Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru

Poslovni broj: P-48/2024-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Ivici Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja BŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Bogdaniću, odvjetniku u Biogradu na Moru, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravnom odjelu, Zadar, Braće Vranjanin 8, radi utvrđenja, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 28. veljače 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Dajane Donadić, odvjetnice u Biogradu na Moru, te nakon objave presude dana 22. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj BŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva na dijelu nekretnine katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nova izmjera (na skici sudskog očevida, travanj 2024., koju je izradio stalni sudski vještak za geodeziju Vicko Burčul, dipl. ing. geod. označeno slovima A-B-C-D-E-F-G-H-A) koji dio se u staroj izmjeri odnosi na dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je površine 574 m2, a koja skica sudskog očevida, travanj 2024., je sastavni dio ove presude, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj, temeljem ove presude u zemljišnoj knjizi izvrši uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.353,08 EUR, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadnom parničnih troškova odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj u tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 10. siječnja 2024. navodi da je vlasnik i posjednik dijela nekretnine katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica] nova izmjera, koji dio se u staroj izmjeri odnosi na dio čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]. Tužitelj potom navodi da na predjelu Žakanj zajedno sa svojim bratom ČŽ ima vlasništvo koje se odnosi na dio kat. čest. [katastarska čestica] u površini od 1149 m2, s tim da tužitelj želi riješiti vlasništvo svog realnog dijela u površini od 574 m2. Tužitelj napominje da je u pogledu čest. zem. [katastarska čestica] nove izmjere koja u staroj izmjeri odgovara čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] riješio vlasništvo zajedno sa svojim bratom ČŽ, a radi se o nekretnini koja se nalazi neposredno uz predmetnu, s tim da je njegov brat riješio vlasništvo i u pogledu č. zem. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i u pogledu č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na terenu navedene nekretnine i predmetni realni dio tvore jednu cjelinu obitelji ČŽ. Tužitelj nadalje napominje da je njegov brat ČŽ u pogledu svog realnog dijela riješio vlasništvo tj. isti je ishodovao pravomoćnu presudu Općinskog suda u Zadru, P-688/2020, napravio geodetski elaborat, za svoj dobiveni realni dio oformio nekretninu č. zem. [katastarska čestica] nova izmjera, a koja nekretnina u staroj izmjeri odgovara č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i ishodovao vlasnički list. Tužitelj tvrdi da je vlasništvo stekao od svog pok. oca ŠŽ pok. ZŽ, a ovaj od svog pok. oca ZŽ, odnosno tužitelj je vlasništvo predmetne nekretnine stekao unutar svoje obitelji s koljena na koljeno. Dakle, po tužitelju, predmetna nekretnina se nalazi u mirnom i nesmetanom posjedu tužitelja te njegovih prednika dugi niz godina, odnosno tužitelj je sam i putem svojih prednika u posjedu svog realnog dijela, uz napomenu da je otac tužitelja, ŠŽ, rođen 1931. posjedovao predmetnu nekretninu te je na istoj zasadio masline prije 45-50 i više godina, a djed tužitelja ZŽ je izgradio suhozid koji se vidi na predmetnoj parceli.

1.2. Tužitelj je nakon zaprimanja nalaza i mišljenje vještaka geodeta u spis dana 31. siječnja 2025. dostavio podnesak u kojem je uredio tužbeni zahtjev.

2. Tužena se u odgovoru na tužbu zaprimljenom 17. siječnja 2024. usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanima, pritom ukazujući da tužitelj u tužbi navodi da je pravo vlasništva na predmetnim nekretninama stekao nasljeđivanjem svoga oca ŠŽ na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru O-30/00 od 12. rujna 2000., dok nadalje navodi da je njegov otac predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem svoga oca ZŽ, no iz dokumentacije na koju se tužitelj poziva, ne slijedi da je isti na bilo koji način stekao prava vlasništva na utuženoj nekretnini, a niti da je ista predstavljala vlasništvo njihovih prednika, pa tako iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru O-30/00 od 12. rujna 2000. iza smrti ŠŽ, ne slijedi da je utužena nekretnina bila predmetom toga ostavinskog postupka, a niti je tužitelj dostavio dokaz da je ista bila u vlasništvu, odnosno posjedu njegovog prednika. Sukladno tome, po tuženoj, tužitelj bi u postupku trebao dokazati da je predmetnu nekretninu stekao dugogodišnjim posjedovanjem, tj. dosjelošću, a za što moraju biti ispunjene određene pretpostavke prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, međutim iz dostavljene dokumentacije to ne slijedi, dok iz povjesnice tužbe ne proizlazi osnovanost zahtjeva, odnosno ne slijedi da je tužitelj, a niti njegovi prednici, bio u posjedu predmetnih nekretnina zakonom propisano vrijeme, s tim da će se po dostavi dokumentacije na koju se tužitelj poziva u tužbi, tuženica detaljnije očitovati. Također, tužena napominje kako tužitelj, s obzirom na dvostruku numeraciju čestica, treba dostaviti uvjerenje o uspoređenju evidentirane čestice u zemljišnoj knjizi i katastru.

3. U dokaznom postupku sud izvršio uvid u skicu lica mjesta s prijedlogom diobe od 29. kolovoza 2023. (ls 7), u izvod katastarskog plana sa stanjem na dan 24. kolovoza 2023. (ls 12), pročitana je presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 688/2020 od 31. svibnja 2022. (ls 13-21), presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1303/2022 od 19. listopada 2022. (ls 22-27), neslužbene kopije izvadaka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ls. 28-31), prijepis posjedovnog lista 2979 k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 24. kolovoza 2023. (ls 32), neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 24. kolovoza 2023. (ls 33-34), prijepis posjedovnog lista 4138 k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 24. kolovoza 2023. (ls 35), povijest zk upisa u odnosu na zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ls 36-41), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru poslovni broj O-30/00 od 19. rujna 2020. (ls 48-50), povijest promjena za parcelu kat. oznake 4073 k. o. [katastarska općina] od 1. prosinca 2014. s prilozima (ls 52-59), povijest promjena na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 29. veljače 2024. s prilozima (ls 76-89), neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 5. ožujka 2024. (ls 91-96) na licu mjesta saslušani su svjedoci NŽ (ls 103) i OŽ (ls 104), pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Vicka Burčula iz travnja 2024. (ls 108-116), saslušan je svjedok ČŽ (ls 133) i tužitelj BŽ (ls 134), te je izvršen uvid u priloženi spis Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 688/2020.

4. Sukladno odredbi čl. 219 st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok iz čl. 221 a ZPP-a proizlazi da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku činjenicu da će o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prethodno citirane zakonske odredbe ukazuju da su upravo tužitelj onaj koji je ovome sudu na nedvojben način morao dokazati osnovanost njegovih navoda koji se tiču tužbenog zahtjeva, odnosno da je nekretninu koja je predmet ovog postupka stekao temeljem dosjelosti.

5. Prema odredbi čl. 114 st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, dalje: ZV), a koja odredba određuje što predstavlja pravni temelj stjecanja vlasništva, proizlazi da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

6. Prema odredbi čl. 120 st. 1 ZV proizlazi da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

7. Prema odredbi čl. 128. st. 1 ZV nasljednik stječe vlasništvo nasljeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno.

8. Prema odredbi čl. 159 st. 1 ZV proizlazi da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, iz st. 2 te odredbe proizlazi da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, iz st. 3 te odredbe proizlazi da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok iz st. 4. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske steći će dosjelošću vlasništvo te stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga i stavaka 2 i 3 ovoga članka.

9. Prema odredbi čl. 18 st. 1 ZV proizlazi da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), iz st. 2 te odredbe proizlazi da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, iz st. 3 te odredbe proizlazi da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjedni sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok iz st. 5 te odredbe proizlazi da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

10.1. Ne bi se trebale ukazivati spornim među strankama, barem po mišljenju ovog suda, slijedeće činjenice:

10.2. Da katastarska općina [katastarska općina] egzistira kao tzv. dvojna izmjera, odnosno da se podaci iz zemljišne knjige kolokvijalno rečeno tretiraju kao "stara izmjera", a podaci u odnosu na istu nekretninu koji se vode u katastarskom operatu tretiraju se kao "nova izmjera",

10.3. Da se predmet ovoga spora u "staroj izmjeri" odnosi na dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji da u "novoj izmjeri" odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

10.4. Da je čest. zem. [katastarska čestica] "stare izmjere", pašnjak, stambena zgrada, stambena zgrada, poslovna zgrada, stambena zgrada i stambena zgrada ukupne površine 763748 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u kojem zemljišnoknjižnom ulošku u B Vlastovnici ja kao vlasnica upisana Republika Hrvatska za cijelo,

10.5. Da je kat. čest. "nove izmjere" 4073/2, Žakanj, šuma, površine 4752 m2, upisana u posjedovnim listu 1255 k. o. [katastarska općina] u kojem je kao posjednik za cijelo evidentirana Općina Pakoštane,

10.6. Da iz priležeće povijesti promjena za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (ls 76-89) u bitnome proizlazi da je ta čestica nove izmjere nastala od matične 4073, a u staroj izmjeri da se odnosi na dio čest. zem. [katastarska čestica] (nastala od matične 2314/7) s tim da je pregledom najstarijih knjiga za k. o. [katastarska općina] koje datiraju od revizije posjedovnog stanja iz 1955./56. godine utvrđeno da je ista upisana u ABC – registar broj domaćinstva 424, dok je aerofotosnimanjem izvršenim 1974. (podaci u službenoj upotrebi iz 1982.) matična čestica 4073 upisana u ABC – registar 271, odnosno u posjedovni list 428 (u kojem su evidentirani nepoznati posjednici), te da je temeljem zahtjeva Općine Pakoštane rješenjem katastra od 9. veljače 2020. u posjedovnom listu 428 k. o. [katastarska općina] izmijenjen upis na način da je umjesto nepoznatih posjednika upisana kao posjednik Općina Pakoštane, nakon čega je rješenjem katastra od 15. veljače 2023. cijepana prije navedena matična čestica na kat. čest. [katastarska čestica], pašnjak površine 575 m2 i na kat. čest. [katastarska čestica], šuma površine 4752 m2, uz napomenu da su obje čestice upisane u posjedovnom listu 1275 k. o. [katastarska općina] kao posjed Općine [adresa],

10.7. Da je Općinski sud u Biogradu na Moru dana 12. rujna 2020. donio rješenje poslovni broj O-30/00 iza smrti ostavitelja HŽ pok. ZŽ, rođenog **.**.1931., a umrlog **.**.2000., kojeg na njegovoj ostavinskoj imovini koja između ostalog uključuje 2/6 vlasničkih prava na nekretninama iza smrti ZŽ pok. B temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O- 385/68 od 6. studenog 1968., temeljem zakona i sporazuma o diobi nasljeđuju kćer UŽ te sinovi BŽ i ČŽ i to svaki na točno određenim nekretninama među kojima u smislu katastarskog označavanja nije navedena ovdje predmetna nekretnina kako u "staroj" tako niti u "novoj" izmjeri za k. o. [katastarska općina], 10.8. Da se po tužbi ČŽ (za kojeg sud zaključuje da se radi o bratu tužitelja) koja je sudu predana 30. travnja 2020. i koja je bila podnesena protiv tužene Republike Hrvatske vodio postupak pod poslovnim brojem P-686/2020 u kojem je:

- dana 31. svibnja 2022. donesena presuda kojom je utvrđeno da je tužitelj ČŽ stekao pravo vlasništva na dijelu nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere u površini od 575 m2, koja da je na skici lica mjesta iz travnja 2022. izrađenoj od stalnog sudskog vještaka geodetske struke Božena Rumenića označen slovima A-B-C-D-A i koji dio da se u staroj izmjeri odnosi na dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je na gornju prvostupanjsku presudu tužena Republika Hrvatska izjavila žalbu koja je odbijena kao neosnovana presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1303/2022 od 19. listopada 2022.,

10.9. Da nekretnina u odnosu na koju je tužiteljev brat ČŽ ishodio vlasništvo pravomoćnošću presude navedene pod točkom 10.8 obrazloženja sada u "staroj izmjeri" ima oznaku čest. zem. [katastarska čestica], Žakanj, pašnjak površine 575 m2 i ista je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

11. Prije samog osvrta na meritum tužbenog zahtjeva, a obzirom tužitelj u povjesnici tužbe i tijekom postupka ukazuje da su predmetne nekretnine u posjedu njegove obitelji i njegovih prednika nalaze dugi niz godina, ovaj sud želi još ukazati i na shvaćanje koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u predmetu broj Rev- 291/14-2 od 17. travnja 2018. koje glasi:

„Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba toga Zakona.

Rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“ 12. Također je za napomenuti od strane ovoga suda da je u predmetnoj pravnoj stvari dana 19. travnja 2024. održan uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Vicka Burčula koji je nakon tužiteljeva pokazivanja predmeta spora na sudski zapisnik naveo da je pokazana nekretnina u naravi borova šuma koja je sa svoje sjeverne stana omeđena betonskim zidom, sa zapadne strane suhozidom, te da na južnoj strani među predstavlja međni kamen, a da se pokazano odnosi na dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] katastarske evidencije te odgovara dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zemljišnoknjižne evidencije. Vještak geodet je predmet spora prikazao na njegovoj skici sudskog očevida iz travnja 2024. (ls 110).

13. Imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka ovaj sud zaključuje da je tužitelj uspio dokazati da se isti osobno te putem svojih pravnih prednika, a misli se na njegova oca ŠŽ, te prethodno na djeda po ocu ZŽ, prema tuženoj može pozivati na to da je stekao pravo vlasništva na ovdje predmetnoj nekretnini površine 574 m2 koja se nalazi u katastarskoj općini [katastarska općina] i to temeljem dosjelosti gledajući prije nego što je njegova tužba zaprimljena kod ovog suda dana 10. siječnja 2024. Nadalje, za ukazati je potom da tužitelj u potkrijepu svojih tvrdnji glede načina stjecanja vlasništva na utuženoj nekretnini nije dostavio ispravu ili isprave koje bi istoga, makar i izvanknjižno, mogle povezati sa predmetom spora. Stoga je razvidno da se ovaj sud kod procjene dokazanosti postojanja odlučnih činjenica relevantnih kod instituta dosjelosti morao osloniti isključivo na provedene dokaze personalne naravi, odnosno na stranački iskaz samog tužitelja te na iskaze svjedoka NŽ (nesrodan sa tužiteljem, rođen 1958.), OŽ (daljnji rod tužitelju, rođen 1959.) i ČŽ (brat tužitelja, rođen 1957.), a iz čijih iskaza ovaj sud u bitnome izvodi slijedeće zaključke:

- da se nekretnina koja je predmet postupka nalazi u mjestu [adresa] na predjelu kojeg mještani nazivaju "Žakanj",

- da je taj komad zemlje nekada bio od tužiteljeva djeda ZŽ koji je preminuo prije Domovinskog rata i kojega je na toj nekretnini naslijedio sin ŠŽ, tužiteljev otac,

- u vrijeme dok su svjedoci NŽ i OŽ bili u dobi od sedam ili osam godina, dakle negdje sredinom 60-ih godina prošlog stoljeća, da je na predmetnoj nekretnini bila maslina i nisko raslinje, tada da na toj zemlji nije bilo borova, a na tome zemljištu da su bili suhozidi (od kojih da su danas vidljivi samo ostaci) i da su u to vrijeme na predmetnu nekretninu djed i otac tužitelja dovodili ovce radi ispaše,

- da kroz cijeli ovaj period nitko nikada nije osporavao pravo korištenja i vlasništva obitelji tužitelja na predmetu spora, pritom da se misli na mještane [adresa], na lugara ili nekoga tko bi dolazio u ime općine ili države,

- da iz svjedočkog iskaza tužiteljeva brata ČŽ proizlazi da u njegovoj obitelji nije sporno da nekretnina koja je predmet postupka pripada baš ovdje tužitelju BŽ.

14. Za istaći je da je sud iskazima gore navedenih svjedoka odlučio pokloniti vjeru jer s jedne strane nije našao razloga da bi ti svjedoci, prvenstveno se misli na svjedoke NŽ i OŽ, neosnovano svjedočili u korist tužitelja, posebice jer se radi o svjedocima koji su ili rođeni ili imaju prebivalište u mjestu [adresa] gdje se nalazi nekretnina koja je predmet ovog postupka, a da je pritom tužiteljev brat ČŽ u sudskom postupku koji je spomenut pod točkom 10.8. obrazloženja pravomoćno ishodio vlasništvo na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] "stare izmjere" koja neposredno sa sjeverne strane međaši sa ovdje predmetnom česticom, radi čega je razumno za pretpostaviti da ovi svjedoci imaju relevantna saznanja o nekretnini koja je predmet spora. Dakle, ovaj sud izvodi zaključak iz iskaza saslušanih svjedoka sukus kojih je istaknut pod točkom 13. obrazloženja ove presude, da je tužitelj preko svojih prednika, a misli se na oca ŠŽ te djeda ZŽ, u posjedu predmetne nekretnine u najmanju ruku od sredine 60-ih godina prošlog stoljeća.

15. Nastavno na zaključivanje suda iz nekoliko prethodnih odlomaka obrazloženja ove presude, ovaj sud potom želi ukazati da je Republika Hrvatska potpisnik Konvencije o zaštiti ljudskih prava, a isto tako i od 2013. članica Europske unije, zbog čega je u svom pravnom sustavu dužna primjenjivati europsko pravo, pa prema tome i Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i Protokole koji su sastavni dio te konvencije, pa je tako dužna primjenjivati Protokol br. 1 uz Konvenciju, a isto tako je dužna primjenjivati odluke ELJSP. Sud ukazuje na potonji detalj jer je ELJSP prava već odlučivao u predmetima protiv Republike Hrvatske koji su se ticali stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu, pa je tako donio odluke u ranije spomenutim predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske iz 2009. te u predmetima Č i dr. protiv [adresa] i Š protiv Republike Hrvatske iz 2016., a radi se o odlukama koje su po ocjeni ovog suda donesene u gotovo identičnom činjeničnom supstratu kao što je činjenični supstrat u ovom predmetu, tj. tužitelji su se pozivali na institut dosjelosti na nekretnini koja je u društvenom vlasništvu kao pravni temelj stjecanja njihova vlasništva. Također se ovdje od strane suda želi ukazati, a obzirom na navode u odlukama ELJSP, da je nevažno za određivanje da li je tužbeni zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva na nekretnini temeljem dosjelosti podignut prije ili kasnije u odnosu na dan kada je od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske ukinuta odredba iz čl. 388 st. 4 ZV, a ponavlja se da se to dogodilo 17. studenog 1999.

16. Dakle, obzirom na sve prije navedeno glede primjenjivosti odluka ELJSP donesenim u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske i dr., ovaj sud zaključuje da su prednici tužitelja (njegov otac ŠŽ i djed ZŽ), uključujući i samog tužitelja, bili samostalni posjednici predmeta spora u kontinuitetu gledajući vremenski barem od sredine 60-ih godina prošlog stoljeća, pa da je stoga tužitelj temeljem izvorne verzije odredbe iz čl. 388. st. 4. ZV ex lege postao vlasnikom te nekretnine svakako prije dana 10. siječnja 2024. kada je predmetna tužba podnesena ovome sudu. Drugim riječima, smatrajući upravo ovdje tužitelja te prije njega njegovog oca ŠŽ, a prije njega tužiteljevog djeda ZŽ jedne strane samostalnim posjednicima predmeta spora u periodu od četrdeset godina koji je prethodio danu 10. siječnja 2024., a pritom smatrajući da je posjed tužitelja i njegovih prednika kroz taj period na predmetu spora u najmanju ruku bio pošten (iz čl. 18. st. 5. ZV proizlazi da se posjed smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno), proizlazi konačni zaključak ovog suda da je tužitelj uspio dokazati da su do onog već više puta spomenutog datuma 10. siječnja 2024. bili ispunjeni uvjeti temeljem kojih se može smatrati da je upravo tužitelj BŽ stekao pravo vlasništva na utuženom realnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 574 m2 (koji je obojan žutom bojom na skici sudskog očevida sa ls 110) u smislu odredbe iz čl. 159. st. 4. u svezi čl. 388. st. 4. ZV, pa da je slijedom toga pogrešno upisana Republika Hrvatska na toj nekretnini kao vlasnik, radi čega je ocijenjen osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja te je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

17. Razvidno je iz svega prije navedenog da ovaj sud zaključuje da u konkretnoj pravnoj stvari nema nikakve naznake da bi ukidanjem odredbe iz čl. 388. st. 4. ZV bilo tko drugi osim javne vlasti stekao ikakva prava u pogledu predmetnog zemljišta ili da bi neka druga stranka osim više puta spominjanih prednika tužitelja ikada potraživala kakva prava nad zemljištem koje je predmet ovog spora, slijedom čega, barem po stajalištu ovog suda, u konkretnom slučaju ne egzistiraju razlozi koji su potaknuli Ustavni sud Republike Hrvatske da stavi odredbu čl. 388. st. 4. ZV izvan snage, pa su kraj takvog stanja stvari temeljem važećih zakonskih propisa tužitelj, odnosno njegovi prednici mogli steći vlasništvo na predmetnim nekretninama dosjelošću. Naime, prije navedeno također proizlazi iz iskaza svih saslušanih svjedoka i to u dijelu gdje oni s jedne strane suglasno ističu da nitko izvan obitelji tužitelja ne polaže prava na predmetni komad zemlje, odnosno da s druge strane nitko tužitelju unutar njegove obitelji ne osporava vlasništvo utužene nekretnine.

18. Odluka o parničnom trošku popisanom od strane tužitelja prema tuženoj temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Stoga je sud tužitelju prema njegovom popisu troška sa ls 131 i sa ročišta održanog 28. veljače 2025., pri tome imajući u vidu da je vrijednost predmeta spora u tužbi označena u iznosu od 660,00 EUR, a zbog činjenice da je isti u ovoj pravnoj stvari bio zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika, najprije priznao 75 bodova za sastav tužbe, i to sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, dalje Tarifa). U odnosu na popisane stavke za pristup njegovog punomoćnika iz reda odvjetnika na ročišta sud je tužitelju sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife priznao zatraženih 75 bodova za svako od tri ročišta održana 4. ožujka 2024., 19. travnja 2024. (uviđaj na licu mjesta) i 31. siječnja 2025. Sud međutim nije tužitelju priznao popisanih 75 bodova na ime troška pristupa njegovog odvjetnika na ročište od 28. veljače 2025. na kojem je zaključena glavna rasprava, a to iz razloga jer se glavna rasprava mogla zaključiti i na ročištu od 31. siječnja 2025., no kako je do toga ročišta tužitelj u spis dostavio uređeni tužbeni zahtjev koji nije bio cjelovit, odnosno dostavljena je bila samo prva stranica toga podneska (ls 119), slijedom čega sud zaključuje da je isključivo na strani tužitelja krivnja zbog čega je moralo biti održano i ročište dana 28. veljače 2025. Zbrajajući sve stavke priznate tužitelju dođe se do ukupno 300 bodova, pa obzirom vrijednost jednog boda sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 2,00 EUR dođe se do iznosa od 600,00 EUR koji potom valja uvećati za odgovarajući porez na dodanu vrijednost od 25% nakon čega se dođe do iznosa od 750,00 EUR. Potonji iznos od 750,00 EUR valjalo je uvećati za daljnji iznos od 550,00 EUR na ime troška predujma kojeg je tužitelj platio na ime provođenja dokaza uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodeta i za koji trošak ovaj sud drži da je bio potreban radi vođenja parnice te ga valja uvećati za iznos sudske pristojbe za tužbu od 26,54 EUR koji je tužitelj platio i dostavio dokaz u spis, kao i za iznos od 26,54 EUR za sudsku pristojbu na ovu presudu obzirom je upravo tužitelj pristojbeni obveznik plaćanja iste, nakon čega se dođe do iznosa od 1.353,08 EUR kojeg sud priznaje tužitelju kao parnični trošak koji će mu morati podmiriti tužena, radi čega je u ovome dijelu odlučeno kao pod točkom II. izreke ove odluke.

Biograd na Moru, 22. svibnja 2025.

S U D A C

Ivica Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud kojemu će se dodijeliti u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom s primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama Sudskog poslovnika.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku Anti Bogdaniću, odvjetniku u Biogradu na Moru,

2. Tuženoj po zz ODO – GUO Zadar (na broj P-DO-5/2024).