Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-726/2025-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Vukelić Aničić predsjednice vijeća, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krešimiru Miličiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika SVEA EKONOMI d.o.o. iz Zagreba, Ulica Damira Tomljanovića – Gavrana 11, OIB: 17863542417, zastupanog po punomoćniku Zoranu Bogojeviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Nadramija i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-518/2023 od 20. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-518/2023 od 20. ožujka 2025. u točkama I. i II. izreke (greškom označene kao točka III izreke).

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice te je odlučeno da pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate na temelju Suglasnosti o zapljeni od 8. svibnja 2007. na kojoj je po javnom bilježniku Zoranu Jelaviću iz Zagreba 8. svibnja 2007. pod brojem Ov-10668/2007 ovjeren potpis tužiteljice SD iz [adresa] (tada ZD, [adresa]) OIB [osobni identifikacijski broj] se proglašavaju nedopuštenima.

2.U točki II izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 750,06 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 20. ožujka 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

3. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 ; dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan i da se naloži tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka uključujući i troškove žalbenog postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se proglasi da je nedopuštena pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate na temelju Suglasnosti o zapljeni od 8. svibnja 2007. koja je ovjerena po javnom bilježniku Zoranu Jelaviću iz Zagreba 8. svibnja 2007. na način da je potpis tužiteljice ovjeren.

7. Odlučujući o navedenom prijedlogu sud prvog stupnja utvrđuje sljedeće činjenice;

-da je zaključkom suda prvog stupnja pod posl. brojem Ovr-196/2023 od 3. rujna 2023. tužiteljica kao ovršenica upućena da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi nastavka pljenidbe i prijenosa plaće nedopuštenom zbog razloga navedenih u žalbi,

-da iz Suglasnosti o zapljeni od 8. svibnja 2007. na kojoj je po javnom bilježniku ovjeren potpis tužiteljice proizlazi kako je izdana od strane tužiteljice u svojstvu korisnice kredita te kojom daje suglasnost i ovlašćuje kreditora Zagrebačku banku da radi namirenja tražbine iz ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 8. svibnja 2007. temeljem kreditne partije ..., između korisnika i kreditora u iznosu od 6.944,79 eur (tada 52.325,58 kn) uvećanu za redovne kamate i kamate po dospijeću, naknade i druge troškove zapljeni u cijelosti njena plaća, mirovina ili drugo stalno ili privremeno novčano primanje te da se zapljenjeni iznos isplati na račun kreditora.

8. Sud prvog stupnja nadalje utvrđuje da navedena suglasnost ima pravni učinak rješenja o ovrsi i obvezuje sve pravne i fizičke osobe kod kojih tužiteljica ostvaruje novčana primanja.

9. Nadalje sud prvog stupnja utvrđuje da iz izvatka poslovnih knjiga tuženika od 6. prosinca 2023. proizlazi kako potraživanje tuženika prema tužiteljici sukladno [broj] iznosi 5.220,84 eura, da iz prijedloga tuženika upućenog poslodavcu tužiteljice Eko kuća Bubamara d.o.o. od 6. prosinca 2022. proizlazi da je tuženik pozvao poslodavca sukladno čl. 284. st. 2., čl. 202. st. 9. i čl. 32. st. 1. i 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje OZ) da postupi po osnovi koja je dostavljena za ugovor [broj] kojim se zapljenuje tražbina po svim primanjima izravnom uplatom tog iznosa na račun tuženika

10. Nastavno sud prvog stupnja utvrđuje da iz dopisa Zagrebačke banke od 6. prosinca 2022. proizlazi da su obavijestili tužiteljicu kako je 29. studenoga 2022. izvršen otpust tražbine po [broj] temeljem pravomoćnog rješenja u jednostavnom postupku stečaja potrošača kojim je oslobođena obveza u tom rješenju dok da za osnovu za plaćanje koja je dostavljena na provedbu za prisilnu naplatu potraživanja po računu [broj] nije izvršen otpust potraživanja. Iz dopisa poslodavca tužiteljice Eko kuća Bubamara d.o.o. od 19. siječnja 2023. koji je upućen e-mailom tuženiku utvrđeno je da je poslodavac tužiteljice odbio postupiti po predmetnoj Suglasnosti o zapljeni jer da je tužiteljica podnijela žalbu s prijedlogom za odgodu ovrhe i da će se po završetku sudskog postupka postupiti po odluci suda, te navodi da navedena suglasnost ima svojstvo ovršne isprave i da se izvansudska ovrha smatra pokrenutom dostavom poslodavcu ovršenika na provedbu i da tuženik nije dokazao da bi ovrha bila obustavljena.

11. Nadalje, sud prvog stupnja citira sadržaj odredbe čl. 202. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, dalje: OZ) koji se odnosi na značaj zapljene po pristanku dužnika, da ovjerena suglasnost radi naplate tražbine zapljenom plaće ima značenje rješenja o ovrsi koja se dostavlja poslodavcu, i da poslodavac može provesti ovrhu i kada na ispravi nije označena ta osoba kao vjerovnik samo kad su ispunjene pretpostavke iz čl. 32. st. 1. i 2. OZ-a koji regulira sadržaj ispunjena zakonskih pretpostavki kod prijenosa tražbine i da je u čl. 32. st. 1. OZ-a propisano da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije naznačena kao vjerovnik ako na javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla, te ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku.

12. Budući da je čl. 210. st. 2. OZ-a propisano da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i čl. 53) i da je ovršenica ovdje tužiteljica u žalbi nakon što je primila obavijest da je protiv nje zatražena izravna naplata istakla da ovrhovoditelj ovdje tuženik nije dostavio nikakve ugovore o cesijama niti dokaze o visini tražbine, da tražbina ne postoji jer je nastupila zastara, da je u postupku jednostavnog stečaja potrošača dug otpisan, sud prvog stupnja utvrđuje da je osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tuženika kao ovrhovoditelja, odnosno da se je pozvala na sadržaj čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a kao žalbeni razlog protiv rješenja o ovrsi da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju navedene ovršne isprave. Ovo iz razloga što tuženik nije dostavio ugovor o ustupu tražbine banke na tuženika, a sve da bi se utvrdile zakonske pretpostavke sukladno čl. 80-82. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO), pa zaključuje da tuženik kao ovrhovoditelj nije ovlašten i legitimiran zahtijevati namirenje tražbine, odnosno tražiti predloženu ovrhu.

13. U prilog navedenog sud prvog stupnja navodi da je tuženik kao ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu na stalnim novčanim primanjima upućenog poslodavcu tužiteljice Eko kući Bubamara d.o.o. od 6. prosinca 2022. dostavio suglasnost o zapljeni i izvod iz poslovnih knjiga, dok dokaz o prijenosu tražbine nije dostavio uz prijedlog niti tijekom predmetnog postupka.

14. Slijedom navedenih utvrđenja zaključak je suda prvog stupnja da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan, te proglašava pljenidbu i prijenos u postupku izravne naplate na temelju navedene suglasnosti o zapljeni nedopuštenima, pa navodi da nije odlučivao o daljnjim navodima tužiteljice u odnosu na provedbu pljenidbe plaće, dakle niti o prigovoru zastare a niti da li je predmetna tražbina u postupku bila predmetom jednostavnog postupka stečaja potrošača, i da li je u odnosu na taj dug tužiteljica oslobođena od plaćanja.

15. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitni povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 13. i 14. ZPP- a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

16. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da tužiteljica nije aktivno legitimirana za vođenje predmetne parnice, jer da postupak izvansudske ovrhe u trenutku podnošenja tužbe nije postojao, jer da je poslodavac tužiteljice obavijestio tuženika o razlozima nepostupanja po suglasnosti o pljenidbi plaće.

17. Ovo iz razloga što je tužiteljica zaključkom suda prvog stupnja pod posl. brojem Ovr-196/2023 od 4. rujna 2023. (list 3 spisa) upućena da u roku od 15 dana od dana dostave tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nastavka pljenidbe i prijenosa plaće nedopuštenima zbog razloga koje je izjavila u žalbi, te je tužiteljica sukladno čl. 55. st. 3. OZ-a pokrenula ovaj postupak na koji je upućena i činjenično u tužbi je utemeljila one razloge koje je istakla u žalbi u povodu koje je upućena na parnicu. Stoga je tužiteljica aktivno legitimirana za podnošenje tužbe u ovom postupku.

18.Činjenica što je poslodavac tužiteljice odbio postupiti po predmetnoj Suglasnosti o zapljeni, kako to navodi tuženik u žalbi, nije relevantna na način da bi se donijela drugačija odluka u ovoj pravnoj stvari jer iz sadržaja e-maila navedenog poslodavca proizlazi da nije postupljeno po navedenoj Suglasnosti sve dok sud prvog stupnja ne donese odluku povodom prijedloga tužiteljice za odgodu ovrhe, te stoga navedena ovrha temeljem suglasnosti o pljenidbi nije dovršena.

19. Međutim, ističe se da dovršetak izvansudske ovrhe ne utječe na postupak utvrđenja da su navedena pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate nedopušteni, jer se o navedenoj nedopuštenosti može odlučivati i nakon što je postupak izvansudske naplate pljenidbom temeljem navede suglasnosti proveden.

20. Tuženik u žalbi nadalje navodi da je neosnovana odluka o troškovima parničnog postupka ali ne obrazlaže u čemu se sastoji pogrešna odluka o troškovima, te se navodi da je odluka o troškovima postupka pravilno odmjerena i dosuđena sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br.138/23; dalje Tarifa), te je tužiteljici koja je zastupana po punomoćniku odvjetniku dosuđena naknada za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za zastupanje na ročištima 13. ožujka 2024. i 15. siječnja 2025. u iznosu od po 200,00 eura, te je taj trošak uvećan za troškove PDV-a od 25%, da se troškovi odnose na plaćanje sudskih pristojbi na tužbu i presudu po 75,03 eura, tako da je tužiteljici dosuđen ukupan parnični trošak u iznosu od 750,06 eur na koji iznos je dosuđena kamata od dana donošenja prvostupanjske presude sukladno čl. 30. st. 2. OZ-a.

21. Slijedom obrazloženog žalbu tuženika kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi pa je stoga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP- u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

22. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer nije uspio u žalbenom postupku pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

U Rijeci 21. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Kristina Vukelić Aničić