Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž Ob-62/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosne, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Mara Ivančić, odvjetnica u Sesvetama, protiv tuženice VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mario Patača, odvjetnik u Zagrebu, radi razvoda braka, rješavajući žalbu tuženice izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-634/24-10 od 14. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-634/24-10 od 14. studenoga 2024. potvrđuje u točki I. izreke i točki II. izreke za iznos od 426,54 eura.

II. Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženice preinačuje se točka II. izreke citirane presude za iznos od 100,00 eura (preko iznosa od 426,54 eura do iznosa od 526,54 eura) i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 100,00 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je da se razvodi brak između VN i MN zaključen 17. listopada 1981. u ... (točka I. izreke), te je tuženica obvezana naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 526,54 eura (točka II. izreke).

2. Protiv citirane presude žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), predlažući da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pred drugim uredujućim sucem, uz obvezu tužitelja na naknadu troška parničnog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Nisu osnovani žalbeni navodi da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena apsolutno bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je presudu moguće ispitati.

6. Nisu osnovani ni žalbeni navodi da bi tuženici bio onemogućen pristup sudu, koje pravo da je stranci zajamčeno odredbom čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i da bi bila počinjena bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 5. st. 1. ZPP-a, kojom je propisano da će sud svakoj stranci dati mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke.

6.1. Naime, u konkretnom slučaju tuženici je omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima tužitelja, u kojem pravcu joj je uredno dostavljena tužba tužitelja s prilozima uz poziv za podnošenje odgovora na tužbu, da je tuženica 17. srpnja 2024. dostavila pisani odgovor na tužbu osporavajući osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva, da je na zahtjev tuženice odgođeno ročište određeno za 18. listopada 2024., odgodu kojeg ročišta je tuženica zatražila, jer da zbog zdravstvenog stanja nije u mogućnosti pristupiti tom ročištu, te ponovno podneskom od 13. studenoga 2024. zatražila odgodu slijedećeg ročišta određenog za 14. studenoga 2024., također iz razloga svog zdravstvenog stanja, koji prijedlog, a s obzirom na protivljenje tužitelja odgodi tog ročišta, prvostupanjski sud opravdano nije prihvatio.

6.2. Na raspravi održanoj 14. studenoga 2024. nazočila je zamjenica punomoćnika tuženice, te je na istoj saslušan tužitelj i proveden dokazni postupak. Na opisani način, činjenicom da tužiteljica nije saslušana u svojstvu stranke, istoj nije onemogućen pristup sudu, a ovo sve tim više, kada se ima u vidu i sadržaj odredbe čl. 264. ZPP-a prema kojoj odredbi sporne činjenice važne za odluku sud može utvrđivati i saslušavanjem stranaka. To znači da ne postoji obveza suda utvrđivati odlučne činjenice i saslušavanjem stranaka.

7. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je provedenim dokazima pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te pravilnom primjenom materijalnog prava prihvatio tužbeni zahtjev.

8. Naime, uvidom u elektronički zapisnik iz matice vjenčanih, utvrđeno je da je brak stranaka sklopljen 17. listopada 1981. u ... i upisan u maticu vjenčanih matičnog područja ... za godinu 1981. pod rednim brojem .... Iskazom tužitelja utvrđeno je da sa tuženicom ne živi od 21. studenoga 2023. zbog obiteljskog nasilja, dobio je zabranu približavanja prema tuženici na 100 metara, te se više nije vratio kući na adresu [adresa]. Sa tuženicom od tada ne komunicira niti telefonski, niti je istu osobno vidio, osim na sudu kada su imali sudski postupak. Imaju zajedničkog sina koji ima 42 godine. U braku sa tuženicom više nikako ne želi ostati, jer sa tuženicom više ne želi biti, nemaju ikakve zajedničke interese i želi nastaviti živjeti svoj život. Prema tuženici nema nikakvu emotivnu povezanost. Sada živi sa novom partnericom s kojom ima i zajedničko dijete koje je sada u dobi od 16,5 godina.

9. Slijedom izloženog, cijeneći da stranke ne žive zajedno od studenoga 2023., da su njihovi bračni odnosi teško i trajno narušeni, slijedom čega ne postoji mogućnost da se njihova bračna zajednica održi, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da se brak stranaka ne zasniva na temeljima propisanim odredbama čl. 31. i čl. 32. Obiteljskog zakona Obiteljskog zakona („Narodne novine“ br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 - dalje ObZ) da njihova zajednica ne postoji u emocionalnom, a niti u ekonomskom i intimnom smislu, kao i da je izostala slobodna i suglasna volja bračnih drugova o uspostavljanju bračne zajednice. Stoga je sud prvog stupnja u primjeni odredbe čl. 51. st. 1. toč. 2. ObZ-a odlučio, a jer su odnosi stranaka teško i trajno poremećeni, kao u točki I. izreke pobijane presude.

10. Isto tako, pravilno je sud prvog stupnja u primjeni odredbe čl. 366. st. 1. ObZ-a obvezao tuženicu na naknadu parničnog troška tužitelju, budući da je tuženica osporavala tužbeni zahtjev, a da je tužitelj uspio u sporu, te tužitelju za trošak zastupanja po punomoćnici odvjetnici dosudio jednokratnu nagradu u visini od 200 bodova prema Tbr. 7. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23), što uz važeću vrijednost jednog boda od 2,00 eura iznosi 400,00 eura, dosudio trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura i presudu u iznosu od 13,27 eura, ukupno 426,54 eura.

11. Osnovano se žalbenim navodima ističe da nije bilo osnove tužitelju dosuditi i pripadajući PDV na dosuđenu jednokratnu nagradu za zastupanje po odvjetniku, budući da isto nije zatraženo troškovnikom. Stoga je odluku o parničnom trošku valjalo u tom dijelu preinačiti i zahtjev za naknadu tog troška u iznosu od 100,00 eura odbiti kao neosnovan.

12. Iz ovih je razloga na temelju odredbi iz čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP- a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

15. Tuženici nije dosuđen trošak žalbenog postupka, budući da nije uspjela u glavnoj stvari, dok u odnosu na odluku o troškovima postupka nisu nastali posebni troškovi.

U Rijeci, 22. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović