REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7169/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 75665455333, zastupanog po punomoćniku Djanu Kuhariću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Dušanka Kuharić i Dejan Kuharić, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 7. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 22. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547 isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje , Zagreb, A.Mihanovića 3, OIB: 84397956623 iznos od 7.478,08 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 9 lipnja 2024. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanje kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te naknaditi parnične troškove, sve u roku od petnaest dana."

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 500,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 22. svibnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj kod ovog suda 3. prosinca 2024. navodi da je osiguranik tužitelja PI smrtno stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila 21. studenoga 2015. na državnoj cesti D-2 između naselja Klisa i Trpinje. Navodi kako je prometnu nesreću prouzročio ZI iz [adresa] upravljajući osobnim automobilom marke VW Passat, srbijanskih nacionalnih registarskih oznaka [registarska oznaka], osigurano u Sava Osiguranje po polici serijskog broja [serijski broj]-011080018, nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima vožnje niti je pravovremeno uočio bicikl kojim je upravljao PI, te je udario u njega, kojom prilikom je PI zadobio mnogostruke ozljede od kojih je odmah preminuo. Tužitelj navodi kako je za prometnu nesreću isključivo odgovoran vozač ZI koja odgovornost je pravomoćno utvrđena u parničnom postupku vođenim pred Općinskim sudom u Požegi. Presudom Općinskog suda u Požegi broj Pn-42/2019-10 od 26. veljače 2020. a koja je postala pravomoćna dana 1. listopada 2020. utvrđena je obveza ovdje tuženika da naknadi štetu proizašlu iz predmetne nesreće. Članovima obitelji umrlog osiguranika, udovici AI i djetetu TI priznato je pravo na obiteljsku mirovinu.

2. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda Požega broj 55375 od 29. kolovoza 2016. priznato je pravo na obiteljsku mirovinu, s time da pravo na isplatu mirovine pripada samo djetetu TI jer se udovica nalazi u radnom odnosu. Tužitelj ističe da je šteta za razdoblje isplate mirovine zaključno do 31. svibnja 2019. podmirena u mirnom postupku, uplatom od 5. studenoga 2019. od strane Sava osiguranja d.d. Podružnica Hrvatska, člana Hrvatskog ureda za osiguranje, a da je za razdoblje do 31. prosinca 2021. u tijeku postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 3113/2021. Nadalje, tužitelj navodi da budući da je Zavod nastavio s isplatom obiteljske mirovine, time je nastala daljnja šteta za nastavno razdoblje od 1. siječnja 2022. do 30. travnja 2024. u iznosu od 7.478,08 eura.

3. Odštetnim zahtjevom od 17. svibnja 2024. tužitelj je zatražio predmetnu isplatu s naslova naknade štete. Tužitelj se poziva na odredbu članka 161. stavka 2. točke 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22; dalje ZOMO) naknada stvarne štete koju tužitelj smatra da ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga Zakona, a koja obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu. Tužitelj smatra da ima pravo na naknadu štete prema onom zakonu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, a šteta je za tužitelja nastala u trenutku pojedine isplate obiteljske mirovine.

4. Nadalje, tužitelj ističe kako je priloženi obračun isplaćene obiteljske mirovine sačinjen od ovlaštene osobe i ima značenje javne isprave u smislu čl. 60. Zakona općem upravnom postupku (Narodne novine broj 70/19, 110/21). Tužitelj se poziva i na odredbu članka 163. stavak 4. ZOMO kojim je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od Hrvatskog ureda za osiguranje ako je šteta nastala uporabom nepoznatog motornog vozila, nanesena vozilom inozemne registracije na teritoriju Republike Hrvatske koje ima valjanu međunarodnu ispravu o osiguranju od automobilske odgovornosti ili je nanesena uporabom neosiguranog vozila inozemne registracije.

5. Sukladno članku 165. stavku 3. ZOMO-a na svotu potraživanja na ime naknade štete, Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od idućeg dana nakon isteka roka određenog u pozivu odgovornoj osobi da naknadi štetu.

6. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.478,08 eura, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 9. lipnja 2024. do isplate, uz naknadu troškova postupka.

7. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja 21. studenog 2015. kao i da je donesena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj K-126/2016 od 21. ožujka 2016., te da je pravomoćnim rješenjem HZMO-a Područni ured u Požegi, broj spisa 55375 od 29. kolovoza 2016. priznato članu obitelji umrlog osiguranika pravo na obiteljsku mirovinu. Tuženik osporava osnov i visinu utuženog potraživanja, te se poziva na odredbu čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje ZOOP) kojom je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama preuzetih ugovorom o osiguranju. Navodi kako se stvarnom štetom u smislu stavka 1. gore navedenog članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o mirovinskom osiguranju kao i razmjerni dio mirovine oštećene osobe, odnosno članova njegove obitelji, sukladno stavku 2. navedenog članka. Razmjerni iznos mirovine oštećene osobe određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, kako to proizlazi iz stavka 3. gore navedenoga članka ZOOP-a. Također navodi i kako iznos razmjernog dijela mirovine tužitelj nikada nije dostavio tuženiku već je bez toga podnio tužbu sudu. Pri tome tuženik želi istaknuti kako se odredbe ZOOP-a primjenjuju u odnosu na odredbe članka 161. i 164. ZOMO kao lex specialis. Slijedom navedenoga, tuženik predlaže da sud odbije tužitelja sa tužbom i postavljenim tužbenim zahtjevom, kao i da mu naloži da tuženiku naknadi trošak ovoga parničnog postupka u cijelosti.

8. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sadržaj isprava koje prileže spisu i to presliku zapisnika o očevidu od 22. studenog 2015., pravomoćnu presudu Općinskog suda u Vukovaru broj K-126/16-8 od 21. ožujka 2016., pravomoćnu presudu Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pn-42/2019-10 od 26. veljače 2020., Rješenje HZMO-a od 26. kolovoza 2016., 29. kolovoza 2016., presliku uplate sa lista 43 spisa, obračun od 16. svibnja 2024., te odštetni zahtjev.

9. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim kao u točki I. izreke.

10. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete na ime isplaćene obiteljske mirovine koju je tužitelj isplatio osiguraniku tužitelja i to u razdoblju od 1. siječnja 2022. do 30. travnja 2024. u iznosu od 7.478,08 eura.

11. Među strankama nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja, niti je sporno da je osiguraniku tužitelja priznato pravo na obiteljsku mirovinu.

12. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti, kao i mjerodavno materijalno pravo, odnosno je li se u konkretnom slučaju kao specijalni propis primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23; dalje ZOOP) ili Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23; dalje ZOMO).

13. Prvenstveno valja naglasiti kako je u sporovima koje pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povratka izdataka za isplate invalidske mirovine na temelju odredbe čl. 161. ZOMO-a mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen, a to je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju (tako i Vrhovni sud RH u odlukama Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020.).

14. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a, također važećim u trenutku isplate invalidske mirovine, propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili socijalnog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama preuzetim ugovorom o osiguranju, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu.

15. Iz naprijed citirane odredbe iz čl. 27. st. 1 ZOOP-a proizlazi da je društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obavezno nadoknaditi zavodu (ovdje tužitelju) svaku stvarnu štetu koju zavod pretrpi bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 206/22-2 od 23. ožujka 2022., Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/19-2 od 16. lipnja 2020. i dr.).

16. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, tuženik smatra da tužitelj od njega kao društva za osiguranje, ima pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine, ali samo u visini razlike između priznatog iznosa obiteljske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu.

17. Uvidom u presudu Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj K-126/16-7 od 21. ožujka 2016. sud je utvrdio kako je navedenom presudom ZI proglašen krivim da je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, kao i da je ista postala pravomoćna dana 5. svibnja 2016.

18. Prema rješenju tužitelja KLASA:UP/I 140-03/16-01/03493530372, URBROJ: 341-17-05/3-16-6560 od 26. kolovoza 2016. priznato je AI kao udovici umrlog osiguranika tužitelja pravo na obiteljsku mirovinu, te prema rješenju tužitelja KLASA:UP/I-140-03/16-01/03493530372, URBROJ: 341-17-05/3-16-7709 od 29. kolovoza 2016. priznato TI kao djetetu pokojnog osiguranika tužitelja i AI kao udovici umrlog osiguranika tužitelja pravo na obiteljsku mirovinu, a iz obrazloženja citiranog rješenja od 27. travnja 2012. proizlazi da je uzrok smrti osiguranika ozljeda izvan rada u prometu.

19. Tuženik je osporio kako osnov tako i visinu tužbenog zahtjeva, dok tužitelj nije predložio provođenje dokaza financijskim vještačenjem, a teret dokaza osnova i visine tužbenog zahtjeva je na tužitelju po čl. 219. ZPP-a.

20. Nadalje, sud nije prihvatio kao dokaz visine tužbenog zahtjeva obračun isplata sa lista 44 spisa, jer isti nije obračunat u skladu s čl. 27. st. 3. ZOOP-a.

21. Budući da tužitelj u ovom postupku nije dokazao odlučnu činjenicu – nastanak i visinu štete koja bi bila obračunata primjenom odredbe članka 27. stavka 3. ZOOP- a (koja odredba propisuje drugačiji način obračuna štete od odredbi ZOMO, na kojim odredbama tužitelj temelji svoj zahtjev), a teret dokaza čega je na tužitelju i koji u odnosu na tu odlučnu činjenicu nije predložio izvođenje odgovarajućih dokaza, a ne na tuženiku koji je osporavao, čime sud temeljem priložene dokumentacije nije bio u mogućnosti utvrditi postojanje štete u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a, to je sud temeljem čl. 221.a ZPP-a tužbeni zahtjev ocijenio nedokazanim, a samim time i neosnovanim.

22. Slijedom navedenog, kako tužitelj nije dokazao da trpi štetu to je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

23. Obzirom u provedenom postupku tužitelj nije dokazao visinu utuženog potraživanja, to sud nije posebno razmatrao ostale prigovore tuženika.

24. Odluka o troškovima tuženika, temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, čl. 155. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika rad (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa) te prema predanom troškovniku sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 7.478,08 eura, slijedom čega je tuženiku priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 500,00 eura i to na ime sastava odgovora na tužbu, te za pristup na ročište dana 7.4.2024., za svako radnju u iznosu od po 200,00 eura, sve uz pripadajući PDV od 25%, čime je odlučeno kao u točki II.

25. Zatezna kamata na trošak određena je sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 22. svibnja 2025.

Sudac:

Violeta Veselić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 3 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

- tužitelju

- tuženiku po pun.

U Zagrebu, dana 22. svibnja 2025. godine

Viši sudski savjetnik - specijalist: Lidija Đogaš Batovanja