REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-2421/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Gordani Katarini Ronyi, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja KEMO d.o.o., Zagreb, Klaićeva 66, OIB: 29097332500, kojeg zastupaju opunomoćenik Domagoj Šoljić, odvjetnik u Zagrebu, Tkalčićeva 73A, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije (ranije: Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja), Zagreb, Radnička cesta 80, OIB: 19370100881, radi ukidanja dozvole za gospodarenje otpadom, 22. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, KLASA: UP/I-351-02/20-131/37, URBROJ: 517-05- 2-1-24-16 od 9. travnja 2024.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, KLASA: UP/I-351-02/20-131/37, URBROJ: 517-05-2-1-24-16 od 9. travnja 2024., utvrđeno je da su se promijenile okolnosti koje utiču na ostvarivanje prava dodijeljenih dozvolom za gospodarenje otpadom KLASA: UP/I-351-02/14-11/36 URBROJ: 517-06-3-1- 15-25 od 18. studenoga 2015. (točka I. izreke) te je ukinuta dozvola za gospodarenje otpadom KLASA: UP/I-351-02/14-11/36, URBROJ: 517-06- 3-1-15-25 od 18. studenoga 2015. (točka II. izreke).
2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da od izdavanja dozvole 2015. godine nije došlo do nikakvih tehničkih ni regulatornih promjena koje bi opravdale njezino ukidanje, a Ministarstvo nije konkretno opisalo koje su to promijenjene okolnosti niti je provelo odgovarajuće dokaze. Ističe da u rješenju nisu navedene činjenice ni dokazi o promijenjenim okolnostima, zbog čega je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno, a obrazloženje nije u skladu s izrekom rješenja. Ukazuje da su tehnologija i način rada tužitelja ostali isti kao u vrijeme izdavanja dozvole, a da ni u propisima, ni u poslovanju tužitelja nije došlo do značajnih promjena. Ističe da inspekcijskim nadzorom Državnog inspektorata iz 2023. godine nije utvrđeno postojanje nepravilnosti, a zapisnik predstavlja javnu ispravu kojom se potvrđuje da nisu nastupile promjene koje bi utjecale na ostvarivanje prava iz dozvole. Tužitelj ističe da je stekao pravo temeljem pravomoćne dozvole te da naknadna revizija bez promjena u zakonu ili činjenicama narušava načelo pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja. Tužitelj tvrdi da članak 96. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ne daje ovlast Ministarstvu za ukidanje dozvole, već samo za njezinu izmjenu pa je ukidanje stoga provedeno bez zakonske osnove. Predlaže poništiti osporavano rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je postupak proveden zakonito, uz pravilnu primjenu propisa te da su tužbeni navodi neutemeljeni i usmjereni na odugovlačenje. Ističe da je tuženik pokrenuo postupak provjere okolnosti 2020. godine te u više navrata pozivao tužitelja na dostavu usklađene dokumentacije – elaborata i financijskog jamstva – dajući mu pritom rokove koji su produljivani na zahtjev tužitelja. Iako je tužitelj dostavljao određene dokumente, oni nisu bili u skladu s važećim propisima. Konkretno, Elaborat nije izrađen sukladno Pravilniku o gospodarenju otpadom, a financijsko jamstvo nije udovoljavalo uvjetima iz članka 99. Zakona. Tuženik ističe kako je postupao in favorem tužitelja, ostavivši mu gotovo četiri godine da dostavi potpunu dokumentaciju, sve vrijeme ne ukidajući mu dozvolu, što potvrđuje i zapisnik Državnog inspektorata. Time odbacuje tvrdnje o povredi pravne sigurnosti ili legitimnih očekivanja. S obzirom na to da tužitelj nije dokazao da su ispunjeni uvjeti za zadržavanje dozvole, tuženik zaključuje da su se okolnosti promijenile i zakonito ukida dozvolu, predlažući odbijanje tužbe u cijelosti.
4. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika te je 20. svibnja 2025. održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika.
4.1. Sud je odbio prijedlog za saslušanje svjedokinje mr. sc. MS jer činjenice o kojima bi svjedokinja mogla dati iskaz nisu odlučne za rješavanje ovog spora. Naime, rješenje Ministarstva o ukidanju dozvole temelji se na pravnoj ocjeni usklađenosti elaborata i postojanja financijskog jamstva, što nije predmet inspekcijskog nadzora niti se o tome svjedokinja može očitovati u svojstvu relevantnog izvora spoznaje. Inspektor može svjedočiti samo o činjenicama utvrđenim prilikom inspekcijskog nadzora, koje su već sadržane u Zapisniku. Ono što je sadržano u Zapisniku nema utjecaja na odlučne činjenice, jer sud ne odlučuje o zakonitosti Zapisnika, nego o zakonitosti rješenja Ministarstva, koje se temelji na drugim činjenicama.
4.2. Sud je odbio prijedlog za pribavljanje spisa inspekcijskog nadzora jer se činjenice sadržane u predmetnom spisu ne odnose na odlučne činjenice ovog upravnog spora. Sadržaj Zapisnika Državnog inspektorata već je predočen Sudu, a postupak ukidanja dozvole temelji se na samostalnim nalazima Ministarstva koji nisu bili predmet inspekcijskog nadzora.
4.3. Sud je odbio prijedlog za saslušanje predstavnika tužitelja jer činjenice koje bi se tim iskazima eventualno mogle utvrditi nisu odlučne za ocjenu zakonitosti osporenog rješenja. Sud ocjenjuje zakonitost upravnog rješenja na temelju isprava koje je tužitelj predao u upravnom postupku i primjenjivih pravnih propisa, a ne subjektivnog viđenja stranaka. Iskaz stranke ne može promijeniti činjenicu je li predani elaborat usklađen sa propisima ili je li predano valjano financijsko jamstvo, ako to proizlazi iz spisa.
4.4. Sud je odbio prijedlog za saslušanje službene osobe Ministarstva jer činjenice koje bi se tim iskazom eventualno mogle utvrditi nisu odlučne za ocjenu zakonitosti osporenog rješenja. Naime, odlučne činjenice u upravnom sporu odnose se na potpunost predane garancije. Iskaz ne može promijeniti činjenicu je li predano potpuno financijsko jamstvo.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:
- da je tužitelj ishodio dozvolu za gospodarenje otpadom, KLASA: UP/I-351-
02/14-11/36, URBROJ: 517-06-3-1-15-25 od 18. studenoga 2015. godine (u daljnjem tekstu Dozvola);
- da je Ministarstvo zaključkom KLASA: UP/I-351-02/20-131/37 URBROJ: 517- 03-2-2-24-12 od 29. listopada 2020. pokrenulo postupak provjere okolnosti koje utiču na ostvarivanje prava dodijeljenih Dozvolom i pozvalo tužitelja na dostavu dokaza, a tužitelj je Zaključak zaprimio 5. studenog 2020.;
- da je Ministarstvo u više navrata pozivao tužitelja na dostavu usklađene dokumentacije – elaborata i financijskog jamstva – dajući mu pritom rokove koji su produljivani na zahtjev tužitelja;
- da je tužitelj kao dokaz o raspolaganju financijskim jamstvom u konačnici dostavio Garanciju br. 24025280003 Raiffeisenbank Austria d.d. za osiguranje izvršenja obaveze po nalogu i za račun društva KEMO d.o.o., a u korist Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja od 18. siječnja 2024. godine (u tekstu Garancija br. 24025280003);
- da je tužitelj u konačnici dostavio izmijenjeni i dopunjeni Elaborat gospodarenja otpadom, verzija 2.1 s nadnevkom 15. listopada 2021. godine (dalje u tekstu: Elaborat - verzija 2.1.).
7. Tuženik je utvrdio kako Elaborat - verzija 2.1.: a) nije tehnički ispravno uvezan – nije uvezan kao knjiga s jamstvenikom, suprotno Pravilniku; b) kapaciteti su izraženi u pogrešnim mjernim jedinicama – umjesto u m³ i t/god, u tonama; c) pogrešna je klasifikacija postupka D9 – prikazan kao recikliranje, iako se prema Zakonu radi o zbrinjavanju otpada koje rezultira otpadom, a ne proizvodom; d) uređaji za skladištenje (R13) – uključuju spremnike koji nisu bili obuhvaćeni prethodnim elaboratom i čiji položaj nije prikazan na tlocrtu; e) nije dokazana usklađenost s člankom 11. Pravilnika za skladištenje tekućeg otpada (postupak R13 i D15); f) nepravilno shvaćanje uloge "kemijske jame" – ista se smatra sekundarnim spremnikom, iako to nije u skladu s Pravilnikom jer svaki primarni spremnik mora imati zaseban sekundarni spremnik odgovarajućeg kapaciteta; g) neusklađenost u izračunu kapaciteta spremnika – zapremnine izražene u tonama umjesto u m³ te količine premašuju dozvoljeni kapacitet (40 t), što ukazuje na nedosljednost unutar elaborata; h) nedostaje izračun korisnog prostora skladišta – nisu navedene dimenzije ni obujam skladišnog prostora; i) nedostatak valjane dokumentacije o osiguranju – priložena polica ne pokriva odgovornost za izradu elaborata gospodarenja otpadom.
8. Tuženik je utvrdio da Garancija br. 24025280003 nije u skladu s člankom 99. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine, broj 94/13., 73/17., 14/19. i 98/19., dalje Zakon) jer je u predmetnoj Garanciji br. 24025280003 navedeno da je ista u korist Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, ne sadrži obvezu da davatelj jamstva na prvi poziv ima obavezu financiranja uklanjanja i obrade svog otpada koji se sukladno dozvoli odnosno pravilniku iz članka 86. stavka 4. Zakona može nalaziti na lokaciji gospodarenja otpadom i obvezu davatelja jamstva da financira izvršenje mjera nakon zatvaranja odnosno prestanka obavljanja postupaka za koje je izdana dozvola za gospodarenje otpadom.
9. Tuženik je na temelju članka 96. stavka 2. i članka 101. stavka 1. točke 1. Zakona, utvrdio kako tužitelj nije ispunio zakonom propisane obveze za zadržavanje prava iz dozvole, odnosno kako Elaborat gospodarenja otpadom nije izrađen sukladno Zakonu i Pravilniku o gospodarenju otpadom (Narodne novine, broj 81/20., dalje Pravilnik), a financijsko jamstvo nije bilo dostavljeno u traženom sadržaju.
10. Prema odredbi članka 190. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine, broj 84/21.), postupci pokrenuti temeljem Zakona o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine, broj 94/13., 73/17., 14/19. i 98/19.) dovršit će se po odredbama toga Zakona.
10.1 Prema odredbi članka 90. stavka 2. Zakona, elaborat gospodarenja otpadom je skup međusobno usklađenih dokumenata i nacrta kojima se dokazuje ispunjavanje uvjeta za obavljanje postupka gospodarenja otpadom s pripadajućim tehnološkim procesima, opisom metode izvođenja pripadajućih tehnoloških procesa kao funkcionalno tehnološke cjeline materijalnog toka otpada na lokaciji te ispunjavanje tehničko tehnoloških uvjeta, sigurnosno preventivnih mjera, ograničenja i obveza praćenja emisija te, mjera upravljačkog nadzora.
10.2. Prema odredbi članka 90. stavka 2. Zakona, sadržaj elaborata gospodarenja otpadom propisuje ministar pravilnikom iz članka 86. stavka 4. ovoga Zakona.
10.3. Prema odredbi članka 90. stavka 4. Zakona, nositelj izrade elaborata gospodarenja otpadom mora preko komore raspolagati osiguranjem od odgovornosti za štetu koju bi mogao prouzročiti elaboratom gospodarenja otpadom koji je izradio.
10.4. Prema odredbi članka 96. stavka 2. Zakona, provjera okolnosti koje utiču na ostvarivanje prava dodijeljenih dozvolom za gospodarenje otpadom i dozvolom za gospodarenje otpadom iz rudarske industrije provodi po službenoj dužnosti tijelo iz članka 85. ovoga Zakona najmanje jednom u pet godina.
10.5. Prema odredbi članka 96. stavka 3. Zakona, tijelo koje provodi provjeru okolnosti koje utiču na ostvarivanje prava dodijeljenih dozvolom za gospodarenje otpadom i dozvolom za gospodarenje otpadom iz rudarske industrije zaključkom obavještava stranku o pokrenutom postupku i daljnjem tijeku postupka i poziva stranku da dostavi odgovarajuću dokumentaciju i dokaze.
10.6. Prema odredbi članka 99. stavka 4. Zakona, financijsko jamstvo ili drugi odgovarajući ekvivalentni financijski instrument iz ovoga članka mora biti u pisanom obliku, kao korisnik mora biti navedena Republika Hrvatska, mora sadržavati odredbu »na prvi poziv«, mora sadržavati obvezu davatelja jamstva da financira uklanjanje i obradu svog otpada koji se sukladno dozvoli odnosno pravilniku iz članka 86. stavka 4. ovoga Zakona može nalaziti na lokaciji gospodarenja otpadom i kad se radi o jamstvu za dozvolu za gospodarenje otpadom mora sadržavati obvezu davatelja jamstva da financira izvršenje mjera nakon zatvaranja odnosno prestanka obavljanja postupaka za koje je izdana dozvola za gospodarenje otpadom.
10.7. Prema odredbi članka 101. stavka 1. točke 1. Zakona, Ministarstvo, odnosno nadležno upravno tijelo će rješenjem ukinuti ili poništiti dozvolu i privremenu dozvolu po prijedlogu inspektora zaštite okoliša iz članka 155. stavka 5. i članka 164. ovoga Zakona, te u sljedećim slučajevima: 1. ako Ministarstvo, odnosno nadležno upravno tijelo, utvrdi da osoba koja je ishodila dozvolu ne ispunjava propisane uvjete ili obveze.
11. Tuženik je bio dužan po službenoj dužnosti provesti provjeru okolnosti najmanje jednom u pet godina. Dozvola je izdana 18. studenog 2015., a provjera je pokrenuta zaključkom od 29. listopada 2020., što je unutar propisanog roka.
12. Tuženik je stranku pravodobno obavijestio o pokretanju postupka i u više navrata zatražio dostavu potrebne dokumentacije. Dokumenti koji su dostavljani tijekom četiri godine nisu u cijelosti ispunili zakonske uvjete, odnosno Elaborat gospodarenja otpadom nije usklađen sa važećim Pravilnikom o gospodarenju otpadom (Narodne novine, broj 81/20.), a financijsko jamstvo nije sukladno članku 99. Zakona.
13. Prema odredbi članka 101. stavka 1. točke 1. Zakona, Ministarstvo može ukinuti dozvolu ako utvrdi da osoba ne ispunjava propisane uvjete ili obveze. Budući da tužitelj nije dostavio dokumentaciju u skladu sa Zakonom i Pravilnikom (usklađeni Elaborat i valjano financijsko jamstvo), ispunjeni su uvjeti za ukidanje dozvole.
14. Tužitelj nakon više pokušaja nije dostavio potpunu dokumentaciju sukladno važećim propisima, zbog čega su se promijenile okolnosti važne za valjanost dozvole, a Zakon predviđa ukidanje dozvole u takvom slučaju.
15. Prema odredbi članka 13. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09. i 110/21. - dalje ZUP) odluka javnopravnog tijela protiv koje se ne može izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor (pravomoćna odluka), a kojom je stranka stekla određeno pravo odnosno kojom su stranci određene neke obveze, može se poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom.
15.1. Prema članku 130. stavak 1. točka 1. ZUP-a zakonito rješenje može se ukinuti kada je njegovo ukidanje dopušteno zakonom.
16. Sukladno članku 13. ZUP-a upravni akt moguće je poništiti, ukinuti ili izmijeniti jedino u slučajevima propisanim zakonom. Pravomoćnost ne štiti stečena prava u slučajevima kada je zakonom dopušteno poništavanje, ukidanje ili izmjena pravomoćnog upravnog akta.
17. Nedvojbeno zakonodavac može zakonom, kojim uređuje pojedino upravno područje, propisati ukidanje (potpuno ili djelomično) zakonitog i pravomoćnog upravnog akta. Ako su na temelju prethodnog zakona doneseni ovlašćujući upravni akti, koji su postali pravomoćni, novijim zakonom uz ispunjenje određenih pretpostavki mogu se takva prava ukinuti s djelovanjem ex nunc.
18. Tužitelj se poziva na činjenicu da ima pravomoćnu dozvolu. Međutim, zanemaruje kako Ministarstvo prema članku 96. stavku 2. Zakona, ima zakonsku obvezu periodičke provjere okolnosti koje utiču na ostvarivanje prava dodijeljenih dozvolom za gospodarenje otpadom (najmanje jednom u pet godina), a članak 101. Zakona izričito predviđa mogućnost ukidanja dozvole i nakon što je izdana, između ostalog, ako se utvrdi da osoba koja je ishodila dozvolu ne ispunjava propisane uvjete ili obveze. Drugim riječima, pravomoćnost dozvole ne štiti od naknadne provjere niti od ukidanja ako se pokaže da propisani uvjeti više nisu ispunjeni.
19. Ministarstvo je zakonito primijenilo članak 101. stavak 1. Zakona, iako je taj Zakon prestao važiti prije donošenja osporavanog rješenja jer je upravni postupak pokrenut zaključkom od 29. listopada 2020., dakle prije stupanja na snagu Zakona o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine, broj 84/21.), koji je stupio na snagu 31. srpnja 2021. Naime, novi Zakon u odredbi članka 190. sadrži pravilo o dovršetku postupka po starom zakonu. Ta prijelazna odredba novog Zakona ne predviđa ograničenu primjenu starog Zakona samo na odredbe članka 96. Zakona, nego omogućuje potpuno dovršenje postupka po cijelom pravnom okviru tog Zakona (osim onih odredbi koje su izričito isključene iz primjene) – uključujući i članak 101. Zakona koji propisuje ukidanje dozvole ako se utvrdi da nositelj dozvole ne ispunjava uvjete. Zato je Ministarstvo bilo ovlašteno provesti provjeru i primijeniti institut ukidanja dozvole ako su uvjeti iz članka 101. starog Zakona bili ispunjeni.
20. Prema odredbi članka 175. stavka 2. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine, broj 84/21.), u postupcima provjere okolnosti koje utječu na ostvarivanje prava dodijeljenih dozvolom za gospodarenje otpadom koji su započeli prije stupanja na snagu ovoga Zakona, ne utvrđuju se uvjeti iz članka 91. stavka 1. točaka 2., 6. i 7. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine, br. 94/13., 73/17., 14/19. i 98/19.), osim u postupcima izmjene prava dodijeljenih dozvolom za gospodarenje otpadom.
21. Novi Zakon izričito isključuje primjenu točaka 2., 6. i 7. iz članka 91. stavka 1. starog Zakona, pa Ministarstvo u postupcima provjere okolnosti koje utječu na ostvarivanje prava dodijeljenih dozvolom za gospodarenje otpadom, započetima prije stupanja na snagu novog Zakona, ne smije provjeravati ispunjenje uvjeta iz navedenih točaka starog Zakona. S druge strane, u takvim postupcima Ministarstvo, može i mora utvrđivati, ispunjenje ostalih uvjeta koji se provjeravaju u postupku izdavanja dozvole za gospodarenje otpadom, uključujući i to je li elaborat gospodarenja otpadom izrađen u skladu s propisima (članak 91. stavak 1. točka 5.) i raspolaže li stranka financijskim jamstvom propisanim člankom 99. Zakona (članak 91. stavak 1. točka 8.).
22. Tužitelj pogrešno tumači pojam „promijenjene okolnosti“, svodeći ga isključivo na tehničke promjene (poput promjena u tehnologiji ili radu postrojenja) ili pravno-regulatorne promjene. Takvo tumačenje ne odgovara svrsi instituta, kao ni važećem pravnom okviru.
22.1. S druge strane, Ministarstvo je pravilno primijenilo propise jer se u postupcima provjere okolnosti koje utječu na ostvarivanje prava dodijeljenih dozvolom za gospodarenje otpadom provjerava ispunjava li osoba, kojoj je dozvola izdana, i dalje uvjete koji se utvrđuju u postupku izdavanja dozvole. Taj se postupak vodi upravo radi utvrđivanja promjena koje bi mogle utjecati na zakonitost ranije izdane dozvole.
22.2. Takvo tumačenje potvrđuje odredba članka 175. stavka 2. novog Zakona o gospodarenju otpadom, koja omogućuje provjeru većine uvjeta iz članka 91. stavka 1. starog Zakona (osim točaka 2., 6. i 7.). Drugim riječima, „promijenjene okolnosti“ obuhvaćaju i situacije poput neusklađenosti elaborata gospodarenja otpadom ili nepostojanja potpunog financijskog jamstva.
23. Ako je Ministarstvo u postupku provjere utvrdilo da, primjerice, elaborat više nije u skladu sa zakonskim i podzakonskim propisima ili da nedostaje financijsko jamstvo, tada se radi o pravno relevantnim okolnostima koje predstavljaju osnovu za ukidanje dozvole. U takvom slučaju ne radi se o „formalizmu“, već o bitnim povredama koje zadiru u zakonitost izdanog upravnog akta.
24. Neosnovana je tvrdnja tužitelja da Ministarstvo „nije provodilo dokaze“ niti „navelo promijenjene okolnosti“. Iz obrazloženja osporavanog rješenja proizlazi da je Ministarstvo utvrdilo kako elaborat nije u skladu s propisima te da stranka ne raspolaže potpunim financijskim jamstvom. Riječ je o činjenicama koje jesu relevantne za provjeru ispunjenja uvjeta iz dozvole te kao takve predstavljaju „promijenjene okolnosti“ u smislu koje zakonodavac dopušta ispitivati, sukladno prijelaznoj odredbi članka 175. stavka 2. novog Zakona.
25. Tužitelj se pritom neosnovano poziva na članak 52. stavak 2. novog Zakona o gospodarenju otpadom, koji se odnosi isključivo na dozvole za gospodarenje otpadom iz rudarske industrije. Tu normu pokušava prikazati kao opće tumačenje pojma „promijenjene okolnosti“, iako se ona, osim što se ne primjenjuje na postupke započete prema starom Zakonu (o čemu se u ovom predmetu radi), ne odnosi ni na opći režim gospodarenja otpadom. Zakonodavac je njezin doseg izričito ograničio na rudarsku industriju. Stoga analogna primjena nije moguća, osobito jer postoji posebna prijelazna odredba (članak 175. stavak 2. novog Zakona), koja jasno propisuje što se može ispitivati u postupcima koji su započeti prije stupanja Zakona na snagu.
26. Tužitelj se poziva na Zapisnik Državnog inspektorata od 17. siječnja 2023., ističući da inspekcijski nadzor nije utvrdio nepravilnosti. Međutim, iako je zapisnik javna isprava u smislu članka 60. stavka 2. ZUP-a, njegova sadržajna snaga ograničena je na opservacije inspektora u trenutku nadzora i ne obuhvaća sve pravne uvjete za zakonito obavljanje djelatnosti. Inspekcijski nadzor, za razliku od upravnog postupka provjere okolnosti koje utječu na ostvarivanje prava dodijeljenih dozvolom za gospodarenje otpadom, ne uključuje nužno provjeru usklađenosti elaborata sa zakonskim i podzakonskim propisima, niti ocjenu postojanja financijskog jamstva. To su elementi koji su odvojeno i samostalno predmet ocjene Ministarstva, kao nadležnog tijela za izdavanje i ukidanje dozvola. Stoga činjenica da inspekcija nije uočila nepravilnosti ne znači kako u konkretnom slučaju ne postoje pravno relevantne „promijenjene okolnosti“ u smislu Zakona. Ministarstvo je u postupku zakonito i detaljno utvrdilo da elaborat gospodarenja otpadom nije u skladu s člankom 86. stavkom 4. novog Zakona i pripadajućim pravilnikom, te da nedostaje financijsko jamstvo propisano člankom 99. istog Zakona. Riječ je o okolnostima koje utječu na ostvarivanje prava iz dozvole i kao takve predstavljaju osnovu za ukidanje dozvole.
27. Elaborat gospodarenja otpadom čini sastavni dio izdane Dozvole. Iako je sastavni dio Dozvole, Elaborat nije njezin nepromjenjiv element, već – kao i sama Dozvola – podliježe ispitivanju njegove sukladnosti s važećim propisima u postupku provjere okolnosti koje utječu na ostvarivanje prava dodijeljenih dozvolom za gospodarenje otpadom.
28. Tužitelj neosnovano tvrdi da se radi o formalnim nedostacima Elaborata, no većina nepravilnosti koje Ministarstvo navodi nije banalna ni proceduralna, već materijalna i sigurnosno relevantna jer navedeni nedostaci ukazuju na nepouzdanost i netočnost Elaborata.
29. U analizi sukladnosti Garancije br. 24025280003 sa zahtjevima iz članka 99. Zakona o gospodarenju otpadom, ključno je razmotriti tri temeljna elementa: (1) korisnika garancije, (2) postojanje klauzule 'na prvi poziv', te (3) naznaku svrhe financijskog jamstva.
29.1. Predmetna garancija izdana je u korist Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, sadrži klauzulu o plaćanju 'na prvi poziv', ali ne sadrži izričitu naznaku svrhe jamstva, odnosno da je ono namijenjeno financiranju uklanjanja i obrade otpada, uključujući mjere nakon prestanka postupanja. Dakle, garancija ne sadrži izričitu formulaciju kojom bi se nedvojbeno potvrdilo da jamstvo osigurava ispunjenje konkretnih obveza propisanih Zakonom.
29.2. Pritom je važno napomenuti da se financijsko jamstvo razmatra u korelaciji s elaboratom gospodarenja otpadom, jer upravo elaborat sadrži podatke o vrstama i količinama otpada koji su temelj za izračun iznosa jamstva. Drugim riječima, urednost i potpunost elaborata pretpostavka su urednosti financijskog jamstva, a ta pretpostavka u konkretnom slučaju nije ispunjena.
30. Slijedom navedenog, ovaj Sud je utvrdio da je osporavano rješenje zakonito.
31. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude primjenom odredbe članka 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje ZUS).
32. O troškovima upravnog spora, Sud je odlučio na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je Sud odlučio kao u točki II. izreke.
U Zagrebu, 22. svibnja 2025.
Sudac:
Ante Drezga
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnik Domagoj Šoljić, Tkalčićeva 73A, [adresa] Zagreb
2. Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije, Radnička cesta 80, [adresa] Zagreb
3. U spis
