Poslovni broj Gž R-300/2024-5

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i izvjestiteljice, Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], (ranija adresa [adresa]) zastupanog po punomoćnici Maji Buhin, odvjetnici iz Zagreba, Ulica kneza Borne 14, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, zastupanog po punomoćnicima po zaposlenju, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1459/2022-30 od 24. srpnja 2024. u sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvaženjem žalbe tužitelja ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1459/2022-30 od 24. srpnja 2024. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

1. Nalaže se tuženiku, CROATIA OSIGURANJE d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, da isplati tužitelju, DL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos naknade neimovinske štete od 4.950,00 €, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim na navedeni iznos od podnošenja odštetnog zahtjeva (07.06.2022. godine) pa do isplate, a koje kamate se određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., a od 01.01.2023. se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 30.12.2023., a od 31.12.2023. uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku, CROATIA OSIGURANJE d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, da isplati tužitelju, DL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos naknade imovinske štete od 531,42 €, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim na navedeni iznos od podnošenja odštetnog zahtjeva (07.06.2022. godine) pa do isplate, a koje kamate se određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., a od 01.01.2023. se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 30.12.2023., a od 31.12.2023. uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku, CROATIA OSIGURANJE d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, da isplati tužitelju, DL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pripadajući parnični trošak, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od presuđenja pa do isplate, a koje kamate se određuju uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana., kao neosnovan."

4. Protiv te presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničog postupka. pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

5. Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP ) nalazi u tome što su razlozi na kojima se temelji presuda u izravnoj koliziji sa iskazima svjedoka i tužitelja te u koliziji sa sadržajem prijave ozljede na radu. U žalbi navodi da javna površina na kojoj se dogodilo ozljeđivanje tužitelja predstavlja svakodnevni radni okoliš tužitelja, a kako je navedeno u obrascu prijave ozljede na radu. Ukazuje da za djelatnike Zagrebačkog holdinga d.o.o. Podružnica Čistoća područje cijelog Grada Zagreba predstavlja radnu sredinu odnosno radni okoliš te su radnici dužni, sukladno dobivenom radnom nalogu svojeg poslodavca svaki dan ići u druge kvartove i ulice i prometnice Grada Zagreba kako bi prikupili i odvezli otpad, a izvršavanje navedenog radnog naloga nužno podrazumijeva da radnici u jednom trenutku trebaju izaći iz specijalnog vozila za odvoz otpada re da se javnom površinom kreću do kontejnera ispunjenih otpadom. dana 19. srpnja 2021. dobio je nalog od svojeg nadređenog ( komunalnog redara ) da izađe na teren i da izvidi situaciju vezano za prikupljanje otpada na lokaciji Bistrička ulica u Sesvetama na kojoj lokaciji je dječje igralište na kojem je bilo deponirano smeće, a što je jasno iskazao u svom iskazu svjedok PL, nadređeni tužitelju i ujedno zaposlen kao stručnjak zaštite na radu te sam tužitelj.

6. Navodi da se ozlijedio tijekom radnog vremena, prilikom obavljanja dodijeljenih mu radnih zadataka, a koji ulaze u predmet poslovanja osiguranika tuženika, te predstavljaju registriranu djelatnost osiguranika tuženika, a koji zadatak nužno podrazumijeva dolazak na javnu površinu te hodanje po javnoj površini. Navodi da su odbija tužbeni zahtjev i zbog nepažnje tužitelja, pri čemu nije precizirao o kakvoj nepažnji se radi ( običnoj ili krajnjoj nepažnji ). Tvrdi da nije postupao s namjerom ili krajnjom nepažnjom, a što je razvidno iz činjenice da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje priznao ozljedu kao ozljedu na radu ( čl. 66. u vezi s čl. 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ). Također ne navodi zašto smatra da je tužitelj postupio s nepažnjom. Ukazuje na iskaz tužitelja na ročištu od 4. travnja 2024. iz kojeg proizlazi da je rupa bila duguljasta, dubine oko 5-6 cm i duljine oko 20 cm, da istu nije vidio jer je dosta nezgodno sići/izaći iz kamiona koji ima dvije metalne stepenice, kao i iskaz svjedoka JL iz kojeg proizlazi da je uzrok ozljede rupa – oštećenje i neispravnost radne površine, dok tužitelj nije prekršio ni jedno pravilo zaštite na radu. navodi da eventualna neopreznost tužitelja kao obična nepažnja eventualno bi mogla biti razlog za utvrđenje suodgovornosti za nastanak štetnog događaja. Ukazuje da radni zadaci vezani uz čišćenje odvoza otpada te time i povezani zadaci obilaska terena i u cilju kvalitetnog i efikasnog izvršavanja radnih zadataka ulaze u predmet poslovanja osiguranika tuženika sve kako je razvidno iz aktivnog i povijesnog izvatka sudskog registra za osiguranika tuženika. Na navedene okolnosti da je predlagao uvid u povijesni i aktivni izvadak iz sudskog registra poslodavca tužitelja, što sud nije smatrao potrebnim.

7. Neosnovanim smatra zaključak suda da predmetna šteta nije pokrivena osiguranjem budući da jasno proizlazi iz Općih uvjeta osiguranja koji plate policu osiguranja od javne izvanugovorne odgovornosti iz djelatnosti tuženika koja prileži spisu. Navodi da radnik ima pravo na naknadu štete koja je nastala na radu i u vezi sa radom i u situaciji kada su poslodavac i radnik poduzeli i proveli sva potrebna pravila zaštite na radu, ali je do ozljeđivanja radnika ipak došlo zbog opasnosti rizika koji nosi ta konkretna vrsta radnih zadataka koji su sastavni dio gospodarske djelatnosti za gospodarenje otpadom, a koji radni zadaci se moraju poduzimati da bi sama djelatnost mogla biti u cijelosti izvršavati. Navodi da se ozlijedio tijekom radnog vremena prilikom izvršavanja dodijeljenih mu radnih zadataka u specifičnom radnom okolišu u sredini poslodavca, a koji radni zadatak ulazi u registriranu djelatnost osiguranika tuženika. S obzirom na činjenicu da je osiguranik tuženika svojom voljom sklopio ugovor o osiguranja s tuženikom kao osigurateljem kojim ugovorom je isti poslodavac u cijelosti prenio svoju odgovornost za štetu radnicima po kauzalnom kriteriju, tuženik kao osiguratelj poslodavca odgovara tužitelju za nastalu štetu po objektivnom kriteriju. Slijedom navedenog netočan je navod suda da je na tužitelju teret dokaza da je poslodavac protupravnom štetnom radnjom prouzročio štetu radniku – tužitelju. Štoviše, tuženik kao osiguratelj poslodavca bio je u obvezi dokazati postojanje ekskulpacijskih razloga za oslobođenje od odgovornosti sukladno odredbi čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu. Konačno, navodi da neosnovanost presude je vidljiva iz činjenice da je tužitelj u svibnju 2024. ponudio tužitelju sklapanje nagodbe.

8. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se udovolji tužbenom zahtjevu podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

9. Odgovor na žalbu nije podnesen.

10. Žalba je osnovana.

11. U provedenom postupku je utvrđeno:

-da je polica osiguranja od odgovornosti zaključena s poslodavcem tužitelja Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća, Radnička 82, a koja polica je vrijedila u trenutku štetnog događaja,

-da je tužitelju, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje po prijavi poslodavca priznao predmetno ozljeđivanje, kao ozljedu na radu, te je slijedom toga tužitelj ostvario prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju,

-da je tužitelj u štetnom događaju od 19. srpnja 2021. pretrpio ozljedu otrgnuća vrška lisne kosti u području lijevog gležnja (tzv. fibularnog maleola), koja je ozljeda tužitelja utvrđena na dan štetnog događaja,

-da je tužitelj na dan štetnog događaja bio zaposlen kod osiguranika tuženika Zagrebački holding d.o.o, Podružnica Čistoća na radnom mjestu poslovođe,

-da se u prijavi ozljede na radu za tužitelja, u dijelu u kojem se navode podaci o ozljedi na radu navodi da se ozljeda na radu dogodila 19. srpnja 2021. u 10,00 sati u Sesvetama, Bistrička ulica, da je tužitelj ozlijedio gležanj na javnoj površini prilikom izlaska iz vozila kada je stao u rupu koja se nalazila na kolniku, te izvrnuo gležanj,

-da su sastavni dio police osiguranja od 10. lipnja 2021. Uvjeti osiguranja od izvanugovorne (javne) odgovornosti, a prema kojima je predmet osiguranja građanskopravna (javna) odgovornost osiguranika za štetu zbog smrti, povrede tijela i zdravlja, te oštećenja i uništenja stvari treće osobe (čl. 2.), te je navedenim osiguranjem pokrivena isključivo izvanugovorna (javna) odgovornost osiguranika koja proizlazi iz obavljanja njegove registrirane djelatnosti, vlasništva, posjedovanja ili određenog svojstva stvari, te pravnog odnosa,

-da iz prijave ozljede na radu proizlazi također da do nezgode nije došlo zbog poremećaja u radnom procesu jer je događaj nastao izvan uzroka i aktivnosti vezanih s radnim procesom i radno-pravnim aktivnostima vezanim uz poslove na kojima je radnik zaposlen zbog čega predmetna šteta nije pokrivena osiguranjem.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da je do nezgode došlo na javnoj površini na način da je tužitelj prilikom izlaska iz vozila stao na rupu koja se nalazila na asfaltu na kolniku te izvrnuo gležanj. Po mišljenju suda osiguranik tuženika ne može biti odgovoran za oštećenje kolnika na javnoj površini koju osiguranik tuženika ne održava. To zato jer nezgoda nije nastala zbog poremećaja u procesu rada i radno-pravnih aktivnosti vezanih uz poslove na kojima je radnik zaposlen, zbog čega predmetna šteta nije pokrivena osiguranjem.

13. Takvo stajalište suda prvog stupnja ne može se prihvatiti kao pravilno.

14. Prema odredbi čl. 965. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO) u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze.

15. Uz to, odredbom čl. 25. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 74/14, 118/14, 154/14, 94/18,96/18 – dalje ZR) propisano je da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (stavak 1.). Poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti ili njegova odgovornost može se umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu. (stavak 2.).

16. Dakle, poslodavac odgovara za štetu radniku koja mu je nastala u vezi s radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a odgovornosti se može osloboditi ako dokaže da je šteta nastala zbog više sile odnosno namjere, ili krajnje nepažnje radnika ili treće osobe.

17. Navedeno znači da postoji oboriva presumpcija poslodavčeve krivnje i da teret dokazivanja o suprotnom leži na poslodavcu. Poslodavac se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjere ili krajnje nepažnje radnika ili treće osobe.

18. Prema odredbi čl. 3. st. 6. ZZR-a mjesto rada je svako mjesto na kojemu radnici i osobe na radu moraju biti, ili na koje moraju ići, ili na kojem imaju pristup tijekom rada zbog poslova koje obavljaju za poslodavca, kao i svaki prostor odnosno prostorija koju poslodavac koristi za obavljanje poslova i koja je pod njegovim izravnim ili neizravnim nadzorom.

19. Tužitelj je prema nespornim utvrđenjima suda prvog stupnja zaposlen u Zagrebačkom holdingu d.o.o. Podružnica Čistoća, na radnom mjestu poslovođe. Do nezgode je došlo za vrijeme radnog vremena, kada je tužitelj prema nalogu svog poslodavca bio dužan posjetiti lokaciju Bistrička ulica u Sesvetama u sklopu obavljanja svojih radnih zadataka vezano uz čišćenje i odvoz otpada, a koji zadatak uključuje izlazak iz specijalnog vozila za odvoz otpada i kretanje javnom površinom u cilju prikupljanja i odvoza otpada. S obzirom na navedena utvrđenja, šteta nastala radniku u vezi s radom je i ona šteta koja se dogodila na javnoj površini, kada se javna površina u smislu odredbe čl. 3. st. 6. ZZR-a smatra mjestom rada.

20. Stoga u situaciji kada je tužitelj po nalogu neposrednog rukovoditelja išao na lokaciju Bistrička ulica u Sesvetama te prilikom izlaska iz specijalnog vozila za odvoz komunalnog otpada, a radi obavljanja svojih radnih zadataka vezano uz čišćenje i odvoz otpada, stao u rupu na javnoj površini, tada ta nezgoda ima karakter nezgode nastale u vezi s radom. Stoga je prema ocjeni ovog suda tužitelj pretrpio nezgodu na radu za koju tuženik odgovara na temelju odredbe čl. 25. ZZR.

21. Zbog pogrešnog pravnog pristupa po pitanju primjene odredbe čl. 25. ZZR- a, navedeni razlozi o odlučnim činjenicama su nedostatni, a zbog pogrešnog pravnog pristupa izostala je ocjena dokaza koje se odnose na visinu štete.

22. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će raspraviti sve odlučne okolnosti ukazane ovim rješenjem, te potom donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.

23. Iz navedenih razloga valjalo je uvaženjem žalbe tužitelja pobijanu presudu ukinuti, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 370. ZPP- a.

U Rijeci, 21. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić Margan