REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Av. Dubrovnik 8
Poslovni broj: Pp-959/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Maji Župančić Ukropina, prema nacrtu odluke više sudske savjetnice, specijaliste Marijane Đurinac, uz sudjelovanje zapisničara Jolande Butković, odlučujući u prekršajnom postupku protiv okrivljene CI, radi djela prekršaja iz članka 10. toč. 1. i 3. kažnjivo po članku 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17, 126/19, 84/21,114/22, 36/24) povodom optužnog prijedloga PUZ-a, VII policijske postaje Zagreb, broj: 211-07/25-5/2454 od 28. siječnja 2025., nakon ispitivanja okrivljene, u žurnom prekršajnom postupku, javno je objavio i temeljem čl.179.st.1., 2. i 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13,157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),
p r e s u d i o j e
Okrivljena CI, kći GI i SI, rođena **.**.2006. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanka RH, SSS, učenica, uzdržavana od roditelja, s prebivalištem u [adresa], boravište na adresi [adresa], neudana, bez djece, prekršajno neosuđivana, vodi se drugi prekršajni postupak,
I.) Temeljem članka 182. toč. 3. Prekršajnog zakona
oslobađa se optužbe
da bi 28. siječnja 2025. u 20,15 sati u Zagrebu, na ulici, na adresi [adresa]. počinila psihičko i tjelesno nasilje u obitelji prema svom ocu GI na način da bi istog udarala rukama i nogama po tijelu te da bi mu govorila da je najgori otac na svijetu što bi kod istog izazvalo osjećaj uznemirenosti i povredu dostojanstva, dakle, da bi počinila psihičko nasilje u obitelji prema svom ocu što bi kod istog izazvalo osjećaj uznemirenosti i povredu dostojanstva te primijenila fizičku silu prema ocu uslijed čega ne bi nastale ozljede,
čime bi počinila prekršaj iz članka 10. toč. 1. i 3. kažnjivo po članku 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,
II.) Uslijed odluke pod točkom I.) izreke, odluka o zaštitnoj mjeri je bespredmetna.
III.) Temeljem članka 140. stavak 2. PZ-a troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1. PU Zagrebačka, VII. Policijska postaja Zagreb, podnijela je optužni prijedlog, protiv okrivljenog radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.
2. Okrivljena je u svojoj obrani iskazala da nije točno da je 28. siječnja 2025. u 20,15 sati u Zagrebu na adresi [adresa], počinila psihičko i tjelesno nasilje u obitelji prema njezinom ocu GI. Tom prilikom nalazila se je kod svog dečka OI kada je došao njezin otac i pretpostavljala je da je sačekao njenog dečka jer ju je OI Hladnik u jednom trenutku nazvao i rekao joj da izađe iz stana, da je došao njezin otac. Dodala je da s ocem nije u bliskim odnosima jer su joj roditelji rastavljeni, rijetko kada se s njim čuje a niti je on redovito plaćao alimentaciju te je sa 16 godina prestala odlaziti k njemu a otac nikada nije bio lijepog ponašanja prema njoj te ju je u djetinjstvu često znao vrijeđati. U odnosu na predmetni događaj, kada je izašla iz stana, otac ju je ničim izazvan primio za ruke i počeo govoriti da se "makne od tog luđaka". Ona ga nije vrijeđala ali se pokušavala izvući iz njegovog stiska, no on ju nije puštao. To natezanje je trajalo oko 20-tak minuta tijekom kojih se je pokušavala izvući i u toj obrani ga je doista odgurivala, a kako se je pokušavala izmigoljiti doista ga je nogama udarila možda dva puta. Tijekom tog vremena vikala je "upomoć, pomozite, što gledate, odvojite me od njega", obzirom da su se na prozorima pojavili susjedi, s time da je jedan od njih bacio i kantu boje ispred njih. Tijekom te "borbe" s ocem, pala je na pod i klizila po toj boji. Svi susjedi koji su bili na prozorima i na cesti dva metra od njih su samo gledali kao u kazalištu što se događa i nitko joj nije htio pomoći. Jedna od susjeda koja je bila na prozoru je vikala da ju pusti jer da je psihički bolesna i da će doći hitna. Navela je da doista boluje od OKP-a ali to nema veze sa tim da ne bi znala sa tim što se dešava i da ne bi mogla upravljati svojim reakcijama te zbog tog poremećaja nije ni za koga opasna. Smatra da se imala pravo braniti kada je netko protiv njene volje drži i da nije točno da je on nju pokušavao grliti i smirivati. Kao dokaz u spis ujedno je priložila otpusno pismo iz kojeg je vidljivo da je zbog te fizičke interakcije zadobila i ogrebotine i hematome. Na upit suda u kakvim je odnosima okrivljena sa majkom ista je iskazala da se s majkom dobro slaže i s njom živi kao i sa mlađom sestrom. Na upit suda da li okrivljena imala saznanja koji bi to susjedi gledali cijelu situaciju i da li je policija s njima obavila razgovor dok je još bila prisutna, ista je iskazala da se sjeća da je bilo više susjeda ali ih ne poznaje jer su to susjedi njenog dečka. Po nju je kasnije došla hitna pomoć i odvezena je u bolnicu tako da ne zna s kim je policija razgovarala i o čemu. Na upit suca kuda bi okrivljena otišla nakon puštanja, ista je iskazala da bi otišla na adresu kod dečka OI.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji, zapisnik o ispitivanju svjedoka GI, Izvješće o uhićenju i Izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenicu, u svojstvu svjedoka ispitani su EI, MI, LI i OI, provedeno je suočenje okrivljene i žrtve nasilja u obitelji te izvršen uvid u fotografije dostavljene od strane okrivljene.
4. Iz zapisnika o ispitivanju svjedoka GI proizlazi da je 29.siječnja oko 20,15 sati došao ispred stambene zgrade na adresi u [adresa], kojom prilikom je putem telefonskog poziva upućenog OI rekao da želi razgovarati sa svojom kćeri te da je tom prilikom njegova kći CI izašla ispred zgrade i počela mu govoriti da je najgori otac na svijetu, da joj se gadi, na što ju je isti zagrlio kako bi se smirila obzirom da je u lošem psihičkom stanju i boluje od opsesivno kompulzivnog poremećaja na što ga je CI počela udarati rukama i nogama po tijelu, odgurivati ga i bacati se po tlu. Okrivljena je na pročitani iskaz svjedoka, svoga oca, stavila primjedbu te je navela da je neistinit, ponavljala je svoju obranu, plakala i uzrujano je postavila pitanje da kako je mogao to reći, zašto nije rekao istinu i da su njega ispitali a nju nitko ništa nije pitao već su je zatvorili u ćeliju ni krivu ni dužnu.
5. Uvidom u izvješće o uhićenju utvrđeno je da je okrivljena uhićena po djelatnicima PUZ-a VII. Policijske postaje Zagreb, 29. siječnja 2025. u 14,15 sati nakon čega je dovedena na sud.
6. Uvidom u prekršajnu evidenciju za okrivljenu utvrđeno je da ista do sada nije kažnjavanja.
7. Svjedok EI je na raspravi kod ovog suda iskazao da se sjeća događaja od 28. siječnja 2025. kada se nalazio u svom stanu na adresi u [adresa] i tog dana se odigravala rukometna utakmica pa mu je i zbog toga ostalo u sjećanju. Naveo je da je bilo oko 20,00 sati i da se sjeća da je otvorio prozor na "kant". U jednom trenutku čuo je vrisku, vrištanje, zapomaganje ženskog glasa pa je odlučio vidjeti što se događa jer je bilo očito da je to u njegovoj neposrednoj blizini. Izašao je u papučama i na kbr. 23, vidio je muškarca srednjih godina koji je s leđa obgrlio djevojku ispod ruku a ona je vrištala, bacala se, mahala rukama i pokušavala ga udariti. Tu djevojku a niti tog muškarca ne poznaje no on mu je rekao da ga moli da ništa ne poduzima u smislu da bi nasrnuo na njega jer da joj je on otac, da je ona jako bolesna i da su joj očito dali nekakav opijat. Molio ga je da nazove policiju što je i učinio i zvao ih tri puta prije negoli je uspio uspostaviti vezu. Dobro se sjeća da su dugo čekali dolazak policije. Na upit suda da li je svjedoku djevojka izgledala kao da se brani od muškarca ili je bila agresivna u odnosu na njega, isti je iskazao da je ona bila izuzetno agresivna a njegov dojam je bio da ju je on pokušavao smiriti i zadržati do dolaska policije. Dok je pristupao muškarcu on mu je rekao da ju drži kako ne bi pobjegla a njega je zamolio da pozove policiju. Na upit suda da li se svjedok sjeća da bi se okrivljena bacala po podu, isti je iskazao da se ona pokušavala istrgnuti iz njegovih ruku, pokušavala ga je udariti, udarala ga je rukama i nogama. Napomenuo je da je bilo više susjeda koji su izašli van i vidjeli cijeli događaj ali taj čovjek doista nije nasrtao na nju već ju je pokušavao smiriti i zadržati. Na upit suda da li svjedok poznaje osobu imenom OI, isti je iskazao da mu ta osoba nije poznata. Okrivljenoj je pročitan zapisnik o izvan raspravnom saslušanju svjedoka EI te je ista, na upit suda da li poznaje osobu navedenog imena, iskazala da ne poznaje. Okrivljena je stavila primjedbu na iskaz svjedoka te je ponovila svoju obranu u smislu da je bila protupravno zadržana na mjestu gdje to ne želi i da se branila te na iskaze svjedoka koji su naveli da je bila na drogirana što nije istina te je ponovila da boluje od OKP-a i redovito pije terapiju ali taj poremećaj utječe samo na nju ali na nikoga drugog i nije opasan član zajednice kako ju se pokušava predstaviti. Ista je navela da ju vrijeđa kako ljudi olako stvaraju zaključke i da ona nije bolesna već ima samo psihički poremećaj s kojim se nosi. Na upit suda da li je okrivljena imala saznanja kako se zove vlasnik stana u kojem živi OI, ista je iskazala da joj to nije poznato ali da na vratima stana stoji prezime C.
8. Svjedok LI je na raspravi kod ovog suda iskazao da se sjeća događaja od 28.1.2025. kada se je oko 20,00 sati nalazio u svom stanu na adresi [adresa], gdje živi sa svojom suprugom i gledali su rukometnu utakmicu. Televizor je bio dosta pojačan i tek po završetku utakmice kada ga je smanjio, čuo je izvana zapomaganje ženske osobe koja je vikala: "Upomoć, upomoć, pusti me". Pogledao je kroz prozor vidjeti što se događa i vidio je ovdje prisutnu žensku osobu koju inače ne poznaje, koju je držao stariji muškarac, srednjih godina dok se ona od njega otimala i bacala kako bi se otrgnula od njega. Jako je vikala i u jednom trenutku se primila za kvaku na njegovom vozilu. Tada je izašao iz stana kako bi spriječio da mu potencijalno ne nanesu štetu na autu i rekao im neka se odmaknu a u tom trenutku su još neki susjedi izašli van. Osobno ne poznaje ovdje prisutnu okrivljenu niti tog muškarca koji ju je držao. Tek kasnije je saznao od drugih susjeda da je ona u stanu kod njegovog susjeda OI kojeg međutim isto tako ne poznaje osim možda iz viđenja. U zgradi ima dosta podstanara, postalo je vrlo prometno i on više ne prati tko u njegovoj zgradi živi a tko ne no navodno taj OI je u stanu od pokojne susjede C a tko je pravi vlasnik stana nije mu poznato. Na upit suda kako je svjedoku djelovala okrivljena, isti je iskazao da je njemu djelovala kao da je drogirana odnosno djelovala je histerično, uzrujano, ona se bacala a taj drugi muškarac ju je samo držao no ništa nije galamio ili sl. On ju je držao u čvrstom zagrljaju s njezine prednje strane a ona ga je pokušavala udariti nogama no nije to mogla jer je on jači od nje. Na upit suda da li bi svjedok prepoznao tog muškarca da ga vidi, isti je iskazao da ne bi, a bio je već mrak a vidi samo na lijevo oko. Na upit suda da li se svjedok sjeća da bi okrivljena govorila kakve uvredljive riječi muškarcu koji ju je držao isti je iskazao da nije.
9. Svjedok MI je na raspravi kod ovog suda iskazao da se sjeća događaja od 28.1.2025. kada se je nalazio na adresi u [adresa], kod svoje djevojke. Radio je za računalom i čuo je u jednom trenutku na stubištu dva muškarca i jednu djevojku koji su bili glasniji pa je obratio pozornost na to što se događa. Čuo je nju kako viče: "U pomoć, u pomoć" i moja prva misao je bila da se radi o otmici obzirom da su sa njom bili stariji muškarci i zato je pozvao policiju. Nakon nekog vremena ta djevojka je sa jednim od tih muškaraca bila pred zgradom. Kasnije se ispostavilo da joj je to otac a ovaj drugi muškarac stanuje u zgradi moje djevojke no osobno ga ne poznaje. Sjeća se da nije bilo nikakvog kontakta između njih dvojice u zgradi a to je gledao kroz špijunku jer nije znao što može očekivati. Pred zgradom taj otac je nastojao zadržati tu djevojku koja je vikala, udarala ga rukama i nogama, vikala mu je da ga mrzi te je vikala nešto u kontekstu da gdje je bio svih tih godina. Taj otac je bio sučelice djevojci i pokušavao ju je zadržati primjenom sile a ona se otimala i vikala i sve je to bilo vrlo neugodno i trajalo je jedno vrijeme tako da su i drugi susjedi izašli van. Kada je i sam bio vani, sjeća se da je njezin otac govorio da joj je otac i da ona psihički nije stabilno. On je isto zvao policiju. Kako nije mogao procijeniti koliko je koja strana u pravu, nije se miješao fizički već je samo zvao policiju i čekao ali je u jednom trenutku jedna susjeda izašla na prozor i kada je ponudila toj djevojci vode i utješnu riječi ista joj je pakosno odgovorila gospođo znate što? Ubit ću vas. To je zapamtio jer mu je djelovalo jezovito i upravo mu je ta djevojka djelovala kao da nešto nije u redu s njom. U pogledu udaraca koje je uputila ocu, tu je bilo šamaranja, udarca po glavi, pokušavala se izvući od njega udarajući ga nogama, kako su se natezali tako je u jednom trenutku pala na pod. Sjeća se da se u jednom trenutku rukom držala za kvaku susjedovog auta. Dok su bili na njegovom autu hrvajući se, jedan od susjeda je bacio kantu s bojom jer se uplašio koliko je to sve grozno izgledalo. Na upit suda da li bi svjedok rekao da se djevojka branila od toga što je otac drži ili ga je napadala, isti je iskazao da ne može točno reći. Omjer bi bio 50:50 ali kako je ona vikala mnogi su govorili pomozite djevojci ali to su vikali ljudi koji su bili daleko i nisu znali što se događa. Na poseban upit suda kako je svjedoku djelovao otac djevojke isti je naveo da je bio zabrinut i tužan, zaista tužan te je bio pun tragova od udaraca i sav se tresao od stresa ali ipak bi rekao da je bio staložen i racionalan.
10. Svjedok OI je na raspravi kod ovog suda iskazao da ima saznanja o događaju od 28.1.2025. kada je došlo do nasilja u obitelji no po njegovoj procjeni CI je u ovom slučaju žrtva. Naime, toga dana radio je u restoranu Stari kotač i kada se vraćao na adresu stanovanja u [adresa], otprilike 50 do 60 metara prije ulaza u zgradu sreo je od CI oca. Njega je upoznao ranije kao i od CI majku jer su zajedno radili i pomagao im je oko zdravstvenog stanja CI u smislu prijevoza do liječnika i na terapije i sl. Nitko nije očekivao da će završiti u vezi ali kroz taj vremenski period se tako dogodilo. Koliko je shvatio, otac od CI je toga dana ili dan ranije saznao za njihovu vezu pa je zapravo došao po CI da ju odvede doma. Putem telefona je zvao BI da izađe iz stana jer joj je došao otac i ona se upravo spustila pred zgradu kada je njezin otac odmah uhvatio CI i počeo ju povlačiti prema parkingu. Sjeća se da ju je držao s leđa obuhvativši joj obje ruke i ona se nije mogla adekvatno braniti no pokušavala se otrgnuti od njega. Dodao je da se htio uplesti ali mu je CI rekla neka ode u stan da ne bude većeg zla i da će ona to riješiti. Poslušao ju je i otišao u stan a ona je ostala sa ocem, vikala je upomoć, upomoć i bio je u jako teškoj situaciji kako da postupi. Bilo mu je mučno no kako je otišao u stan nije vidio što se točno dalje događalo no u svakom slučaju ju je njezin otac mimo njezine volje pokušavao odvući. Kako ju je vukao tako su došli i do nekog vozila na parkingu gdje se CI naslonila na susjedov auto. To je trajalo neko vrijeme možda 10-ak minuta i očito je netko pozvao policiju. CI se vratila u stan sa policijskim službenicima i bila je u groznom stanju, imala je poveću oguljotinu na laktu lijeve ruke i na nozi. Kako su policajci obavljali razgovor ponudili su joj pomoć i pitali da li žele podnijeti kaznenu prijavu protiv njezinog oca na što su rekli da ne žele. Kada se CI presvukla otišli su u postaju gdje se već nalazio njezin otac i bio je u prostoriji za zadržavanje no nakon vremena su njega poslali u čekaonicu. Čuo je da CI viče i tada su i nju zatvorili a kako ona boluje od OKP-a tako se još dodatno uzrujala i pozvana je hitna pomoć te je odvezena u Vrapče gdje je ostala kroz noć. Ono što je njemu bilo poznato je da su njezinog oca ispitali i pustili a CI nitko ništa nije pitao već je noć provela u bolnici i otišao je tamo odnijeti joj stvari. Osobno je prigovarao policijskim službenicima jer su prvo dobro detektirali tko je žrtva, pitali su da li žele podnijeti kaznenu prijavu a kasnije su drugačije reagirali i to samo na osnovu iskaza njezinog oca tako da je i sam skoro završio u pritvoru. Istaknuo je da je njezin otac bivši vaterpolist a CI je sitna i nije mogla ona njega izudarati. Ona se doista branila i pokušavala otrgnuti od njega. Kasnije sam saznao da je njezin otac policiji rekao da ju je samo pokušavao smiriti no to nije istina. Sud je konstatirao da je svjedok pokazao slike na mobitelu iz kojih je vidljivo da je okrivljena sjedila na podu stana, da ima veliku oguljotinu na ruci i da plače.
11. Svjedok, žrtva nasilja u obitelji GI je na raspravi kod ovog suda iskazao da se sjeća događaja od 28. siječnja 2025. kada je oko 20,00 sati došao na adresu [adresa], kako bi svoju kćer CI spriječio da ode muškoj osobi za koju je saznao da je s njim u vezi a koji je tridesetak godina stariji. Njegova jedina namjera je bila da ju spriječi otići tom muškarcu i tu je došlo do manjeg verbalnog sukoba u smislu da je CI vikala pa su neki susjedi izašli van no ništa drugo se nije dogodilo, nije bilo nikakvog fizičkog sukoba. Na upit suda da li je bilo fizičkog kontakta između svjedoka i okrivljene, isti je iskazao da ju je grlio a ona se htjela maknuti od njega no nije ga pokušavala udariti kako je to kasnije navedeno. Na upit suda da li je bilo kakvih grubih riječi i uvreda od strane okrivljene prema svjedoku, isti je iskazao da nije bilo nikakvih uvreda. Na upit suda kako se svjedok inače slaže sa okrivljenom, isti je je iskazao da nisu baš bliski obzirom da su njezina majka i on razvedeni već duže vremena, a mlađa kćer dolazi kod njega no CI ne želi sa njim ostvarivati kontakt. Na upit suda kako je djelovala okrivljena svjedoku u trenutku događaja te kako se svjedok osjećao, isti je iskazao da su oboje bili malo u šoku i rastreseni i to je sve. Na upit suda da li svjedok poznaje tog starijeg muškarca s kojim je okrivljena navodno u vezi, isti je iskazao da ga je vidio dva puta jer je to kolega s posla bivše supruge. Na upit suda da li je svjedok u vrijeme događaja vidio tog starijeg muškarca, isti je iskazao da ga je sreo ispred ulaza u zgradu i rekao mu da mu dovede kćer i zna da mu je ime OI. Na upit suda gdje se nalazio muškarac imenom OI u trenutku kada je svjedok pokušao spriječiti okrivljenu da se vrati tom muškarcu, isti je iskazao da ga više nije bilo. Na upit suda da li svjedok ima saznanja tko je zvao policiju, isti je iskazao da je zvao vjerojatno netko od susjeda. Na upit suda da li se svjedok sjeća da bi razgovarao s nekim od susjeda i tražio pomoć, svjedok je iskazao da se toga ne sjeća. Na upit suda da li se svjedok sjeća koliko je osoba izašlo iz stanova, isti je iskazao da je možda bilo dvoje ili troje ali da se zaista ne sjeća. Okrivljena nije imala pitanja za svjedoka ali je stavila primjedbu te je navela da nije sve istina što je svjedok naveo. Okrivljena je dalje navela da je otac nije grlio već ju je čvrsto držao protiv njene volje a ona se pokušavala otrgnuti te da je u policiji nitko ništa nije pitao a njega jesu. Na upit suda što bi okrivljena rekla na okolnost gdje se nalazio OI u trenutku događaja, ista je iskazala da mu je rekla da ode u stan. Na upit suda da li je okrivljena imala saznanja koliko je osoba izašlo iz stanova, ista je iskazala da je koliko se sjeća bilo oko pet starijih muškaraca ali je bilo i drugih osoba na prozorima stanova koji su gledali što se događa.
12. Tijekom suočenja okrivljene i žrtve nasilja u obitelji isti su iskazivali na način da je žrtva nasilja u obitelji gledajući u oči okrivljenu mirno navela da je došla na navedenu adresu i da je držala okrivljenu da ne ode opet tom čovjeku a okrivljena je gledajući u oči svjedoka navela da ju je držao protiv njene volje i da ima 18 godina te da ne može odlučivati kamo će ići i kod koga a svjedok je iskazao gledajući u savjetnicu da je to u redu.
13. Uvidom u fotografije s mjesta događaja koje je okrivljena dostavila sudu utvrđeno je da se na istima vidi muškarac koji drži okrivljenu pri čemu je okrivljena pritisnuta uz vozilo te na drugoj fotografiji je prikazana okrivljena kako sjedi na podu u stanu sa većom oguljotinom na ruci.
14. Na temelju obrane okrivljene koja je poricala počinjenje prekršajnog djela kao i na temelju provedenog dokaznog postupka, analizirajući svaki dokaz zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud nije mogao nedvojbeno utvrditi da bi okrivljena počinila prekršaj koji joj je stavljen na teret optužnim prijedlogom.
15. Naime, okrivljena je dosljedno i precizno te logično iznosila svoju obranu dok su iskazi svjedoka bili kontradiktorni, neprecizni i nedosljedni slijedom čega sud nije mogao pokloniti vjeru takvim iskazima svjedoka. Dok je okrivljena na svakom ročištu dosljedno ponavljala obranu ističući kako se branila, kako ju je otac primio s leđa i da se pokušavala istrgnuti jer nije željela poći s njim, da je vikala u pomoć, u pomoć a na kraju predstavljena kao osoba koja zbog psihičkog poremećaja predstavlja opasnost te da s njom nitko nije htio razgovarati, iskazi svjedoka su suprotni i obrani ali kontradiktornosti postoje i sadržaju svakog pojedinačnog iskaza kao i u međusobnim iskazima svjedoka. Sud ističe da se radi o isključivo personalnim dokazima koji su uvijek determinirani nekim svojstvom osobe, načinom percipiranja događaja, pamćenjem nekih detalja i sl. U tom smislu iz iskaza svih saslušanih svjedoka osim žrtve nasilja u obitelji podudarno proizlazi da su jasno čuli zapomaganje ženskog glasa i dozivanje u pomoć što je u skladu sa obranom okrivljene. Svjedoci sukladno navode da je sredovječni muškarac za kojeg se ispostavilo da je otac okrivljene, istu držao s leđa i da se ona pokušavala otrgnuti od njega slijedom čega se ne radi o fizičkom napadu okrivljene prema ocu već o nastojanju da vrati vlast i kontrolu nad svojim kretanjem. U tom kontekstu je evidentno da je otac okrivljene doista istu držao protiv svoje volje. Isti je susjedima tada naveo da je otac i da ju sprječava u bijegu no nejasno je od čega bježi i zašto ju u tome sprječava obzirom da se ona nalazila u stanu kod svog partnera a otac okrivljene je došao na njihovu adresu. Prema tome iskaz žrtve da ju je pokušavao smiriti ostaje nejasan i u dijelu radi čega je okrivljenu trebalo smiriti. Ista se nalazila u stanu svog dečka, dolazi otac, ona izlazi iz stana, ostaje upitno da li je izgovorila neke ružne riječi ocu jer žrtva na raspravi navodi da nije kao što navodi da ga nije pokušavala niti udariti a sporne riječi nije čuo niti jedan od saslušanih svjedoka. Valja skrenuti pozornost i na činjenicu da je svjedok MI u svom slobodnom iskazivanju naveo da mu je prva misao bila da se radi o otmici, da je čuo zapomaganje, gledao je kroz špijunku na vratima što se događa i kako nije znao što može očekivati, ostao je u stanu i pozvao policiju te kako kasnije navodi "nisam mogao procijeniti koliko je koja strana u pravu, nisam se miješao fizički već sam samo zvao policiju i čekao." Isto tako svjedok LI u svom iskazu na upit suda kako mu je djelovala okrivljena, iskazuje da mu je djelovala kao da je drogirana odnosno djelovala je histerično, uzrujano… no da nije mogla udariti muškarca koji ju je držao jer je on jači od nje no isto tako navodi da ne bi mogao prepoznati tog muškarca jer je bio mrak a on vidi samo na lijevo oko, slijedom čega je moć zapažanja okrivljenika, već tim fizičkim osobitostima, dovedena u pitanje. Nadalje, iz iskaza svjedoka OI, sud je dobio prikaz obiteljske dinamike na način da roditelji okrivljene ne odobravaju vezu njihove kćeri s njim i da je tog dana otac došao po okrivljenu kako bi ju odveo doma na što ona nije pristala, da ju je vukao za ruke, obgrlio s leđa i protiv njene volje pokušavao odvući te da je CI uslijed tog natezanja zadobila poveću oguljotinu na laktu lijeve ruke i na nozi, da je bila strahovito uznemirena i tu noć završila u PB Vrapče, a kako je sitna, da nije nikako ona mogla izudarati oca te da je policija sve pogrešno odradila. Ovakav iskaz svjedoka sudu je bio uvjerljiv, podudaran sa obranom ali i naknadno dostavljenim materijalnim dokazima u vidu fotografija iz kojih je utvrđeno da je okrivljena doista zadobila oguljotine koje bi odgovarale dinamici događaja kako je sama opisala. Sumirajući sve provedene dokaze te ocjenjujući iste u odnosu na obranu okrivljene, sud nije mogao nedvojbeno utvrditi postojanje odgovornosti okrivljene za počinjenje djela prekršaja odnosno nije mogao isključiti njezinu obranu kao moguću slijedom čega je primjenom pravila "u slučaju sumnje, povoljnije za okrivljenika", istu oslobodio optužbe. Iako je tijekom postupka sud utvrdio da okrivljena doista ima problema sa društveno prihvatljivim načinom komuniciranja, zbog čega je ista na raspravi dobila i usmenu opomenu, da nema samokritičnosti spram načina ponašanja i komunikacije, u odnosu na konkretan događaj, sud je donio odluku kao u izreci presude.
16. Slijedom navedenog, kako je okrivljena oslobođena optužbe, odbijen je prijedlog tužitelja za primjenom zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji.
17. Obzirom da je u postupku donesena oslobađajuća presuda, troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
Zagreb, 22. svibnja 2025.
Zapisničar
Viša sudska savjetnica, specijalist Jolanda Butković
Marijana Đurinac
Sutkinja
Maja Župančić Ukropina
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude okrivljena, tužitelj, te osobe navedene u čl.192.st.1. Prekršajnog zakona imaju pravo žalbe u roku od 8 dana po primitku ove presude Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u dva istovjetna primjerka, putem ovog suda, na adresu [adresa], bez naplate pristojbe.
Dostavna naredba:
1. Okrivljenoj, TI, [adresa],
2. Ovlaštenom tužitelju, VII. Policijska postaja Zagreb, Nehajska 7, [adresa] Zagreb,
3. Žrtvi nasilja u obitelji GI, [adresa],
4. Spis, ovdje.
