Pn-5247/2008-151

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu I. tužitelja HŽ Putnički prijevoz d.o.o., OIB 80572192786 Zagreb, Strojarska 11, zastupanog po punomoćnici po zaposlenju OA, dipl. iur. i II. tužitelja HŽ Cargo d.o.o., OIB 08720210702, Zagreb, Heinzelova 51, zastupanog po punomoćniku KA, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, OIB 38922958547, Zagreb, Martićeva 73, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnice I. tužitelja OA, zaposlenice, punomoćnika II. tužitelja KA, odvjetnika i punomoćnice tuženika Petre Glavinić, odvjetnice, a po objavi presude dana 22. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, OIB 38922958547, Zagreb, Martićeva 73, da I. tužitelju HŽ Putnički prijevoz d.o.o., OIB 80572192786 Zagreb, Strojarska 11, i II tužitelju HŽ Cargo d.o.o., OIB 08720210702, Zagreb, Heinzelova 51, solidarno isplati iznos od 96.682,55 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 3. listopada 2006. do isplate po stopi koja je za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se kao neosnovan preostali dio zahtjeva I i II tužitelja kojim potražuju da im tuženik solidarno isplati iznose od:

- 18.108,17 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 27. kolovoza 2006. do isplate

- 56.087,22 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 3. listopada 2006. do isplate.

III. Nalaže se I. tužitelju HŽ Putnički prijevoz d.o.o., OIB 80572192786 Zagreb, Strojarska 11 i II tužitelju HŽ Cargo d.o.o., OIB 08720210702, Zagreb, Heinzelova 51 da tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, OIB 38922958547, Zagreb, Martićeva 73, naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 13.928,83 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 22. svibnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 104.125,01 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 22. svibnja 2025. do isplate.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev I i II tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Prednik I. i II. tužitelja HŽ Vuča vlakova d.o.o. podnio je 23.5.2008. tužbu u kojoj navodi da je dana 9.11.2005. u km 25+100 pruge [adresa] vlak 6205 naletio je na kombajn kojim je upravljao SA, [adresa]. Navedeno vozilo je osigurano kod tuženika. Tvrdi da je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za predmetni nalet, kao i štetu koju je pretrpio tužitelj, i to štetu na lokomotivi oznake DMV 7121 112 u iznosu 124.170,19 kuna i štetu zbog zastoja u prometu u iznosu 12.265,83 kuna. Stoga prednik tužitelja predlaže da sud presudom naloži tuženiku da mu isplati štetu u ukupnom iznosu 136.436,02 kune sa zateznim kamatama tekućim od 27. kolovoza 2006. do isplate, kao i naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

1.1. Prednik I. i II. tužitelja HŽ Vuča vlakova d.o.o. podnio je 4.6.2008. tužbu u kojoj navodi da je dana 9.11.2005. u km 25+100 pruge [adresa] vlak 6205 naletio je na kombajn kojim je upravljao vlasnik JA, [adresa]. Navedeno vozilo je osigurano kod tuženika. Tvrdi da je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za predmetni nalet, kao i štetu koju je pretrpio tužitelj, i to štetu na lokomotivi oznake DMV 7121 111 u iznosu od 597.094,00 kuna, štetu zbog zastoja u prometu u iznosu od 777,86 kuna, štetu zbog izmakle koristi u iznosu od 551.952,00 kuna te štetu zbog prijevoza putnika autobusom u iznosu od 1.220,00 kuna. Stoga prednik tužitelja predlaže da sud presudom naloži tuženiku da mu isplati štetu u ukupnom iznosu 1.151.043,86 kn sa zateznim kamatama tekućim od 3. listopada 2006. do isplate, kao i naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

1.2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 13.3.2024. I tužitelj, a kojem zahtjevu se pridružio i II tužitelj (list 624 spisa) zahtijevaju od tuženika da im solidarno isplati iznos od 170.877,94 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 18.108,17 EUR od 27.8.2006. do isplate te na iznos od 152.769,77 EUR od 3.10.2006. do isplate.

2. U odgovorima na tužbu od 24.6.2008. i 8.7.2008. tuženik je osporio osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva. Obzirom da je u predmetnoj nezgodi sudjelovalo neregistrirano i neosigurano vozilo, tuženik sukladno odredbama Zakona o osiguranju priznaje pasivnu legitimaciju. Priznaje i nastanak štetnog događaja, a obzirom na podatke iz Zapisnika očevidu. Iz dostavljene dokumentacije se ne može utvrditi odgovornost za nastalu nezgodu, stoga istu tuženik opreza radi osporava i predlaže sudu službenim putem pribaviti i priklopiti prekršajni predmet vođen povodom predmetne nezgode pred Prekršajnim sudom u Belom Manastiru. Osporava osnovanost i visinu dijela tužbenog zahtjeva kojim se potražuje naknada zbog zastoja u prometu jer nema dokaza da je tužitelj štetnim događajem gubio na zaradi. Tužitelj je dužan dokazati kakvi su to troškovi koje je imao, a uzrokovani su zakašnjenjem vlaka, odnosno da nije bilo zakašnjenja vlaka kakvu bi korist stekao po redovnom tijeku stvari. Stoga ostaje upitno da li je tužitelj zbog navedenoga štetnog događaja morao naknaditi štetu trećima zbog kašnjenja te ukoliko jest kome i u kojem iznosu. Tužiteljev zahtjev temelji se na vlastitom obračunu koji je utemeljen i pretpostavlja se na internom pravilniku za obračun šteta koji ničim ne obvezuje tuženika i koji može odgovarati za štetu isključivo sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Temeljem odredbi Zakona o obveznim odnosima oštećenik ima pravo na naknadu za izgubljenu zaradu, ako je doista i gubio na zaradi, što se treba i dokazati, a sukladno odredbi čl. 192. ZOO, oštećenik treba poduzeti razumne mjere za smanjenje nastale mu štete. Iz dostavljene preslike Obračuna troškova zastoja u prometu nije razvidan način obračuna, odnosno na koji način je tužitelj došao do potraživanog iznosa. Tužitelj neosnovano potražuje i zatezne kamate, a kako je to naznačeno u tužbi od dana 27.8.2006. jer potraživani iznos tužitelj nije toga dana platio niti priložio dokaz o tome, a da bi bilo opravdano njegovo potraživanje glede početka tijeka zakonskih zateznih kamata. Tužitelj ne dokazuje da je navedeni zastoj u uzročnoj vezi sa predmetnom nezgodom. Iz tužbenog zahtjeva nije jasno na što se odnosi šteta na "DMV-u 7121 111", kao što nije dostavljen niti dokaz iz kojeg bi proizlazila osnovanost i visina tužbenog zahtjeva u tom dijelu, kao niti u dijelu koji se odnosi na izvjesni prijevoz putnika autobusom. Tužitelj neosnovano potražuje i zatezne kamate, a kako je to naznačeno u tužbi od 3.10.2006., jer potraživani iznos tužitelj nije toga dana platio niti priložio dokaz o tome, a da bi time bilo opravdano njegovo potraživanje glede početka tijeka zakonskim zateznih kamata. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznom kamatom.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u Odštetni zahtjev br. US- 820/05 od 11.8.2006. (stranica 4 spisa), Zapisnik o očevidu Policijske uprave Osječko-Baranjske, Policijska postaja Beli Manastir od 9.11.2005. (stranica 26-30 spisa), Pravilnik o štetama HŽ-a (Službeni vjesnik HŽ-a 3/97) (stranica 35-52 spisa), Odštetni zahtjev br. US-719/06 od 17.10.2006. (stranica 58 spisa), obračun troškova zastoja u prometu od 21.9.2006. (stranica 68 spisa), račun R-1 160/05 od 11.11.2005. (stranica 69 spisa), račun R-1 br. 532-26 od 7.8.2006. (stranica 70 spisa), dopis prednika tužitelja od 30.5.2006. (stranica 71-73 spisa), obračun izmakle koristi za DMV 7121 111/112 -za period od 14.11.2005. do 30.1.2006. (stranica 74- 77 spisa), račun br. 382-5-06 od 31.1.2006. (stranica 78 spisa), obavijest o knjiženju br. 1767-5-06 (stranica 79 spisa), specifikaciju troškova za sanaciju oštećenja na vlaku br. 7121 111-4 prema zapisniku od 14.11.2005. konto 5166220-003-05 (stranica 80 spisa), ponudu za sanaciju oštećenja DMV-a 7121 111 (stranica 81 spisa), popis tijela javne vlasti za 2006. godinu (stranica 100-103, 165-168 spisa), spis Prekršajnog suda u Belom Manastiru posl. br. III-PpP-1807/05, očitovanje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od 13.9.2008. (stranica 164 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (stranica 170-179 spisa), Rješenje o nasljeđivanju javne bilježnice Verice Rok posl. br. O-12/06 od 1.2.2006. iza pok. VA (stranica 217-221 spisa), fotoelaborat (stranica 275-283 spisa), prijava štete od 7.9.2006. (stranica 284-285 spisa), proveo zamolbenim putem saslušavanje svjedokinja LA, ĆA, ČA, (stranica 447-448 spisa), svjedoka ŠA (stranica 457 spisa), tahografski listić (stranica 474 spisa), proveo prometno vještačenje po Fakultetu prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Zavodu za prometno-tehnička vještačenja (list 236-262 spisa), pročitao je očitovanje Fakulteta prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu od 18.4.2017. (list 357-363 spisa), saslušao je vještaka Mladena Nikšića (list 172-173 spisa), proveo prometno vještačenje po vještaku Marijanu Pavličeviću, dipl. ing. prometa (list 556-568 spisa), pročitao očitovanje vještaka Marijana Pavličevića (list 595-597, 640-646, 725-726 spisa), usmeno saslušao vještaka Pavličevića (list 756-757).

4. Rješenjem ovog suda poslovni broj Pn-5247/2008-7 od 25.8.2009. određeno je da se spaja spis poslovni broj Pn-5640/08 na spis poslovni broj Pn- 5247/08 radi provođenja jedinstvenog postupka.

5. Rješenjem poslovni broj Pn-5247/08-28 od 10.2.2016. (list 227 spisa) sud je utvrdio prekid postupka jer je prvotni tužitelj HŽ Vuča vlakova d.o.o. prestao postojati., a postupak je nastavljen u odnosu na njegove pravne slijednike, i to HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o. i HŽ CARGO d.o.o.

6. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja te pasivna legitimacija tuženika obzirom da je u prometnoj nezgodi sudjelovalo neregistrirano i neosigurano vozilo. Sporna je odgovornost te osnov i visina tužbenog zahtjeva. Obzirom na navode tuženika sa glavne rasprave od 9. travnja 2025., visina materijalne štete na vagonu oznake DMV 7121 111 u iznosu od 597.094,00 kn bez PDV odnosno 728.454,68 kn s PDV-om prema nalazu i mišljenju vještaka Marijana Pavličevića nije sporna.

7. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

8. Iz Zapisnika o očevidu Policijske uprave Osječko-Baranjske, Policijska postaja Beli Manastir od 9.11.2005. proizlazi da se na 25. km +100 m željezničke pruge [adresa], izvan naselja dogodila prometna nesreća. Radi se prijelazu preko pruge, bez branika i bez svjetlosne signalizacije. Prometni znaci broj A47 "Andrijin križ" i broj B02 "obavezno zaustavljanje" nalaze se sa sjeverne i južne strane poljskog puta preko željezničke pruge, željeznički prometni znak "kraj ograničene brzine" neposredno prije prometne nesreće nalazio se sa južne strane prijelaza poljskog puta preko željezničke pruge gledano u smjeru kretanja motornog vlaka broj 6205. A prometni znaci "početak ograničene brzine" i "ograničenje brzine na 40 km/h" nalaze se sa istočne strane željezničke pruge. U prometnoj nesreći sudjelovali su NA kao vozač radnog stroja kombajna marke "Zmaj" 142 koji je u prometnoj nesreći zadobio teške tjelesne ozljede opasne po život te BA, strojovođa, kao vozač dizel motornog vlaka broj 6205. Po izjavi konduktera CA u dizel motornom vlaku broj 6205 nalazilo se oko 100 putnika koji su se do dolaska očevidne ekipe razišli, a nitko nije tražio liječničku pomoć. Dizel motorni vlak broj 6205 sastoji se od željezničkih vozila broj 7 121 111 i 7 121 112 marke "Makosa". Na željezničkom vlaku broj 7 121 111 utvrđena su oštećenja: lijeva oplata upravljačnice, lijeva strojovođina vrata, rukohvati, lijevo vanjsko bočno ogledalo, desna oplata upravljačnice, prednja vjetrobranska stakla, lijevo bočno vjetrobransko staklo, poluautomatsko kvačilo, plug, prsna greda, čeoni lim upravljačnice sa rasvjetnim tijelima, brisači vjetrobranskih stakala, komadni pult, frižider, električne instalacije, suncobrani, ručna kočnica, zračna instalacija, sjedalo strojovođe. Materijalna šteta nestručno se cijeni na oko 300.000,00 kuna. Na željezničkom vozilu broj 7 121 112 nisu nastala oštećenja, pa stoga nema niti materijalne štete.

9. Iz računa tvrtke Tvornice željezničkih vozila Gredelj d.o.o. broj 382-5-06 od 31.1.2006. ispostavljenog HŽ-NABAVA, Branimirova 27, Zagreb proizlazi kako se isti odnosi na izvršne radove na sanaciji oštećenja na DMV-u 7 121 111 u iznosu od 355.622,40 kn te na materijal u iznosu od 257.347,45 kn, što ukupno iznosi 612.969,85 kn, na koji iznos je dodan PDV po stopi od 22 % u iznosu od 134.853,37 kn pa je sveukupan iznos tog računa 747.823,22 kn. Iz obavijesti o knjiženju tvrtke Tvornice željezničkih vozila Gredelj d.o.o. 1767-5-06 od 7.7.2006. ispostavljenoj HŽ- NABAVA, Branimirova 27, Zagreb proizlazi da razlika obračunate vrijednosti vanjske usluge-priprema, montaža i funkcionalno ispitivanje RD uređaja "KAPSCH" DVM 7 121 111, veza račun broj 382-5-06 od 31.1.2006. iznosi -15.875,85 kn, a PDV po stopi od 22 % iznosi -3.492,69 kn, što ukupno iznosi -19.368,54 kn.

10. Iz iskaza svjedoka RA proizlazi da je poznavao VA jer je kod njega radio kao radnik u poljoprivredi. Vozio je traktor. Sjeća se događaja kada je JA nastradao od naleta vlaka na kombajn. Išli su u berbu kukuruza, kada je JA vozio kombajn, a on je iza njega išao traktorom i prikolicom. JA je stao na poljskom putu prije prelaska pruge, a kada je kombajn došao na prugu iz magle je naletio vlak iz pravca Belog Manastira prema Osijeku, vlak je gurao kombajn nekih 100 m. Zna da je kombajn imao svjetla, a imao je i rotaciju, ali ne zna jesu li bila upaljena tog trenutka. Pojašnjava da je taj prijelaz označen nakon "Stop" i Andrijinim križom. Ponavlja da je JA stao s kombajnom prije pruge, a kada je došao na prugu iz magle je izronio vlak. Dodaje da on nije vidio vlak sve dok on nije udario u kombajn. Nije čuo niti da bi vlak davao kakav zvučni signal. JA je godinama vozio kombajn i godinama je obrađivao zemlju preko pruge. Dodaje da je vlak udario točno u sredinu kombajna. Inače kombajn je dužine oko 8 m. Oznake na tom pružnom prijelazu su iste kao i u vrijeme nezgode.

10.1. Iskaz toga svjedoka sud ocjenjuje kao uvjerljiv i istinit pa i u dijelu u kojem taj svjedok iskazuje da nije čuo niti da bi vlak davao kakav zvučni signal jer je dosita životno i logično da svjedok zbog količine buke koji je proizvodio njegov radni stroj (traktor), ali i radni stroj (kombajn) VA koji se vozio ispred njega nije čuo da bi vlak davao kakav zvučni signal.

11. Iskaze svjedokinja LA, ĆA, ČA ovaj sud nije posebno analizirao obzirom da navedene svjedokinje nisu bile očevici predmetnog štetnog događaja pa nemaju neposrednih saznanja o tome kako se isti odvio, već su njihova saznanja o štetnom događaju posredna, a crpe ih iz onoga što im je o štetnom događaju ispričao svjedok GA. Svjedokinje su kćerke, odnosno svjedokinja ČA je supruga pok. VA, koji je kao vozač radnog stroja-kombajna sudjelovao u predmetnom štetnom događaju i u kojem je zadobio teške tjelesne ozljede, a svjedokinja LA navodi da je od posljedica istih preminuo nakon mjesec dana.

12. Uvidom u priklopljeni spis Prekršajnog suda u Belom Manastiru posl. br. III-PpP-1807/05 utvrđeno je tome sudu Policijska uprava Osječko-Baranjska, Policijska postaja Beli Manastir podnijela zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka protiv VA zbog počinjenja prekršaja iz čl. 138. st. 1. kažnjiv po čl. 138. st. 2. uz primjenu čl. 294. st. 1. čl. 241. st. 1. kažnjiv po čl. 241. st. 10. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i prekršaj iz čl. 82. st. 1. kažnjiv po čl. 109. st. 1. toč. 1. Zakona o osiguranju. Pravomoćnim rješenjem toga suda poslovni broj SP-1807/05 od 3.3.2006. postupak je protiv okrivljenika obustavljen iz razloga jer je isti preminuo.

13. U predmetu je provedeno vještačenje po Fakultetu prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za prometno-tehnička vještačenja, a ta ustanova vještačenje je povjerila prof. dr. sc. Mladenu Nikšiću, dipl. ing. prometa koji je u ime te ustanove sačinio nalaz i mišljenje od 10.9.2016. (list 236-262 spisa) kojem nalazu je tuženik više puta, podnescima od 3.2.2017. i 6.7.2017. prigovarao, vještak se pisanim očitovanjima od 18.4.2017. i 10.7.2018. očitovao na te primjedbe, a u konačnici je prof. dr. sc. Mladen Nikšić usmeno saslušan na glavnoj raspravi, nakon čega je tuženik ponovno prigovarao nalazu i mišljenju vještaka. Podneskom od 25.9.2020. tuženik ukazuje sudu kako predmetni vještak nije ispunio zadaću određenu od strane suda, a nalaz je sačinjen temeljem pretpostavki, ukazuje da je vještak bio zaposlenik tužitelja, a što jasno ukazuje na sumnju u nepristranost vještaka. Podatak o zaposlenju vještaka naveden je u životopisu istoga, objavljenom na web stranici Poslovnog veleučilišta Zagreb, Schoool of business. Obzirom je tuženik tek sada saznao za navedene razloge, predlaže izuzeće vještaka Mladena Nikšića. Vještak se pisanim očitovanjem od 28.9.2020. očitovao na primjedbe glede dinamike nastanka štetnog događaja. Podneskom od 28.12.2020. tuženik ponavlja da je tek nakon usmenog očitovanja vještaka saznao za navedene razloge, ponovno predlaže izuzeće vještaka Mladena Nikšića. Ukazuje kako je sam vještak bio dužan obavijestiti sud o činjenici da je bio dugogodišnji zaposlenik tužitelja i sam se izuzeti od provođenja vještačenja i izrade nalaza i mišljenja. U svom pisanom očitovanju od 4.2.2021. vještak između ostalog, potvrđuje svoj poslovni odnos kod prednika tužitelja i rad za prednika tužitelja i navodi vremensko razdoblje zaposlenja kod Hrvatske željeznice d.o.o., gdje je bio zaposlen puno radno vrijeme od prosinca 1991. do veljače 1995. te od srpnja 2004. do prosinca 2005., a od srpnja 2004. do listopada 2005. bio je direktor poslovnog područja Hrvatskih željeznica d.o.o. Vuča vlakova i željeznička vozila (u navedenom vremenu mirovao mu je stalni odnos na Fakultetu prometnih znanosti), od listopada 2005. do veljače 2008. bio je voditelj Projekta uvođenja sustava održavanja nagibnih vlakova na Hrvatskim željeznicama (nepuno radno vrijeme).

13.1. Prema odredbi čl. 254. st. 1. ZPP vještak može biti izuzet iz istih razloga iz kojih može biti izuzet i sudac, dok je odredbom čl. 71. st. 1. t. 2. ZPP propisano da sudac ne može obavljati sudačku dužnost ako stalno ili privremeno radi u pravnoj osobi koja je stranka u postupku, a čl. 71. st. 1. t. 7. ZPP propisano da propisano da sudac ne može obavljati sudačku dužnost; ako postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost. Dakle, naprijed utvrđene činjenice prema kojima je vještačenje povjereno Fakultetu prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, koji je kao ustanova odredila da u njeno ime vještačenje obavi prof. dr.sc. Mladen Nikšić koji je izradio pisani nalaz i mišljenje od 10.9.2016. i koji je u razdoblju od prosinca 1991. do veljače 1995. te od srpnja 2004. do prosinca 2005. bio zaposlenik pravnog prednika tužitelja, a u razdoblju od srpnja 2004. do listopada 2005. godine direktor pravnog prednika tužitelja te u razdoblju od listopada 2005. do veljače 2008. voditelj Projekta uvođenja sustava održavanja nagibnih vlakova na Hrvatskim željeznicama (nepuno radno vrijeme), prema ocjeni ovog suda doista mogu dovesti u sumnju nepristranost osobe prof.dr.sc. Mladena Nikšića kao vještaka u ovom postupku, što se ocjenjuje opravdanim razlogom za njegovo izuzeće prema čl. 71. st. 1. t. 7. ZPP, u svezi čl. 254. ZPP. Kako je tuženik za razloge izuzeća saznao poslije obavljenog vještačenja, a prigovara istom iz navedenog razloga, sud je prema čl. 254. st. 6. ZPP postupio kao da je zahtjev za izuzeće stavljen prije obavljenog vještačenja te je odredio vještačenje po drugom vještaku. Ujedno se ističe da iako se zahtjev neovisnosti i nepristranosti iz čl. 6. st. 1. Konvencije ne odnosi izričito na vještake, Europski sud za ljudska prava ima u vidu da nalaz i mišljenje vještaka ima veliku važnost u ocjeni pitanja za koje ih je imenovao nadležni sud, stoga nedostatak neutralnosti sudskog vještaka u određenim okolnostima može dovesti do povrede načela ravnopravnosti stranaka (Sara Lind Eggertsdóttir protiv Islanda). Također, Europski sud za ljudska prava je naglasio važnost da stranke djelotvorno sudjeluju u postupku provođenja vještačenja te da je to od presudne važnosti za konačnu odluku (Letinčić protiv Hrvatske, Bosiljevac protiv Hrvatske). Ovaj sud smatra da ne može temeljiti presudu na nalazu i mišljenju vještaka sačinjenog po Fakultetu prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, koji je kao ustanova odredila da u njeno ime vještačenje obavi prof. dr.sc. Mladen Nikšić koji je u više razdoblja bio zaposlen kod prednika tužitelja te je bio čak i direktor pravnog prednika tužitelja, a kojem je nakon obavljenog vještačenja tuženik prigovorio iznoseći i okolnosti koje dovode u sumnju pristranost vještaka te je iz tog razloga sud odredio provođenje novog vještačenja pod drugom vještaku radi otklanjanja nedostataka sadržanih u danom mišljenju jer postoje očite sumnje u nepristranost određenog vještaka (tako i VSRH u Gzz-38/03-2 od 21. siječnja 2004. i Revt-118/17-3 od 13. prosinca 2017. te Rev 1236/2020-2 od 4. svibnja 2023.) pa stoga taj nalaz i mišljenje nije niti uzet u obzir u ovome postupku i na njemu ovaj sud ne može temeljiti svoju odluku.

14. Stoga je iz naprijed iznijetih razloga rješenjem suda od 20.4.2021. određeno novo vještačenje po vještaku Marijanu Pavličeviću, dipl. ing prometa, stalnom sudskom vještaku. Iz nalaza i mišljenja toga vještaka (list 556-568 spisa) proizlazi da je vlak 6205 koji je prometovao na relaciji [adresa] bio sastavljan prema Prometno-transportnoj uputi za unutarnji putnički promet od jedne DMV 7121 i tehnički je bio ispravan. Na dionici pruge [adresa], na dijelu pruge gdje se dogodio štetni događaj, gdje je najveća dozvoljena brzina 100 km/h, vlak 6205 kretao se brzinom 55 km/h. Na željezničko cestovnom prijelazu gdje se dogodio štetni događaj, brzina vlakova je bila ograničena na 40 km/h i uz prugu su bili postavljeni sigurnosni znak "Pazi, željezničko-cestovni prijelaz" i signalni znakovi za ograničenje brzine od 40 km/h. Za očekivati je da je strojovođa vlaka broj 6205, pogotovo zbog smanjene vidljivosti do nailaska na navedeni prijelaz davao signalni znak "Pazi" jer se strojovođe u svakodnevnoj praksi pridržavaju navedene obveze, prvenstveno radi sigurnosti drugih sudionika u prometu, ali i vlastite sigurnosti. Na temelju postavljenih signalnih znakova uz prugu koji signaliziraju dopuštenu brzinu od 40 km/h preko željezničko-cestovnog prijelaza, strojovođa bi trebao započeti s usporavanjem vlaka na udaljenosti od 78,39 m prije pružnog prijelaza, u km 25+184,39. Očitanjem brzinomjerne trake pokazuje se da nije došlo do usporavanja vlaka i laganog ispuštanja zraka iz glavnog zračnog voda, već da je zavedeno brzo kočenje vlaka, što ukazuje da je strojovođa uočio opasnost na željezničko cestovnom prijelazu i zaveo je brzo kočenje vlaka prije mjesta gdje je trebao započeti s postupnim usporavanjem vlaka. Zaustavni put vlaka 6205 za slučaj brzog kočenja pri brzini od 55 km/h do potpunog zaustavljanja (0km/h) iznosi 191,72 m, uz zaustavno vrijeme od 22,10 s. Obzirom se vlak zaustavio na oko 100 m od mjesta sudara, proizlazi da se vlak u trenutku uočavanja opasnosti, reagiranja strojovođe i aktiviranja kočnih uređaja nalazio 91,72 m ispred pružnog prijelaza, u km 25+191,72, odnosno 7,33 m prije mjesta na kojem bi strojovođa trebao započeti s postupnim kočenjem i usporavanjem vlaka (u km 25+184,39). Vrijeme koje je vlaku 6205 bilo potrebno da, nakon uočavanja opasnosti na udaljenosti od 91,72 m ispred prijelaza i pri brzini od 55 km/h aktivira brzo kočenje vlaka i dođe do željezničko cestovnog prijelaza iznosi 6,29 sekundi. Vrijeme koje je potrebno radnom stroju da se ispred pružnog prijelaza pokrene, prijeđe željezničku prugu i stražnjim dijelom dođe izvan slobodnog profila željezničke pruge iznosi 12,1 s. U odnosu na okolnosti izbjegavanja nastanka štetnog događaja od strane oba sudionika štetnog događaja vještak navodi da obzirom da je strojovođa vlaka 6205 uočio opasnost na pružnom prijelazu kada se s vlakom nalazio na 91,72 m udaljen ispred pružnog prijelaza i kada je reagirao brzim kočenjem vlaka, do zaustavljanja vlaka na pružnom prijelazu, odnosno izbjegavanja nastanka štetnog događaja moglo je doći ako bi se vlak kretao najvećom brzinom do 35,82 km/h. Dakle, pri brzini vlaka do najviše 35,82 km/h, strojovođa bi u trenutku uočavanja opasnosti, reagiranja i aktiviranja kočnih uređaja kada bi se vlak nalazio na udaljenosti od 91,72 m ispred pružnog prijelaza, uspio zaustaviti vlak i time bi bio izbjegnut sudar s radnim strojem. Vještak ukazuje da je postupanje strojovođe u vezi brzine kretanja vlaka definirano čl. 26. st. 2. Pravilnika o vuči vlakova (Službeni vjesnik HŽ br. 4/99, 2/03, 6/04, 3/05) te odredbom čl. 6. Pravilnika o načinu i uvjetima za obavljanje sigurnosnog tijeka željezničkog prometa ("Narodne novine" broj: 32/1994, 39/1994). Vještak također ukazuje na relevantnu odredbu Zakona o sigurnosti prometa na cestama kojom je definirano postupanje vozača radnog stroja, kombajna, a kojom odredbom je propisano da na prijelazu ceste preko željezničke pruge u istoj razini na kojem nema uređaja za zatvaranje prometa ni uređaja za davanje znakova kojima se najavljuje približavanje vlaka, sudionici u prometu moraju se zaustaviti te mogu prijeći preko željezničke pruge teka kada se uvjere da prugom ne nailazi vlak ili neko drugo vozilo koje se kreće po tračnicama.

14.1. Podneskom od 20.6.2022. tuženik prigovara nalazu i mišljenju vještaka ukazujući da se navod vještaka da je „za očekivati da je strojovođa vlaka broj 6205, pogotovo zbog smanjene vodljivosti, do nailaska na navedeni prijelaz, davao znak „Pazi“, jer da se strojovođe u svakodnevnoj praksi pridržavaju navedene obveze, prvenstveno radi sigurnosti drugih sudionika u prometu, ali i vlastite sigurnosti“, ne može se prihvatiti obzirom da nigdje u dokumentaciji nema podataka, odnosno nema dokaza da bi strojovođa, približavajući se prijelazu, davao zvučne signale. Uz predmetnu prugu [adresa] – [adresa], prije pružnih prijelaza koji nisu osigurani branicima, polubranicima ili zvučno – svjetlosnim signalima, postavljene signalne oznake „Pazi, željezničko cestovni prijelaz“, a koja oznaka u cestovno željezničkom prometu upozorava strojno osoblje vučnih vozila da se vlak približava prijelazu koji nije osiguran uređajima za osiguranje prijelaza, strojno osoblje vlaka kod takve oznake mora dati zvučni signal „Pazi“, i takav zvuk ponavljati sve do nailaska na prijelaz, a što je i najava da se vlak približava prijelazu. Bez obzira na postojanje takva znaka koji upozorava nailazeće vlakove, nema nikakvog dokaza da je strojovođa poštivao taj znak i da je davao zvučne signale svih 350 metara, a što bi bilo upozorenje da se vlak približava nezaštićenom cestovnom prijelazu. Štoviše, iz iskaza saslušanog svjedoka RA, koji se u trenutku nesreće vozio traktorom s prikolicom iza vozača kombajna VA, proizlazi upravo suprotno, i to da strojovođa vlaka nije davao zvučni signal, već se vlak zbog guste magle nije vidio dok nije udario u kombajn i gurao ga nekih 100 metara, odnosno u vrijeme guste magle i slabe vidljivosti vlak koji je udario u kombajn nije usporavao i nije davao nikakav zvučni signal. Radni stroj, kombajn, dugačak je oko osam metara, a vlak je udario u sredinu kombajna. Navodi vještaka o tome da je strojovođa davao zvučni signal jer je isto bio i dužan su pretpostavke bez dokaza u spisu. Dva vozača, dva različita radna stroja, i to pok. VA i RA, koji su se kretali jedan iza drugoga vozeći radni stroj kombajn i traktor s prikolicom, nisu uzrokovali nalet vlaka i posljedično smrt i nisu zanemarili navodne zvučne signale jurećeg vlaka jer zvučnih signala na žalost nije niti bilo, u situaciji guste magle, vidljivosti 50 metara i jurećeg vlaka koji se zbog prekomjerne brzine i vrlo slabe vidljivosti nije uspio zaustaviti prije mjesta naleta. Činjenica, a koju navodi sam vještak, da je očitanje brzinomjerne trake pokazalo da nije došlo do usporavanja vlaka i laganog ispuštanja zraka iz glavnog zračnog voda, već je u brzinomjernoj traci zavedeno i vidljivo brzo kočenje vlaka, a što ukazuje da je strojovođa uočio opasnost na prijelazu i poduzeo brzo kočenje vlaka, a prije mjesta gdje je trebao započeti sa postupnim usporenjem vlaka, ukazuje da strojovođa nije niti usporavao vožnju, niti davao zvučni signal, već je vozio prekomjernom brzinom. Strojovođa svoju vožnju nije niti prilagodio danim uvjetima, i to uvjetima smanjene vidljivosti od 50 metara, a zbog guste magle. Prometni znakovi postavljeni uz prugu upozoravali su vozača vlaka da se smije kretati najvećom brzinom od 40 km/h, a radi nailaska na cestovni željeznički prijelaz, što je strojovođa zanemario.

14.2. U svom pisanom očitovanju vještak od 15.2.2023. navodi da je u toč. 1. nalaza naveo je da je u vrijeme nastanka štetnog događaja vrijeme bilo maglovito, vanjska temperatura +3 C, vidljivost 50 od 100 m. Ukazuje da je u policijskom Zapisniku o očevidu, a koji je javna isprava, doista navedeno "vremenske prilike magla, vidljivost 50 m". Međutim, u prijavi o izvanrednom događaju HŽ-a, a koja je također javna isprava, bilo je navedeno "vidljivost oko 100 m - moguća odstupanja zbog promjenjivog karaktera magle". Obrazlaže kako je za izradu nalaz i mišljenja potrebno i obavezno koristiti oba podatka i zbog toga je u nalazu i mišljenju navedeno da je vidljivost bila od 50 do 100 m. Ukazuje da se u fotoelaboratu policijskog očevida nalaze fotografije na kojima je vidljiv signalni znak s oznakom kilometra pruge i zadnji kraj vlaka, iz čega proizlazi da udaljenost od mjesta na kojem stoji osoba koja fotografira, mjesto gdje se nalazi signalni znak i mjesta kraja vlaka iznosi 70-ak metara, što u obzir vrijeme dolaska na očevid i promjenjiv karakter magle, ujedno predstavlja i samu vidljivost. Vještak navodi da obzirom da u predmetnoj dokumentaciji nema podataka i nema dokaza je li ili nije strojovođa davao zvučne signale, u svom izvješću nije mogao potvrditi davanje zvučnih signala i nije to potvrdio, već je više puta naveo da je za očekivati da je strojovođa vlaka davao zvučne signale. Dakle, je li strojovođa davao ili nije zvučne signale vještačenjem se ne može točno utvrditi, ali zbog smanjene vidljivosti do nailaska na navedeni pružni prijelaz, za očekivati je da bi strojovođa davao signalni znak "Pazi" jer se strojovođe u svakodnevnoj praksi pridržavaju navedene obveze, prvenstveno radi sigurnosti drugih sudionika u prometu, ali i vlastite sigurnosti. Vještak je naveo da iz razloga jer brzinomjerni uređaj vlaka iz predmetnog događaja na bilježi davanje zvučnih signala vlaka nema podataka i nema dokaza je li ili nije strojovođa vlaka davao zvučni signal, da u svom nalazu i mišljenju nije naveo da je strojovođa dao zvučni signal, već da je za očekivati da je strojovođa vlaka broj 6205, pogotovo zbog smanjene vidljivosti, do nailaska na navedeni prijelaz, davao signalni znak "Pazi" jer se strojovođe u svakodnevnoj praksi pridržavaju navedene obveze, prvenstveno radi sigurnosti drugih sudionika u prometu, ali i vlastite sigurnosti.". Glede navoda tuženika da strojovođa svoju vožnju nije niti prilagodio danim uvjetima, i to uvjetima smanjene vidljivosti od 50 m, a zbog guste magle, vještak se očituje da je brzina kretanja vlaka definirana Pravilnikom o vuči vlakova (Službeni vjesnik HŽ br. 4/99, 2/03, 6/04, 3/05), čl. 26. st. 2., kao i Pravilnikom o načinu i uvjetima za obavljanje sigurnog tijeka željezničkog prometa (NN br. 33/1994 i 39/94), čl. 6., a da je Vozni red skup podataka koji određuju sva planirana kretanja vlakova na određenoj željezničkoj infrastrukturi tijekom razdoblja za koji isti vrijedi. Ističe da se u uvjetima smanjenje vidljivosti uslijed magle, gustog snijega, jače kiše i dr., strojovođa mora pridržavati voznim redom propisane brzine kretanja vlaka, odnosno u takvim slučajevima, kao i u svim uvjetima smanjenje vidljivosti ne predviđaju se i nisu predviđene korekcije i smanjenja brzine kretanja vlaka.

14.3. Vještak je i usmeno saslušan na glavnoj raspravi.

14.4. Sud je prihvatio kako pisani nalaz i mišljenje vještaka Pavličevića, tako i usmeno i pisano očitovanje vještaka jer smatra i da je navedeni nalaz i mišljenje logičan i uvjerljiv te je dan u skladu s pravilima struke, izuzev u dijelu u kojem se vještak upustio u ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedoka ŠA. Sud smatra i da su na primjedbe na nalaz i mišljenje dana logična i uvjerljiva objašnjenja koja u cijelosti kao vjerodostojna prihvaća i ovaj sud, pri čemu su pisani nalaz i pisano i usmeno očitovanje sukladni dokumentaciji koja je pročitana na glavnoj raspravi. Sud nije prihvatio navode vještaka u dijelu u kojem se upušta u ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedoka ŠA pa navodi da je njegov iskaz nepouzdan i da se ne može sa sigurnošću potvrditi iz razloga jer se svjedok vozio na traktoru s priključnom prikolicom iza kombajna, da su oba radna stroja proizvodila znatnu razinu buke da bi svjedok u tim uvjetima mogao pouzdano tvrditi da strojovođa nije davao zvučni signal. Takvim navodima vještak se upustio u ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedoka, a što nedvojbeno nije njegov zadatak, već je to temeljem čl. 8. ZPP u domeni ovog suda pa takve navode vještaka sadržane u nalazu i mišljenju ovaj sud ne može prihvatiti.

15. Odredbom čl. 138. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 105/04; dalje u tekstu: ZOSCP) propisano je kako se na prijelazu ceste preko željezničke pruge u istoj razini na kojem nema uređaja za zatvaranje prometa ni uređaja za davanje znakova kojima se najavljuje približavanje vlaka, sudionici u prometu moraju zaustaviti te mogu prijeći preko željezničke pruge tek kad se uvjere da prugom ne nailazi vlak ili neko drugo vozilo koje se kreće po tračnicama. Odredbom čl. 9. Pravilnika o kriterijima, postupku, načinu utvrđivanja i osiguranja križanja željezničke pruge i ceste („Narodne novine“ broj 32/94 – dalje: Pravilnik) propisano je da se osiguranje prometa na križanju željezničke pruge i ceste u istoj razini osigurava: - uređajima za zatvaranje cestovnog prijelaza na križanju magistralne pruge s županijskim i lokalnom cestom, te pruge I. i II. reda s državnom cestom, - uređajima za davanje znakova kojima se najavljuje približavanje vlaka ili željezničkog vozila na križanju državne pruge s nerazvrstanom cestom, te pruge I. i II. reda s županijskom cestom, - prometnim znacima s propisanom preglednošću na križanju pruge I. i II. reda s lokalnom i nerazvrstanom cestom,– odgovarajućim uređajima za osiguranje prijelaza na križanju željezničke pruge i ceste iz članka 5.a. Odredbom čl. 22. Pravilnika propisano je kako do rješenja cestovnih i pješačkih prijelaza prema odredbama ovog Pravilnika, kojima je na cestovnom i pješačkom prijelazu predviđena izgradnja objekta u dvije razine (denivelacija) ili osiguranje ugradnjom uređaja, odnosno ukidanje istog njegovim svođenjem, mora biti osigurana preglednost s ceste na željezničku prugu (trokut preglednosti). Odredbom čl. 50. st. 2. Zakona o sigurnosti u željezničkom prometu ("Narodne novine" broj: 77/1992; dalje u tekstu ZOSŽP) propisano je kako vlak odnosno željezničko vozilo ima na cestovnom ili pješačkom prijelazu pravo prednosti prolaska u odnosu na cestovno vozilo ili drugog sudionika u cestovnom prometu.

16. Dakle, u postupku je na temelju izvedenih dokaza, prvenstveno provedenog vještačenja po vještaku Marijanu Pavličeviću, dipl. ing prometa utvrđeno da je 9.11.2005. na dionici željezničke pruge [adresa], točnije na željezničko cestovnom prijelazu koji se nalazi na toj pruzi, na km 25 +100 došlo do prometne nezgode u kojoj je sudjelovao dizel motorni vlak broj 6205 kojim je upravljao BA, strojovođa, kao vozač tog vlaka te radni stroj, kombajn marke "Zmaj" 142 kojim je upravljao NA koji je u toj nezgodi zadobio teške tjelesne ozljede te je mjesec dana nakon štetnog događaja preminuo. Iza kombajna kretao se traktor s priključnom prikolicom kojim je upravljao RA koji je kod VA radio kao radnik u poljoprivredi. Prijelaz je izveden bez branika ili polubranika i bez svjetlosno-zvučne signalizacije, ali je osiguran cestovnim prometnim znacima "Andrijin križ" i "Obvezno zaustavljanje" (znakom STOP) pa je stoga isti bio osiguran u skladu s Odredbom čl. 9. Pravilnika, kako to navodi i vještak u svom nalazu i mišljenju. Vlak 6205 prometovao je na relaciji [adresa], a na dijelu pruge gdje se dogodio štetni događaj, gdje je najveća dozvoljena brzina 100 km/h, vlak 6205 se kretao brzinom od 55 km/h. Na željezničko cestovnom prijelazu gdje se dogodio štetni događaj, brzina vlakova je bila ograničena na 40 km/h i uz prugu su bili postavljeni sigurnosni znak "Pazi, željezničko-cestovni prijelaz" i signalni znakovi za ograničenje brzine od 40 km/h. Utvrđeno je i da je u vrijeme nastanka štetnog događaja vidljivost bila smanjena na 50 od 100 m zbog magle. U postupku nije nedvojbeno utvrđeno da li je strojovođa vlaka do nailaska na navedeni prijelaz davao signalni znak "Pazi". Na temelju postavljenih signalnih znakova uz prugu koji signaliziraju dopuštenu brzinu od 40 km/h preko željezničko-cestovnog prijelaza, strojovođa bi trebao započeti s usporavanjem vlaka na udaljenosti od 78,39 m prije pružnog prijelaza, u km 25+184,39. Očitanjem brzinomjerne trake pokazuje se da nije došlo do usporavanja vlaka i laganog ispuštanja zraka iz glavnog zračnog voda, već je zavedeno brzo kočenje vlaka, što ukazuje da je strojovođa uočio opasnost na željezničko cestovnom prijelazu i zaveo je brzo kočenje vlaka prije mjesta gdje je trebao započeti s postupnim usporavanjem vlaka. Do zaustavljanja vlaka na pružnom prijelazu, odnosno izbjegavanja nastanka štetnog događaja moglo je doći ako bi se vlak kretao najvećom brzinom do 35,82 km/h. Dakle, pri brzini vlaka do najviše 35,82 km/h, strojovođa bi u trenutku uočavanja opasnosti, reagiranja i aktiviranja kočnih uređaja kada bi se vlak nalazio na udaljenosti od 91,72 m ispred pružnog prijelaza, uspio zaustaviti vlak i time bi bio izbjegnut sudar s radnim strojem.

17. Točno je da se konkretne zgode vlak kretao brzinom od 55 km/h, dakle brzinom većom od dozvoljene, no ta činjenica nije odlučna za nastanak štetnog događaja, obzirom da se i kod maksimalno dopuštene brzine kretanja vlaka od 40 km/h vlak ne bi mogao zaustaviti prije naleta na kombajn, što dovodi do zaključka da prometna nezgoda ne bi bila izbjegnuta niti da se vlak kretao dopuštenom brzinom, već bi bila izbjegnuta u slučaju da se vlak kretao brzinom ispod dopuštene, odnosno najvećom brzinom do 35,82 km/h pa bi strojovođa pri toj brzini u trenutku uočavanja opasnosti, reagiranja i aktiviranja kočnih uređaja kada bi se vlak nalazio na udaljenosti od 91,72 m ispred pružnog prijelaza, uspio zaustaviti vlak i time bi bio izbjegnut sudar s radnim strojem. Pri tome ovaj sud ima u vidu i posve logična objašnjenja vještaka Pavličevića da je brzina kretanja vlaka definirana odredbom čl. 26. st. 2. Pravilnika o vuči vlakova (Službeni vjesnik HŽ br. 4/99, 2/03, 6/04, 3/05), kao i odredbom čl. 6. Pravilnika o načinu i uvjetima za obavljanje sigurnog tijeka željezničkog prometa (NN br. 33/1994 i 39/94), a da je Vozni red skup podataka koji određuju sva planirana kretanja vlakova na određenoj željezničkoj infrastrukturi tijekom razdoblja za koji isti vrijedi te vještakove navode da se i u uvjetima smanjenje vidljivosti uslijed magle, gustog snijega, jače kiše i dr., strojovođa mora pridržavati voznim redom propisane brzine kretanja vlaka, odnosno da se u takvim slučajevima, kao i u svim uvjetima smanjenje vidljivosti ne predviđaju i nisu predviđene korekcije i smanjenja brzine kretanja vlaka. Dakle, nema govora o tome da bi se vlak trebao kretati brzinom manjom od propisane, unatoč uvjetima smanjene vidljivosti uslijed magle, a kretanjem vlaka propisanom brzinom od 40 km/h također se ne bi uspio izbjeći štetni događaj, već tek kretanjem vlaka ispred propisane brzine (brzinom do 35,82 km/h) pa nema govora da bi brzina kretanja vlaka bila na bilo koji način uzrokom nastanka ovog štetnog događaja, kako to neosnovano želi prikazati tuženik i na taj način izbjeći svoju odgovornost. S druge strane, vozač neosiguranog radnog stroja, kombajna mogao je izbjeći štetni događaj da se ponašao u skladu sa odredbom čl. 138. st. 1. ZOSCP, odnosno da je prethodno zaustavio radni stroj i prešao preko željezničke pruge tek kada se uvjerio da prugom ne nailazi vlak, a što nedvojbeno nije učinio, odnosno da je propustio vlak koji ima prednost prolaska na predmetnom dijelu željezničke pruge, a s obzirom na odredbu čl. 50. st. 2. ZOSŽP. Sud je također imao u vidu da je u vrijeme i na mjestu štetnog događaja vidljivost bila smanjena, odnosno ograničena na 50 od 100 m zbog magle pa je i zbog tog razloga (smanjene vidljivosti zbog magle) vozač radnog stroja trebao u konkretnom slučaju primijeniti povećanu pažnju prilikom prelaska radnim strojem preko željezničko cestovnog prijelaza bez branika ili polubranika i bez svjetlosno-zvučne signalizacije, a što nedvojbeno nije učinio. Pri tome se posebno ukazuje, da iako je prijelaz izveden bez branika ili polubranika i bez svjetlosno-zvučne signalizacije, isti je osiguran cestovnim prometnim znacima "Andrijin križ" i "Obvezno zaustavljanje" (znakom STOP) pa i navedeni prometno znakovi označuju mjesto na kojem cesta prelazi preko željezničke pruge u razini bez branika ili polubranika s jednim kolosijekom ("Andrijin križ"), odnosno ukazuju na potrebu zaustavljanja prije predmetnog željezničko cestovnog prijelaza, odnosno da vlak ima prednost prolaska na predmetnom dijelu željezničke pruge (znak STOP- Obvezno zaustavljanje). Ovaj sud nije mogao nedvojbeno i sa sigurnošću utvrditi da li je strojovođa vlaka do nailaska na navedeni prijelaz davao signalni znak "Pazi", prvenstveno iz razloga jer brzinomjerni uređaj vlaka iz predmetnog događaja na bilježi davanje zvučnih signala vlaka pa nema podataka i nema dokaza je li ili nije strojovođa vlaka davao zvučni signal, a osim toga, strojovođa BA je u tijeku postupka preminuo pa nije saslušan u svojstvu svjedoka. Navod iz iskaza svjedoka RA da nije čuo niti da bi vlak davao kakav zvučni signal ovaj sud ocjenjuje kao istinit i uvjerljiv, obzirom da se konkretne zgode svjedok RA se vozio na traktoru s priključnom prikolicom iza kombajna, riječ je dakle o dva radna stroja-i kombajnu i traktoru koji i pojedinačno, ali i zajedno, vozeći se jedan iza drugog proizvode znatnu razinu buke pa ovaj sud vjeruje navodima svjedoka da on u takvim uvjetima nije čuo da bi strojovođa davao zvučni signal. No to što svjedok navedeno nije čuo, ne znači da strojovođa nije davao zvučni signal, ali tu činjenicu, kako je već navedeno, nije bilo moguće nedvojbeno utvrditi u ovome postupku. Suprotno tvrdnjama tuženika, navedena okolnost, odnosno da li je strojovođa do nailaska na navedeni prijelaz davao ili pak nije davao signalni znak "Pazi" također nije od utjecaja na nastanak štetnog događaja, tim više jer je predmetni željezničko cestovni prijelaz pravilno osiguran cestovnim prometnim znacima "Andrijin križ" i "Obvezno zaustavljanje" (znakom STOP) koje je vozač radnog stroja, unatoč eventualnim signalnim znakovima koje bi strojovođa eventualno davao morao poštivati jer upravo ti znakovi ukazuju na potrebu zaustavljanja prije predmetnog željezničko cestovnog prijelaza, odnosno da vlak ima prednost prolaska na predmetnom dijelu željezničke pruge, odnosno da je prelazak preko željezničke pruge za sudionika u prometu moguć tek kada se on uvjeri da prugom ne nailazi vlak ili neko drugo vozilo koje se kreće po tračnicama, odnosno označuju mjesto na kojem cesta prelazi preko željezničke pruge u razini bez branika ili polubranika s jednim kolosijekom ("Andrijin križ"). Dakle, ključno je što se neosigurani radni stroj duljine čak 8,86 m našao na željezničkoj pruzi, zbog čega je došlo do naleta vlaka i oštećenja vagona pa sud zaključuje da je na tuženiku isključiva odgovornost da nadoknadi I. i II. tužiteljima štetu iz ovog štetnog događaja prema članku 154. st. 1. zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/1991., 73/1991., 3/1994., 111/1993., 107/1995.,7/1996., 91/1996., 112/1999., 88/2001., 35/2005.; dalje: ZOO) kojim je propisano da tko drugome uzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odredbom čl. 2. st. 1. toč. 32. ZOSCP propisano je da je »radni stroj« motorno vozilo kojem je osnovna namjena obavljanje određenih radova vlastitim uređajima i opremom (kombajn, valjak, grejder, kosilica, buldožer, motokultivator s priključkom, viljuškar, kopač rovova i sl.). Takova vozila smiju sudjelovati u prometu na cesti ako su registrirana i ako imaju prometnu dozvolu (čl. 241. st. 1. ZOSPC). Prema tome, predmetni radni stroj-kombajn kao vozilo na motorni pogon koji se kretao po željezničko cestovnom prijelazu podliježe obvezi registracije, a time i obvezi osiguranja od odgovornosti za štete počinjene trećim osobama pa je obzirom da se radilo o neosiguranom radnom stroju tuženik u konkretnom slučaju odgovoran za počinjenu štetu tužiteljima prema odredbi čl. 91. st. 1. i 2. Zakona o osiguranju ("Narodne novine" 46/97, 50/1999, 116/1999, 11/2002).

18. Radi utvrđivanja visine štete rješenjem suda od 22.7.2024. određeno je dopunsko vještačenje po vještaku Marijanu Pavličeviću, stalnom sudskom vještaku.

18.1. Iz dopunskog nalaza i mišljenja toga vještaka od 2.9.2024. (list 640-645 spisa) proizlazi da je razvidno da je po izvršenom popravku oštećenog čelnog dizel motornog vagona 7121 111 tvrtka Tvornica željezničkih vozila Gredelj ispostavila račun br. 382-5-06 od 31.1.2006. za usluge sanacije oštećenja na DMV 7121 111 (list 78 spisa) na iznos od 612.969,85 kn, odnosno s PDV-om (22%) na iznos od 747.823,22 kn, da bi zatim, obzirom na nastale razlike obračunate vanjske usluge ispostavila Obavijest o knjiženju br. 1767-5-06 od 7.7.2006. na iznos od 15.875,85 kn, odnosno s PDV-om (22%) na iznos od 19.368,54 kn (list 79 spisa), čime u konačnom popravak oštećenog čelnog dizel motornog vagona 7121 111 iznosi sveukupno 597.094,00 kn, odnosno s PDV-om (22%) sveukupno 728.454,68 kn. Za procjenu visine materijalne štete na stražnjem motornom vagonu oznake i broja 7121 112 u spisu nema za procjenu potrebne dokumentacije. Međutim, prema policijskom Zapisniku o očevidu na stražnjem motornom vagonu i broja 7121 112 nisu utvrđena nikakva oštećenja, a i prema dinamici nastanka štetnog događaja (nalet čelnog motornog vagona broj 7121 111 na kombajn), proizlazi da se materijalna šteta na stražnjem motornom vagonu oznake i broja 7121 112 ne može dovesti u vezu s predmetnom nesrećom. Visinu materijalne štete na stražnjem motornom vagonu oznake i broja 7121 112, za koji u spisu nema za procjenu potrebne dokumentacije, nije moguće utvrditi ni procijeniti i ista se ne može dovesti u vezu s predmetnom nesrećom. Visinu troškova prijevoza putnika autobusom na dan 9.11.2005. kada se dogodio predmetni štetni događaj, nije moguće utvrditi ni procijeniti obzirom se priloženi račun (list 69 spisa) odnosi na prijevoz autobusom dana 11.11.2005. te se isti ne može dovesti u vezu s predmetnom nesrećom. Troškovi zastoja u prometu koji se sastoje od troškova pokretanja i troškova zadržavanja vlakova po jednoj minuti u predmetnom štetnom događaju od 9.11.2005. sveukupno iznose 1.663,61 EUR i isti se mogu priznati u cijelosti. Sveukupnu visinu štete po predmetnom štetnom događaju od 9.11.2005. koju čine zbroj troškova zastoja u prometu (1.663,61 EUR) i troškova izmakle koristi (75.927,24 EUR) može se priznati u sveukupnom iznosu od 77.590,58 EUR (uključen PDV 22%).

18.2. Podneskom od 20.9.2024. I. tužitelj prigovara nalazu i mišljenju vještaka navodeći da u odnosu na motorni vagon 7121 112 vještak u točki II. Nalaza neosnovano navodi za kako za procjenu visine materijalne štete na stražnjem motornom vagonu 7121 112 u spisu nema za procjenu potrebne dokumentacije, a prema policijskom Zapisniku o očevidu na stražnjem motornom vagonu 7121 112 nisu utvrđena nikakva oštećenja. Prema navedenom proizlazi da vještak kao jedino mjerodavno uzima u obzir policijski Zapisnik, koji nije i ne može biti meritorni dokument pri utvrđivanju visine i troškova sanacije štete, budući da policijski službenici samo vizualnim pregledom procjenjuju da li ima kakvih vidljivih vanjskih oštećenja, a ne utvrđuju cjelokupnu štetu i troškove sanacije nastale uslijed djelovanja velike vanjske sile na motorne vagone. Vještak pri tome u potpunosti zanemaruje propise koji su bili na snazi u vrijeme nastanka izvanrednog događaja, prije svega Pravilnik o održavanju željezničkih vozila na Hrvatskim željeznicama (Pravilnik 241) kao osnovni opći akt Hrvatskih željeznica d.o.o. donesen na temelju čl. 27. st. 2. Zakona o sigurnosti u željezničkom prometu (NN 77/92 i 26/93). Željezničko vozilo koje je sudjelovalo u sudaru je dvodijelni dizel motorni vlak serije 7121 sastavljen od dva motorna vagona 7121 111 i 7121 112 međusobno spojeno kvačilom. Isti dvodijelni dizel motorni vlak se smatra jednom cjelinom. U prilogu tog podneska po prvi puta, a nakon što je prethodni postupak zaključen dostavlja dokumentaciju koja prileži listovima 661-662 i 710-719 spisa.

18.3. Podneskom od 25.9.2024. II. tužitelj prigovara nalazu i mišljenju vještaka navodeći da vještak u nalazu detaljno navodi oštećenja na čelnom dizel motornog vagonu 7 121 111 te utvrđuje da popravak istog iznosi ukupno 597.094,00 kn, odnosno s PDV-om sveukupno 728.454,68 kn. Navedenom zaključku vještaka II. tužitelj ne prigovara. Međutim, vještak navedeni iznos ne navodi u zaključnom mišljenju, a II. tužitelj pretpostavlja da je očitom omaškom vještak navedene troškove propustio navesti u mišljenju. Stoga predlaže pozvati vještaka da se očituje o razlogu ispuštanja navedenog iznosa iz zaključnog mišljenja.

18.4. U svom pisanom očitovanju od 13.11.2024. vještak navodi, između ostalog, da u vezi navoda u podnescima I. i II. tužitelja da iznos popravka oštećenja dizel motornog vagona broj 7121 111 od 597.094,00 kn, odnosno s PDV-om (22%) od 728.454,68 kn nije naveden u završnom mišljenju i nije uzet kao sveukupna šteta po predmetnom štetnom događaju, očituje se da prema rješenju suda posl. br. Pn- 5247/20008 od 22.7.2024. mu je bilo određeno izvođenje dokaza provođenjem dopunskog vještačenja u pravnoj stvari gore navedenog broja i to na okolnosti procjene materijalne štete na vagonu br. 7121 112 te na visinu štete tužitelju koja se odnosi na troškove zastoja u prometu, izmakle koristi i troškova prijevoza putnika autobusom, prema Pravilniku o štetama Hrvatskih željeznica koji je važio u trenutku štetnog događaja, očituje se da je u cijelosti postupio u skladu s navedenim rješenjem tako da je u završnom mišljenju traženo i naveo, iako nije sporno da je u predmetnom štetnom događaju od 9.5.2005. došlo do oštećenja čelnog dizel motornog vagona br. 721 111 koja oštećenja su jasno utvrđena, navedena i otklonjena u naznačenim iznosima. U vezi navoda u podnescima I. i II. tužitelja da vještak neosnovano navodi za procjenu štete na stražnjem dizel motornom vagonu br. 7121 112 nema potrebne dokumentacije te da se isti poziva na policijski zapisnik, očituje se da ostaje kod svog navoda da za procjenu visine materijalne štete na stražnjem motornom vagonu oznake i borja 7121 112 u spisu nema nikakve navedene ni priložene dokumentacije iz koje bi bilo razvidno jesu li i koja oštećenja nastala na predmetnom vagonu. Isto tako, u vezi navoda I. i II. tužitelja da je za popravak oštećenja na stražnjem motornom vagonu br. 7121 112 tvrtka TŽV Gredelj d.o.o. ispostavila račun br. 381-5-06 od 31.1.2006. i pripadajuće snimne listove, također navodi da se ni jedan od navedenih dokumenata ne nalazi u spisu kao i da ni jedan od navedenih dokumenta nije priložen uz podneske I. i II. tužitelja na koje se daje ovo očitovanje, čime nije razvidno jesu li i koja oštećenja nastala na predmetnom vagonu. U vezi navoda I. i II. tužitelja da je policijski zapisnik uzet kao meritorni dokument za procjenu štete na stražnjem motornom vagonu oznake i broja 7121 112 ponovno navodi da u spisu nema dokumentacije iz koje bi bilo razvidno je li i koja šteta ili oštećenje nastalo na stražnjem motornom vagonu, već je policijski zapisnik spomenut kao dokument u kojem je navedeno da na predmetnom stražnjem motornom vagonu nisu utvrđena nikakva oštećenja. U vezi navoda u podnescima I. i II. tužitelja da je zbog predmetnog izvanrednog događaja 9.11.2005. pruga bila zatvorena za promet vlakova, da je za prijevoz putnika bio angažiran autobusni prijevoznik koji je izvršio prijevoz putnika te koji je za obavljenu uslugu ispostavio priloženi R-1 račun, očituje se da je nesporno da je zbog izvanrednog događaja daljnji prijevoz putnika mogao biti izvršen prijevozom autobusom, ali je isto tako nesporno i razvidno da je na ispostavljenom R-1 računu od 11.11.2005. navedeno da se isti odnosi na prijevoz autobusom izvršen dana 11.11.2005. na relaciji [adresa], i ničim navedeni račun, ukoliko je i bila greška nije ispravljen. Slijedom naprijed navedenog, ostaje u cijelosti kod svog prvotnog navoda da se navedeni račun ne može dovesti u vezu s predmetnom nesrećom od 9.11.2005. i samim time se ne može utvrditi ni procijeniti visina troškova prijevoza putnika autobusom na dan 9.11.2005.

18.5. Vještak je i usmeno saslušan na glavnoj raspravi.

18.6. Sud je prihvatio kako pisani dopunski nalaz i mišljenje vještaka Pavličevića, tako i usmeno i pisano očitovanje vještaka glede dopunskog nalaza jer smatra i da je navedeni dopunski nalaz i mišljenje logičan i uvjerljiv te je dan u skladu s pravilima struke, izuzev u dijelu u kojem je vještak obračun štete izvršio prema odredbama Pravilnika o šteti HŽ iz 1997., o čemu će razlozi dati u nastavku ove presude. Sud smatra i da su na primjedbe na dopunski nalaz i mišljenje dana logična i uvjerljiva objašnjenja koja u cijelosti kao vjerodostojna prihvaća i ovaj sud pri čemu su pisani dopunski nalaz i usmeno očitovanje sukladni dokumentaciji koja je pročitana na glavnoj raspravi, a koja je uzeta u obzir.

18.7. Podneskom od 27.11.2024. I. tužitelj u prilogu tog podneska po prvi puta, a nakon što je prethodni postupak zaključen dostavlja dokumentaciju koja prileži listovima 734-752 spisa.

18.8. Valja ukazati da je prije usmenog očitovanja vještaka na glavnoj raspravi uočeno da omaškom suda rješenjem od 22.7.2024. nije dano u vještaku da procijeni materijalnu štetu na vozilu tužitelja - vagonu DMV 7121 111, već samo na vagonu DMV 7121 112 (u odnosu na koji je I tužitelj relevantnu dokumentaciju dostavio tek nakon zaključenja prethodnog postupka). U svom usmenom očitovanju na glavnoj raspravi vještak na pitanje da li je u mogućnosti procijeniti materijalnu štetu na vozilu tužitelja - vagonu DMV 7121 111 na tom ročištu, dakle usmeno, odnosno da li bi ta šteta iznosila 728.454,68 kn sa PDV-om odnosno 597.094,00 kn bez PDV-a, a kako je to navedeno u zadnjem odlomku na stranici 2. nalaza i mišljenja od 2.9.2024. te u 2. odlomku na stanici 3. nalaza i mišljenja od 2.9.2024., iskazuje kako je ta šteta stvarna i neupitana, odnosno za nju postoji sva dokumentaciju u postojećem spisu, a prema računima koji postoje u spisu, odnosno koji su izdani. Radi se o računu koju je ispostavila tvornica željezničkih Gredelj broj: 382-5-06 od 31. siječnja 2006. (list 78 spisa). Pojašnjava da taj račun sa PDV-om iznosi 747.823,22 kn, no kasnije je bila korekcija tog računa, odnosno obavijest o knjiženju koja se nalazi na listu 79 spisa pa je taj račun umanjen za iznos od 19.368,54 kn pa stoga šteta na vagonu DMV 7121 111 iznosi 597.094,00 kn bez PDV odnosno 728.454,68 kn s PDV. Pojašnjava kako nije potrebno ništa dodatno pisano ili na bilo koji drugi način pojašnjavati glede navedenog dijela. Ostaje kod svog nalaza i mišljenja od 2.9.2024.

18.9. Dakle, na temelju dopunskog nalaza i mišljenja vještaka Pavličevića utvrđeno je da je 9.5.2005. došlo do oštećenja čelnog dizel motornog vagona br. DMV 721 111, da su ta oštećenja jasno utvrđena, navedena i otklonjena u naznačenim iznosima prema navedenim računima te da ta šteta sa PDV-om po stopi od 22 % iznosi 728.454,68 kn (96.682,55 EUR) pa je stoga osnovan tužbeni zahtjev tužitelja za navedeni iznos jer se radi o šteti proizašloj iz predmetnog štetnog događaja za koji je odgovoran tuženik. Obveza pravične novčane naknade za imovinsku štetu, na temelju članka 186. ZOO smatra se dospjelom u trenutku nastanka štete. Popravkom oštećene stvari nenovčana materijalna šteta pretvorena je u novčanu tražbinu (trošak popravka) čija se visina određuje prema cijenama u vrijeme učinjenih izdataka. To zato jer je odštetni zahtjev I. i II. tužitelja - zahtjev za naknadu nenovčanog oblika imovinske štete - repariran. Popravkom oštećene stvari prednik tužitelja je uspostavio prijašnje stanje i nenovčana imovinska šteta pretvorena je u novčanu tražbinu čija se visina određuje prema cijenama u vrijeme učinjenih stvarnih izdataka, a to je vrijeme popravka stvari (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-2219/11 od 17. lipnja 2015.). Uvidom u račun 382-5-06 od 31. siječnja 2006. (list 78 spisa) utvrđeno je da su oštećenja na vagonu DMV 7121 111 popravljena nakon štetnog događaja, a račun za taj popravak je izdan 31. siječnja 2006., a iznos tog računa umanjen je na temelju obavijesti o knjiženju koja je izdana 7. srpnja 2006. Račun je knjigovodstveno-financijska isprava koja se izdaje u trenutku plaćanja, iz čega onda slijedi da je popravak plaćen 31. siječnja 2006., dok I. i II. tužitelji zatezne kamate na taj iznos štete potražuju tekuće od 3. listopada 2006. pa je onda tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos štete određen kako su to tužitelji zatražili. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke presude.

18.10. Glede zahtjeva tužitelja za naknadom štete na vagonu oznake DMV 7121 112, a glede kojeg dijela zahtjeva I tužitelj po prvi puta, a nakon što je prethodni postupak zaključen, podnescima od 20.9.2024. i 27.11.2024. dostavlja relevantnu dokumentaciju (račune i ostalo) koja se odnosi na taj dio zahtjeva, valja istaknuti sljedeće. Odredbom čl. 108. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne Novine" broj: 80/22) propisano je kako će sud u svim parničnim postupcima koji su započeti prije 1. travnja 2013., u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena prvostupanjska odluka te nije zaključen prethodni postupak u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovoga Zakona održati pripremno ročište na kojem će zaključiti prethodni postupak i na istom ročištu održati glavnu raspravu. Ovaj postupak je pokrenut 2008. i u njemu nije donesena prvostupanjska odluka te nije zaključen prethodni postupak pa je stoga 9.5.2024. održano pripremno ročište na kojem je zaključen prethodni postupak i na istom ročištu je održana glavna rasprava. Ujedno se napominje kako su stranke na navedenu odredbu, osim na navedenom ročištu (uvodni dio zapisnika), upozorene i u pozivu za to isto ročište (rubrika "pozivi" u eSpisu). Osim toga, na navedenom ročištu stranke su upozorene i na sadržaj odredbe čl. 299. ZPP, odnosno na dužnost iznošenja činjenica i predlaganja dokaza na kojima temelje svoje zahtjeve ili kojima pobijaju navode i dokaze protivnika najkasnije na pripremnom ročištu te da tijekom glavne rasprave mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Također su upozorene na sadržaj odredbe čl. 219. st. 2. ZPP, odnosno na njihovu dužnost iznošenja činjenica i predlaganja dokaza na kojima temelje svoj zahtjev ili kojima pobijaju navode i dokaze protivnika, a radi utvrđivanja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva. Iz navedenih razloga, imajući pritom u vidu odredbu čl. 299. st. 2. ZPP, u svezi s čl. 108. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne Novine" broj: 80/22), sud nije uzeo u obzir dokumentaciju sa lista 661-662, 710-719 spisa koju je I. tužitelj dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka, odnosno po prvi puta čak 16 godina nakon što je ovaj postupak pokrenut. Ujedno valja napomenuti kako se radi o ispravama kojima tužitelji evidentno i nedvojbeno raspolažu, budući da I. tužitelj sam dostavlja navedenu dokumentaciju pa su stoga posve neosnovani navodi I. tužitelja da je vještak, ukoliko mu je nešto nejasno trebao tražiti od stranke ili drugih nadležnih tijela potrebnu dokumentaciju kako bi izvršio zadatak, a što je sam vještak naveo da nije učinio jer se, kako je to naprijed navedeno radi o ispravama koje u trenutku izrade dopunskog nalaza i mišljenja nisu bile priložene u spis, a kojima I. tužitelj nedvojbeno raspolaže i na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev od 23.5.2008., a imajući u vidu sadržaj odredbe čl. 219. st. 2. ZPP nema govora da bi vještak trebao od stranaka ili drugih nadležnih tijela pribavljati potrebnu dokumentaciju kojom tužitelji raspolažu i na kojoj temelje tužbeni zahtjev, a koju su već uz tužbu, a nedvojbeno do zaključenja prethodnog postupka trebali dostaviti u spis, a što nisu učinili čak 16 godina nakon podnošenja tužbe. Ujedno valja ukazati i na načelo procesne jednakosti stranaka u postupku pa bi sud na taj način, uzimanjem u obzir navedene dokumentacije koja je u spis nedvojbeno dostavljena nakon zaključenja prethodnog postupka, protivno odredbi čl. 299. st. 2. ZPP, odnosno po prvi puta čak 16 godina nakon pokretanja postupka, omogućio tužiteljima iznošenje novih dokaza na okolnost visine štete na lokomotivi oznake DMV 7121 112, iako se ne radi o okolnostima koje bi bile nove za tužitelje, a tuženik se usprotivio navedenom. Iz navedenih razloga odbijen je prijedlog za provođenjem dopunskog vještačenja na okolnost visine štete na lokomotivi oznake DMV 7121 112 jer bi se to vještačenje nedvojbeno temeljilo na ispravama kojima tužitelji raspolažu, a koje su u spis dostavljene nakon zaključenja prethodnog postupka, dakle protivno čl. 299. st. 2. ZPP. Navodi I tužitelja sa ročišta od 9.4.2025. da je "stranka uvidom u spis utvrdila da spisu nedostaje par stranica" su posve paušalni i ničim potkrijepljeni. Ti navodi su usmjereni na to da se propust tužitelja koji se sastoji u tome da pravovremeno (odnosno do 9.5.2024. kada je održano pripremno ročište na kojem je zaključen prethodni postupak i na istom ročištu je održana glavna rasprava, dakle 16 godina nakon pokretanja postupka) u spis dostavi dokumentaciju na kojoj temelji dio svog tužbenog zahtjeva, takvim paušalnim i ničim potkrijepljenim navodima, bez ikakve osnove, pripiše ovome sudu. Pažljivim i brižljivim pregledom ovog spisa utvrđeno je da račun broj 381-5-06 od 31.1.2006. i ostalu dokumentaciju iz podnesaka od 20.9.2024. i 27.11.2024. I tužitelj po prvi puta u sudski spis dostavlja tim podnescima, dakle čak 16 godina nakon podnošenja tužbe, a uz tužbu od 23.5.2008. (kao i uz drugu tužbu od 4.6.2008.) dostavljen je samo odštetni zahtjev prednika tužitelja od 11.8.2016. Isto tako utvrđeno je da je sudski spis propisno uvezan, stranice su u njemu označene rednim brojem, olovkom u crvenoj boji u gornjem vanjskom kutu, a spis je uvezan u posebne svežnjeve koji su označeni rednim brojem, dakle onako kako nalažu relevantne odredbe Sudskog poslovnika i nije utvrđeno da bi u spisu nedostajale stranice. Stoga, u ovom postupku, tužitelji iz iznijetih razloga nisu dokazali da bi im nastala šteta na vagonu oznake DMV 7121 112 pa je njihov zahtjev glede tog dijela odbijen kao neosnovan (toč. II. izreke presude). Okolnost da je prof. dr. sc. Nikšić procijenio visinu štete na vagonu oznake DMV 7121 112 u pisanom nalazu i mišljenju koji je sačinio u ime ustanove, iako u spisu nije bilo relevantne dokumentacije glede tog dijela zahtjeva i iako ga sud nije ovlastio na pribavljanje potrebne dokumentacije, nije odlučna, a sve zbog toga jer sud nalaz i mišljenje toga vještaka nije uzeo obzir obzirom da je tog vještaka iz naprijed iznijetih razloga trebalo izuzeti pa je određeno vještačenje po drugom vještaku, dipl.ing. Marijanu Pavličeviću.

18.11. Glede zahtjeva tužitelja za naknadom štete koja se odnosi na prijevoz putnika u iznosu od 1.200,00 kn (159,27 EUR), a koji tužitelji temelje na ispostavljenom R-1 računu broj 160/05 od 11.11.2005. (list 69 spisa), utvrđeno je da je isti ispostavljen 11.11.2005. od strane tvrtke KROKO TRADE d.o.o. iz Osijeka tvrtki HŽ-Hrvatske željezničke, Putnički prijevoz, a u njemu je navedeno da se odnosi na prijevoz putnika autobusom 11.11.2005. na relaciji [adresa]. Među strankama nije sporno da se štetni događaj dogodio 9.11.2005., a ne 11.11.2005., a koji dan je na tom računu naveden kao dan prijevoza putnika na navedenoj relaciji. Imajući u vidu takva utvrđenja, sud u cijelosti prihvaća usmene i pisane navode vještaka Pavličevića da ničim navedeni račun, ukoliko je i bila greška nije ispravljen pa da slijedom navedenog ostaje u cijelosti kod svog navoda da se navedeni račun ne može dovesti u vezu s predmetnom nesrećom od 9.11.2005. i samim time se ne može utvrditi ni procijeniti visina troškova prijevoza putnika autobusom na dan 9.11.2005. Dakle, imajući u vidu navedeno, nije osnovan zahtjev tužitelja niti glede tog dijela.

18.12. U odnosu na naknadu štete zbog zastoja u prometu u iznosima od 12.265,83 kn i 777,86 kn i izmakle koristi u iznosu od 551.952,00 kn, ističe se da I. i II. tužitelji nisu priložili niti jedan dokaz na temelju kojeg bi sud mogao utvrditi visinu štete u zatraženim iznosima. Prema odredbi čl. 189. st. 1. ZOO oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, a prema odredbi st. 3. istog članka pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. Priložen je tek račun br. 532-06 od 7. kolovoza 2066. (list 70 spisa) u kojem je navedeno da se isti odnosi na obračun izmakle koristi za DMV 7 121 111/112 (garnitura), koji je zbog oštećenja u štetnom događaju dana 9.11.2005. popravljen u OVV d.o.o. u Zagreb te je zbog toga bio izvan prometa od 14.11.2005. do 20.1.2006. i to za vrijeme nije mogao stjecati planirani prihod po voznom redu (turnusu) u iznosu od 551.952,00 kn te račun od 21.9.2006. u kojem se navodi da se odnosi na obračun troškova zastoja u prometu u iznosu od 777,86 kn. I. i II. tužitelji tvrde da se izmakla korist temelji na Pravilniku o šteti HŽ iz 1997., i to u visini koristi koja se mogla osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a što je spriječeno oštećenjem lokomotive koja je bila izvan prometa. Troškove zastoja također temelje na odredbama Pravilnika. Pitanje nastanka i visine štete zbog nemogućnosti korištenja lokomotive od trenutka oštećenja do konačnog popravka ne može se ocjenjivati na temelju tužiteljevog Pravilnika o štetama, odnosno na nalazu i mišljenju vještaka utemeljenog na Pravilniku o štetama jer je riječ o internom aktu kojim se ne može jednostrano obvezivati štetnika kao treću osobu. Stoga obračun štete izvršen u skladu s tim Pravilnikom te nalaz i mišljenje vještaka utemeljen na tom Pravilniku ne predstavljaju valjane dokaze o postojanju i visini predmetne štete. Tužitelji su trebali pružiti dokaze u čemu se sastoji šteta zbog izmakle koristi zbog nemogućnosti korištenja lokomotive te zbog zastoja, a nakon toga vještačenjem utvrditi visinu štete. Ukazuje se da radi utvrđenja tih odlučnih činjenica tužitelji nisu predlagali izvođenje drugih dokaza pa se stoga njihov zahtjev u tom dijelu ukazuje kao neosnovan pa je odlučeno kao u toč. II. izreke (tako i VSRH u Rev-x-750/2013-2 od 26.2.2014.).

19. Slijedom navedenog, sud smatra osnovanim zahtjev za naknadu imovinske štete nastale oštećenjem vagona broj DMV 721 111 u iznosu od 96.682,55 EUR (728.454,68 kn) pa je naloženo tuženiku da taj iznos solidarno isplati I. i II. tužiteljima (točka I izreke). Nasuprot tome, nije dokazana visina štete za izmaklu korist u iznosu 73.256,62 EUR (551.952,00 kn), štete zbog zastoja u prometu u iznosima od 12.265,83 kn i 777,86 kn (ukupno 1.731,19 EUR), trošak prijevoza putnika u iznosu od 159,27 EUR (1.220,00 kn) te šteta nastala oštećenjem vagona broj DMV 721 112 u iznosu od 16.480,22 EUR (124.170,19 kn) pa je odlučeno kao u točki II. izreke.

20. U odnosu na odluku o parničnim troškovima valja navesti da je odredbom čl. 154. st. 2. propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Shodno izloženom, odluka o parničnim troškovima donesena je temeljem čl. 154. st. 2. ZPP. Naime, s obzirom na djelomični uspjeh stranaka u parnici, imajući u vidu kako kvantitativni uspjeh (u odnosu na visinu zahtjeva), tako i kvalitativni uspjeh (u odnosu na osnovu zahtjeva), tužitelji su u parnici uspjeli u mjeri od 38,29 % (20 % osnov + 56,58 % visina), a u tuženik u mjeri od 61,71 % (80 % osnov + 43,42 % visina). Od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela (tuženika) oduzet je postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (tužitelja) pa su tužitelji u obvezi naknaditi tuženiku trošak u omjeru od 23,42 %. Odluka o omjeru uspjeha tužitelja glede osnova zahtjeva temelji se na činjenici da se tužbeni zahtjev sastojao od 5 osnova (šteta na 2 vagona, trošak zbog prijevoza putnika, šteta zbog izmakle koristi i šteta zbog zastoja), a tužitelji su u postupku u cijelosti (100 %) uspjeli sa jednom osnovom (šteta na jednom vagonu) pa onda omjer uspjeha od 20 % glede osnova zahtjeva predstavlja rezultat zbroja uspjeha glede 5 osnova (0 % + 0 % +0 % + 0 % + 0 % + 100 %), podijeljen sa 5 osnova (100/5=20).

20.1. Tuženiku je priznat trošak sastavljanja odgovora na tužbu od 20.6..2008. u iznosu od 500,00 EUR temeljem Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa), budući da vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja te radnje iznosi 18.108,17 EUR jer postupci još nisu bili spojeni. Tuženiku je priznat trošak sastavljanja odgovora na tužbu od 4.7.2008. u iznosu od 2.304,00 EUR temeljem Tbr. 8. točka 1. Tarife, budući da vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja te radnje iznosi 152.769,77 EUR jer postupci još nisu bili spojeni. Pripada mu trošak sastavljanja podneska od 28.8.2012., 3.2.2017., 7.3.2017., 6.7.2017., 28.12.2020., 20.6.2022. u iznosu od 2.572,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife) za svaki podnesak, trošak zastupanja na ročištima održanim 8.3.2012., 5.9.2013., 4.10.2017., 4.10.2018., 27.2.2019., 6.3.2019., 30.5.2019., 26.9.2019., 20.4.2021., 9.5.2024., 9.4.2025. u iznosu od 2.572,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište. Za zastupanje na ročištima održanim 1.9.2015., 2.2.2016., 26.4.2017., 10.1.2019. priznato mu je 100,00 EUR za svako ročište, odnosno ne više od 50 bodova temeljem 9. točka 5. Tarife jer su ista ročišta odgođena prije početka raspravljanja. Za sastavljanje podneska od 8.12.2014. priznat mu je trošak u iznosu od 200,00 EUR temeljem Tbr. 8. toč. 3. Tarife, odnosno ne više od 100 bodova, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o kategoriji "ostalih" podnesaka u parničnom postupku. Sa preostalim zahtjevom za nadoknadom troška za sastavljanje tog podneska tuženik je odbijen. Za svaku navedenu radnju tuženiku je priznat PDV po stopi od 25%. Priznat mu je trošak pristupa jednog vještaka na ročište u iznosu od 33,18 EUR, dok je s drugim dijelom zahtjeva u istom iznosu s tog osnova odbijen. Priznat mu je trošak prometnog vještačenja u iznosu od 530,89 EUR. Ukupno priznati troškovi tuženika iznose 59.474,07 EUR. Kako su tužitelji u obvezi naknaditi tuženiku trošak u omjeru od 23,42 %, tako je parnični trošak tuženiku dosuđen u istom omjeru pa iznosi 13.928,83 EUR. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude, a s preostalim dijelom zahtjeva je tuženik odbijen (toč. IV. izreke).

20.2. Nije mu priznat trošak sastavljanja podneska od 24.8.2008. jer podnesak s tim danom ne prileži spisu. Nije mu priznat trošak sastavljanja podnesaka od 1.9.2009. i 1.10.2009. jer nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka. Nije mu priznat trošak za zastupanje na ročištu od 30.5.2019. jer ročište s tim danom nije održano. Nije mu priznat trošak sastavljanja podneska od 13.2.2013. jer u tom podnesku ponavlja navode iz podneska od 28.8.2012. za koji mu je priznat trošak. Nije mu priznat trošak sastavljanja podnesaka od 16.3.2017., 27. 3.2017. kojima dostavlja sudsku praksu jer nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka. Nije mu priznat trošak sastavljanja podnesaka od 25.1.2018., 24.8.2018., 21.12.2018., 25.4.2024. jer u tim podnescima ponavlja navode iznijete tijekom postupka. Nije mu priznat trošak sastavljanja podnesaka od 21.1.2019. i 29.7.2019. jer nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka. Nije mu priznat trošak sastavljanja podneska od 27.10.2019. jer podnesak s tim danom ne postoji u spisu. Nije mu priznat trošak sastavljanja podnesaka od 11.2.2021. i 31.3.2021. je nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka. Nije mu priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu budući da je čl. 4. st. 1. toč. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne Novine" broj: 118/18-u daljnjem tekstu ZOSP) propisano je da obveza plaćanja sudskih pristojbi nastaje za odgovor na tužbu po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Pritom valja napomenuti kako obveza plaćanja pristojbi u ovom postupku još nije niti nastala jer postupak nije pravomoćno okončan. Osim toga, ukoliko ova presuda bude potvrđena, tuženik će uspjeti u sporu, stoga isti nije u obvezi platiti sudsku pristojbu na odgovor na tužbu. Primjenom članka 4. stavka 2. ZOSP na plaćanje pristojbe na odgovor na tužbu bit će pozvani tužitelji jer nisu uspjeli u sporu. Nije mu priznat trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu budući da se radi o obvezi tužitelja, a ne tuženika. Nije mu priznat trošak vanjskog uredovanja jer vanjsko uredovanje u ovom spisu nije provedeno. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom IV. izreke presude.

20.3. Ujedno se ukazuje kako VSRH u svojoj odluci Rev 396/2022-2 od 23. kolovoza 2022. izražava stav da mogućnost priznavanja nagrade za sastav više od četiri obrazložena podneska ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju riječ o dugotrajnom i pravno i činjenično složenom sudskom postupku u kojem su provedena dva vještačenja, u kojem su usmeno saslušana oba vještaka te svjedoci, ovaj sud je tuženiku priznao nagradu za sastav više od četiri obrazložena podneska, ali samo za one podneske koji su bili potrebni za vođenje parnice.

20.4. Tužiteljima nije priznat trošak postupka jer nisu uspjeli u sporu.

U Zagrebu, 22. svibnja 2025.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. I. tužitelju, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 663,61 EUR- solidarno sa II tužiteljem

2. II. tužitelju po punomoćniku, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 663,61 EUR-solidarno sa I tužiteljem

3. tuženiku po punomoćnik