Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-673/2022-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika KG (u daljnjem tekstu: tužitelja) iz [adresa], zastupan po punomoćnici Tei Bilaković Podbreznički, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice – protutužiteljice PG (u daljnjem tekstu: tuženice) iz [adresa], koju zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić, Vrdoljak i partneri, radi utvrđenja, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-889/14 od 24. srpnja 2015., u sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-889/2014 od 24. srpnja 2015. u pobijanom dijelu pod točkom I., II., IV., V., VI. i VII. izreke na način da se u navedenom dijelu sudi:

I. Tužitelj KG i tužena OG suvlasnici su – u omjeru od po 1/2 dijela nekretnina koje se nalaze u [adresa], a koje su nekretnine upisane u zk ul br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr [katastarska čestica], u naravi pašnjak površine 226 m2 i kčbr [katastarska čestica] zgr, u naravi zgrada u vidu garaže, prvog kata, drugog kata i potkrovlja.

II. Dužan je tužitelj na ime izvršenih ulaganja u objektu isplatiti tuženoj iznos od 105.488,77 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 24. srpnja 2015. do isplate po stopi iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO/05), sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I. Tužitelj KG suvlasnik je - u omjeru od 1/5 - nekretnina koje se nalaze u [adresa], a koje su nekretnine upisane u z. k. ulošku br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi pašnjak površine 226 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, u naravi zgrada u vidu garaže, prvog kata, drugog kata i potkrovlja.

II. U preostalom dijelu odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u odnosu na utvrđenje prava suvlasništva tužitelja nad nekretninama preciziranim u točki I. izreke.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: "Razvrgava se zajednica suvlasništva između parničnih stranaka, i to na način da se isto razvrgnuće provede civilnom diobom – prodajom navedene nekretnine, s time da se postignuta cijena ima podijeliti između suvlasnika sukladno suvlasničkim omjerima".

IV. Utvrđuje se da je tužena protutužiteljica OG suvlasnica – u omjeru od 4/5 - nekretnina označenih kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], obje upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nalaže se Posebnom zemljišnoknjižnom odjelu Omiš, Općinskog suda u Splitu brisanje prava vlasništva sa imena tužitelja protutuženika KG za 4/5 dijela sa čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], obje upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina], uz istovremeni upis prava suvlasništva nad predmetnim nekretninama u navedenom omjeru na ime tužene protutužiteljice PG.

V. U preostalom dijelu odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev u odnosu na utvrđenje prava suvlasništva tužene protutužiteljice nad nekretninama preciziranim u točki III. izreke.

VI. Nalaže se tužitelju protutuženiku da na ime ulaganja u objekt isplati tuženoj protutužiteljici iznos od 42.195,51 eura u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB na dan isplate, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počev od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

VII. U preostalom se dijelu odbija protutužbeni zahtjev usmjeren na isplatu na ime ulaganja u objekt.

VIII. Odbija se protutužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: "Razvrgava se suvlasnička zajednica nekretnina označenih kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] obje upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da tužena protutužiteljica izvrši isplatu tržišne cijene predmetne nekretnine tužitelju protutuženiku u visini od 1/10 suvlasničkog dijela".

IX. Svaka stranka snosi svoje troškove."

2. Protiv navedene presude žale se obje stranke.

2.1. Tužitelj izjavljuje žalbu protiv uvodno citirane presude i to točke I., II., IV., VI. i IX. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 , 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) uz žalbeni prijedlog da se pobijana presuda ukine u pobijanom dijelu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

2.2. Tuženik izjavljuje žalbu protiv pobijane presude u dijelu kojim je odbijen protutuženi zahtjev tužene za veći udio u stjecanju zajedničke imovine, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a, uz žalbeni prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja je osnovana, dok je djelomično osnovana žalba tužene.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je isti suvlasnik u dijelu 1/2 nekretnine u [adresa] z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr [katastarska čestica], i kčbr [katastarska čestica], u naravi stambeni objekt s prizemljem i dva kata, kao i zahtjev za razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom. U ovom sporu je podnesena i protutužba s protutužbenim zahtjevom radi utvrđenja da zajedničku imovinu stranaka predstavlja 1/3 dijela predmetne nekretnine, a da u 2/3 dijela predmetna nekretnina predstavlja posebnu imovinu tuženice, kao utvrđenje da je tuženica suvlasnik predmetne nekretnine u 9/10 dijela, a tužitelj 1/10 dijela, zahtjev za brisanje prava vlasništva s imena tužitelja za 4/10 dijela uz istovremeni upis istog prava na ime tuženice, kao i zahtjev za razvrgnuće suvlasničke zajednice na način da tuženica isplati tužitelju tržišnu cijenu predmetne nekretnine u visini od 1/10 suvlasničkog dijela. Tuženica je postavila i eventualno kumulirani zahtjev radi utvrđenja da je suvlasnica predmetne nekretnine za 2/3 dijela, a tužitelj 1/3 dijela, zahtjev za brisanje prava vlasništva s imena tužitelja za 1/6 dijela predmetne nekretnine uz istovremeni upis prava na ime tuženice. Uz to, tuženica postavlja i drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu tog iznosa od 105.488,77 EUR (tada u kunskoj protuvrijednosti) po prodajnom tečaju HNB na dan isplate sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

6. Iz spisa proizlazi da je presudom odnosno rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu poslovni broj P-1350/09 od 19. lipnja 2013. usvojen tužbeni zahtjev tužitelja odnosno djelomično protutužbeni zahtjev tuženice na način naveden u izreci navedene odluke da bi u povodu izjavljenih žalbi stranaka rješenjem ovog suda broj Gžx-703/13 od 3. srpnja 2014. navedena odluka bila ukinuta te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

7. Nadalje, nakon provedenih dodatnih dokaza u postupku taj je sud (sada Općinski sud u Splitu) donio svoju odluku pod poslovnim brojem Pst-889/14 od 24. srpnja 2015. kojom je djelomično prihvaćen kao osnovan odnosno djelomično je odbijen kao neosnovan tužbeni odnosno protutužbeni zahtjev stranaka te je povodom izjavljenih žalbi istih a nakon dodatno provedenog postupka u smislu odredbe članka 373.b stavak 2. i 3. ZPP-a, ovaj sud donio presudu pod poslovnim brojem Gž-2986/15 od 24. kolovoza 2017. kojim je preinačena presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu te je suđeno da je tužena za 9/10, a tužitelj za 1/10 vlasnik dijela predmetnih nekretnina označenih kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] ZU [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz nalog zk odjelu toga suda provesti brisanje prava vlasništva sa imena tužitelja te upis prava suvlasništva na predmetnim nekretninama na ime tužene za 4/10 dijela.

8. Protiv citirane odluke ovog suda tužitelj je sukladno odredbi članka 382. stavak 1. točka 3. ZPP-a izjavio reviziju povodom koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio odluku pod poslovnim brojem Rev x-149/2018-4 od 22. ožujka 2022. kojim je ukinuo presudu ovoga suda Gž-2986/15 od 24. kolovoza 2017. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

9. Nakon što je spis vraćen ovom sudu zakazana je sjednica ovog drugostupanjskog vijeća 7. srpnja 2022. te je vijeće smatralo da je radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja odnosno s tim u svezi primjene materijalnog prava, potrebno izjašnjavanje parničnih stranaka odnosno provođenje građevinskog vještačenja radi utvrđenja visine ulaganja u predmetne nekretnine koje je tužena izvršila nakon prestanka bračne zajednice (nakon 1987.) odnosno nakon stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZVSP) pa nadalje.

10. Nakon što je postupljeno po nalogu ovog suda zakazan je očevid uz sudjelovanje vještaka građevinske struke ing. građ. Ivice Vuko, koji je sastavio Izvješće te dao Stručno mišljenje na okolnosti pobliže navedene u rješenju suda te je potom, nakon što je udovoljeno nalogu suda drugog stupnja te nakon što je izvršen uvid u očitovanje vještaka Ivice Vuko ing. građ. od 30. kolovoza 2014. i njegov iskaz pred prvostupanjskim sudom dana 3. travnja 2025., održana rasprava pred ovim drugostupanjskim sudom dana 22. svibnja 2025. Nakon toga je ovo sudsko vijeće donijelo odluku na način, naveden u izreci ove drugostupanjske odluke.

11. Po provedenom postupku sud prvog stupnja utvrdio je:

- da je predlagatelj rješenjem suda R1-31/03 upućen na parnicu u postupku diobe nekretnina koje čine bračnu stečevinu a označene je kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi pašnjak, površine 226 m2 i k. č. br. [katastarska čestica], u naravi zgrada u vidu garaže, prvog kata, drugog kata i potkrovlja upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da je brak stranaka zaključen 1970. i da je predmetna nekretnina kupljena 1977.;

- da je u trenutku kupoprodaje predmetna nekretnina, u naravi predstavljala prizemnu kuću sa grubim građevinskim radovima, kao i da su tijekom trajanja braka bili sagrađeni I. i II. kat u grubim građevinskim radovima ali je građevinsko stanje kuće bilo loše;

- da su za vrijeme trajanja braka stranke u jednakim dijelovima sudjelovale u kupnji odnosno izgradnji predmetne nekretnine;

- da je brak stranaka formalno razveden 1991. ali da je bračna zajednica prestala postojati još 1987.;

- da su stranke upisane u zemljišnim knjigama svaki u 1/2 suvlasničkog dijela na predmetnim nekretninama i da se njihovo pravo korištenja u navedenim dijelovima pretvorilo silom zakona u pravo vlasništva (arg. iz članka 362. stavak 1. ZVDSP-a);

- da tužitelj nakon prestanka bračne zajednice nije vršio nikakva ulaganja u predmetnu kuću, ali da je tuženica temeljito rekonstruirala do tada već izgrađeno te zajedno sa svojom djecom nastavila dalje ulagati u kuću, a tužitelj od 1989. nije bio u toj kući;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka za graditeljstvo Roka Mijanovića od 16. rujna 2011. u bitnom proizlazi da je tržišna vrijednost objekta na dan podnošenja tužbe za razvod braka iznosila 173.972,45 EUR, s tim da tržišna vrijednost predmetne nekretnine u zatečenom stanju na dan očevida – 1. srpnja 2011., iznosila 384.950,00 EUR, kao i da razlika u vrijednosti te predmetne nekretnine na dan podnošenja tužbe za razvod braka i tržišne vrijednosti prema stanju na dan očevida iznosi 210.977,55 EUR;

- da je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja donio presudu pod poslovnim brojem P-1350/09 od 19. lipnja 2013. koja je u povodu žalbe stranaka rješenjem ovog suda Gž x-703/13 od 3. srpnja 2014. bila ukinuta i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje;

- da je taj sud ponovno donio odluku pod poslovnim brojem Pst-889/14 od 24. srpnja 2015. kojom je u bitnom utvrdio da su stranke zajednički vlasnici predmetne nekretnine na način da tužitelj participira u zajedničkom vlasništvu nad objektom u suvlasničkom dijelu od cca 1/5 a tužena u suvlasničkom dijelu od 4/5, uz obrazloženje da to proizlazi iz računice kada se stavi u omjer tržišna vrijednost objekta na dan podnošenja tužbe za razvod braka u iznosu od 173.972,45 EUR sa tržišnom vrijednosti objekta u zatečenom stanju na dan očevida u iznosu od 384.950,00 EUR, no kako je tužena kasnijom izgradnjom povećala vrijednost predmetne nekretnine, da istoj danas pripada nekretnina u omjeru od 4/5 suvlasništva a tužitelju u omjeru od 1/5. Sud prvog stupnja nadalje djelomično usvaja eventualno kumulativni tužbeni zahtjev tuženice na isplatu 42.195,51 EUR iz razloga što je isti smatrao da je došlo do neosnovanog obogaćenja tužitelja spram tužene za navedeni iznos, imajući u vidu istaknutu participaciju stranaka u zajedničkom vlasništvu nad objektom, a sve temeljem odredbe članka 1111. ZOO/05;

- da je na temelju ovako utvrđenih činjenica, uz primjenu odredbi članka 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/78, 45/89 i 59/90, u daljnjem tekstu: ZBPO) i članka 18. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91 i 92/94, dalje u tekstu: ZOVO) sud prvog stupnja zaključio da je tuženikov doprinos u stjecanju zajedničke imovine u omjeru od 1/5 a tužene u omjeru od 4/5 dijela.

12. U postupku povodom žalbi stranaka , na temelju ovlaštenja iz članka 373.a

ZPP-a, ovaj sud utvrđuje, kako slijedi:

- da je tužiteljici obitelj darovala 47.000,00 tadašnjih DEM, dok je preostalih 15.000,00 DEM "skinuto" s računa tužene, a koji iznos predstavlja zajedničku imovinu stranaka (ušteđevinu):

- da je tuženica za vrijeme trajanja braka radila dva, a ponekad i tri posla, školovala i odgajala troje djece;

- da je tuženica nakon razvoda braka vlastitim radom i sredstvima, uz pomoć djece, a najvećim dijelom sina ŠG renovirala i kompletno obnovila objekt čime je današnja vrijednost znatno povećana, a što proizlazi i iz nalaza vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Roka Mijanovića;

- da iz nalaza i mišljenja ovog vještaka proizlazi razlika između tržišne vrijednosti objekta danas (384.950,00 EUR) i tržišne vrijednosti objekta na dan podnošenja tužbe za razvod braka (173.972,45 EUR) od 210.977,55 EUR;

- da iznos od 173.972,45 EUR predstavlja bračnu imovinu stranaka, a iznos od 210.977,55 EUR posebnu imovinu tuženice;

- da su stranke zemljište i prizemnicu zajedno s blokovima za izgradnju prvog kata kupile dijelom iz posebne imovine tuženice (47.000,00,DEM) a dijelom iz zajedničke imovne stranaka (15.000,00 DEM) što prema današnjim vrijednostima iznosi 86.986,22 EUR;

- da je na izgradnju prvog i drugog kata tijekom trajanja bračne zajednice izgrađeni prvi i drugi kat utrošeno 86.986,22 EUR;

- da su stranke u odnosu na imovinu stečenu za vrijeme trajanja braka sudjelovale u iznosu do 57.990,81 EUR što predstavlja posebnu imovinu tužene koju je kao dar primila od majke, dok preostali dio od 28.995,41 EUR predstavlja zajedničku imovinu stranaka;

- da su stranke ukupno u kupnju, izgradnju i uređenje predmetne nekretnine za vrijeme trajanja baraka uložile 115.981,63 EUR koji iznos predstavlja zajedničku imovinu stranaka;

- da je ovaj sud zaključio kako je tužitelj doprinio stjecanju zajedničke imovine u 1/3 dijela, a tuženica u 2/3 dijela, što u odnosu na današnju tržišnu vrijednost objekta predstavlja udio od 1/10 tužitelja, odnosno 9/10 dijela tuženice pa u tim omjerima utvrđuje suvlasničke udjele na predmetnoj nekretnini;

- da je protiv ovoga suda tužitelj, sukladno odredbi članka 382. stavak 1. točka 3. ZPP-a podnio reviziju koja je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:

Rev x-149/2018-4 od 22. ožujka 2022. prihvaćena te je ukinuta presuda ovoga suda poslovni broj Gž-2986/15 od 24. kolovoza 2017. te je predmet vraćen ovogm sudu na ponovno suđenje;

- da je u daljnjem tijeku postupka na temelju ovlaštenja iz članka 373.a ZPP-a proveden očevid na mjestu spora uz nazočnost vještaka ing. građ. Ivice Vuko koji je dao stručno mišljenje vezano za visinu ulaganja u predmetnu nekretninu nakon prestanka bračne zajednice stranaka 1987. te visinu ulaganja između 1987. te stupanja na snagu ZVSP-a odnosno od 1. siječnja 1996. radi utvrđenja visine ulaganja odnosno jesu li takva ulaganja promijenila samu bit stvari;

- da iz Stručnog mišljenja vještaka ing. građ. Ivice Vuko proizlazi kako se ne može detaljno utvrditi koji su točno radovi bili poduzeti u vremenu od prestanka bračne zajednice do stupanja na snagu ZVSP-a;

- da je zgrada u građevinskom smislu procijenjena sa 47.469,00 EUR;

- da je u nekretninu dok su stranke bile u braku uloženo 127.700,00 EUR;

- da je nakon prestanka bračne zajednice 1987. u nadogradnji trećeg kata, u gradnju garaže u suterenu te uređenja svih etaža naknadno uloženo 319.800,00 EUR te da razlika između nužnih i korisnik troškova iznosi 14.475,00 EUR;

- da iz Očitovanja odnosno dopunskog nalaza i mišljenja vještaka Ivice Vuko ing. građ. od 30. kolovoza 2024. proizlazi da su stranke krajem prošlog stoljeća kupili i izgradili predmetnu zgradu u katnosti prizemlje, prvi kat, drugi kat u niskom roh-bau sistemu a u prilog je dostavljeno Stručno mišljenje u kojem je uključena i cijena zemljišta;

- da je procjena vještaka kako je do 1987. u tadašnje stanje objekta prema dotadašnjim cijenama bilo uloženo 127.700,00 EUR;

- da je navedeni vještak saslušan usmeno na ročištu pred sudom prvog stupnja 3. travnja 2015. u kojem je odgovoreno na primjedbe stranaka te je vještak ostao kod pisanog nalaza i mišljenja u kojem je naveo kako smatra da bi bila riječ o promijenjenom objektu odnosno biti stvari jer da je isti bio izgrađen u niskom roh-bau i dovršen 2010. i to od objekta namijenjenog za stanovanje u objekt za iznajmljivanje.

13. Prema odredbi članka 277. ZBPO-a imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iste imovine, njihova je zajednička imovina.

14. Odredbom članka 287. stavak 1. i 2. ZBPO-a propisano je da kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini se određuje prema njegovom doprinosu, stjecanju te imovine. U slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine (stavak 2.).

15. S obzirom da je u ovom postupku nesporno utvrđeno kako je bračna zajednica stvarno prestala još 1987. bilo je potrebno utvrditi što je zapravo do tog trenutka stečeno i izgrađeno zajedničkim radom bračnih drugova i samo u ovom dijelu valjalo je primijeniti odredbu članka 287. ZBPO-a utvrđivanjem doprinosa bračnih drugova u zajednički stečenoj imovini i odgovarajućim suvlasničkim dijelovima sve sukladno odluci VSRH broj Rev-x-149/2018-4 od 22. ožujka 2022.

16. U konkretnom slučaju, ovaj žalbeni sud smatra da tužena u ovom postupku, a ocjenom svih izvedenih dokaza u smislu odedbe članka 8. ZPP-a, nije dokazala da bi joj njena obitelj darovala 47.000,00 DEM za kupnju odnosno gradnju predmetne nekretnine budući da proizlazi kako je navedeno istaknuto nakon 35 godina od kupnje predmetne nekretnine, odnosno protekom više godina od pokretanja ovog postupka te protekom preko 20 godina od razvoda braka. Nadalje, tužena o toj okolnosti nije početno iskazivala, dakle, u svom prvom stranačkom iskazu gdje je striktno iskazala kako se radi o zajedničkom ulaganju stranaka u kupnju objekta. Dakle, tužena u svom iskazu danom na ročištu od 31. srpnja 2016. prvotno iskazuje da je u trenutku dogovora oko kupnje predmetne kuće 1977. njezina majka ponudila novčana sredstva za kupnju kuće te da je majka sa tužiteljem otišla pogledati kuću i predati novac za kupnju iste u iznosu od 47.000,00 DEM. U nastavku navedenog iskaza tužena potom navodi da je njoj iznos od 47.000,00 DEM dan od strane majke u miraz (dota za udaju), a u kojem iznosu su sudjelovala i njezina braća koja su tada radila u Njemačkoj. Dakle, tužena kontradiktorno iskazuje da je predmetni novac njezina majka dala za kupnju kuće 1977., a potom da joj je taj iznos majka dala na ime miraza kod udaje, time da je nesporno da su se stranke vjenčale još 1971., odnosno najmanje šest godina prije kupnje predmetnog objekta. Nadalje, tužena u iskazu na ročištu od 24. ožujka 2006. navodi kako je objekt kupljen zajedničkim novcem, dok u svom iskazu od 31. svibnja 2016. taj iskaz opovrgava, pa prema tome ponovno daje izjave koje nisu u suglasju sa njenim ranijim navodima.

16.1. Naime, tužena tek u svom iskazu danom 31. svibnja 2013. u ponovljenom suđenju prvi put iznosi navode o sredstvima njezine obitelji za kupnju objekta, time da nije jasno ni logično obrazložila radi čega je u svom iskazu 24. ožujka 2006. nedvojbeno iskazala kako je objekt kupljen zajedničkim sredstvima, također navodi da nikakav novac njezinoj sestri NG uslijed smrti supruga nije isplaćen.

16.2. Radi iznesenog valjalo je iskaze svjedoka FG te braće tužene SG i ZG ocijeniti nevjerodostojnim, jer su navedeni svjedoci članovi tužene, evidentno zainteresirani za ishod postupka u sporu radi čega ih ovaj sud smatra nepristranim jer nisu u skladu s ostalim izvedenim dokazima pa i u odnosu na iskaz sestre tužene NG koja je u iskazima danim na ročištu od 15. veljače 2011. i 24. studenog 2006. naglasila da su tužitelj i tužena zajedničkim ulaganjem kupili sporni objekt, a potom zajedničkim ulaganjima dogradili prvi i drugi kat te uopće ne spominje nikakvo sudjelovanje u kupovini od strane obitelji tužene.

16.3. Cijeneći navedeno, kao iskaze parničnih stranaka ovaj sud smatra da je doprinos stranaka u stjecanju predmetne imovine, s obzirom na gore izneseno podjednak, odnosno da su stranke suvlasnici predmetnog spora za 1/2 dijela. Naime, prihvaćajući stav izražen u odluci Rev-x-149/2018-4 od 22. ožujka 2022. a koji je u skladu s ranijom sudskom praksom, istaći je da ulaganje u predmetnu nekretninu koju je tuženica očito uz pomoć svoje djece vršila nakon prestanka bračne zajednice, posebice u razdoblju od 2009. do 2011. prema kazivanju sina stranaka ŠG, pa je time i povećala vrijednost te nekretnine, nije osnovan za stvarno pravno povećanje njezinog suvlasničkog udjela, nego bi tim ulaganjima bila povećana vrijednost suvlasničkog dijela protivne stranke – tužitelja koja bi zbog toga bila u obvezi isplatiti vrijednost onome koje na takav način ulagao svoja sredstva u suvlasničku nekretninu.

17. Stoga je na konkretan slučaj valjalo primijeniti odredbu članka 210. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO/91) kojeg je primijeniti u konkretnom slučaju temeljem odredbe članka 1163. stavak 3. ZOO/05. Naime, prema stavku 1. tog članka, kad dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je obavezan vratiti tu imovinu, a ako vraćanje imovine nije moguće, dužan je nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi. Dakle, osnovanost obveznopravnog zahtjeva je valjalo ispitivati kroz citiranu primjenu članka 210. ZOO-a, a ne kroz primjenu odredaba o poslodavstvu bez naloga, na što je tužitelj upirao tijekom postupka (članak 220. ZOO/91). Temeljem Elaborata o procjeni vrijednosti nekretnine vještaka Roka Mijanovića od 16. rujna 2011. koji prileži spisu, te daljnjih izrada predmetnog elaborata procijenjena tržišna vrijednost nekretnine do podnošenja tužbe za razvod braka iznosi 147.067,74 EUR. Tržišna pak vrijednost objekta u zatečenom stanju na dan očevida je iznosila 384.950,00 EUR, što čini razliku od 210.977,55 EUR. Navedena razlika predstavlja novu vrijednost koja je predmetna kuća zadobila isključivim ulaganjem tužene odnosno njezine djece, ulaganjem u kojem ni na koji način tužitelj nije participirao iako nije dao pristanak za takva ulaganja ali se istima nije izrijekom niti protivio. Stoga, po shvaćanju ovog suda, navedenim ulaganjem u spornu kuću od strane tužene, tužitelj je kao suovlaštenik prava vlasništva na cjelokupnom nekretninom, nepripadno stekao iznos od 105.488,77 EUR koji iznos tužitelj duguje tuženoj sukladno odredbi članka 110. stavak 1. i 2. ZOO-a. Na taj dosuđeni iznos, tuženoj pripadaju i zakonske zatezne kamate koje teku od donošenja presude do isplate.

18. Vještak dipl. ing. Ivica Vuko u svom vještvu iz listopada 2023. visinu ulaganja na predmetnoj nekretnini za vrijeme trajanja braka procjenjuje pak na iznos od 127.700,00 EUR. Ulaganja nakon prestanka bračna zajednice procjenjuje u iznosu od 319.800,00 EUR iako se isto odnosi na izgradnju samo jednog kata te uređenje nekretnine. U odnosu na vještvo vještaka Roka Mijanovića od 16. rujna 2011. dakle, 19.367,74 EUR više u odnosu na procjenu vještaka ing. građ. Ivice Vuko koje je izrađeno 12 godina kasnije, a u kojem razdoblju je tržište vrijednosti nekretnine znatno poraslo. Navedena vještva su djelomično proturječna u odnosu na stupanj izgrađenosti zgrade do 1987. jer Roko Mijanović u elaboratu iz 2011. navodi kako je nekretnina izvedena u visokom roh-bau sustavu, dok vještak Ivica Vuko utvrđuje da je postojeći dio zgrade do 1987. izgrađen u niskom roh-bau sistemu. Vještak Vuko nije obrazložio temeljem kojih je stručnih parametara utvrdio da je postojeći dio zgrade do 1987. izgrađen u niskom roh-bau sistemu a nije odgovorio ni na pitanje radi čega nije uzeo u obzir amortizaciju utvrđenih ulaganja iako je u dopunskom saslušanju naveo da je posebno obračunao zemljište budući da je u procjenu ulaganja do 1987. bilo uključeno i zemljište. No bez obzira na izneseno, navesti je da je tužiteljica istakla eventualno kumulirani tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu u podnesku od 2. svibnja 2012. u iznosu od 105.488,77 EUR, tada u kunskoj protuvrijednost, pa je sud navedeni iznos dosudio temeljem nalaza i mišljenja vještaka Roka Mijanovića, iz razloga gore navedenih a inače ne može dosuditi više od onog što je tužena i tražila.

19. Neosnovano, nadalje, tužitelj u tijeku postupka ističe da je istaknuti tužbeni zahtjev u pogledu ulaganja tužena u spornu nekretninu zastario jer zastarni rok iznosi 5 godina a tužena je svoj protutužbeni zahtjev odnosno eventualno kumulirani tužbeni zahtjev istakla 2. svibnja 2012. Prema kazivanju svjedoka sina stranaka pretežiti dio ulaganja vršen je u razdoblju od 2009. do 2011., koja činjenica je faktično među strankama i nesporna pa je zaključiti da u konkretnom slučaju nije osnovan prigovor zastare.

20. Radi svega iznesenog, a temeljem odredbe članka 373. ZPP-a valjalo je suditi kao u izreci pod točkama I. i II. ove drugostupanjske odluke.

21. Odluku o troškovima postupka valjalo je utemeljiti na odredbi članka 154. stavak 5. ZPP-a, budući da su obje stranke djelomično uspjele u zahtjevima.

U Splitu, 22. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić