Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1549/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, Milka Samboleka suca izvjestitelja i člana vijeća te sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Šimi Saviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Damiru Salahoviću, odvjetniku u OD Grgić & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika izjavljenih protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Pn-925/2023-23 od 20. kolovoza 2024., na sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Pn-925/2023-23 od 20. kolovoza 2024. potvrđuje pod toč. I. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 1.383,01 EUR sa zateznom kamatom od 15. ožujka 2024. do isplate.

II. Nepobijani dio toč. I izreke presude u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 8.661,87 EUR sa zateznom kamatom na iznos od 7.370,03 EUR od 8. ožujka 2023. do isplate i na iznos od 1.291,83 EUR sa zateznom kamatom od 15. ožujka 2024. do isplate i nepobijana toč. II izreke kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 3.073,19 EUR sa zateznom kamatom od 8. ožujka 2023. do isplate i zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 2.674,85 EUR od 8. ožujka 2023. do 15. ožujka 2024., ostaju neizmijenjeni.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje sadržano u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-925/2023-23 kojim je dopuštena preinaka tužbe od 15. ožujka 2024.

II. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, dok se žalba tužiteljice djelomično prihvaća te se odluka o troškovima postupka sadržana u toč. III. izreke presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Pn-925/2023-23 od 20. kolovoza 2024., djelomično potvrđuje i djelomično preinačuje tako da se nalaže tuženiku da tužiteljici pored troška parničnog postupka dosuđenog pod toč. III. izreke presude u iznosu od 1.097,02 EUR sa zateznom kamatom od 20. kolovoza 2024. do isplate, naknadi tužiteljici daljnji parnični trošak u iznosu od 33,21 EUR sa zateznom kamatom od 22. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se s ostatkom zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka tužiteljica odbija.

III. Odbijaju se tužiteljica i tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 10.044,88 EUR sa zateznom kamatom na iznos od 7.370,03 EUR od 8. ožujka 2023. do isplate i na iznos od 2.674,85 EUR od 15. ožujka 2024. do isplate, pod toč. II izreke odbijena je tužiteljica sa zahtjevom za isplatu iznosa od 3.073,19 EUR sa zateznom kamatom od 8. ožujka 2023. do isplate i sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate na iznos od 2.674,85 EUR od 8. ožujka 2023. do 15. ožujka 2024., dok je pod toč. III izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.097,02 EUR sa zateznom kamatom od 20. kolovoza 2024. do isplate. Ujedno je pobijanim rješenjem kao sastavnim dijelom prvostupanjske presude dopuštena preinaka tužbe iz podneska tužiteljice od 15. ožujka 2024.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužiteljica pobija odluku o troškovima postupka sadržanu pod toč. III. izreke presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti odluku o troškovima postupka u smislu žalbenih navoda.

3. Kako je odredbom čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) propisano da drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, dok tužiteljica ne pobija odbijajući dio presude pod toč. II. izreke, to se taj dio izreke presude smatra nepobijanim dijelom, kako je to navedeno pod toč. II. izreke ove presude.

4. Prvostupanjsko rješenje koje je sastavni dio pobijane presude i kojim je dopuštena preinaka tužbe iz podneska tužiteljice od 15. ožujka 2024. pobija tuženik u cijelosti, time da pobija i toč. I. izreke presude preko nespornog iznosa od 8.661,87 EUR (koji iznos se odnosi na imovinsku štetu s naslova troškova liječenja u iznosu 444,87 EUR i na neimovinsku štetu u iznosu od 8.217,00 EUR) sa zateznom kamatom od 15. ožujka 2024. do isplate, zbog svih zakonskih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP. Tuženik pobija i odluku o troškovima postupka sadržanu pod toč. III. izreke presude. Predlaže drugostupanjskom sudu ukinuti pobijano rješenje, a presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda.

5. Odgovarajući na žalbu tuženika, tužiteljica je istu u cijelosti osporila, dok tuženik nije odgovorio na žalbu tužiteljice.

6. Žalba tužiteljice djelomično je osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

7. Polazeći od nesporne činjenice da je tužiteljica stradala u prometnoj nezgodi 2. listopada 2022. u kojoj je sudjelovala kao putnica u osobnom vozilu reg. oznake [registarska oznaka], da je u toj prometnoj nezgodi tužiteljica zadobila teške tjelesne ozljede, da je istu prouzročio vozač osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka], koje vozilo je osigurano kod tuženika, te da između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija niti odgovornost osiguranika tuženika za štetu koju je tužiteljica pretrpjela, dok je sporna visina pretrpljene štete i pravo tužiteljice na trošak liječenja, ocjenu djelomične osnovanosti zahtjeva tužiteljice prvostupanjski sud je utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka doc.dr.sc. Mladena Miškulina, prim.dr.med, specijalista ortopedije i traumatologije od 3. ožujka 2024. i njegovog iskaza danog na ročištu 8. srpnja 2024. proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljedu lijeve podlaktice i ručnog zgloba, da su nakon provedenog adekvatnog liječenja kod tužiteljice zaostale trajne posljedice u vidu ograničenja opsega pokreta lijeve podlaktice i ručnog zgloba u lakom do srednjem stupnju uz nestabilnost distalnog zgloba između palčane i lakatne kosti što uzrokuje kronične bolove i nemogućnost opterećenja ruke u potpunosti, pa navedeno umanjuje opću životnu i radnu sposobnost tužiteljice u opsegu od 8%, da je liječenje tužiteljice završeno 12. rujna 2023. s pregledom kirurga, da su troškovi liječenja opravdani jer je kod tužiteljice pravovremena fizikalna terapija dovela do smanjenja trajnih posljedica dok bi čekanje na fizikalnu terapiju dovelo do toga da bi trajne posljedice kod tužiteljice bile kud i kamo veće, da je tužiteljica u štetnom događaju doživjela primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, u daljnjem tijeku da je postojao sekundarni strah, jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana ukupno, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana ukupno i blagog intenziteta u trajanju od daljnjih 45 dana ukupno, da je tužiteljica trpjela jake bolove u trajanju od 3 dana ukupno, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana ukupno te bolove lakog intenziteta u trajanju od daljnjih 60 dana ukupno, da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć tijekom liječenja u slijedećim periodima: od 6. do 18. listopada 2022. u opsegu od 2 sata dnevno, od 18. listopada do 29. studenog 2022. u opsegu od 1 sata dnevno, te narednih 4 tjedana u opsegu od 2x3 sata tjedno za obavljanje težih poslova, odnosno u trajanju od 62 sata, te da je kod tužiteljice zaostalo naruženje u srednjem stupnju;

- da je tužiteljica podneskom od 15. ožujka 2024. sukladno nalazu i mišljenju vještaka preinačila tužbu na način da zahtijeva da joj tuženik na ime naknade štete isplati umjesto prvobitno u tužbi zatraženog novčanog iznosa od 10.317,00 EUR, novčani iznos od 13.118,07 EUR sa zateznom kamatom od 8. ožujka 2023. do isplate i da joj naknadi trošak postupka;

- da je neposrednim opažanjem na ročištu 8. srpnja 2024. prvostupanjski sud utvrdio da su kod tužiteljice zaostala dva ožiljka koja se nalaze na području lijeve podlaktice te na području lijevog ručnog zgloba, da su isti sukladni opisu vještaka iz pisanog nalaza i mišljenja i njegovog iskaza na istom ročištu, posljedično čemu je utvrdio da je kod tužiteljice zaostao manji ožiljak na području lijevog ručnog zgloba nepravilnog oblika koji je vrlo kratak te još jedan ožiljak u području lijeve podlaktice dužine 14 cm koji je lagano nepravilan u gornjem dijelu te je dijelom i promijenjene boje, odnosno svjetliji od okoline, pa da se stoga radi o naruženju srednjeg stupnja, a s obzirom na lokaciju ožiljka da se radi o naruženju vrlo uočljivom trećima;

- da su stranke učinile nespornim cijenu sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 3,00 EUR po satu;

na temelju čega prvostupanjski sud prihvaćajući nalaz i mišljenje te usmeno očitovanje sudskog vještaka kao jasno, stručno i obrazloženo, utvrđuje da je tužiteljici u navedenom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje sukladno odredbi čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje u tekstu: ZOO), čime joj je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO, ocijenivši da tužiteljici, imajući u vidu gore navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u iznosu od 11.700,00 EUR, što umanjeno za nesporno po tuženiku isplaćenih 2.100,00 EUR, iznosi 9.600,00 EUR. Tužiteljica je na ime neimovinske štete tužbom zahtijevala iznos od 9.025,15 EUR, pa je sud taj iznos umanjio za tijekom postupka isplaćenog iznosa od 2.100,00 EUR i tužiteljici na ime neimovinske štete dosudio iznos od 6.925,15 EUR sa zateznom kamatom od 8. ožujka 2023. do isplate, dok je tužiteljicu odbio sa zahtjevom za isplatu daljnjeg iznosa od 2.800,00 EUR sa zateznom kamatom od 8. ožujka 2023. do isplate. Na tako navedeni dosuđeni iznos, sud je tužiteljici dosudio i zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (8. ožujka 2023.) do isplate, primjenom odredbe čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ( Narodne novine, broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.; dalje u tekstu: ZOOP). U odnosu na preinaku tužbe od 15. ožujka 2024., prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete u iznosu od 2.674,85 EUR, te je na taj iznos tužiteljici dosudio zateznu kamatu od preinake tužbe (15. ožujka 2024.) do isplate. Što se tiče imovinske štete, prvostupanjski sud je utvrdio da tužiteljici s osnove tuđe pomoći i njege pripada iznos od 186,00 EUR, ali kako joj je tuženik s te osnove prije pokretanja postupka platio iznos od 288,00 EUR, to je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim je zahtijevala naknadu štete u daljnjem iznosu od 200,00 EUR sa zateznom kamatom od 8. ožujka 2023. do isplate. Konačno, u odnosu na zahtijevani trošak liječenja, prvostupanjski sud je utvrdio da je isti bio potreban jer tužiteljica liječenje preko HZZO ne bi mogla obaviti u tako kratkom roku, a pravovremenim liječenjem u privatnoj poliklinici Affidea smanjene su trajne posljedice koje tužiteljica trpi, pa je stoga prvostupanjski sud na ime troškova liječenja tužiteljici dosudio iznos od 444,88 EUR sa zateznom kamatom od 8. ožujka 2023. do isplate sukladno odredbi čl. 1093. st. 2. i čl. 1086. st. 1. ZOO, dok zahtjev za daljnju isplatu iznosa od 73,19 EUR sa zateznom kamatom od 8. ožujka 2023. do isplate prvostupanjski sud nije prihvatio osnovanim jer tužiteljica nije dokazala da joj je nastao taj trošak niti da je isti bio potreban.

8. Na žalbu tuženika:

8.1. Iako tuženik u uvodu žalbe navodi da pobija prvostupanjsku presudu iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, isti ne navodi koju bitnu povredu nalazi počinjenom, pa je ovaj sud ispitivanjem pobijane presude utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje u žalbenom stadiju postupka pazi po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8.2. Neosnovano tuženik osporava rješenje kojim je dopuštena preinaka tužbe od 15. ožujka 2024., navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 190. st. 2. ZPP, odnosno da je počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. st. 2. ZPP.

8.3. Prema odredbi čl. 190. ZPP tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu (st. 1.), time da iznimno od st. 1. tog članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

8.4. Kako je prethodni postupak u ovom predmetu, koji je započeo podnošenjem tužbe 4. travnja 2023., zaključen 6. studenog 2023., dok je tužiteljica preinačila tužbu podneskom od 15. ožujka 2024., odnosno nakon što je provedeno medicinsko vještačenje po sudskom vještaku, to i prema ocjeni ovoga suda tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, iz kojih razloga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe čl. 190. st. 2. ZPP dopustio preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP jer je pobijanom presudom odlučio unutar postavljenog tužbenog zahtjeva.

9. Tuženik u žalbi dalje navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici na dosuđenu visinu štete u iznosu od 7.370,03 EUR dosudio zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (8. ožujka 2023.) do isplate, obzirom da je liječenje tužiteljice završeno 12. rujna 2023., pa da je sud s tim danom mogao utvrditi do kada je tužiteljica trpjela neimovinsku štetu, odnosno do kada joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega, odnosno opravdanost i svrhovitost istih, ističući da tužiteljica eventualno ima pravo na zateznu kamatu na iznos od 7.370,03 EUR od 12. rujna 2023. do isplate.

9.1. Međutim, tuženiku valja ukazati da je odredbom čl. 12. ZOOP propisano da je odgovorni osiguratelj dužan isplatiti iznos naknade štete iz obrazložene ponude odnosno nesporni iznos naknade štete iz utemeljenog odgovora kao predujam u roku od 15 dana od dana slanja obrazložene ponude ili utemeljenog odgovora, a najkasnije u roku od 60 od dana primitka odštetnog zahtjeva (st. 5.), a u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete u roku iz st. 5. tog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

9.2. Obzirom na citiranu zakonsku odredbu, nedvojbeno je da tužiteljica koja je pretrpjela štetu kao putnica u osobnom vozilu ima pravo na zateznu kamatu na dosuđeni iznos naknade štete prema specijalnom zakonu – ZOOP i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a kako je to pravilno prvostupanjski sud tužiteljici dosudio u odnosu na tužbeni zahtjev kako je isti postavljen prije preinake tužbe od 15. ožujka 2024., dok je u odnosu na dosuđeni iznos zahtijevan nakon preinake, odnosno na iznos od 2.674,85 EUR, prvostupanjski sud pravilno tužiteljici dosudio zateznu kamatu od dana preinake tužbe (15. ožujka 2024.) do isplate. Naime, tuženik je u obvezi platiti zateznu kamatu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen, jer tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego što je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Rev 1133/2021-2 od 14. prosinca 2021.).

9.3. Iako tuženik u žalbi navodi da pobija pobijanu presudu preko nespornog iznosa od 8.661,87 EUR (imovinska šteta s naslova troškova liječenja u iznosu od 444,87 EUR i neimovinska šteta u iznosu od 8.217,00 EUR), isti u žalbi ne navodi zbog kojih razloga pobija daljnji dosuđeni iznos tužiteljici s osnova naknade neimovinske štete u iznosu od 1.338,01 EUR. Stoga je ovaj sud, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, ocijenio da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe iz čl. 19. u vezi čl. 1100. ZOO prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, posljedično čemu je žalba tuženika neosnovana u dijelu kojim pobija tužiteljici dosuđeni iznos od 1.338,01 EUR s naslova neimovinske štete, pa je žalbu primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu toč. I. izreke.

10. Na žalbu tužiteljice i tuženika u odnosu na odluku o troškovima postupka:

10.1. Tužiteljica žalbom pobija odluku o troškovima postupka sadržanu pod toč. III izreke navodeći da joj je tuženik prije podnošenja tužbe, odnosno 3. travnja 2023. platio s osnove tuđe pomoći i njege iznos od 288,00 EUR, a tijekom prvostupanjskog postupka (12. srpnja 2023.) platio joj je 2.100,00 EUR s osnove neimovinske štete. Zbog navedenog, tužiteljica smatra da je isključivi krivac za vođenje ove parnice tuženik, obzirom da je isti svojim držanjem, prije i tijekom parničnog postupka, primorao tužiteljicu podnijeti tužbu jer ona na drugi način ne bi mogla ostvariti naknadu pretrpljene štete koja joj je nastala zbog isključive krivnje osiguranika tuženika. Stoga, imajući u vidu po tuženiku isplaćeni joj iznos od 2.388,00 EUR, tužiteljica smatra da u ovoj pravnoj stvari nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva, obzirom da ukupno postavljeni tužbeni zahtjev iznosi 13.118,07 EUR, a ukupno dosuđeni iznos zajedno sa dobrovoljno isplaćenim iznosima iznosi 12.432,88 EUR, pa tvrdi da njezin uspjeh u ovom sporu iznosi preko 94%, a ne 53,14%, kako je to utvrdio prvostupanjski sud. Isto tako, tužiteljica smatra da joj je prvostupanjski sud neopravdano odbio priznati trošak sastava podneska od 15. ožujka 2024., obzirom da se tim podneskom tužiteljica očitovala na nalaz i mišljenje sudskog vještaka i u skladu sa istim uredila tužbeni zahtjev. Stoga tužiteljica smatra da joj je prvostupanjski sud bio dužan minimalno dosuditi trošak sastava tužbe, sastava podneska od 7. rujna 2023., 15. ožujka 2024. i 3. srpnja 2024., te trošak zastupanja na ročištima po njezinom punomoćniku i to 6. studenog 2023. i 8. srpnja 2024. Navedenom trošku treba pribrojiti trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu i trošak medicinskog vještačenja, što prema tužiteljici sveukupno daje iznos od 2.051,16 EUR.

10.2. Odluku o troškovima postupka pobija i tuženik, očito tek za slučaj uspjeha sa žalbom u pogledu glavne stvari, jer ne pobija ni način obračuna ni visinu pojedinih troškova kao niti kriterij dosuđenja naknade troškova postupka.

10.3. Naime, odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (

Narodne novine,

broj: 138/23.; dalje u tekstu: Tarifa). Prvostupanjski sud je pod toč. 22. obrazloženja presude naveo da je tužiteljica sa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom uspjela u omjeru od 76,57%, pa kad se od postotka tužiteljice koja je u većoj mjeri uspjela u ovo postupku, oduzme postotak tuženika koji je u manjoj mjeri uspio u parnici, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se dobije iznos od 53,14%, te da u tom omjeru tužiteljici valja dosuditi trošak parničnog postupka.

10.4. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

10.5. Obzirom na citiranu zakonsku odredbu, valja navesti da je tužiteljica konačnim tužbenim zahtjevom od 15. ožujka 2024. zahtijevala isplatu iznosa od 13.118,07 EUR, a dosuđen joj je iznos od 10.044,88 EUR. Prema tome, kako je između tužiteljice i tuženika bila sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, to je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužiteljica uspjela u ovom parničnom postupku u omjeru od 76,57%. Naime, tvrdnja tužiteljice da joj je tuženik neposredno prije podnošenja tužbe platio 288,00 EUR i tijekom parničnog postupka iznos od 2.100,00 EUR nema utjecaja na gornji obračun, obzirom da je tužiteljica za iznose koje joj je tuženik isplatio, umanjila tužbeni zahtjev, a da istodobno nije zahtijevala naknadu troškova u smislu odredbe čl. 158. ZPP.

10.6. Što se tiče visine troškova parničnog postupka, ovdje valja navesti da je prvostupanjski sud tužiteljici dosudio trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR uz pripadajući PDV (ukupno: 250,00 EUR) primjenom Tbr. 7. toč. 1. Tarife, trošak sastava podnesaka od 7. rujna 2023. i 3. srpnja 2024. primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife u ukupnom iznosu od 500,00 EUR (za svaki podnesak 200,00 EUR uz pripadajući PDV), te trošak pristupa na ročišta 6. studenog 2023. i 8. srpnja 2024. primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife u ukupnom iznosu od 500,00 EUR (za svako ročište 200,00 EUR uz pripadajući PDV). Tužiteljici je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 74,81 EUR i na presudu u iznosu od 177,63 EUR. Stoga tužiteljici pripada ukupni iznos od 1.502,44 EUR, pa kako je tužiteljica uspjela u sporu u omjeru od 53,14%, to istoj pripada trošak postupka u iznosu od 798,39 EUR. Navedenom iznosu valja pribrojiti trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 265,54 EUR i trošak pristupa vještaka na ročište u iznosu od 33,18 EUR, pa je dakle tužiteljici dosuđen iznos troškova u iznosu od 1.097,02 EUR.

10.7. Tužiteljica žalbom potražuje i trošak podneska od 15. ožujka 2024., kojim je preinačila tužbu u iznosu od 200,00 EUR uz pripadajući PDV primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife. Međutim, Tbr. 8. toč. 1. Tarife taksativno je propisana nagrada koja odvjetniku pripada kao za tužbu po Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8. Tarife (sastav odgovora na tužbu, prigovor protiv platnog naloga i četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku), dok prema Tbr. 8. toč. 3. Tarife odvjetniku za sastavljanje ostalih podnesaka

- pripada 25% nagrade iz Tbr. 7. t. 1., 3., 6. i 7. Tarife, ali ne više od 50 bodova. Stoga tužiteljici pripada pravo na sastav podneska od 15. ožujka 2024. nagrada primjenom Tbr. 8. toč. 3. Tarife, odnosno 50,00 EUR uz pripadajući PDV (ukupno: 62,50 EUR), pa je pravilnom primjenom materijalnog prava tužiteljici temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP valjalo pored dosuđenog troška parničnog postupka iz toč. II. izreke priznati daljnji iznos od 62,50 EUR. Navedeni trošak valjalo je umanjiti sukladno omjeru uspjeha tužiteljice u postupku (za 53,14%), pa je tužiteljici dosuđen daljnji iznos od 33,21 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP teku od dana donošenja ove odluke do isplate.

11. Kako je tužiteljica uspjela sa žalbom u neznatnom iznosu troškova postupka, obzirom je žalbom zahtijevala na ime naknade troškova parničnog postupka iznos od 2.051,16 EUR (dakle, vrijednost predmeta spora u ovoj fazi postupka u odnosu na parnični trošak iznosi 954,14 EUR), dok je uspjela u neznatnom dijelu za iznos od 33,21 EUR, dakle, u omjeru manjem od 4%, to istoj nije dosuđen trošak iz žalbenog stadija postupka. Nije joj dosuđen niti trošak odgovora na žalbu tuženika jer isti nije bio potreban za odlučivanje o istoj u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, obzirom da u odgovoru tužiteljica reproducira stajališta koje je prvostupanjski sud već iznio u pobijanoj presudi.

12. Tuženik nije uspio sa žalbom, pa ga je stoga valjalo odbiti sa zahtjevom za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.

13. Nepobijani dio toč. I. izreke presude kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 8.217,00 EUR sa zateznom kamatom na iznos od 7.370,03 EUR od 8. ožujka 2023. do isplate i na iznos od 1.291,83 EUR sa zateznom kamatom od 15. ožujka 2024. do isplate i nepobijana toč. II. izreke kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 3.073,19 EUR sa zateznom kamatom od 8. ožujka 2023. do isplate i zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 2.674,85 EUR od 8. ožujka 2023. do 15. ožujka 2024., ostali su neizmijenjeni.

U Varaždinu 22. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun