REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-3690/2018-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijalistice Alme Beganović, u pravnoj stvari tužitelja HŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Mataić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. travnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Predraga Ilića, odvjetnika i punomoćnika tuženika ŠŠ, zamjenice u OGDO-u, 22. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9,11 EUR bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 5,39 EUR od 15. veljače 2014. do isplate,

- 3,72 EUR od 15. ožujka 2014. do isplate,

prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena za razdoblje od dospijeća do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, kao i parnični trošak u iznosu od 265,45 EUR zajedno sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 22. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja preko iznosa dosuđenog točkom I. izreke presude, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu sa prijedlogom za mirnim rješenjem spora od 19. lipnja 2017., a koje je prijedlog uputilo Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu kao stvarno nadležnom. S obzirom da je od tog datuma proteklo više od tri mjeseca, a nije stigao nikakav odgovor, tužitelj smatra da je odbijen sa zahtjevom. Tužitelj je bio djelatna vojna osoba pri Ministarstvu obrane Republike Hrvatske u razdoblju od 3. lipnja 2013. do 6. prosinca 2016. i to u Karlovcu (pirotehnika, pontonir-smjer u Karlovcu-Kamensko) i u Zagrebu, Pantovčak (počasno, zaštitno bojna brigada, vojnik za ceremonijalne postupke). Tužitelj je obavljao poslove koji su mu naloženi od strane pretpostavljenih. Osnovna plaća tužitelja kao djelatne vojne osobe određena je Odlukom o visini osnovice za izračun plaća državnih službenika i namještenika u javnim službama. Priroda posla je iziskivala prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanima, dvokratno te rad u turnusima, dežurstva, straža itd. Odredbom Zakona o radu, Zakona o službi u oružanim snagama RH i Zakona o obrani te podzakonskim aktima-odlukama i pravilnicima, određeno je da se osnovna plaća službenika i namještenika odnosno djelatne vojne osobe uvećava za prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, nedjeljom, u smjeni, dvokratni rad, u turnusima, blagdanima i drugim neradnim danima za dežurstva, stražarsku službu, a predviđena su i druga materijalna davanja DVO-dnevni dodatak, putni troškovi, naknada za odvojeni život itd. Tijekom 2013., 2014., 2015. i 2016. tužitelju nije pravilno isplaćena razlika plaće za ostvarene dodatke na plaću i druga materijalna davanja, niti je to danas učinjeno. Potražuje ukupan iznos 42.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate.

1.1. Podneskom od 8. travnja 2025. tužitelj je, u skladu s dopunskim nalazom i mišljenjem vještaka u kojem vještak nije prebijao slobodne dane evidentirane u dnevnim evidencijama radnog vremena tužitelja, specificirao tužbeni zahtjev te predložio da sud naloži tuženiku isplatu ukupnog iznosa od 1.586,41 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 1. prosinca 2016. kao i naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da je tuženik u cijelosti postupao sukladno važećim propisima koji reguliraju radno vrijeme djelatnih vojnih osoba, sukladno Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 66/14, 23/15 i 84/15). Kod tužitelja kao djelatne vojne osobe, glede radnog vremena, isplate plaće i dodataka na plaću u navedenom razdoblju su se primjenjivali podzakonski akti koji su doneseni temeljem odredbi Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, a koji je lex specialis za djelatne vojne osobe. Tuženik ukazuje na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesene u predmetima iste činjenične i pravne osnove, brojevi: Revr-1845/12, Revr- 1902/12 i Revr-1795/12, u kojima je izneseno stajalište da, glede pitanja koja uređuju, propisi doneseni temeljem Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima. Tuženik navodi da je ovom predmetu potrebno razlikovati dva vremenska razdoblja.

2.2. Prvo razdoblje: od 1. listopada 2009. do 1. lipnja 2014. primjenjivala se Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće koji su stupili na snagu 1. listopada 2009. Navedenom odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće bilo je regulirano pitanje dodataka za rad u turnusu kao i dodataka za dežurstvo i stražarsku službu koje je tužitelj ostvario i koja su isplaćena u navedenom razdoblju. Glede navedenog razdoblja tuženik se poziva na recentnu sudsku praksu u istovrsnim predmetima.

2.3. Drugo razdoblje: dana 26. lipnja 2013. stupio je na snagu novi Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 73/13 i 75/15) kojim je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću (članak 136.). Glede radnog vremena, tuženik ističe da je člankom 153. Zakona propisano da je služba u Oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan, dok raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane. Također, važno je za istaknuti da je člankom 155. Zakona izričito propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" brojevi 33/14, 41/14, 53/14, 114/14 i 72/15). Upravo su temeljem citiranih odredaba Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske doneseni podzakonski propisi kojima je u cijelosti uređeno pitanje radnog vremena, oblika organiziranja rada te prava na dodatke i iznos dodataka na plaću za pojedine oblike rada, i to: Odluka o rasporedu radnog vremena i gore navedeni Pravilnik, a koji su stupili na snagu 1. lipnja 2014. (u daljnjem tekstu: Odluka i Pravilnik iz 2014.). Točkom IV. Odluke iz 2014. je također propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, u turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba, odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014. Kako su navedeni Odluka i Pravilnik iz 2014. doneseni na temelju Zakona u službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (koji Zakon je lex specialist za djelatne vojne osobe), to glede pitanja koja uređuju, taj Zakon i propisi imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima (isto sukladno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u već spomenutim revizijskim odlukama), a koje se ne primjenjuju na djelatne vojne osobe kao posebnu kategoriju osoba. U točki XII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/09 i 118/12) bilo je određeno da o preraspodjeli ostvarenih sati rada iz prethodnog u sljedeći mjesec časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine donosi nalog kojim se utvrđuje vrijeme u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani tako da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan. Sati prekovremenog rada za koje pripadniku Oružanih snaga RH nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuju se mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate. Obzirom da tužitelj nije dokazao da ima mjesečno izvješće s potvrdom časnika HV-a na pravo za isplatu naknade za prekovremeni rad, a sve sukladno točki XII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika ("Narodne novine" broj: 118/09 i 118/12), tuženik smatra zahtjev imenovanog u cijelosti neosnovanim. Predlaže odbiti tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o vojničkoj službi u trajanju od tri godine sklopljen između tužitelja i tuženika, KLASA: 805-01/13-04/229, URBROJ: 512M2-010103-13-1 (str. 12 spisa), rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske KLASA: UP/I 805-06/17-02/2, URBROJ: 512M2-010103-17-5 od 18. siječnja 2017. (str. 13-14 spisa), evidencije radnog vremena tužitelja (str. 28-49 i 64-93, 96-97, 99, 101, 103, 105-107, 109, 111-112, 135-152, 178 spisa), odluku tuženika o rasporedu tužitelja KLASA: 805-03/15-01/4, URBROJ: 3522-0503-15-979 od 21. svibnja 2015. (str. 62 spisa), odluku tuženika o rasporedu tužitelja KLASA: 805-03/16-01/4, URBROJ: 3522-0503-16-161 od 9. svibnja 2016. (str. 63 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 94-95, 98, 100, 102, 104, 108, 110, 175 spisa), Naloge za korištenje slobodnih dana tužitelja (str. 153-156, 158-164, 183-185 spisa), odluku tuženika, KLASA: 113-04/15-01/1, URBROJ: 3463-01S1-15-1263 od 6. listopada 2015. (str. 157 spisa), odluku tuženika o rasporedu tužitelja KLASA: 805-03/16-08/1, URBROJ: 3522-0502-16-163 od 19. svibnja 2016. (str. 167 spisa), odluku tuženika o rasporedu tužitelja KLASA: 805-03/16-01/4, URBROJ: 3522-0503-16-577 od 26. kolovoza 2016. (str. 168 spisa), rješenje tuženika KLASA: UP/I 121-01/16-01/829, KLASA: 3522-0603-16-2 od 3. listopada 2016. (str. 169 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, Područne službe [adresa] KLASA: UP/I-502-07/16-01/29, UR.BROJ: 338-12-29-16-03 od 27. prosinca 2016. (str. 170-171 spisa), Izjavu tužitelja od 5. siječnja 2017. (str. 173 spisa), Izjavu IŠ, personalnog dočasnika Počasno-zaštitne bojne (str. 174 spisa), rješenje tuženika KLASA: UP/I 805-06/17-02/2, URBROJ: 512M2-010103-17-5 od 18. siječnja 2017. (str. 179-180 spisa), odluku tuženika KLASA: 121-01/14-01/04, URBROJ: 1033-10-14-495 od 28. svibnja 2014. (str. 186 spisa), Naloge tuženika za preraspodjelu ostvarenih sati prekovremenog rada (str. 187-188, 189-190, 192-197 spisa), odluku tuženika KLASA: 121-01/14-01/04, URBROJ: 1033-10-14-270 od 21. ožujka 2014. (str. 191 spisa), kartice djelatnika Službe za financijske i računovodstvene poslove tuženika (str. 198-210, 218-233 spisa), proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (str. 239-251 spisa), očitovanje vještaka na prigovore tuženika (str. 276 spisa), očitovanje vještaka na prigovore tužitelja (str. 284-286 spisa), te je izvršen uvid i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23

- dalje ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio djelatna vojna osoba pri Ministarstvu obrane RH, kao i da se prije podnošenja ove tužbe obratio nadležnom državnom odvjetništvu u Zagrebu sa zahtjevom za mirno rješenje spora u skladu s člankom 186.a ZPP-a.

6. Predmet ove parnice je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće i dodatka na plaću temeljem prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i drugim neradnim danima te u smjenama i turnusima, za stražarsku službu, kao i naknade plaće za DVO-dnevni dodatak, putne troškove, naknade za odvojeni život od 3. lipnja 2013. do 6. prosinca 2016.

7. Odredbe članaka Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/09, 118/12), koji je bio na snazi od početka utuženog razdoblja 3. lipnja 2013. do 1. lipnja 2014., propisuju da tjedno radno vrijeme traje 40 sati i raspoređuje se po osam sati na pet radnih dana od ponedjeljka do petka, da redovno radno vrijeme u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati, da je u redovno radno vrijeme uključen i dnevni odmor od 30 minuta, da se stražarska služba i aktivno dežurstvo ne smatraju prekovremenim radom i da se za njih isplaćuju dodatci, da se prekovremenim radom smatra svaki rad dulji od osam sati dnevno, kao i svaki rad subotom ili nedjeljom, da se rad u turnusima ili smjenama smatra svaki sat rada dulji od mjesečnog fonda sati, da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan odlukom o preraspodjeli radnog vremena, da ukoliko nije moguće izvršiti preraspodjelu radnog vremena sati prekovremenog rada utvrđuju se mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne mora dostaviti nadležnoj financijskoj službi radi isplate, da se, sukladno čl. 13. (XIII.) navedene Odluke, osnovna plaća za svaki sat rada uvećava za prekovremeni rad 50%, za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%, za rad u smjeni ako djelatnik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni za 10%, za rad u turnusu 5%, da se dodaci ne isključuju osim dodaci za rad u smjeni i turnusu.

8. Nadalje, od 1. lipnja 2014. pa do kraja utuženog razdoblja na snazi su odredbe XIII., XIV, XV, XVI. Odluke o rasporedu radnog vremena („Narodne Novine“ broj 66/14, 23/15, 84/15) koje propisuju da rad u vrijeme vojnih vježbi, uvježbavanja i ostalih oblika obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstava, stražarske službe, rad na terenu, na taborovanju, rad prilikom odavanja vojnih počasti, rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima može trajati najviše 12 sati dnevno, a ostalih 12 sati je aktivna pripravnost na rad, da za vrijeme takvog rada djelatnim vojnim osobama, sukladno čl. 4. (IV) navedene Odluke, ne pripada pravo na uvećanje plaće kao niti za vrijeme aktivne pripravnosti, nego ostvaruju dodatak za vojnu službu.

9. Od početka utuženog razdoblja do 7. svibnja 2014. bile su na snazi odredbe Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne Novine“ broj 50/08, 142/08, 118/09, 99/12, 55/13) koje su uređivale način obračuna dodataka na plaću (dodatak za obavljanje stražarske službe, dodatak za dežurstvo i dr.) i način isplate plaće djelatnih vojnih osoba, ali nisu uređivali plaćanje prekovremenih sati niti dodatak za terenski rad.

10. Nadalje, od 8. svibnja 2014. pa do kraja utuženog razdoblja su na snazi odredbe čl. 4. i čl. 6. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne Novine“ broj 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15) koje je propisivala tko i u kojem postotku od osnovice ima pravo na dodatak za vojnu službu, te da djelatna vojna osoba može ostvariti pravo samo na jednu stopu dodatka za vojnu službu.

11. Prema čl. 12. st. 1. Pravilnika o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji („Narodne Novine“ broj 141/04, 22/05) , koji je bio na snazi do 6. studenog 2013., proizlazi da za vrijeme rada koji po zapovijedi odnosno nalogu ovlaštene osobe obavlja u terenskim uvjetima izvan stalnog mjesta službe djelatnoj vojnoj osobi pripada pravo na dodatak za rad na terenu (terenski dodatak), u visini propisanoj za korisnike koji se financiraju iz sredstava državnog proračuna, dok je čl. 12. st. 4. istog Pravilnika propisano da ako je djelatnoj vojnoj osobi osigurana dnevna prehrana isplatit će se 50% iznosa dodatka za rad na terenu.

12. Od 7. studenog 2013. pa do 1. lipnja 2014. na snazi je Pravilnik o uvjetima i postupku ostvarivanja naknade troškova prijevoza („Narodne Novine“ broj 131/13) kojim nije propisano pravo na terenski dodatak, jer je člankom 21. Pravilnika o uvjetima i postupku ostvarivanja naknade troškova prijevoza prestao važiti Pravilnik o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji. Naime, za razdoblje od 10. lipnja 2011. godine do 7. svibnja 2014. na snazi je dodani članak 2. Pravilnika o izmjenama i dopuni pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne Novine“ br. 68/11) kojim je propisano da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca. Od 8. svibnja 2014. pa do 1. lipnja 2014. je na snazi je čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne Novine“ broj 54/14) kojim je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu.

13. Navedeni Pravilnici i Odluke doneseni su na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske i zajedno sa navedenim Zakonom predstavljaju lex specialis za konkretni predmet.

14. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. koji je u nalazu i mišljenju od 25. travnja 2022. sačinio dvije varijante.

14.1. Prva varijanta ako sud utvrdi da iskorišteni slobodni dani u utuženom razdoblju ulaze u obračun prekovremenog rada:

- tužitelj je u razdoblju od 1.kolovoza 2013. do 30. studenog 2016. iskoristio 70 slobodnih dana, što je 28 dana više nego što tužitelju u skladu s važećim propisima pripada (uključuje i preraspodjelu prekovremenog rada),

- visina neisplaćene bruto plaće tužitelja za razdoblje od 1. kolovoza 2013. do 31. svibnja 2014. s osnova neisplaćenih dodataka iz čl. 13. Odluke 2009., izuzev dodatka za prekovremeni rad, iznosi ukupno 68,61 kn (pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu ‘k’ Tabele 3 iz nalaza, s dospijećem 15. u narednom mjesecu),

- tužitelj je u razdoblju od 1. kolovoza 2013. do 31. svibnja 2014. u stražarskoj službi proveo 14 dana, te mu je u cijelosti isplaćen pripadajući dodatak.

14.2. Ako sud utvrdi da iskorišteni slobodni dani u utuženom razdoblju ne ulaze u obračun prekovremenog rada:

- visina neisplaćene bruto plaće tužitelja za razdoblje od 1. kolovoza 2013. do 31. svibnja 2014. s osnova neisplaćenog prekovremenog rada iznosi ukupno 635,80 kn (pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu ‘g’ Tabele 2 iz nalaza, s dospijećem 15. u narednom mjesecu),

- visina neisplaćene bruto plaće tužitelja za razdoblje od 1.kolovoza 2013. do 31. svibnja 2014. s osnova neisplaćenih dodataka iz čl. 13. Odluke 2009., izuzev dodatka za prekovremeni rad, iznosi ukupno 68,61 kn (pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu ‘k’ Tabele 3 iz nalaza, s dospijećem 15. u narednom mjesecu),

- tužitelj je u razdoblju od 1. kolovoza 2013. do 31. svibnja 2014. u stražarskoj službi proveo 14 dana, te mu je u cijelosti isplaćen pripadajući dodatak.

15. U podnesku od 9. svibnja 2022. tuženik osporava varijantu II. nalaza i mišljenja u kojoj iskorišteni slobodni dani ne ulaze u obračun prekovremenog rada. Prekovremeni sati rada tužitelja trebaju biti umanjeni za sate iskorištenih slobodnih dana. Poziva se na čl. 97. st. 6. Zakona o službi u oružanim snagama Republika

Hrvatske ("Narodne novine" broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09) te točku XII. Odluke o rasporedu radnog vremena iz 2009. iz kojih proizlazi da tužitelj ostvarene slobodne dane nije u obvezi iskoristiti neposredno nakon terena, već iste može iskoristiti i u narednim mjesecima. Slobodni dani oduzimaju se kroz cijelo i za cijelo razdoblje, neovisno o datumu korištenja, a ne u mjesecu kao obračunskoj kategoriji. Tuženik se u prilog svojih navoda poziva na sudsku praksu.

15.1. U podnesku od 25. kolovoza 2022. vještak Zrinko Ručević istaknuo je da su u osnovnom nalazu i mišljenju izrađene dvije varijante izračuna od kojih su u jednoj uzeti pri obračunu prekovremenog rada uzeti u obzir iskorišteni slobodni dani tužitelja, a u drugoj nisu. Dakle, ukoliko sud utvrdi da iskorišteni slobodni dani u utuženom razdoblju ulaze u obračun prekovremenog rada tužitelja, izračun za isti postoji te je dan u prvoj varijanti izračuna iz osnovnog nalaza i mišljenja. U skladu s iznesenim očitovanjima ostaje pri mišljenju iz Nalaza i mišljenu od 25. travnja 2022.

16. U podnesku od 30. kolovoza 2022. tužitelj je naveo da vještak nije proveo vještačenje u skladu s dokumentacijom koju je imao u spisu da nije po mjesecima odredio stvarne sate prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, radom u smjenama i turnusima te kako sam vještak navodi kako u spisu ne prileže nalozi i odluke o ostvarenim i korištenim slobodnim danima za čitavo utuženo razdoblje, a koja dokumentacija je nužna za točan i precizan obračun slobodnih dana, te posljedično obračun prekovremenog rada tužitelja. Tužitelj navodi da u slučaju nepostojanja naloga i odluka od strane tuženika izračun ne može biti na štetu tužitelja, a da je iz dokumentacije koja prileži spisu razvidno kako tuženik nije u utuženom razdoblju sukladno propisima omogućavao tužitelju korištenje slobodnih dana za ostvarivanje prekovremenog rada, već je u daljnjim mjesecima iste dane „prebijao“ sa redovnim radnim vremenom. U slučaju da za svaki pojedini mjesec ne postoje nalozi za korištenje slobodnih dana, smatra se da isti nisu niti iskorišteni te je u navedenom slučaju tuženik dužan tužitelju sukladno ostvarenim satima isplatiti ostvarene prekovremene sate, za svako dežurstvo osigurati pravo na slobodan dan, i o tome istoga nalogom pisano izvijestiti kada će koristiti navedeni slobodan dan, a da se u slučaju izostanka pisanog naloga tuženika, ima smatrati da tužitelj nije koristio slobodan dan, slijedom čega je tuženik u obvezi navedeno i platiti. Obzirom da spisu ne prileže nalozi i odluke o korištenju slobodnih dana, vještak navedene slobodne dane mimo naloga nije mogao računati i koristiti u obračunu. Sam nalaz i mišljenje nije vjerodostojan tim više jer je obračun vršen samo za dio utuženog razdoblja, i to za razdoblje od lipnja 2013. do svibnja 2014. godine, dok je veći dio utuženog razdoblja u cijelosti zanemaren. Tuženik tijekom postupka nije dokazao, niti je pokušao dokazati da je u utuženom razdoblju postojala preraspodjela radnog vremena i da je tužitelj koristio preraspodjelu radnog vremena. Činjenica da je tužitelj koristio slobodne dane ne znači da je navedene slobodne dane koristio zbog prekovremenog rada, jer niti sam tuženik navedeno nije dokazao niti opravdao. Ujedno se predlaže vještačenje za period od lipnja 2014. do studenog 2016. provesti na način da sukladno Pravilniku o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba, te Odluke o radnom vremenu izračuna naknade za neiskorištene slobodne dane sukladno dežurstvima obavljenim po tužitelju. Slijedom istoga, predlaže se predmetni podnesak dostaviti stalnom sudskog vještaku na dopunu nalaza i mišljenja, i to na način da za period od lipnja 2014. do studenog 2016. izvrši obračun prekovremenih sati odrađenih po tužitelju za utuženi period.

16.1. U podnesku od 16. siječnja 2025. vještak Zrinko Ručević očitovao se na prigovore tužitelja te je, u skladu s pretpostavkama i izračunima iz osnovnog nalaza i ovog očitovanja, pod pretpostavkom da sud utvrdi kako se ne treba obavljati prebijanje sa slobodnim danima evidentiranim u dnevnim evidencijama radnog vremena tužitelja, izračunao da visina neisplaćene bruto plaće tužitelja u razdoblju od lipnja 2013. do studenog 2016. s osnova manje odobrenih slobodnih dana (uključuje i prekovremeni rad) iznosi 1.586,41 EUR (konvertirani iznos; obračun u kumulativu prema plaći isplaćenoj za sate redovnog rada u studenom 2016.).

17. Cijeneći svu priležeću dokumentaciju te nalaz i mišljenje financijskog vještaka Zrinka Ručevića sud je utvrdio da tužitelju pripada razlika neisplaćene plaće s osnova neisplaćenih dodataka u ukupnom iznosu od 68,61 kuna. Ovo iz razloga jer je sud prihvatio dio nalaza i mišljenja vještaka u varijanti u kojoj iskorišteni slobodni dani u utuženom razdoblju ulaze u obračun prekovremenog rada. Naime, ovaj sud smatra da se iz dostavljene evidencije rada od strane tuženika može sa sigurnošću utvrditi da je tužitelj za prekovremeni rad ostvario sve slobodne dane koji mu pripadaju, kao i da je za razdoblje do 31. svibnja 2014. u cijelosti isplaćen dodatak za stražarsku službu, a radi čega nema pravo na isplatu razlike novčane naknade za prekovremeni rad već samo dodatke na plaću iz čl. 13. (XIII) Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/09, 118/12), koji mu je tuženik bio dužan isplatiti sve do trenutka stupanja na snagu Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće tj. do 1. lipnja 2014. u navedenom iznosu od 68,61 kn.

18. Sud ističe da je obveza tuženika da vodi točnu i preciznu evidenciju o radu tužitelja sukladno čl. 4. st. 1. i st. 2. Zakona o radu („Narodne Novine“ broj br. 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14).

18.1. U odnosu na navode tužitelja da tuženik nije dostavio sve naloge i odluke o korištenju slobodnih dana za utuženo razdoblje ističe se da je iz Evidencija o radnom vremenu (28-49 spisa) razvidno da su tužitelju upisani preneseni sati za sljedeći mjesec kao i slobodni dani pod oznakom "Sd", a svaka navedena mjesečna i dnevna Evidencija o radnom vremenu potpisana je po zapovjedniku kao ovlaštenoj osobi te u određenim mjesecima i po samom djelatniku DŠ.

18.2. U odnosu na navode tužitelja da je tuženik trebao donositi naloge o korištenju slobodnih dana valja reći da je iz dnevnih Evidencija radnog vremena razvidno da su donošene od zapovjednika i da su u njima jasno označeni slobodni dani slijedom čega činjenica da spisu ne prileže posebni nalozi o korištenju slobodnih dana ne utječe na utvrđeno činjenično stanje o iskorištenim slobodnim danima, a koje je utvrđeno na temelju priležeće vjerodostojne dokumentacije. Pri tome je sud imao u vidu i da tužitelj nije pružio dokaze da je takve slobodne dane tužitelj koristio po drugoj osnovi od ostvarenog prekovremenog rada.

19. Također se ističe i da, na temelju čl. 4. (IV) Odluke o rasporedu radnog vremena, tužitelju za razdoblje od 1. lipnja 2014. do 30. studenog 2016. ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego dodaci na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

20. Slijedom svega navedenog sud nije prihvatio konačno postavljeni tužbeni zahtjev specificiran podneskom tužitelja od 8. travnja 2025., već izračun vještaka prema prvoj varijanti osnovnog nalaza i mišljenja od 25. travnja 2022. i Tablici 3, stupcu k navedenog nalaza, obzirom je isti sačinjen nakon pribave i uvida u priležeću relevantnu dokumentaciju te je isti logičan, obrazložen i sačinjen sukladno pravilima struke. Stoga je sud naložio tuženiku da tužitelju, sukladno fiksnom tečaju konverzije, isplati ukupan iznos od 9,11 EUR (68,61 kn) sa pripadajućim zateznim kamatama koje za mjesec siječanj 2014. teku na iznos od 5,39 EUR (40,60 kn) od 15. veljače 2014. do isplate te za mjesec veljaču 2014. teku na iznos od 28,01 kn od 15. ožujka 2014. do isplate, sukladno čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i čl. 92. st. 3. ZR- a, kao u izreci, dok se odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22), dok je preostali dio tuženog zahtjeva odbijen kao neosnovan.

21. Pri tome valja reći da sud nije prihvatio niti zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima. Dosuđeni bruto iznosi sastoje se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće (Gž R-624/14 od 16. travnja 2015., Gž R-376/15 od 2. lipnja 2015., Gž R-440/15 od 24. veljače 2015., Gž R-508/14 od 14. travnja 2015.).

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP- a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa). Tužitelj je uspio u osnovi svog zahtjeva u cijelosti, jer je tužitelj u cijelosti dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva, a u kvantitativnom dijelu tužitelj je uspio u sporu sa 0,57% (od zatraženih 1.586,41 EUR uspio sa iznosom od 9,11 EUR). Temeljem navedenog sud je ocijenio da je tužitelj u ovom sporu uspio sa 50 % odnosno da je tužena uspjela s 50 % slijedom čega je u odnosu na troškove zastupanja stranaka odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak.

22.1. Međutim, trošak vještačenja tužitelju je priznat kao nužan trošak i to u iznosu od 265,45 EUR za izradu nalaza i mišljenja te je tužitelju na priznati trošak dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

23. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 22. svibnja 2025.

Sudac

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku