Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

Posl. broj: R1 Ob-187/2024-16

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Jasmini Drageljević, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagateljice EN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Predragu Labanu, odvjetniku u Bjelovaru, protiv protustranke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 69791252174, radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice, dana 22. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je predlagateljica EN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], živjela u izvanbračnoj zajednici sa pok. ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenim **.**.1939., i to počevši od 2012. godine pa sve do njegove smrti 28. veljače 2024. te se ima smatrati njegovom izvanbračnom suprugom.

O b r a z l o ž e n j e

1. Predlagateljica EN kod ovog suda podnijela je prijedlog radi utvrđenja izvanbračne zajednice u kojem navodi da je predlagateljica razvedena žena i živjela je posljednjih skoro deset godina u izvanbračnoj zajednici s pok. ZN iz [adresa], kao razvedenim muškarcem, a koji je umro **.**.2024. u [adresa]. Iza njega je pokrenuta ostavina, iako je sve što je imao bio stan, a koji je prenesen u času njegove smrti upravo na predlagateljicu temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju. Taj je ugovor i sklopljen da predlagateljici, kao izvanbračnoj supruzi, u cijelosti ostane u vlasništvo i da imovinu pok. ona ne dijeli sa njegovom djecom, GN i PN, s kojima od 1995. g. (s PN nešto kasnije) on nije imao nikakav kontakt niti dobar odnos. Naime, nakon razvoda s njihovom majkom, djeca pok. ENL mu se jednostavno više nisu javljala, iako sin MN živi u [adresa] (promijenio je i prezime od očevog u majčino), a kćer PN je pok. ENL jednom prilikom i izvrijeđala, nikada se nije ispričala, a kako odavno živi u [adresa], više nikakav kontakt između njih nikada nije ni ostvaren. Predviđajući takav „scenarij“, pok. ENL je nekoliko godina prije smrti nudio predlagateljici zaključenje braka, ali su, na kraju, zajednički zaključili da je dovoljno imati i izvanbračnu zajednicu. No, budući je pretpostavljao da bi njegova djeca mogla tu zajednicu osporiti, a kako bi u cijelosti dobili i nasljedstvo, za svaki slučaj, kako njima, iapk, ne bi pripalo ništa iz gore navedenih razloga, pok. ENL s predlagateljicom je ugovorio doživotno uzdržavanje, čime su stranke osigurale da njegova djeca, kao zakonski i nužni nasljednici, ipak, ne dobiju ništa. Predlagateljica je, pak, kao izvanbračna supruga, ionako ispunjavala sve supružničke dužnosti: pomagala pok. ENL, kuhala mu, prala, čistila stan, pa je time i ispunjavala i supružničke i ugovorne obveze. Predlagateljica i pok. ENL su se još od mladosti poznavali, a počeli se družiti, kao poznanici, pa kao prijatelji, još negdje oko 2002. g. Negdje, pak, krajem 2012. ili početkom 2013. g. započeli su i intimnu vezu, koja je nakon godinu ili dvije prerasla i u pravu izvanbračnu zajednicu. Naime, predlagateljica i pok. ENL prvo su se samo viđali, a živjeli svaki u svom stanu (on u [adresa]., ona u Livadićevoj), da bi s vremenom predlagateljica praktički preselila kod njega u stan. Zajednički su organizirali život, stalno bili zajedno, najčešće u njegovom stanu, šetali, družili se i viđali s prijateljima u njegovom stanu ili u gradu. Predlagateljica nije prodala svoj stan, pa je skoro svakodnevno u njega i dolazila, da provjeri je li sve u redu, da počisti, pokosi travnjak iza kuće u kojoj je stan, da provjeri poštu, pokupi račune, vidi se sa svojim prijateljima. Ne svaki put, ali često bi s njom dolazio u njen stan i pok. ENL, da bi se i tamo, ne samo u njegovom stanu, vidjeli sa zajedničkim prijateljima. Nekada je dolazio i da joj još ponešto u stanu pomogne. Imali su zajedničke troškove života, dijelili hranu i troškove režija, predlagateljica je odlazila u kupovinu i kupovala za oboje, sve iz zajedničkih primanja, njene i njegove mirovine. Zbog toga nitko od njih nije niti mijenjao, odnosno prijavljivao policiji, promjenu adrese prebivališta jer su, praktički, bili na obje adrese, a nije im to bilo ni važno. Pok. ENL, na kraju, zbog teške bolesti, smješten je i u bolnicu, gdje je nakon oko 7-8 dana i preminuo. Naime, kada se vraćala iz grada, predvečer, našla ga je u njegovom stanu na podu, svjesnog, ali nemoćnog te je pozvala hitnu medicinu i s ambulantnim vozilom ga ispratila u bolnicu. Predlagateljica je snosila i trošak pogreba, iako toga nije bilo u ugovoru, ali kao izvanbračna supruga to je smatrala jedinim ispravnim. U konačnici, po ugovoru koji je pok. ENL zaključio s Medicinskim fakultetom u Zagrebu, on nije pokopan, već kremiran, a urnu je preuzeo Medicinski fakultet, što je sve predlagateljica i organizirala. Prema tome, predlagateljica i ZN zajedno su živjeli kao supružnici posljednjih desetak godina, sve do njegove smrti. Budući predlagateljica ne može ostvariti pravo na obiteljsku mirovinu iza pok. ZN, kao korisnika mirovine kod protustranke, bez utvrđenja da je s njime do njegove smrti živjela u izvanbračnoj zajednici, to ovime predlaže, temeljem gore navedenog propisa, da sud u izvanparničnom postupku rješenjem utvrdi da je predlagateljica s pok. ZN živjela u izvanbračnoj zajednici do njegove smrti.

2. Protustranka pozvana na očitovanje na prijedlog je podneskom od 09.08.2024. navela kako se za priznanje prava na obiteljsku mirovinu temeljem Zakona o mirovinskom osiguranju prema čl.22.st.3. pod članom obitelji koji ima pravo na obiteljsku mirovinu iz st.1.toč.1. navedenog čl.22. smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine, te da je u postupku priznavanja prava na obiteljsku mirovinu potrebno priložiti između ostalog i sudsko izvanparnično utvrđenje postojanja i valjanog trajanja izvanbračne zajednice, pa se protustranka ne protivi da se ovaj postupak utvrđivanja statusa i trajanja izvanbračne zajednice provede po pravilima izvanparničnog postupka, te se opreza radi za sada protivi prijedlogu. Nadalje, protustranka predlaže da se u svrhu dokazivanja o okolnostima postojanja i valjanog trajanja izvanbračne zajednice saslušaju predloženi svjedoci, predlagateljica i nasljednici iza pok. ĆN, te napominje kako je potrebno nadopuniti prijedlog za utvrđenje izvanbračne zajednice tako da predlagateljica dostavi pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, fotokopije osobne iskaznice ili uvjerenje o prebivalištu za sebe i pok. ZN te izvod iz matične knjige rođenih za sebe i za pok. ZN radi uvida u bračni status. Nadalje ističe kako predlagateljica mora nesporno dokazati postojanje izvanbračne zajednice, predočiti materijalne i druge dokaze iz kojih se može nesporno isčitati da je izvanbračna zajednica postojala i trajala najmanje tri godine prije smrti osiguranika ili korisnika mirovine. Nadalje ističe kako je za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice nužno postojanje životne, ekonomske i emocionalne zajednice neudane žene i neoženjenog muškarca, odnosno izvanbračnu zajednicu karakterizira trajnost životnog zajedništva, te da je predlagateljica u svrhu dokazivanja postojanja izvanbračne zajednice dostavila ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je ovjeren kod Općinskog suda u Bjelovaru pod brojem R1-11/2023 od 20. siječnja 2023. kojim dokazuje da se radi o uzdržavanju što je dvostrani akt, odnosno predlagateljica je za svoje pružene usluge dobila sve nekretnine i pokretnine nakon što je primatelj uzdržavanja preminuo, te se tu ne radi kao o dokazu da je postojala izvanbračna zajednica.

3. Tijekom postupka Sud je izvršio uvid u isprave sadržane u spisu predmeta te je izveo dokaz saslušanjem predlagateljice, te svjedoka ON, NN, LN, CN te SN.

4. Izvedene dokaze Sud je ocijenio u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku u svezi sa odredbom članka 17.st.3. Zakona o izvanparničnom postupku NN 59/23).

5. Uzevši u obzir sve izvedene dokaze tijekom postupka, sud je stajališta da je prijedlog predlagateljice osnovan.

6. Iz Izvadaka iz matice rođenih za predlagateljicu i pok. ZN proizlazi da oni za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice nisu bili u bračnoj zajednici sa drugim osobama.

7. Iz presude Općinskog suda u Bjelovaru broj P-518/96-3 od 28. svibnja 1996. proizlazi da je istom razveden brak zaključen 6. ožujka 1971. u [adresa] između ZN rođenog **.**.1939., [adresa] i AN, rođene E iz [adresa], rođene **.**.1943. u [adresa], a koji brak je upisan u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa] za 1971. godinu pod rednim brojem 28, te da je navedena presuda postala pravomoćna 16. lipnja 1996.

8. Iz iskaza svjedoka ON proizlazi da predlagateljicu poznaje kao prijateljicu njenog prijatelja ZN i to nekih 10 – 15 godina. Oni su bili u prijateljskom odnosu, ali joj je teško definirati taj odnos, da je ona sa zajedničkim prijateljima ZN i nje par puta bila kod njega u posjetama, ukupno nekih 4 puta u njegovom stanu u [adresa], nikada u tim posjetama nije vidjela EN te da su se oni više viđali u gradu na kavama, svi zajednički prijatelji. Zadnji posjet ZN bio je prije 2 godine u njegovom stanu, ali tada on nije bio bolestan, te je ona bila bolesna, zapravo oni su se svi prijatelji sreli u gradu i onda su otišli kod ZN, jer ju je on htio savjetovati u vezi bolesti koju je imala. ZN je inače radio kao stomatolog u [adresa], poslije je otišao u mirovinu. Kada je upoznala ENL je još radio kao stomatolog, te navodi da je ENL upoznala na kavama sa zajedničkim prijateljima, teško joj je sad se sjetiti da li su oni došli zajedno. ZN nikada nije posebno definirao njegov odnos sa EN. ZN i ona su se dugo poznavali, bili su obiteljski poznanici, on se još družio u mlađim danima sa njezinim suprugom, imali su dugogodišnje poznanstvo, te zna da su ZN i EN bili bliski, ali koliko bliski to ne zna, te da ne zna da li su ikada živjeli zajedno ili odvojeno. Nadalje, navodi da ENL ima dvoje djece, sina MN koji živi u [adresa] i kćerku PN koja živi negdje u [adresa], s njima ENL nije imao blizak odnos, često joj je o tome pričao. Ne zna točno od čega je bolovao ENL, zna da je nešto operirao, da je onda ostao bez kisika i imao neke posljedice, bio je snažan i borac, nije se dao. Volio se družiti, izlaziti na kave, svaki puta kada bi se susreli morali su ići na kavu, uvijek su bile tada prisutne razne pošalice. Kada ga je ona znala pitati gdje je EN, on nije bio definiran u svojim odgovorima u vezi nje, a ona ga nije htjela ispitivati. U zadnje vrijeme se ona ne sjeća da ih je vidjela zajedno na kavama. Ne zna tko se brinuo o ENL kada se razbolio. U stanu kod ENL nije primijetila da li ima nekih ženskih stvari, jer to nije niti gledala, niti ju je to uopće zanimalo. Zadnji puta je ENL vidjela na kavi nekih dva mjeseca prije njegove smrti. Ništa ne zna o tome tko je snosio trošak njegova pogreba, zna samo da je nju zvala EN da ide s njom otpratiti njegovo mrtvo tijelo iz bolnice u [adresa] do ukrcaja u vozilo koje ga je prevozilo u Zagreb na krematorij. Zna da je ENL imao oporuku kojom je Medicinskom fakultetu ostavio svoje mrtvo tijelo i zato su ga odveli na krematorij u Zagreb. Nitko nije išao, niti EN, niti ona u pratnji kada su ga prevozili na Medicinski fakultet. EN joj je javila o njegovoj smrti, ona je rekla da je ENL njoj rekao koga da pozove na oproštaj kada on umre, te je EN pozvala nju i još druge prijatelje od ENL, te su se oni našli kod nje u kući i podružili i počastili se u čast njegove smrti po njegovoj želji. Nadalje je navela da ništa ne zna o postojanju ugovora o doživotnom uzdržavanju između EN i ZN.

Iz iskaza svjedoka HN proizlazi da EN poznaje već 10 godina, upoznao ju je s njom dr. ZN, oni su se upoznali tako što su se kod njega u stanu našli ĐN i on na domaćem grahu kojeg je skuhao ZN, jer je on jako volio kuhati, tada je u stanu bila EN, koju on od prije nije poznavao, te ju je s njom upoznao ZN rekavši da je to njegova prijateljica, on ih je viđao zajedno, on stanuje u [adresa], pa ih je često vidio kako su prolazili tom ulicom i išli ili kod EN u stan ili kod ZN u stan, ne zna točnu adresu EN, ali zna da je stanovala blizu [adresa] u [adresa], a da je ZN išao kod nje u stan to mu je rekao on. Iz razgovora s njim saznao je da oni žive zajedno. Inače ZN je zadnjih 7 do 8 godina bio dosta zatvoren, nije više komunicirao s ljudima kao ranije. Najviše informacija o njemu je dobio od EN. Nekoliko puta su ĐN i on sa ZN bili na kavi, zadnji puta prije najmanje 3 – 4 godine, tada s njima nije bila EN. Zadnji puta je kod FN u stanu bio prije nekih 7 godina, a zadnji puta ga je uopće vidio tri četiri mjeseca prije smrti, a možda i više. Tada ga je samo vidio kako je prošao biciklom, jer je inače volio se voziti biciklom, vidio ga je sa svojeg balkona, a prije toga se nisu sretali jer je on naprosto prestao komunicirati s ljudima, nije više za to pokazivao interes. Ne sjeća se kada je zadnji puta vidio EN i njega zajedno. Kada je dr. ZN umro, EN je napravila nekakve karmine, pozvala ga u njen stan, gdje je bilo i drugih prijatelja i poznanika ZN, a o smrti ZN obavijestio ga je ĐN. Nadalje, navodi da mu je EN rekla da su ona i ENL napravili ugovor o doživotnom uzdržavanju, te da mu je to rekla na karminama ZN. U razgovoru na karminama EN je spomenula taj ugovor, ne zna tko je sve čuo, niti je bilo poslije razgovora o tome zašto je sklopljen taj ugovor.

Iz iskaza svjedoka LN proizlazi da EN poznaje unazad 4 – 5 godina, ona i stanuje u blizini EN, te je saznala da se ona viđa sa ENL s kojim su suprug i ona bili kućni prijatelji. EN je posjećivala ENL. Povremeno kad bi viđala EN pitala bi kako je ENL, jer je znala da ga je ona posjećivala, te da kad je njezin suprug umro i kad je ENL prestao raditi, su se oni nekako udaljili, u gradu smo ponekad znali popiti kavu, ali nisu imali nikakve kontakte u smislu telefonskih poziva i druženja. EN je brinula o ENL, da li je čistila i što je radila to ne zna, ali zna da je odlazila brinuti o njemu. ENL je sam rekao da EN dolazi kod njega, a da ga ona nikada nije pitala zašto ona dolazi kod njega i u kakvom su oni odnosu. Toliko nije bila bliska niti s njom, niti s njim, da bi to ispitivala. ENL je živio u svom stanu, a EN u svojoj kući, odnosno u stanu koji je u sklopu kuće, te da ih nikada nije vidjela zajedno. Zadnji puta je ENL vidjela mjesec dana prije njegove smrti, prolazila je sa prijateljicom, vidjela ga samog na kavi u kafiću gdje su se znali sresti na kavi, često ga je tamo vidjela samoga. Imali su običaj da prijateljice i ona kada su ga susrele da su mu se pridružile na kavi. Par puta su ga prijateljice i ona posjetile u njegovom stanu, jer su znali da živi sam i pripremili su mu nešto od hrane što voli, te su ga posjetili. Zadnji puta je to bilo možda godinu dana prije njegove smrti. Tamo niti jednim u tim posjetima nije vidjela EN, te nije nikada primijetila u Jovinom stanu nikakve ženske stvari. ZN je jednom na kavi kad su se susreli kad je ona bila s prijateljicom rekao da je EN njegova prijateljica i povjerio im se da je njoj ostavio svoj stan, jer je ona pažljiva prema njemu, brine se o njemu, posjećuje ga. Ne zna da li su oni imali sklopljen kakav ugovor, o tome se nije pričalo, nisu znali jer su to osobne stvari. Nakon što im je ENL rekao da je EN ostavio stan, jednom su u razgovorom sa EN, prijateljica i onaa, a što je također bilo u nekom prolazu kada su se susreli, EN rekla da je njoj ENL ostavio stan nakon njegove smrti. Nisu ništa o tome puno pričali, jer su njihovi susreti bili uvijek samo kratki u prolazu, par riječi. ZN ima kćerku i sina s kojima je bio u lošim odnosima, nije se s njima viđao, niti su ga oni posjećivali, pričao je o tome s jednom tugom. Kao što je rekla sa EN se par puta susrela i odlazila na kavu, nisu bile prisne, ali joj je ona bila draga i znali su se kratko podružiti na kavi i popričati, nisu pričale o njenom odnosu sa ENL, o tome ju nije ispitivala, niti je ona sama o tome pričala, smatra da to nije bilo niti primjereno da bi ona nešto ispitivala. ZN je znao pričati da je svoje tijelo nakon svoje smrti ostavio institutu za vježbe na Medicinskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu. Kada je umro, EN je rekla da je njegovo tijelo otpeljano na Medicinski fakultet koji će ga zbrinuti i kremirati. EN je napravila jedan domjenak nakon njegove smrti i pozvala kod sebe njegove prisne prijatelje za oproštaj s njim.

Iz iskaza svjedoka CN proizlazi da je ona nećakinja ZN, da su njena majka i Jovo brat i sestra. Ujak ENL je stanovao u [adresa] u [adresa] sam. Prvotno je imao brak sa JN s kojom je imao dvoje djece PN i MN. Sin MN se odrekao sudski oca. Danas on svira u simfonijskom orkestru HRT. PN se skroz odvojila, otišla je u [adresa], tamo je doktorirala, a ona se doselila u Zagreb prije 27 godina, malo poslije nego se ujak ENL razveo. PN i MN su k njoj dolazili kada su studirali, u Zagrebu su bili podstanari, ona bi ih zvala na ručak, međutim kasnije nisu kontaktirali, njihovoj majci nije bilo drago da se oni druži, jer je ona rođakinja sa ENL. No stupit će ona u kontakt sa MN. Nadalje, navodi da je imala punomoć kojom ju je ujak ENL ovlastio da u njegovo ime proda neku njegovu imovinu u Bosni, a isto tako je imala punomoć i od tetke, jer su njena majka, ujak ENL i tetka imali još naslijeđenu imovinu u Bosni. Ujak ENL nije imao nikoga osim nje od rodbine, dolazila je kod njega, zvala ga je. Kada je god dolazila uvijek je bio sam, znao je napraviti ručak. Zadnji puta je kod njega došla prije Z. On je bio bolestan na pluća, svake godine se cijepio od gripe i nije volio da mu se dolazi da se ne bi zarazio, čuli su se telefonom i uvijek je bio sam. Kada je dolazila kod njega nije nikada vidjela EN. EN poznaje. Kada je sa ujakom šetala po [adresa] onda ju je znao odvesti da vidi gdje stanuje EN, rekao je da mu je to prijateljica, to je moglo biti 1999. ili 2000. Samo jedanput tada je bila kod nje u stanu. Poslije ju nije nikada vidjela. Ujak ENL je njoj govorio da njoj želi ostaviti svoj stan, jer nema nikoga osim nje, a ona je govorila ujaku neka si nađe nekoga tko će mu pomoći i da nije sam i da tome tko će mu pomoći ostavi svoj stan. Zadnji puta je sa ujakom se čula par dana prije njegove smrti. Tada su se čuli preko mobitela EN, ujak nije imao svoj mobitel, imao je kućni telefon, oni su se čuli preko njegovog i njenog telefona, ali kad je isključila telefonski paket i koristila se isključivo mobitelom, ujak nije bio vičan zvati ju preko mobitela, pa su se taj puta čuli preko mobitela EN. Ona je znala po pola godine provesti u [adresa], i tada je dala isključiti telefon. Zna da je EN obilazila ujaka. Zna da je on prije 7 – 8 godina operirao glavnu arteriju i da se tada EN brinula o njemu, ona je tada bila u Hercegovini i brinula o majci. Misli da su se EN i ujak ZN dugo znali, ne zna da li je između njih bila neka veza, ujak je njoj uvijek govorio da on nema s njom ništa, ništa više od prijateljstva. Ujak je inače bio društvena osoba, ništa mu nije bilo teško, govorio je da EN ima malu penziju, da ima puno braće i sestara i da nije i sama zdrava, koliko se sjeća i ona je išla u bolnicu na neke zahvate, ponašao se kao da joj je htio pomoći, na kraju joj je i ostavio stan. Svjedokinja je navela da je zadnji puta bila kod ujaka prije Z, točnije nekih dvije godine prije Z. U zadnje vrijeme kako su se čuli ujak joj je govorio da nema ništa sa EN, da on najviše voli biti sam, da voli mir i tišinu. I EN joj je preko telefona znala govoriti da ona nema ništa sa ZN, tako je navela. Ne sjeća se točno kada, a ima više godina prije njegove smrti kada joj je govorio ujak da nema ništa sa EN. Ujakov stan je bio prljav, to je vidjela kada je bila kod njega, ne sjeća se kada je to zadnji puta vidjela i EN joj je rekla da joj ujak ne da da mu čisti, to joj je rekla prije nego je ujak umro kad je otišao u bolnicu, a EN je išla u njegov stan.

Iz iskaza svjedoka SN proizlazi da EN poznaje možda i više od 45 godina, poznavao je i njezinog supruga, oni su bili poznanici i pozdravljali su se, ništa drugo. ZN poznavao je nekih 45 godina, s njim je bio veliki prijatelj. On je živio sam nakon razvoda svog braka u kojem je rođeno dvoje djece, ima kćerku PN koja živi u [adresa] u [adresa] i sina MN koji je nakon razvoda braka roditelja preuzeo prezime svoje majke i živi u [adresa]. ZN je živio u svom vlastitom stanu, radio je kao liječnik stomatolog u domu zdravlja u [adresa], a onda je otišao u mirovinu. Navodi da je EN i ZN viđavao negdje od 2003., a intenzivnije od 2010., najviše u stanu kod ZN, a bio je i par puta sa ZN i u stanu kod EN, te da je on dosta često posjećivao ZN u stanu, jer je i sam bio razveden i isto tako živio sam i oni su se zajedno družili koliko su mogli, time da to nije bilo stalno kontinuirano, znalo je biti da se po godinu ili kraće nisu družili zbog nekih gluposti, nisu to bili ozbiljni razlozi, niti značajni nesporazumi. Zadnji puta je vidio ENL kada ga je EN zamolila da joj pomognem kako bi se osoblje bolnice počastilo nekim delicijama, tada je u bolnici zamolio EN da pita ENL da li želi da ga vidi, to je ENL potvrdio i tad su se zadnji puta vidjeli, jer je već idući dan ili dan nakon toga ENL preminuo. Ne sjeća se kada je zadnji puta bio kod ENL u stanu, niti kad su bili kod EN. Oni su se družili intenzivno, ENL je znao reći da idu kod EN na piće, čisto prijateljski su znali tako otići. Sa ENL se viđao i u gradu na kavi, možda dva tri puta su na kavi kad su oni bili vidio i EN. Ne sjeća se da li je bilo ikada da su ENL ili EN govorili u kakvom su oni odnosu ili se predstavljali, te da kad je dolazio kod ENL u stan znao je vidjeti EN tamo, te da mu je teško reći u kakvom su odnosu bili ZN i EN. Oni su bili u prijateljskom odnosu, ona mu je dosta pomagala u organiziranju poslova, čišćenju stana, no detalje ne zna. Možda je u dva navrata primijetio kad je bio kod ENL u stanu žensku torbu i kaput, drugoga se ne sjeća. Misli da je EN organizirala sahranu ZN obzirom on nije bio u kontaktu sa svojom djecom, a rodbine u [adresa] nije imao. Misli da ga je EN obavijestila o njegovoj smrti. Nadalje je naveo kako mu nije moguće definirati koliko su se intenzivno družili ZN i EN. Koliko god je puta bio kod ZN često je navraćala i EN tamo ili je već tamo bila u stanu kad je on došao, te ne bi ulazio u to da li je njihov odnos imao intimni karakter, te ne zna ništa o postojanju ugovora o doživotnom uzdržavanju. Svjedok navodi da je njega ZN zamolio dok je bio živ da EN i on budu svjedoci da će njegovo tijelo biti donirano Medicinskom fakultetu u Zagrebu i u tu svrhu su EN i on potpisali kod javnog bilježnika izjavu, neki oblik izjave, međutim do činjena nije došlo zbog tehničkih razloga na Medicinskom fakultetu, te je ZN bio odvezen na Mirogoj i kremiran.

Iz iskaza predlagateljice EN proizlazi da bi prije svega voljela sudu reći kako svjedoci koji su ispitani i to konkretno gđa svjedok UN i CN nisu iskazivale istinito u ovom postupku jer su one znale da postoji izvanbračna zajednica između pok. ZN i nje, a konkretno gđa UN je nju i nagovarala da pokrene postupak radi dobivanja mirovine i da će ona posvjedočiti na sudu. Međutim došlo je do toga da ona nije njenoj kćerki htjela prodati stan zbog čega je ona dala iskaz u ovom postupku kakav je dala. Vezano za gđu CN može reći da je ona nećakinja pok. ZN i da nije rekla istinu i može reći da je ona u razdoblju od 2000 pa do 2024. kada je ENL preminuo bila svega jedan put kod njega tada je bila i ona i oni su spremali svi ručak. Zašto je ona u ovom predmetu dala ovakav iskaz ona stvarno ne zna. Ona je pok. ZN poznavala još od svoje mladosti a intenzivno druženje je počelo od 2002. godine može reći da je to druženje bilo prijateljsko ali i nešto dublje. U tom početku oni su se intenzivno družili. ENL je vozio bicikl a ona je išla u brzo hodanje išli su na ručkove. A od 2012. godine oni su počeli živjeti zajedno odnosno ona je došla živjeti k njemu, ali je odlazila i svojoj kući jer je imala oko svoje kuće posla, povremeno bi ENL išao sa njom, a to sve jer udaljenost od Jovina stana i njezine kuće nije bila velik, te da ona nikad nije prijavila prebivalište kod ENL. Vezano uz njihove troškove može reći da su išli u kupovinu zajedno a u zadnje vrijeme je ona išla sama. Imali su zajedničke financije. Postepeno je između njih i u njihovom odnosu došlo do intimnosti i emotivne veze. Ona je i organizirala posljednji ispraćaj za ENL, te da je pok. ENL imao sklopljeni ugovor s medicinskom fakultetom, Zavodom za anatomiju gdje je bilo dogovoreno da će se njegovo tijelo koristiti u znanstvene svrhe. No s obzirom da se to nije moglo obaviti jer je bila rekonstrukcija prostorija, tijelo je odvezeno u Mirogoj, ona je sve to podmirila, troškove oko toga i sada čeka polaganje urne. Na daljnji upit da pojasni odnos ENL i njegove djece navodi da se on razveo 1995. Imao je kćerku i sina, MN i PN. Nakon rastave MN je prekinuo odnose sa ocem i odselio majci, uzeo je majčino prezime i od tada ga otac više nikada nije vidio. A PN je jedno vrijeme, ne zna koje dolazila, i jednom prilikom ga je jako izvrijeđala, a on je tada rekao da kad se vrati da je ne želi vidjeti u stanu i kad se bude spremna ispričati neka dođe. Međutim PN više nikada nije došla i oni od tada nisu imali nikakav kontakt, te ističe da je njoj ENL ponudio sklapanje braka, a da do toga nije došlo zato što je ona mislila da bi se možda djeca njemu i vratila jer je on jako patio zbog njih, te da je ona mislila ukoliko ne sklope brak da bi se to moglo ostvariti. Na daljnji upit koji je razlog bio za sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju navodi da je do sklapanja ugovora došlo jer je ENL jako već bio razočaran sa svojom djecom. Nije želio da oni znaju gdje je njegov pepeo čak je i sve slike djece odnio u sandučić bivše supruge. Jednostavno nije želio da oni imaju nešto njegovo. Na daljnji upit punomoćnika protustranke da li je prije smrti ENL bio bolestan navodi da je par mjeseci prije smrti bio jako slab, tjedan dana do deset dana prije smrti je bio još slabiji a on je bolovao od kronične opstruktivne bolesti pluća, ali mora napomenuti da nije želio ići k doktoru. Mislio je da će to proći.

9. Odredbom čl. 11. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da se odredbe toga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka.

10. Po ocjeni ovoga Suda, iz ove zakonske definicije proizlaze četiri pretpostavke za postojanje izvanbračne zajednice: 1. postojanje životne zajednice, 2. da su partneri muškarac i žena, 3. da su partneri slobodni od bračnog statusa, odnosno nisu u braku, i 4. da zajednica traje najmanje tri godine, osim u slučaju rođenja zajedničkog djeteta ili sklapanja braka između partnera. Da bi izvanbračna zajednica proizvodila pravne učinke moraju kumulativno biti ispunjene sve ove pretpostavke.

11. Odredbom čl. 11. st. 2. Obiteljskog zakona propisano je da izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke iz stavka 1. istoga članka stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova.

12.Nadalje, s obzirom da se izvanbračna zajednica utvrđuje sa sada pokojnom osobom, za napomenuti je da se prema odredbama članka 8. Zakonu o nasljeđivanju izvanbračnom zajednicom smatra životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme, a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka. Dakle, definicija izvanbračne zajednice po Zakonu o nasljeđivanju djelomično se razlikuje od definicije u Obiteljskom zakonu s obzirom na pretpostavku trajanja vremena koje se definira kao: “dulje vrijeme“, a ne tri godine kao što je to u Obiteljskom zakonu. Uz ono što je isto tj. slobodni bračni status, zajednica je trebala trajati dulje i prestati ostaviteljevom smrću, a trebale su biti ispunjene pretpostavke za valjanost braka (punoljetnost partnera, sposobnost za rasuđivanje, osobe izvan nedopuštenog krvnog srodstva i osoba slobodnog bračnog stanja – čl. 25. do 28. Obiteljskog zakona). Navedeno je važno iz razloga što se na temelju navoda predlagatelja iznijetih u prijedlogu zaključuje da je predlagateljica ovaj postupak pokrenula radi ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu iza sada pokojnog ZN.

Naime, odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da u slučaju smrti osiguranika ili korisnika starosne mirovine, prijevremene starosne mirovine, invalidske mirovine i privremene invalidske mirovine osigurani su članovi njegove obitelji, a st. 3. istog zakonskog članka je propisano da se pod članom obitelji iz st. 1. toč. 1. ovog članka smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje 3 godine.

Odredbom čl. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da se status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom sudskom postupku ali se u istoj ne navodi prema materijalnim odredbama kojega propisa, kao što to na primjer čini Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju koji u pogledu prava na zdravstveno osiguranje supružnika upućuje na propis o obiteljskim odnosima (čl.10. st. 1. t. 1.) ili Opći porezni zakon koji to pak također ne definira (čl. 15. st. 1.).

Imajući u vidu sve naprijed navedeno za napomenuti je i to da Sud u ovom postupku utvrđuje da li je postojala izvanbračna zajednica u slučaju predlagateljice i sada pokojnog ZN, a ne to da li je predlagateljica stekla pretpostavke za ostvarenje prava na obiteljsku mirovinu sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (čl. 22., 65., 67., 72. i dr.) jer će se te pretpostavke utvrđivati pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje u postupku u kojem će odluka iz ovog predmeta biti tek jedna od isprava kojom će se dokazivati ispunjenje Zakonom o mirovinskom osiguranju propisanih pretpostavki (u tom slučaju postojanje izvanbračne zajednice), kao što ista u tu svrhu može eventualno poslužiti i u nekim drugim postupcima. Dakle, s obzirom na sve navedeno, po ocjeni ovoga Suda, u ovom konkretnom slučaju kada nisu precizno propisane odredbe kojega materijalnog i procesnog zakona primijeniti kod donošenja odluke i kod provođenja postupka (npr. kao što bi to u ostavinskom postupku bila primjena Zakona o nasljeđivanju) primjenjuju se, kao opće, odredbe Obiteljskog zakona.

13.Izvanbračna zajednica predstavlja životnu zajednicu između dvije osobe koja nije formalno registrirana kao brak, a koja se temelji na zajedničkom životu, emocionalnoj povezanosti i ekonomskim odnosima, te se kao takva može utvrditi na temelju različitih kriterija uključujući intenzitet međusobne povezanosti. Nadalje, za napomenuti je da za priznanje učinaka izvanbračne zajednice je potrebno da se ostvare slijedeće pretpostavke: da niti jedan od partnera u razdoblju trajanja te zajednice nije bio u braku, da je među njima postojala trajnija zajednica života - i to ne samo u smislu zajedničkog stanovanja, već i u uspostavljanju emocionalne odnosno egzistencijalne povezanosti i ekonomske zajednice u kojoj si izvanbračni drugovi zadovoljavaju složene životne potrebe (psihičke, emocionalne, svakodnevnu brigu i skrb) te međusobno pomažu i brinu jedno o drugome čak neovisno o eventualnoj namjeri da zaključe brak.

14.Iz cjelokupnog provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio slijedeće nesporna je činjenica da je EN ovdje predlagateljica imala sa ZN sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim je pok. ZN obvezao predati u vlasništvo EN svoju nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], sedmi suvlasnički dio etažno vlasništvo stan koji se nalazi na katu stambene zgrade broj 1 neto korisne površine 48,69 m2, te sve pokretnine i novčana sredstva, a EN se obvezala doživotno uzdržavati ZN, te da je taj ugovor ovjeren kod suda 20. siječnja 2023. Nadalje, tijekom postupka utvrđeno je da je predlagateljica predala u spis predmeta račune za troškove pogrebne opreme i kremiranja pok. ZN. Predlagateljica je životno, logično i uvjerljivo opisala tijek odnosa između nje i pok. ZN, te je iz navedenog iskaza sud utvrdio da je od 2012. godine odnos između predlagateljice i pok. ZN imao karakter izvanbračne zajednice i to sve do njegove smrti. Ta činjenica zaključena je iz slijedećih razloga: prvenstveno EN je osoba koja je brinula o pok. ZN, s kojom je isti sklopio i ugovor o doživotnom uzdržavanju, s istim je provodila svakodnevno vrijeme, i kako je sama navela bila u emocionalnoj vezi u kojoj je ponuđeno i sklapanje braka, te je ista organizirala njegov posljednji ispraćaj, organizirala kremiranje i snosila troškove za sve navedeno. Sama predlagateljica organizirala je i "bdjenje" u svom stanu nakon smrti pok. ZN. Iz iskaza svjedoka proizlazi da EN i ENL nisu govorili u kakvom su oni odnosu, niti su im se po tom pitanju izjašnjavali, međutim, svjedok SN naveo je da su se oni družili intenzivno, da kad god je bio kod ZN je često navraćala i EN ili je već bio tamo u stanu kada je on došao, a svjedok HN naveo je kako je EN i pok. ENL viđao zajedno jer on stanuje u [adresa] pa ih je često vidio kako su prolazili tom ulicom i išli ili kod EN u stan ili kod ZN u stan, te da je iz razgovora s njim saznao da oni žive zajedno, a da je ENL zadnjih 7 do 8 godina bio dosta zatvoren pa da je najviše informacija o njemu dobio od EN.

15.Prema tome, u smislu naprijed citiranih odredbi članka 11. Obiteljskog zakona u slučaju predlagateljice utvrđeno je da je ona sa pok. ZN tijekom predmetnog perioda živjela u izvanbračnoj zajednici na način da su međusobno bili u emotivnim odnosima, da su zajednički skrbili i brinuli se međusobno jedan o drugome, te imali zajedničke financije, te je do kraja života pok. ZN predlagateljica o istome brinula i skrbila. Uz navedeno utvrđeno je i to da je njihova izvanbračna zajednica trajala u neprekidnom period dužem od tri godine te da za to vrijeme nijedan od njih nije bio u braku sa drugom osobom radi čega su u njihovom slučaju, po ocjeni ovoga Suda, bile kumulativno ispunjene sve pretpostavke propisane odredbama članka 11. st. 1. Obiteljskog zakona radi čega je Sud prijedlog smatrao osnovanim i odlučio kao u izreci ovog rješenja.

16.Slijedom svega navedenog, u smislu naprijed citiranih odredbi članka 11. Obiteljskog zakona u slučaju predlagateljice temeljem svih dokaza koji su izvedeni u ovom postupku utvrđeno je da je ona sa pok. ZN tijekom predmetnog perioda tj. neprekidno od 2012., pa do njegove smrti 28. veljače 2024. živjela u izvanbračnoj zajednici, a što proizlazi iz dokaza provedenih tijekom ovog postupka.

17.Uz navedeno utvrđeno je i to da je njihova izvanbračna zajednica trajala u neprekidnom period dužem od tri godine te da za to vrijeme nijedan od njih nije bio u braku sa drugom osobom radi čega su u njihovom slučaju, po ocjeni ovoga Suda, bile kumulativno ispunjene sve pretpostavke propisane odredbama članka 11. st. 1. Obiteljskog zakona radi čega je Sud prijedlog smatrao osnovanim i odlučio kao u izreci ovog rješenja.

Bjelovar, 22. svibnja 2025.

Sudac

Jasmina Drageljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana primitka ovoga rješenja.