REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1525/2024-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu Ivi Karin Šipek u pravnoj stvari tužitelja HOK-OSIGURANJE d.d. Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu OLUJIĆ, PEZIĆ & PARTNERI d.o.o. Zagreb, Trg Marka Marulića 2, OIB: 42377929893, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa Ivana Grgić Zovko, odvjetnica iz Odvjetničkog društva GRGIĆ & PARTNERI d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282 radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 7. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 22. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

''Nalaže se tuženiku u roku od 8 (osam) dana tužitelju isplatiti iznos od 2.898,19 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 03. studenog 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.''

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.000,00 EUR sa zateznom kamatom od 22. svibnja 2025. do isplate prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da se 15. srpnja 2021. oko 23:20 sati na 70 km + 900 m autoceste A4, općina Sveti Ivan Zelina, dogodila prometna nesreća, i to na način da je HZ upravljao osobnim vozilom marke AUDI A4, reg. oznaka [registarska oznaka], iz smjera Zagreba u smjeru Varaždina kada je došlo do naleta na divljač (jazavac) koja je pretrčavala kolnik te je vozaču izletjela pred vozilo sa njegove lijeve strane, kojom prilikom je divljač uginula na licu mjesta, dok je uslijed navedenog oštećeno vozilo reg. oznaka [registarska oznaka]. Društvo Hrvatske autoceste d.o.o. koje upravljaju cestom na kojoj je došlo do prometne nezgode u vrijeme štetnog događaja bilo je osigurano kod tužitelja policom osiguranja od odgovornosti broj 13-0000010476, dok je Hrvatski lovački savez u vrijeme štetnog događaja s tuženikom imao sklopljenu jedinstvenu policu osiguranja od odgovornosti za sve štete od naleta divljači na području RH. Tužitelj tvrdi da je po predmetnoj prometnoj nezgodi zaprimio prijavu štete iz osiguranja auto odgovornosti od strane OZ za štetu na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] te da je obradom zahtjeva ocijenio kako je isti osnovan u pogledu imovinske štete koja je nastupila na vozilu te je temeljem Prijave štete, izvida štete, naknadnog izvida štete, fotografija vozila te računa br. 153-1-1/2021 Autolimarskog i autolakirerskog obrta HZU, isplatio ukupan iznos od 2.898,19 EUR na račun HZ, i to dana 12. listopada 2021. iznos od 1.770,05 EUR te dana 11. kolovoza 2021. iznos od 1.128,14 EUR. Ističe kako za štetu koju divljač nanese vozilima na javnoj cesti solidarno odgovaraju lovačko društvo koje gospodari lovištem, i to po načelu uzročnosti iz čl. 1063. i čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima i pravna osoba nadležna za održavanje ceste slijedom čega oštećenik naknadu štete ostvarivati od oba solidarna dužnika odjednom ili svakog samostalno, a dužnik koji je štetu namirio može u regresnoj parnici zahtijevati od drugog dužnika da mu naknadi štetu koju je za njega platio. Hrvatski lovački savez u vrijeme štetnog događaja imao je kod tuženika sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti za štete od naleta vozila na divljač na području RH, a kojom policom su obuhvaćena lovačka društva koja su članice saveza. Otvorenim lovištem Šušak – Zelinska gora koje se nalazi sa zapadne strane dijela autoceste na kojem je došlo do štetnog događaja upravlja Lovačko društvo Srnjak Sv. Ivan Zelina, a otvorenim lovištem Mokrice koje se nalazi sa istočne strane AC, upravlja Lovačko društvo Šljuka Rakovec. Lovački savez Zagrebačke županije, članica je Hrvatskog lovačkog saveza, sukladno čl. 10. Statuta Hrvatskog lovačkog saveza, što je razvidno i sa službenih stranica Hrvatskog lovačkog saveza, te je kao takvo obuhvaćeno navedenom policom osiguranja od odgovornosti. Kako je za prometnu nezgodu i štetu odgovoran osiguranik tuženika u skladu s odredbom čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima to je tužitelj ovlašten od tuženika naplatiti isplaćeni iznos u skladu s odredbom čl. 1109. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj se obratio tuženiku sa regresnim zahtjevom, a tuženik je isti otklonio kao neosnovan.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i pasivnu legitimaciju te odgovornost za štetu navodeći kako nema dokaza da bi predmetna šteta na vozilu tužitelja nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlaštenika, a u skladu s odredbom čl. 80. st. 6. toč. 2. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 98/18, 32/19 i 32/20, dalje u tekstu: Zakon o lovstvu) iz koje proizlazi da je pretpostavka za pasivnu legitimaciju ovlaštenika prava lova da je šteta na vozilu uvjetovana vršenjem skupnog lova, a koja pretpostavka nije prema tvrdnjama tuženika ostvarena. Nadalje, tuženik posebice ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer je do štete došlo na javnoj cesti-autocesti, odnosno izvan područja lovišta tj. na nelovnoj površini, u naselju, gdje nije dopušteno provođenje lova, pa se ne radi o šteti za koju odgovaraju lovoovlaštenici i davatelji prava lova sukladno Zakonu o lovstvu, a posebice ne tuženik. Naime, ističe kako je odredbom čl. 11. st. 2. Zakona o lovstvu jasno propisano kako je zabranjeno ustanovljavanje lovišta na građevinskom pojasu (naseljima), javnim cestama i drugim javnim površinama, pa cesta nije lovište već površina izvan lovišta na kojoj je lovoovlaštenik onemogućen u provedbi bilo kakvih mjera i radnji za zaštitu i lov divljači pa tako i za provođenje mjera sprečavanja šteta od divljači, i te mjere i radnje je obvezatna propisati i provoditi pravna osoba koja je korisnik predmetne nelovne površine, odnosno ona koja upravlja predmetnom cestom, u konkretnom slučaju Hrvatske autoceste. Odredbom čl. 83. st. 1. istog Zakona propisana je odgovornost lovoovlaštenika za štetu koju divljač počini u samom lovištu u kojem divljač živi, a ne i za štetu koju divljač iz tog lovišta počini na cesti koja prolazi lovištem, jer je za održavanje i sigurnost prometa na cesti odgovorna ona osoba koja upravlja njome, a ne lovoovlaštenik. Stoga tuženik ističe kako se na predmetni događaj ima primijeniti Zakon o cestama („Narodne novine“ broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14, dalje u tekstu: Zakon o cestama) koji u čl. 50. st. 1. navodi: „ Za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje.“ Slijedom navedenog, tuženik ističe prigovor isključive krivnje treće osobe-one pravne osobe koja upravlja cestom na kojoj se dogodio predmetni štetni događaj, a to je su konkretnom slučaju Hrvatske autoceste. Činjenica da je vozač vozila osiguranog kod tužitelja, vozeći se autocestom, udario u životinju podrazumijeva da je ta ista životinja na neki način našla put do kolnika autoceste što podrazumijeva da ta ista cesta očito nije na adekvatan način održavana, odnosno ograđena kako bi se spriječile ovakve situacije. Hrvatske autoceste su društvo koje upravlja autocestama, a njegova je zakonska obveza održavati autoceste, sukladno Zakonu o cestama. Budući da Hrvatske autoceste upravljaju autocestom i da su u obvezi održavati istu na način koji omogućava siguran promet, isti je dužan nadoknaditi štetu tužitelju prouzročenu njegovim propustom. Kada je utvrđeno da se divljač nalazila na autocesti, samim tim je dokazan je propust u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom. Tuženik dodaje kako, s obzirom na obvezu omogućavanja sigurnog prometnog toka vozila velikim brzinama na predmetnoj autocesti, djelatnost upravljanja predmetnom cestom predstavlja opasnu djelatnost slijedom čega tvrtka nadležna za upravljanje cestom, odnosno Hrvatske autoceste tužitelju objektivno odgovara za štetu sukladno odredbi čl. 1063 Zakona o obveznim odnosima. Slijedom navedenog tuženik smatra da je očita promašena pasivna legitimacija tuženika u predmetnoj pravnoj stvari te da ne postoji odgovornost tuženika za isplatu utuženog iznosa. Opreza radi, tuženik ističe da vozač vozila osiguranog kod tužitelja nije prilagodio brzinu kretanja stanju i uvjetima na kolniku, radi čega odgovornost za nastalu štetu postoji na strani vozača vozila osiguranog kod tužitelja. Osporava se zatraženi tijek zateznih kamata, jer je tuženik u obvezi je isplatiti štetu tek donošenjem prvostupanjske presude u slučaju osnovanosti tužbenog zahtjeva, budući prije toga nije bila utvrđena njegova obveza, niti je bila poznata visina iznosa kojeg je potrebno platiti, a koji je utvrđen tek donošenjem prvostupanjske presude, pa radi toga niti zatezne kamate nisu mogle početi teći prije nego što je takva njegova obveza utvrđena donošenjem prvostupanjske presude. Naime, zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a ne mogu teći prije donošenja sudske odluke kojom je odlučeno o visini potraživanja. Imajući u vidu naprijed navedeno, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu navodeći da tuženik potpuno neosnovano osporava pasivnu legitimaciju i odgovornost za štetu iz razloga što nema dokaza da bi predmetna šteta nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlaštenika iz razloga što se odredba čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu ne može promatrati neovisno od ostalih odredaba Zakona o lovstvu, kao i od drugih pozitivno pravnih propisa, posebice odredbi Zakona o obveznim odnosima, a da prema odredbama čl. 1063. – 1067. ZOO-a, kao i odredbama Zakona o lovstvu, odgovornost osoba koje gospodare lovištem uređena je kao objektivna odgovornost. Lovačko društvo se te odgovornosti prema tvrdnjama tužitelja može osloboditi ako dokaže da je šteta nastala od nekog drugog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a čije se djelovanje nije moglo predvidjeti, izbjeći ili otkloniti, krivnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Samo navođenje da je za nastanak štetnog događaja odgovoran osiguranik tužitelja Hrvatske autoceste d.o.o. jer se divljač pojavila na cesti nije ekskulpacijski razlog zbog kojeg bi se tuženik oslobodio odgovornosti u smislu odredbe čl. 1067. ZOO-a. Također, okolnost da se divljač nalazila na cesti ne znači ujedno i postojanje krivnje osobe koja upravlja autocestom u smislu čl. 50. Zakona o cestama. Smatra neosnovanim navode tuženika da ne postoji njegova odgovornost jer da isti odgovara samo za štetu koju počini divljač na području lovišta, a ne i na autocestama jer iste nisu dio lovišta, te prebacivanje odgovornosti na osiguranika tužitelja pozivom na odredbu čl. 50. Zakona o cestama. Naime, tužitelj tvrdi da je odredbom čl. 50 Zakona o cestama propisano da pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar, odgovara za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta divljači po osnovi krivnje, ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Odgovornost osoba koje gospodare lovištima i načela na kojima se ta odgovornost zasniva nisu predmet uređenja Zakona o cestama, već je njihova odgovornost i to kao objektivna odgovornost uređena Zakonom o lovstvu i općim propisima obveznog prava (čl. 1063.- 1067. Zakona o obveznim odnosima). Tvrdi da tuženik neosnovano ističe kako odgovornost za štetu leži na strani vozača vozila (koje suprotno navodima tuženika, nije osigurano kod tužitelja), jer isti nije prilagodio brzinu kretanja stanju i uvjetima na kolniku, kada iz Potvrde MUP-a, PU zagrebačka, I. PPP Zagreb, dostavljene uz tužbu, proizlazi da od strane vozača vozila [registarska oznaka], HZ, nije utvrđeno kršenje prometnih propisa.

4. Stranke su na pripremnom ročištu učinile nespornom aktivnu legitimaciju tužitelja, nastanak predmetnog štetnog događaja, činjenicu da je predmetna nezgoda nastala od divljači-jazavca, kao i činjenicu da je tužitelj svom osiguraniku dana 12. listopada 2021. isplatio iznos od 1.770,05 EUR te dana 11. kolovoza 2021. iznos od 1.128,14 EUR.

5. Tuženik je prvotno na pripremnom ročištu osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, utuženi tijek zateznih kamata, pasivnu legitimaciju tuženika te odgovornost za nastalu štetu iz razloga što tužitelj nije dokazao da bi štetna nastala zbog provođenja lova, pri čemu je istaknuo da eventualno postoji doprinos oštećenika nastaloj šteti da bi potom na ročištu održanom 7. travnja 2025. učinio nespornom dinamiku nastanka štetnog događaja, visinu nastale štete, pasivnu legitimaciju tuženika, utuženi tijek zatezne kamate te činjenicu da vozač vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] nije imao mogućnost izbjegavanja naleta na divljač te da slijedom toga nema njegovog doprinosa nastaloj šteti. Tuženik je na istom ročištu istaknuo kako smatra da je za predmetnu štetu odgovorno društvo Hrvatske autoceste te da je tužitelj isplatio po krivnji te da se ne može sada ponovo po krivnji regresirati od ovdje tuženika.

6.1. Tijekom postupka sud izveo dokaze uvidom u sadržaj isprava priloženih spisu predmeta i to u: Potvrda I. Postaje PP Zagreb (list 6. do 7. spisa), Ophodarski dnevnik (list 8. do 13. spisa), polica osiguranja od odgovornosti broj 13-0000010476 uz priloge(list 14. do 15. spisa), Uvjeti za osiguranje od odgovornosti (list 16. do 22. spisa), Opći uvjeti za osiguranje imovine (list 23. do 28. spisa), prijava štete iz osiguranja auto odgovornosti (list 29. do 34. spisa), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 35. spisa), Izvid štete broj 007938/0 od 21. srpnja 2021. (list 36. i 137. spisa), Zahtjev za naknadni izvid štete od 23. rujna 2021. (list 37. spisa), Dopunski izvid štete broj 077938/1 od 27. rujna 2021. uz fotografije vozila (list 38. do 71. spisa), račun broj 153-1-1/2021 od 28. rujna 2021. (list 72. spisa), dokaz o isplati iznosa od 1.770,05 EUR te iznosa od 1.128,14 EUR (list 73. do 74. spisa), karte lovišta (list 75. do 76. spisa), Statut Hrvatskog Lovačkog Saveza od 29. svibnja 2015. (list 77. do 93. spisa), ispis podataka sa službene web stranice Hrvatskog lovačkog saveza (list 94. do 97. spisa), Statut Lovačkog saveza Zagrebačke županije od 2. prosinca 2023. (list 98. do 113. spisa), Regresni zahtjev od 29. listopada 2021. (list 114. spisa), odgovor na regresni zahtjev od 23. veljače 2022. (list 115. spisa), Izvješće o poduzetom I. Postaje PP Zagreb od 18. srpnja 2021. (list 133. spisa), Zapisnik o očevidu od 18. srpnja 2021. (list 134. do 136. spisa), CD medij sa fotografijama (list 138. spisa), dopis Lovačkog društva Šljuka Rakovec od 13. studenog 2024. (list 157. spisa), dopis Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva od 21. veljače 2025. (list 175. spisa), Polica osiguranja od odgovornosti broj 804271894 (list 179. spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka UZ (iskaz na listu 164. do 165. spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka AZ (iskaz na listu 166. spisa) te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka HZ (iskaz na listu 191. spisa).

6.2. Tužitelj je tijekom postupka odustao od prijedloga da se provede financijsko vještačenje te je odustao od prijedloga za saslušanjem svjedokinje SZ i svjedoka KZ, kao i od prijedloga da se provede prometno vještačenje, a od prijedloga da se provede prometno vještačenje odustao je i tuženik, pa sud te dokaze nije provodio.

7. Sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatom iznosa od 2.898,19 EUR, a koji iznos je tužitelj isplatio oštećeniku HZ na ime imovinske štete nastale na vozilu reg. oznaka [registarska oznaka], koja šteta je nastala naletom divljači (jazavca) na navedeno vozilo dana 15. srpnja 2021. na 70 km + 900 m autoceste A4, općina Sveti Ivan Zelina.

9. Među strankama nije sporna aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika, nastanak predmetnog štetnog događaja i dinamika nastanka istoga, visina nastale štete, činjenica da je predmetna nezgoda nastala zbog naleti na divljač, činjenica da vozač vozila [registarska oznaka] nije imao mogućnosti izbjegavanja naleta na divljač te da stoga nema njegovog doprinosa nastaloj šteti, nije sporna činjenica da je tužitelj svom osiguraniku HZ dana 12. listopada 2021. isplatio iznos od 1.770,05 EUR te dana 11. kolovoza 2021. iznos od 1.128,14 EUR, a među strankama nije sporan niti utuženi tijek zatezne kamate.

10. Među strankama je sporno postoji li odgovornost tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja iz razloga što tuženik smatra da je za predmetnu štetu odgovorna treća osoba-društvo Hrvatske autoceste d.o.o.

11. Imajući u vidu vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja (15. srpanj 2021.), mjerodavni materijalno pravni propisi za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari su odredbe Zakona o cestama ("Narodne novine" broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19, dalje u tekstu: ZoC), odredbe ZOO-a i Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj 99/18, 32/19, 32/20 i 127/24, dalje u tekstu: ZL).

12. U skladu s odredbom članka 1045. stavak 1. i 2. ZOO-a, u vezi s odredbom članka 50. ZoC-a, pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara po načelu presumirane krivnje (u konkretnom slučaju osiguranik tužitelja društvo Hrvatske autoceste d.o.o.), dok ovdje tuženik, obzirom da divljač predstavlja opasnu stvar, odgovara po načelu objektivne odgovornosti (čl. 1064. i čl. 1045. st. 3. ZOO-a).

13. Kraj činjenice da motorno vozilo u pokretu također predstavlja opasnu stvar, ovdje tuženik se može osloboditi odgovornosti pod pretpostavkama propisanim odredbom čl. 1067. ZOO-a, kojim je propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (st. 1.). Vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti (st. 2.). Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (st. 3.). Ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje (st. 4.). Osoba kojom se vlasnik poslužio pri uporabi stvari ne smatra se trećom osobom (st. 5.).

14. U konkretnom slučaju među strankama nije sporno da predmetna šteta nije nastala radnjom oštećenika, vozača vozila reg. oznaka [registarska oznaka], niti je sporno da on nije niti djelomično pridonio nastanku štete. Navedeno proizlazi i iz iskaza svjedoka HZ. Tuženik tvrdi da je za predmetnu štetu odgovorno društvo Hrvatske autoceste d.o.o., odnosno osiguranik tužitelja.

15. Ranije spomenutom odredbom članka 50. stavka 1. ZoC-a propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, kako je to već navedeno. Odredbom stavka 2. tog članka propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Dakle, radi se o zakonskoj odredbi koja uređuje pravno područje javnih cesta o pravnom uređenju odgovornosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionara javne ceste, za štetu koja na javnoj cesti bude prouzročena trećim osobama naletom divljači (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I/6264/2014 od 4. ožujka 2015.). Osiguranik tužitelja društvo Hrvatske autoceste d.o.o. je društvo koje upravlja autocestama i njegova je zakonska obveza održavati autoceste (arg. iz članka 2. stavka 1. točke 13. i 17., članka 26. i članka 81. ZOC-a). Redovito održavanje autoceste uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa na autocesti.

16. Ovaj sud je tijekom postupka proveo dokaz saslušanjem svjedoka UZ, ophodara zaposlenog u društvu Hrvatske autoceste d.o.o., kao i svjedoka AZ, koji je u istom društvu zaposlen kao vozač.

17. Iz iskaza svjedoka FZ proizlazi u bitnome kako je na predmetnoj dionici više puta imao iskustvo konkretno s jazavcem s time da nije svaki puta došlo do prometne nezgode nego je samo trebalo jazavca istjerati sa kolnika autoceste. Navedeno iz razloga što se negdje 1,5 km od mjesta štetnog događaja nalazi čvorište na kojem vozila dolaze i silaze s autoceste te na tom mjestu često divljač i druge životinje također uđu na kolnik autoceste. Svjedok je nadodao kako na čvorištima također postoje žičane ograde, ali da nema prepreke da životinja uđe na kolnik.

18. Iz iskaza svjedoka AZ također u bitnome proizlazi da se znalo dogoditi da životinje i divlje životinje, pa tako i jazavac, dođu na kolnik autoceste iako se to prorijedilo od postavljanja nove žičane ograde, međutim, da jazavci na predmetnoj dionici autoceste znaju prokopati rupu ispod ograde.

19. U konkretnom slučaju na kolniku autoceste se nesporno našla divljač-jazavac što ukazuje na to u svakom slučaju zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena jer se u suprotnom ne bi smjelo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste. Sama činjenica što je vršena ophodnja spornog dijela autoceste, što proizlazi iz iskaza navedenih saslušanih svjedoka, i što nisu nađena oštećenja na zaštitnoj ogradi ne znači da nema odgovornosti osiguranika tužitelja društva Hrvatske autoceste d.o.o. za štetu ili da nema propusta tog društva u održavanju ili postavljanju zaštitne ograde. Društvo Hrvatske autoceste d.o.o. upravlja autocestom i u obvezi je održavati autocestu na način koji omogućava siguran promet pa i postavljanjem ograde koja će spriječiti izlazak divljači na autocestu. Iz iskaza saslušanih djelatnika tog društva kao svjedoka proizlazi da na predmetnoj dionici autoceste ovo nije jedini slučaj da je divljač dospjela na kolnik autoceste, već je učestala pojava da životinje, kako divljač tako i druge životinje, dospiju na kolnik autoceste.

20. Društvo Hrvatske autoceste d.o.o. je društvo koje upravlja autocestama i njegova je zakonska obveza održavati autoceste (arg. iz članka 2. stavka 1. točke 13. i 17., članka 26. i članka 81. ZOC-a). Redovito održavanje autoceste uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa na autocesti. Upravo činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste, ukazuje ili da je rupa ili procjep u zaštitnoj ogradi postojala ili da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena jer da je bila, tada se ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste, a za što po načelu predmnijevane krivnje odgovara upravo osiguranik tužitelja društvo Hrvatske autoceste d.o.o. (članak 1045. ZOO-a).

21. Društvo Hrvatske autoceste d.o.o. upravlja autocestom i u obvezi je održavati autocestu na način koji omogućuje siguran promet te je dužno naknaditi štetu korisniku ceste prouzročenu njegovim propustom da poduzme mjere radi sigurnog neometanog prometa i mjere održavanja sigurnosti prometnice pa i postavljanjem ograde koja će spriječiti izlazak divljači poput jazavca, na autocestu. Ovdje valja istaknuti da je po navedenom načelu tužitelj, kao osiguratelj navedenog društva, nesporno oštećeniku isplatio nastalu mu štetu na vozilu uslijed naleta na divljač koji se nesporno dogodio na kolniku autoceste.

22. Ranije opisani propust osiguranika tužitelja kao osobe koja je zadužena za upravljanje i održavanje autoceste, tuženikov osiguranik prema ocjeni ovog suda nije mogao ukloniti ili spriječiti jer to nije njegova obveza već je to zakonska obveza upravo tužiteljevog osiguranika (tako i u odlukama ovog suda poslovni broj Pž-4589/2020 i Pž- 2605/2022).

23. Stoga, u konkretnom slučaju ne postoji odgovornost osiguranika tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja i za štetu koja je iz istog proizašla, pa time niti ovdje tuženika, već postoji, kako to tuženik i tvrdi, isključiva odgovornost pravne osobe koja upravlja autocestom, odnosno tužiteljevog osiguranika, pa je temeljem odredbe članka 50. stavka 1. i 2. ZOC-a te odredbi članka 1045. i članka 1063. i članka 1067. ZOO-a tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

24. Odluka o tuženikovom zahtjevu za naknadom troškova parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 5., čl. 155. st. 1. i 2. ZPP, Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 118/18, dalje u tekstu: ZSP) u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) prema zahtjevu za naknadom troškova na listu 189. spisa, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i vrijednost boda od 2,00 EUR.

25. Tuženiku je kao potreban priznat slijedeći trošak:

- trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

- trošak zastupanja na ročištu 25. listopada 2024. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

- trošak zastupanja na ročištu 15. siječnja 2025. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

- trošak zastupanja na ročištu 7. travnja 2025. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR, odnosno ukupno mu je priznat trošak u iznosu od 1.000,00 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

26. Odluku o zateznoj kamati na dosuđeni iznos parničnog troška sud je donio na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visinu stope zatezne kamate odredio u skladu sa odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu 22. svibnja 2025.

S U D A C

Iva Karin Šipek

POUKA O REDOVITOM PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 50.000,00 kn) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.