečeno da bi njegovog poziva bila pozvana hitna pomoć ili policija.

14. U svom očitovanju od 27. ožujka 2020. Ivan Bedeniković je naveo da je pješak od desnog ruba kolnika do prednjeg desnog vrha vozila krećući se okrenut vozilu lijevim bokom prešao put od 1,7 metara. Pješak je u času naleta vozila bio okrenut lijevom bočnom stranom tijela i na mjestu nezgode nisu pronađeni tragovi koćenja vozila radi čega se brzina vozila prije naleta na pješaka ne može utvrditi. Zbog toga je ostao kod svog nalaza i mišljenja od 3. prosinca 2019.

15. U očitovanju od 27. ožujka 2020. Zdravko Kovačić je iskazao da ostaje kod svog nalaza od 13. prosinca 2019. i da eventualna alkoholiziranost tuženika nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem jer niti trijezna osoba u daljnjim okolnostima ne bi mogla izbjeći nalet na pješaka.

16. Na raspravi od 28. svibnja 2020. vještak Zdravko Kovačić ostao je kod svog nalaza i mišljenja te dopune nalaza i mišljenja.

17. Vještak Ivan Bedeniković naveo je da bi nalet bio izbježiv pri svim brzinama kretanja vozila do 33 km/h ako bi se pješak kretao uobičajenim hodom od 5 km/h, a pri brzini od 40 km/h nalet na pješaka je neizbježiv.

18. U svom nalazu je naveo da se je vozilo kretalo po desnoj polovici kolnika, a oštećenik je kolnik trebao prelaziti okomito na uzdužnu os kolnika od desnog ruba kolnika do prednjeg desnog vrha vozila s kojim je došlo do kontakta sa oštećenikom. Tu udaljenost oštećeni je pri kretanju od 5 km/h mogao preći u vremenu od 0,7 sekundi. Vraćanjem vozila 0,7 sekundi unatrag pri brzini od 40 km/h vozilo bi se zaustavilo kočenjem pri svim brzinama od 24 km/h. Ako se vozilo kreće lijevim bokom uz središnjicu kolnika oštećenik bi prešao put od 1,7 metara u vremenu od 1,2 sekunde te je u tom slučaju vozilo bilo udaljeno od mjesta naleta 13,5 metara te bi nalet bio izbježiv pri svim brzinama do 33 km/h. Na mogućnosti izbjegavanja naleta vozila na pješaka nije relevantna udaljenost pješaka od pješačkog prijelaza.

19. Vještak za promet, vozila, plovila i strojarstvo Neven Ereš u svom nalazu je naveo da je vozilo tuženika prednjim desnim dijelom naletjelo na FR, ali da zbog izostanka bilo kakvih tragova na kolniku nije moguće zaključiti na koji su se način i kojim smjerovima i brzinama kretala oba sudionika. Ako je do štetnog događaja došlo na način kako je to iskazao tuženik, tada se je u trenutku započinjanja prelaženja kolnika FR vozilo tuženika pri brzini oko 40 km/h nalazilo udaljeno od mjesta naleta oko 12,2 metra u kom slučaju tuženik uz intenzivno kočenje ne bi uspio zaustaviti svoje vozilo jer mu je zaustavni put kočenjem iznosio 16 metara dok je na raspolaganju imao put od 12,2 metra. U opisanoj varijanti tuženik bi na putu od 12,2 metra pravovremenim kočenjem uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta da se kretao brzinom manjom od 31,4 km/h. Svjedok FR je prije prelaska kolnika okretanjem glave u lijevu stranu mogao uočiti vozilo tuženika udaljeno od mjesta naleta najviše 12,2 metra i da je odustao od prelaženja kolnika i propustio vozilo tuženika do naleta ne bi došlo.

20. Vještak za toksikologiju Branka Tavčar u svom nalazu je iskazala da bi s obzirom da je KR bio apsolutno nesposoban za sigurno upravljanje motornim vozilom, da nije prilagodio brzinu vozila uvjetima na cesti i da je postojala mogućnost izbjegavanja prometne nezgode, mišljenja je da je alkoholiziranost vozača bila značajan uzročni faktor nastanka prometne nezgode upravo zbog izostanka ispravne reakcije na prometnu situaciju i izostanka pokušaja sprečavanja nastanka nezgode.

21. Saslušana na raspravi od 28. siječnja 2025. Branka Tavčar u cijelosti je ostala kod nalaza i mišljenja od 25. siječnja 2024. i kod obrazloženog nalaza iz podneska od **.**.2024. KR mogao je izbjeći prometnu nezgodu pod uvjetom da nije bio u alkoholiziranom stanju, ali je navela da se radi samo o pretpostavci jer joj nisu poznate sve poznate činjenice. Sa 1,68 g/kg u krvi KR je bio u pijanom stanju i apsolutno nesposoban za upravljanje motornim vozilom.

22. Saslušan na ročištu od 28. siječnja 2025. vještak Neven Ereš ostao je kod nalaza od 4. prosinca 2022. i dopune nalaza od 17. rujna 2024. Oštećenik je naveo da je kolnik prelazio preko pješačkog prijelaza. Obzirom na to i iskaz TR može se pretpostaviti da je FR prelazio kolnik preko obilježenog pješačkog prijelaza i da je tu došlo do naleta. U tom slučaju tuženik je mogao uočiti FR kako se približava pješačkom prijelazu, a da se istome približavao tehnički prilagođenom brzinom mogao bi uočiti, odnosno zaustaviti svoje vozilo prije pješačkog prijelaza i do naleta ne bi došlo.

23. Vještak medicinske struke Melite Uremović iskazala je da takozvani primarni strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja nije bio izražen, a takozvani sekundarni strah kao posljedica tjelesnih ozljeda i njihovih posljedica jačeg intenziteta je trpio 5 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, a manjeg intenziteta 30 dana. Bol jačeg intenziteta trpio je 5 dana, srednjeg 7 dana, a slabog intenziteta 30 dana. Tuđa pomoć druge osobe bila mu je potrebna 30 dana po dva sata dnevno i to prilikom obavljanja težih poslova u kući, odlaska u nabavku za veće potrebe domaćinstva, odlasku na kontrolne preglede i slično, a zadobivene ozljede nisu rezultirale naruženjem.

24. Sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) , koje će njenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

25. Na temelju provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud je došao do zaključka da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan. Ovo proizlazi nakon ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza u njihovoj međusobnoj povezanosti.

26. U smislu odredbe članka 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. dalje ZOO) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Pored toga, temeljem odredbe članka 9. Zakona o obveznim odnosima sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. U konkretnom slučaju nije dokazana krivnja tuženika povodom štetnog događaja koji se je dogodio 5. rujna 1997. godine u Vukovini. Protiv KR u kaznenom postupku obustavljena je istraga rješenjem Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Kio-252/98-28. U građanskom pravu pojam krivnje širi je nego u krivičnom pravu te je radi utvrđivanja okolnosti da li je KR mogao izbjeći nalet na FR provedeno prometno i toksikološko vještačenje. Ivan Bedeniković, stalni sudski vještak za cestovni promet i procjenu vozila utvrdio je da nema elemenata za utvrđivanja točnog mjesta kontakta između vozila i oštećenika, ni u odnosu na uzdužnu os kolnika niti u odnosu na širinu kolnika, a nema ni elemenata za izračun brzine vozila neposredno prije kontakta sa oštećenikom. Također, po vještaku Nevenu Erešu ne može se sa sigurnošću utvrditi brzina kretanja tuženika i mogućnost izbjegavanja naleta na oštećenika. Vještak je doduše naveo da su iskazi svjedoka TR i GR suglasni i da se razlikuju od iskaza tuženika, ali da se ni imajući u vidu iskaze saslušanih svjedoka ne može utvrditi točna brzina kretanja vozila. Vještacima je utvrđeno da bi tuženik mogao izbjeći nalet na oštećenika pri brzini do 26 km/h, ali da ne bi mogao izbjeći nalet pri brzini od 40 km/h, ali kao što je već rečeno nije bilo moguće utvrditi brzinu kretanja i mogućnost izbjegavanja naleta na oštećenika. Vještak za toksikologiju Branka Tavčar ostala je kod svog nalaza i mišljenja od 25. siječnja 2024. i kod obrazloženog podneska od 23. lipnja 2024. te je na raspravi od 28. siječnja 2025. navela da je KR mogao izbjeći prometnu nesreću da nije bio u alkoholiziranom stanju, ali da se radi samo o pretpostavci jer joj nisu poznate sve činjenice nastanka štetnog događaja. Nije moguće utvrditi ni stvarnu koncentraciju apsolutnog alkohola u krvi tuženika i ta činjenica nije utvrđena u ovom postupku pa nije moguće utvrditi eventualnu uzročno-posljedičnu vezu između alkoholiziranosti tuženika i nastanka štetnog događaja. Budući da u ovom slučaju nije dokazana krivnja tuženika za nastanak ove prometne nezgode, tužbeni zahtjev tužitelja ukazuje se u cijelosti neosnovanim radi čega je sud istog i odbio.

27. U smislu odredbe članka 154. ZPP-a, stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove. Tuženiku pripadaju troškovi sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura, koliko iznosi troškovi sastava podneska od 27. lipnja 2007., 12. prosinca 2018., 19. veljače 2020., 27. veljače 2020., 8. svibnja 2020., 26. ožujka 2024., i 23. svibnja 2024. te troškovi zastupanja na ročištima od 12. prosinca 2018., 7. veljače 2019., 24. listopada 2019., 21. veljače 2020., 28. svibnja 2020., 22. svibnja 2024., 28. studenog 2024., 28. siječnja 2025. i 6. svibnja 2025., sastav žalbe u iznosu od 250,00 eura te troškovima izbivanja iz pisarnice, sudskoj pristojbi na odgovor na tužbu u iznosu od 38,09 eura, i pristojbe na žalbu u iznosu od 152,37 eura, troškovima objave presude u iznosu od 100,00 eura i troškovima PDV-a daje ukupan iznos od 5694,32 eura.

28. Iz naprijed navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Glini 22. svibnja 2025.

Sudac

Zoran Pleše

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda pismeno, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku na Vaš broj: BĐ-3-P

2. Tuženiku po punomoćniku