Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P Ob-523/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Ana-Mariji Murić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja mlt. BZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po majci i z.z. PZ, a ista po punomoćnici Zorici Franković, odvjetnici iz Đurđevca, protiv tuženika ŽZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Damiru Đegerecu, odvjetniku iz Koprivnice, radi povišenja uzdržavanja, nakon zaključene glavne rasprave 23. travnja 2025. u prisutnosti majke i z.z. mlt. tužitelja, punomoćnika stranaka i tuženika osobno te objave 22. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik ŽZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je doprinositi za uzdržavanje mlt. tužitelja BZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], umjesto iznosa od 1.200,00 kn/159,26 EUR koji iznos je određen presudom Općinskog suda u Koprivnici broj P Ob-30/2018, sada s iznosom od 350,00 EUR (tristopedeset eura) mjesečno počevši od 11. studenog 2024. pa nadalje pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s time da je dužan sve dospjele, a neplaćene iznose uzdržavanja platiti odjednom u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude, a dospijevajuće do svakog 15. -tog u mjesecu za tekući mjesec, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, računajući od dana dospjelosti svakoga pojedinog iznosa pa do isplate, sve na račun majke i zakonske zastupnice PZ broj [broj bankovnog računa] kod Erste&Steiermarkische bank d.d.

II. Nalaže se tuženiku da mlt. tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 500,00 EUR (petsto eura), sa zateznom kamatom tekućom od 21. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, računajući od dana dospjelosti svakoga pojedinog iznosa pa do isplate, na račun majke i zakonske zastupnice PZ broj [broj bankovnog računa] kod Erste&Steiermarkische bank d.d., u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Mlt. tužitelj podnio je tužbu protiv tuženika radi povišenja uzdržavanja. Navodi da je presudom Općinskog suda u Koprivnici br. P Ob-30/2018 od 4. svibnja 2018. presuđeno da tuženik doprinosi za uzdržavanje mlt. tužitelja s iznosom od 1.200,00 kn mjesečno. Ističe kako su se u međuvremenu promijenile okolnosti na temelju kojih je donijeta ranija presuda budući da su troškovi života porasli, tužitelj je sada u dobi od 7,5 godina i polaznik je drugog razreda osnovne škole, dok je u vrijeme donošenja ranije odluke imao svega godinu dana i bio je polaznik vrtića. Ističe kako tuženik radi u R. Njemačkoj, nema druge djece na uzdržavanju, a tužitelj ne prima dječji doplatak. Traži da tuženik doprinosi za njegovo uzdržavanje sada s iznosom od 350,00 EUR mjesečno.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako se kod njega nisu okolnosti promijenile na bolje budući da ostvaruje plaću od prosječno 1.050,00 EUR mjesečno, iz čega podmiruje svoju obvezu uzdržavanja mlt. djeteta te uzdržava i sebe. Ističe kako je u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje mlt. djeteta s iznosom od 229,60 EUR mjesečno.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju tužitelja na strani 5-9 spisa, isplatne liste na strani 17-20 spisa te na strani 28-34 spisa, dopis Porezne uprave na strani 36-40 spisa te je saslušao stranke u svrhu dokazivanja.

4. U postupku je nesporno utvrđeno da je tuženik obvezan na plaćanje uzdržavanja za mlt. tužitelja presudom Općinskog suda u Koprivnici br. P Ob-30/2018-10 od 4. svibnja 2018. i to u iznosu od 1.200,00 kn mjesečno.

5. Među strankama je sporno jesu li se u međuvremenu promijenile okolnosti na temelju kojih mlt. tužitelj traži povišenje uzdržavanja u toj mjeri koji bi opravdavao dosuđenje traženog iznosa, odnosno sporne su potrebe mlt. tužitelja te mogućnosti oca za plaćanjem višeg iznosa uzdržavanja.

6. Prema čl. 285. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 156/23 dalje ObZ), osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

7. U vrijeme donošenja ranije odluke mlt. tužitelj je bio u dobi od godinu dana te je pohađao vrtić dok su njegove potrebe utvrđene u iznosu od 1.200,00 kn.

8. O promijeni okolnosti od donošenja ranije odluke o uzdržavanju na strani mlt. tužitelja u iskazu se izjasnila majka i z.z. PZ koja je navela da je mlt. tužitelj sada u dobi od 8 godina i pohađa drugi razred osnovne škole, dok je u vrijeme donošenja ranije odluke pohađao vrtić za koji je izdvajala 500,00 kn mjesečno (66,36 EUR). Istaknula je kako za odjeću i obuću djeteta godišnje izdvaja oko 600,00 EUR, za higijenske potrepštine i eventualne lijekove izdvaja oko 50,00 EUR mjesečno, za školski pribor, izlete, rođendane i slično izdvaja oko 40,00 EUR mjesečno, za produženi boravak izdvaja 66,00 EUR mjesečno. Dodala je kako njih dvoje stanuju u kući s njenim ocem, tako da ih je ukupno troje, a režije za cijelu kuću iznose 200,00 EUR mjesečno. Za hranu za dijete mjesečno izdvaja oko 150,00 EUR.

9. Analizirajući iskaz majke mlt. tužitelja sud je utvrdio da su se od donošenja ranije odluke o tuženikovom doprinosu za uzdržavanje promijenile okolnosti na strani mlt. tužitelja obzirom na njegovu dob i potrebu za školovanjem, a koje povećane potrebe priznaje i sam tuženik u određenom opsegu (nudeći iznos od 229,60 EUR mjesečno na ime uzdržavanja). Dijete ima potrebe s osnova odjeće i obuće, higijenskih potrepština, sudjelovanja u režijskim troškovima te troškovima hrane, a isto tako i potrebe s osnova školovanja (bilježnice, školske potrepštine, izleti) te socijalnog života (rođendani i sl.) i zdravlja. Obzirom na prikazane potrebe mlt. djeteta od strane majke (a kojima tuženik u konačnici nije prigovarao), kao i činjenicu da tužitelj potražuje tužbom 350,00 EUR mjesečno (ne navodeći posebne razloge zbog kojih bi potraživao manji iznos uzdržavanja tim više što i sam navodi kako tužitelju nije poznato koliko mjesečno zarađuje tuženik), sud zaključuje kako su mjesečne potrebe mlt. djeteta prikazane po majci očito nerealno prikazane budući da premašuju iznos zatražen tužbom, a za koji iznos mlt. tužitelj ističe kako je dostatan za njegovo mjesečno uzdržavanje, sukladno čemu i sud utvrđuje da su potrebe mlt. BZ u iznosu od 350,00 EUR.

10. Što se tiče socioimovinskih prilika tuženika isti je naveo kao je u vrijeme donošenja ranije odluke radio kod drugog poslodavca te mu je prihod bio oko 1.500,00 EUR mjesečno. Unazad šest godina radi kod današnjeg poslodavca te mu je fiksna plaća 750,00 EUR, no kako rade i na terenu prima terenske dodatke koji ovise o tome koliko je dana na terenu i u kojoj državi te ti dodaci nikada nisu isti. Dodao je kako živi sam u stanu koji je u njegovom vlasništvu, mjesečne režije su mu oko 200,00 EUR, za hranu mjesečno izdvoji oko 200,00 EUR, a za odjeću i obuću godišnje oko 400,00 EUR, dok za higijenske potrepštine izdvaja oko 40,00 EUR mjesečno.

11. Analizirajući navode tuženika, sud je utvrdio da su se okolnosti na strani tuženika od donošenja ranije odluke o uzdržavanju tužitelja promijenile na način da su mu se povećali njegovi mjesečni prihodi budući da je u vrijeme donošenja ranije odluke imao plaću od oko 1.500,00 EUR (prema vlastitim navodima), a sada prosječno prima s osnova plaće i drugih dodataka oko 1.709,00 EUR mjesečno (podaci poslodavca na strani 28-34 spisa iz kojih je vidljivo da je za studeni 2024. primio plaću od 544,57 EUR u jednom navratu te još 509,08 EUR u drugom navratu i terenski dodatak od 1.755,00 EUR, za prosinac 2024. je primio plaću od 1.039,63 EUR i terenski dodatak od 728,04 EUR, za siječanj 2025. primio je plaću od 1.130,05 EUR, a za veljaču od 1.130,05 EUR).

12. Kako se mjesečne potrebe djeteta mogu jedino kretati u okviru materijalnih mogućnosti roditelja kao obveznika uzdržavanja i dijete sukladno čl. 311. OBZ-a, a isto proizlazi i iz čl. 27. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine – Međunarodni ugovori broj 12/1993, dalje Konvencija) ima pravo na životni standard u skladu sa svojim potrebama, ali i mogućnostima osoba koje su ga dužne uzdržavati, to upravo vodeći računa o materijalnim mogućnostima tuženika, a imajući u vidu općepoznatu činjenicu cijena te troškova vezanih uz potrebe djece životne dobi tužitelja, a koje potrebe se sastoje od troškova hrane, odjeće, obuće, higijenskih potrepština, školskog pribora, režija i sl., to sud ocjenjuje da su se od vremena donošenja ranije odluke doista promijenile okolnosti u vidu povećanih mjesečnih troškova uzdržavanja mlt. tužitelja te da iznos utvrđen ranijom odlukom više nije dovoljan da se podmire uobičajeni troškovi njegovog uzdržavanja tim više što je sud utvrdio te potrebe u iznosu od 350,00 EUR mjesečno.

13. Prilikom određivanja visine obveze tuženika za uzdržavanje tužitelja, sud je u skladu s odredbom čl. 313. OBZ-a bio dužan uzeti u obzir i njegove mogućnosti uzdržavanja, što znači uzeti u obzir njegovo imovinsko stanje, sva njegova primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njegove vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

14. Ocjenjujući ukupne mogućnosti tuženika kao obveznika uzdržavanja, a sukladno članku 313. ObZ-a sud je uzeo u obzir njegove ukupne prihode od prosječno 1.709,10 EUR mjesečno, dok je visinu uzdržavanja odredio vodeći računa o Odluci u kojoj su određeni iznosi uzdržavanja prema prosječnim potrebama mlt. djeteta u skladu s njegovom dobi (NN br. 49/24 i 75/25) prema kojima za dijete dobi od 7-12 godina i prihodima tuženika prosječne potrebe djeteta iznose 350,00 EUR (prema obje Odluke), ali isto tako i utvrđenim potrebama mlt. djeteta i ukupne prihode tuženika koji iznose prosječno 1.709,10 EUR mjesečno, pri čemu sam tuženik svoje osnovne troškove prikazuje u visini od oko 500,00 EUR mjesečno.

15. Cijeneći iskaz tuženika o njegovim materijalnim mogućnostima te potrebama mlt. tužitelja, sud zaključuje da je tuženik u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje mlt. BZ s iznosom od 350,00 EUR mjesečno, a koliko je i traženo tužbenim zahtjevom. Sud smatra kako je utvrđeni iznos uzdržavanja dužan podmirivati tuženik kao roditelj koji ne stanuje s djetetom budući isti obvezu uzdržavanja ispunjava zadovoljenjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, dok roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu sukladno čl. 310. st. 1. ObZ-a (iz st. 2. istog članka proizlazi da se svakodnevna skrb o djeci smatra jednakovrijednom zadovoljenju materijalnih potreba djece u obliku novčanog uzdržavanja). Pri određivanju visine uzdržavanja sud se vodio visinom primanja tuženika, kao i činjenicom da isti nema trećih osoba na uzdržavanju, niti je isticao da bi imao bilo kakve zdravstvene probleme. Stoga, kako prema njegovim vlastitim navodima njegove mjesečne potrebe iznose oko 500,00 EUR, pri čemu nakon plaćanja dosuđenog uzdržavanja od 350,00 EUR mjesečno bi istome preostalo 1.359,10 EUR, sud zaključuje kako isti ima i više nego dostatni iznos za ostale potrebe koje nisu nužne i koje nije istaknuo u svome iskazu. Ovdje još valja navesti kako sud nije uzimao u obzir Odluku o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta niti je smatrao osnovanim primijeniti odredbu čl. 314. st. 3. ObZ-a, budući da tuženik nije u kategoriji nezaposlenih osoba odnosno osoba bez prihoda ili sa minimalnim prihodima, pri čemu je ključno da istome i nakon plaćanja dosuđenog uzdržavanja preostaje dostatan iznos za podmirenje svih svojih mjesečnih potreba.

16. Sud je odredio tuženiku obvezu plaćanja traženih iznosa uzdržavanja na račun majke i z.z. PZ, do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, a kako je to zatraženo tužbom. Obvezu plaćanja uzdržavanja sud je odredio 11. studenog 2024. kao dana podnošenja tužbe, a kako je to zatraženo tužbenim zahtjevom, sukladno odredbi čl. 306. ObZ.

17. Odluka o troškovima temelji se na čl. 366. ObZ prema kojem u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta sud će o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka. Kako je mlt. tužitelj u cijelosti uspio u sporu, a tuženik se protivio zahtjevu te je i mlt. tužitelj povećanje iznosa uzdržavanja mogao ostvariti samo podnošenjem tužbe za izmjenu ranije odluke o uzdržavanju, to i mlt. tužitelju pripada pravo na naknadu parničnoga troška u visini jednokratne nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tbr. 7 t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022, 138/2023 – dalje: Tarifa) u iznosu od ukupno 500,00 eura (zajedno s PDV- om).

U Varaždinu 22. svibnja 2025.

Sutkinja

Ana-Marija Murić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Zorica Franković, odvjetnica iz Đurđevca

2. Damir Đegerec, odvjetnik iz Koprivnice

3. Hrvatski zavod za socijalni rad – Područni ured Đurđevac, Ljudevita Gaja 6, Đurđevac, nakon pravomoćnosti