Republika Hrvatska

Trgovački sud u Rijeci

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-86/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, u parničnom predmetu tužitelja NOVI BETON d.o.o. [adresa], OIB: 85524208078, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Kamenar Milutin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kamenar Milutin i Klepac Mustać iz Rijeke, Grivica 6/II protiv tuženika MIHAEL GRADITELJSTVO d.o.o. Selce, Šetalište Ivana Jeličića 21, OIB: 76123181801, radi isplate iznosa od 8.430,00 EUR s kamatom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. travnja 2025. u prisutnosti tužiteljevog punomoćnika te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 22. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Emine Vukelić sa sjedištem u [adresa], javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-222/2024, sudski predmet: Ovrv-2762/2024 od 22. srpnja 2024. kojim se nalaže tuženiku MIHAEL GRADITELJSTVO d.o.o. Selce, Šetalište Ivana Jeličića 21, OIB: 76123181801 platiti tužitelju NOVI BETON d.o.o. [adresa], OIB: 85524208078 iznos od 8.430,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa od isplate, kako slijedi:

- po računu 666-1-390 u iznosu od 8.231,25 EUR od 8. prosinca 2023. do isplate,

- po računu 108-1-390 u iznosu od 148,75 EUR od 8. ožujka 2024. do isplate, sve po stopi od 1. srpnja 2023. po stopi od 12,00% godišnje do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja 2024. po stopi od 12,50% godišnje do 30. lipnja 2024., od 1. srpnja 2024. po stopi od 12,25% godišnje do 31. prosinca 2024., a od 1. siječnja 2025. po stopi od 11,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za osam postotnih poena,

te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju nastale troškove postupka u iznosu od 297,88 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 22. srpnja 2024. (dana donošenja rješenja o ovrsi) po stopi od 7,25% godišnje do 31. prosinca 2024., a od 1. siječnja 2025. po stopi od 6,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 580,75 EUR na ime prouzročenog parničnog troška zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 22. svibnja 2025. (dana donošenja presude) po stopi od 6,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 10. lipnja 2024. podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku Emini Vukelić sa sjedištem u [adresa] protiv tuženika kao ovršenika radi isplate iznosa od 8.430,00 EUR na temelju vjerodostojne isprave-računa sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate. Na rješenje o ovrsi poslovni broj javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-222/2024, sudski predmet: Ovrv-2762/2024 od 22. srpnja 2024., kojim je cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, ovršenik je pravovremeno izjavio prigovor navodeći da je dugi niz mjeseci u poslovnoj suradnji s ovrhovoditeljem te je uredno plaćao izdane račune. Međutim, ovršenik odbija plaćanje spornog iznosa jer nije naručio beton opisan u računima u navedenoj količini, niti mu je isporučen. Primopredaja nikada nije formalno učinjena.

1.1. Rješenjem Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Povrv-120/2024-3 od 10. siječnja 2025., rješenje o ovrsi poslovni broj javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-222/2024, sudski predmet: Ovrv-2762/2024 od 22. srpnja 2024. stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje pa je postupak u tom dijelu nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem navedeni sud se oglasio stvarno nenadležnim te je predmet ustupio ovome sudu, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu 12. veljače 2025.

2. Tijekom postupka tužitelj je ustrajao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je istaknuo da su prigovori tuženika neosnovani i paušalni. Tužitelj je u privitku podneska od 14. veljače 2025. dostavio sve račune koji su ispostavljeni tuženiku za predmetno gradilište na kojem se tuženiku vršila dostava betona, s pripadajućim teretnim i popratnim listom za beton - otpremnicama. Tužitelj ističe da je račun broj 702-1-390 podmiren u cijelosti, odnosno nije predmetom ovog postupka, račun 666- 1-390 nije uopće plaćen, dok je po računu 108-1-390 tuženik ostao dužan još 148,75 EUR. Tužitelj ujedno dostavlja i fotografije sa gradilišta prilikom dostave betona. Itiče da je na svakom računu naveden broj teretnog i popratnog lista za beton - otpremnice. Stoga su neosnovani tuženikovi navodi da nije naručio beton u količini navedenoj u računima, odnosno da mu beton nije isporučen. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

3. Sud je izveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja je priložena spisu i koja je detaljno navedena dalje u obrazloženju presude, utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.).

4. Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud utvrđuje slijedeće:

4.1. Tužbeni zahtjev odnosi se na isplatu kupoprodajne cijene za isporučenu robu (beton) u iznosu od ukupno 8.430,00 EUR prema računu broj 666-1-390 od 30. studenog 2023. na iznos od 8.281,25 EUR s dospijećem 7. prosinca 2023. (račun na stranici 8 spisa) i broj 108-1-390 od 29. veljače 2024. na iznos od 148,75 EUR s dospijećem 7. ožujka 2024. (dio, računa na stranici 9 spisa). Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. U ovom postupku primjenjuju se materijalnopravne odredbe koje se odnose na ugovor o kupoprodaji. Sukladno odredbi čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, "Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.) ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu. Kupac je dužan platiti cijenu u vrijeme i na mjestu određenom u ugovoru (čl. 438. st. 1. ZOO-a).

6. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi paušalno osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

7. Prije svega se ističe da je uvidom u dopis Porezne uprave, Područni ured Rijeka od 18. ožujka 2025. (stranica 79 spisa) sud utvrdio da je tuženik iskoristio pravo na odbitak pretporeza po utuženom računu broj 108-1-390 od 29. veljače 2024. koji je utužen u preostalom iznosu od 148,75 EUR te da ga je tuženik evidentirao u svojim poslovnim knjigama. Odredba čl. 221b. ZPP-a propisuje da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno. Prema tome, s obzirom da je tužitelj predmetnu tražbinu utužio na temelju vjerodostojnih isprava-računa te da je tijekom postupka utvrđeno da je tuženik po tom računu koristio pravo na odbitak pretporeza, na tuženiku je teret dokaza da utužena tražbina ne postoji odnosno da ju je podmirio, što tuženik ničim nije dokazao, niti je predložio izvođenje dokaza na tu okolnost (tako i sudska praksa, VTS PŽ-5406/2020 od 24.2.21.). Stranka koja tijekom postupka iznese neku činjenicu dužna je i predložiti izvođenje dokaza kojim bi se ta činjenica mogla dokazati sukladno odredbi čl. 219. st. 1. i čl. 7. st. 1. ZPP-a. Teret dokaza da je podmirio utuženo dugovanje po računu broj 108-1-390 od 29. veljače 2024. u preostalom utuženom iznosu od 148,75 EUR je na tuženiku kao dužniku, a tuženik te navode nije dokazao. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi odlučne činjenice, primijenit će pravilo o teretu dokazivanja (čl. 221a. ZPP-a). Stoga sud utvrđuje da tuženik ničim nije dokazao da je platio navedeni utuženi račun, odnosno da predmetna tražbina ne postoji.

8. U odnosu na drugi utuženi račun broj 666-1-390 od 30. studenog 2023. temeljem kojeg tužitelj traži plaćanje iznosa od 8.281,25 EUR sud utvrđuje da je tužitelj dostavio i dostavnice odnosno teretni i popratni list koji prileže na stranici 63- 71 spisa. Sve otpremnice odnosno teretni i popratni listovi za beton su potpisani u svim rubrikama (potpis pošiljatelja, prijevoznika i primatelja) te je u tim listovima navedena količina isporučenog betona i njegova oznaka, a koja je sukladna podacima navedenim u utuženom računu. Na temelju te dokumentacije, koju je tuženik uredno zaprimio i na koju se nije očitovao, odnosno nije ju osporio, sud je utvrdio da je tuženik naručio beton; te da mu je tužitelj isporučio onu vrstu i količinu betona koja je navedena u utuženom računu. Tužitelj je i za utuženi račun 108-1-390, koji je većim dijelom tuženik platio te je utužena razlika, dostavio teretni i popratni list (stranica 53-62 spisa) koji je također potpisan u svim naprijed navedenim rubrikama. Stoga sud utvrđuje neosnovanim tuženikov prigovor da mu tužitelj nije isporučio beton, odnosno da mu nije isporučio beton opisan u računima i u količini navedenoj u računima.

9. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da predmetna tražbina po utuženim računima postoji u utuženom iznosu, odnosno da tuženik nije dokazao suprotno, što je dužan učiniti sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a. Stoga je tuženik kao kupac dužan platiti cijenu za isporučenu robu u utuženom iznosu sukladno odredbi čl. 376. i čl. 438. st. 1. ZOO-a pa je sud primjenom odredbi čl. 9., 358., 376. i čl. 438. st. 1. ZOO-a, tužitelju dosudio u glavnicu u iznosu od 8.430,00 EUR (t. I. izreke presude). Sukladno tome, sud je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održao platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na snazi u dijelu u kojem je naloženo plaćanje glavnice u iznosu od 8.430,00 EUR s kamatom propisanom odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a. Budući da se radi o ugovornom odnosu između trgovaca, to se za utuženo razdoblje primjenjuje stopa zatezne kamate propisana za te odnose odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

9.1. Odluku o troškovima postupka ovrhe sud je donio primjenom čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona (dalje: OZ-a, "Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 144/22. i 6/24.) i čl. 451. st. 3. ZPP-a, održavši na snazi platni nalog u dijelu koji se odnosi na naknadu nastalog ovršnog troška tužitelju u iznosu od 297,88 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, a koji se sastoji od troška javnobilježničke nagrade i troška javnobilježničke dostave sukladno čl. 6. i 8. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (dalje: Pravilnik, "Narodne novine" broj 9/21., 18/22. i 154/22.) te na trošak sastava prijedloga za ovrhu po odvjetniku sukladno Tbr. 11/1 u vezi s Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, "Narodne novine" broj 138/23.). Na tako dosuđeni ovršni trošak, tužitelju je dosuđena i zakonska zatezna kamata temeljem čl. 30. st. 2. OZ, slijedom čega je odlučeno kao pod t. I. izreke.

10. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tužitelju nadoknaditi parnične troškove. Stoga je sud tužitelju, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 8.430,00 EUR, priznao parnični trošak u iznosu od 580,75 EUR (t. II. izreke presude). Tužitelj ima pravo na naknadu parničnog troška koji se odnosi na trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 130,75 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) te na trošak zastupanja po Tarifi, budući da je tužitelja zastupao odvjetnik, koji se sastoji od troška sastava podneska od 14. veljače 2025., kojim se očituje na tuženikove navode iz prigovora u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8/1 i troška zastupanja na ročištu 24. travnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9/1, što ukupno iznosi 400,00 EUR uvećano za PDV od 50,00 EUR sukladno Tbr. 42.

10.1. Odredba čl. 151. st. 3. ZPP-a propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Budući da je takav zahtjev tužitelj postavio u zahtjevu za naknadu parničnog troška, to je sud odlučio kao u točki II. izreke presude.

Rijeka, 22. svibnja 2025.

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave na e-oglasnoj ploči, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. ZPP-a).

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).