REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-8/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nataliji Marević-Grgurić, odvjetnici u Delnicama protiv tuženika ĆD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Knežević i dr. iz Rijeke, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, od 27. listopada 2022., poslovni broj: 63 P-2332/2018-30, u sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tužitelja UD iz [adresa] djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća te se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, od 27. listopada 2022., poslovni broj: 63 P-2332/2018-30

- potvrđuje u točki I izreke

- preinačuje u točki II izreke na način da je tužitelj dužan tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 746,56 eura (5.625,00 kn), umjesto iznosa od 7.500,00 kn/995,42 eura, u roku od 15 dana.

II Tužitelj se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja od 27. listopada 2022., poslovni broj: 63 P- 2332/2018-30 presuđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da je tužitelj UD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slijedom čega je tuženik dužan trpjeti ispis njegovog prava vlasništva te istodobno upis prava vlasništva tužitelja na navedenim nekretninama u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, zemljišnoknjižni odjel suda, u cijelosti.

II Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 7.500,00 kn/995,42 eur, u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14; dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a podredno preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja i obveže tuženik na naknadu parničnog troška. Traži troškove žalbenog postupka.

2.1. U žalbi se navodi da tužitelj o kupoprodaji predmetnih nekretnina ima saznanja od svog oca BD pa da je preuranjen i pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj morao znati da iste nekretnine nisu bile predmet kupoprodaje jer tužitelj na okolnost je li ikada vidio kupoprodajni ugovor i pročitao njegove odredbe nije niti ispitan te da je prema odredbi članka 18. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, posjed pošten ovisno o subjektivnom stavu posjednika o usklađenosti njegovog posjeda s pravom na posjed i da tužitelj s obzirom na svoju životnu dob i vrijeme sklapanja ugovora nije mogao biti prisutan sklapanju ugovora, isti ugovor nije vidio i nije ga je imao za potrebe podnošenja tužbe te jedino ima saznanja da je njegov prednik nekretnine kupio pa da je prvostupanjski sud o tome trebao uzeti u obzir subjektivni stav tužitelja, zatim da je tužitelj čitavo vrijeme, dakle, prije zajedno s ocem, a nakon njegove smrti samostalno, uživao predmetne nekretnine i vršio sječu šume, smatrajući da mu pripada pravo na posjed, da su ove činjenice potvrđene iskazima nekih od saslušanih svjedoka te da, ako je i posjed prednika tužitelja bio nepošten, ne znači da je i tužitelj nepošteni posjednik.

2.2. Dalje u žalbi navodi da je obiteljska kuća tužitelja izgorjela 1943. pa da ako je i postojao kakav pisani trag o kupoprodaji isti je izgorio radi čega tužitelj nije niti mogao znati sadržaj kupoprodajnog ugovora, a jedino što zna cijelo vrijeme da utužene nekretnine uživa on, a prije njega njegovi prednici, da ih nitko nije ometao u mirnom i nesmetanom posjedu pa da se zbog toga tužiteljev posjed temelji na valjanom pravnom osnovu.

2.3. Ističe da je u prilog njegovom poštenju govori posjedovni list broj 178 k. o. [katastarska općina] od 31. srpnja 1980., u kojem je upravo otac tužitelja LD naveden kao posjednik utuženih nekretnina, a koji je bio osnov za određivanje visine poreza na poljoprivredna dobra sve do početka 90-tih godina prošlog stoljeća i koji je plaćao otac tužitelja, a nakon njegove smrti i sam tužitelj, zatim navodi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da oznaka D.T. na posjedovnom listu znači da su predmetne nekretnine u posjedu tuženika, već da je to oznaka tko je vlasnik nekretnina u zemljišnim knjigama pa da se radi o neutemeljenom zaključku prvostupanjskog suda, bez da je tužitelj na te okolnosti saslušan.

2.4. Osim toga navodi da bi svi saslušani svjedoci predloženi od tužitelja mogli na terenu pokazati nekretnine o kojima su iskazivali pa da je prvostupanjski sud ipak trebao udovoljiti prijedlogu tužitelja da se svi svjedoci pozovu na očevid i pokažu nekretnine o kojima su iskazivali da ih je tužitelj naslijedio od svog pokojnog oca, kako bi se dobila prava slika o nekretninama koje je uživao tužitelj, a koje je uživao tuženik.

2.5. Zaključno osporava dosuđeni parnični trošak, navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno obračunao trošak po vrijednosti od 100 bodova umjesto od 75 bodova.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11. 13. i 14. ZPP-a, u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a tužitelj ne ističe neke druge povrede odredaba parničnog postupka. Prvostupanjski sud je za svoje pravne stavove dao jasno i razumljivo obrazloženje, koje nije u suprotnosti s provedenim dokazima, presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla preispitati te su raspravljene sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu pa je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u skladu sa odredbom članka 8. ZPP-a, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje i pravilno je primijenjeno materijalno pravo.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje vlasništva tužitelja na kč. br. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] te 1062/2 upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

7. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da su predmetne nekretninama upisane u zemljišne knjige kao vlasništvo tuženika,

- da je u [broj] od 23. srpnja 2018., kao posjednik predmetnih čestica upisan tuženik i da je prije tuženika kao posjednik nekretnina bio upisan prednik tužitelja LD, da je broj ranijeg [broj] k. o. [katastarska općina] te da je upis izvršen 31. srpnja 1980. i da je uz predmetne čestice pod stupcem "Naziv parcele" napisan naziv Glavica i oznaka NT,

- da je u sudski spis dostavljen kupoprodajni ugovor od 21. travnja 1939., sklopljen između TD, kao prodavatelja i LD, kao kupca za slijedeće nekretnine: kč. br. [katastarska čestica], dio čestice 1143 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], dio čestice 1144 pod novim pod novom oznakom 1144/1 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje dvije čestice nisu gruntovna, već samo faktična vlast prodavatelja,

- da je u sudski spis dostavljena Izjava o priznaju prava vlasništva, koju su 24. siječnja 1974. dali HD i ĆD, kojom potvrđuju da je BD posjednik kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], više od 60 godina te istom priznaju pravo vlasništva i pravo upisa u zemljišne knjige,

- da je BD na temelju prenesenog vlasništva na navedene dvije katastarske čestice plaćao porez na poljoprivredno zemljište (šuma) u iznosu od 370,30 dinara,

- da je 10. ožujka 1995. između ČD, sina U i MD, unuke U te ZD i ND sklopljena sudska nagodba kojom je izvršena dioba nekretnina na način da, između ostalih, nekretnine 1062/1 i 1062/2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te nekretnine 983/1, 983/2, 984/3, 1144/2, 1144/3 i 1139/4 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pripadnu u cijelosti u vlasništvo ČD,

- da su svjedoci VD i GD potvrdili da su parnične stranke međaši, da im nije poznat način stjecanja posjeda i vlasništva predmetnih nekretnina, da su se oduvijek predci stranaka poštivali i međusobno pomagali sve dok tužitelj nije rušio šumu, kada je između istih nastao spor,

- da je svjedok PD iskazao da radi u Šumariji, da je prema dokumentaciji koju je dobio od tuženika trebalo izvršiti doznaku za sječu drva, a kada su došli na tuženikovu nekretninu vidjeli su da je sječa već izvršena, nakon čega se utvrdilo da su djelatnici [obrt] označili drvo za sječu, nakon što im je tužitelj pogrešno pokazao šumu te da je nakon toga tužitelj rekao tuženiku da posiječe šumu na njegovoj parceli kao odštetu, a ovom dogovoru svjedok je bio osobno prisutan kao i djelatnici šumarije, a navode svjedoka potvrdio je i svjedok OD, zaposlenik [obrt],

- da su svjedoci SD, ED i ID iskazali da im je poznato gdje su parcele stranka, da bi iste mogli pokazati na terenu, da znaju da su stranke međaši i da su se međusobno poštivali, a nije im poznat način stjecanja predmetnih nekretnina,

- da je tužitelj u bitnom iskazao da je rođen 1948., da po pričama svoga oca zna da je njegov djed KD kupio utužene nekretnine od [obrt] i o tome nije sklapao ugovor, odnosno možda da je i postojao ugovor, ali je njihova kuća izgorjela 1943. , da su navedene nekretnine koristili na način da su tu radili drva i da je ĆD (stariji) vidio da oni koriste te nekretnine i nikada nije prigovorio te da i on, od kada je njegov otac umro, vrši sječu drveta na tim nekretninama i da mu ĆD to nikada nije priječio,

- da je tuženik u bitnom iskazao da je predmetne nekretnine naslijedio od pokojnog oca, da je s ocem obišao sve nekretnine i on mu je pokazao što je njegovo, gdje su nekretnine tužitelja i da oni graniče, a postoje i međašne oznake, da se sjeća da su na tom području sječu vršili i njegov djed i otac, u obitelji se pričalo da se zna što je čije i da je u prošlosti sve dogovoreno, da tužitelj prije spornog događaja sječe stabala na njegovom zemljištu, nikada nije koristio njegove parcele i sve je bilo u redu dok je tuženikov otac bio živ i dok nije naslijedio zemlju od oca te da od svog djeda zna da su sve nekretnine riješene papirnato, a kada je saznao da se na njegovim nekretninama vrši sječa stabala išao je razgovarati s tužiteljem koji mu je rekao da se tamo ništa ne sječe, a nakon toga je s geometrom utvrdio da je sječa izvršena, nakon čega je tužitelj priznao da je sječu izvršio na njegovoj parceli, zatim da je postupak završio na Državnom odvjetništvu i da je dobio rješenje da nije kriv, odnosno da je tužitelj lagao.

8. Slijedom utvrđenih činjenica i provedenog očevida na licu mjesta kojim su identificirane predmetne nekretnine, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja utvrđujući da tužitelj kao pravnu osnovu stupanja u posjed utuženih nekretnina navodi kupoprodaju za vrijeme njegovog djeda ĐD od obitelji HD, za koje čestice nije dostavljen kupoprodajni ugovor i da činjenica da su nekretnine upisane u [broj] iz 1980., na imenu LD, oca tužitelja ne znači da se radilo o poštenom posjedu prednika tužitelja, tim više što je ista isprava u opreci s ispravom iz 1939., odnosno nacrtom novog i starog stanja, a što također predstavlja javnu ispravu, zatim da u konkretnom slučaju otac tužitelja LD nije mogao smatrati vjerojatnim da su utužene nekretnine njegove upravo iz razloga što je sklopio kupoprodajni ugovor s [adresa], kojim nisu obuhvaćene utužene nekretnine, kao niti Izjavom o priznanju prava vlasništva, da je tužitelj zahtjev za doznačivanje šume podnio za druge parcele u kojima je u konačnici izvršio sječu, dok je za sječu koja je izvršena u šumi tuženika priznao da nije njegovo vlasništvo, u kojem dijelu prvostupanjski sud poklanja vjeru iskazima svjedoka FD i OD i da ukoliko su tužitelj ili njegovi prednici, ranije i vršili sječu na parcelama tuženika, za što nisu dostavljeni dokazi u vidu doznaka za sječu, radi se o nepoštenom posjedu na temelju članka 326. Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ) koji se primjenjivao do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, odnosno do 1980. Osim navedenog, prvostupanjski sud utvrđuje da su svi svjedoci koje je predložio tužitelj iskazali da na predmetnoj lokaciji zemljišta imaju i tužitelj i tuženik, da su međaši, da su obrazložili da se iz smjera [adresa] prvo nalazi zemljište tužitelja, a nakon toga tuženika pa upravo na temelju iskaza svjedoka koji govore da na predmetnim dijelovima nekretnine imaju i tužitelj i tuženik, ne prihvaća dokaz da se izvrši ponovni očevid na licu mjesta uz saslušanje svjedoka.

9. Sukladno utvrđenom činjeničnom stanju, pravilni su zaključci i utvrđenja prvostupanjskog suda i u potpunosti ih prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Sukladno odredbama OGZ-a, koji se kao pravna pravila primjenjuje na temelju članka 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/91) na stjecanje prava vlasništva prednika tužitelja, pravo vlasništva na nekretninama stječe se na temelju pravnog posla i bez upisa u zemljišne knjige ako je ugovor bio izvršen, dok na temelju odredbe članka 18. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15), posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj posjedovanja. Tužitelj prvenstveno nije dokazao pravni temelj stjecanja posjeda svojih prednika kao niti vršenje posjeda na utuženim nekretninama, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Iskazima saslušanih svjedoka utvrđeno je da su parnične stranke posjednici i međaši nekretnina na prostorima gdje se nalaze utužene nekretnine, nadalje tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz da su on ili njegovi predci vršili posjed na predmetnim nekretninama, odnosno vršili sječu šume u vlasništvu tuženika, osim utvrđene činjenice da je tužitelj posjekao određena stabla u šumi koja je upisana kao vlasništvo tuženika, nakon čega je kao odštetu tuženiku dozvolio sječu stabala u njegovoj šumi. Iako je otac tužitelja bio upisan u posjedovni list kao posjednik utuženih nekretnina sve od 1980. do 2018., tužitelj nije dokazao pravni osnov takvog upisa u posjedovni list, tim više što su predci parničnih stranaka cjelokupna stjecanja nekretnina rješavali kupoprodajnim ugovorima i Izjavama o priznanju prava vlasništva. Osim toga, da su prednici tuženika bili u posjedu svih utuženih nekretnina dokazuje i sudska nagodba od 10. ožujka 1995., kojom je obitelj ĆD napravila diobu svih predmetnih nekretnina. Stoga su, suprotno žalbenim navodima, utvrđenja prvostupanjskog suda u skladu sa svim provedenim dokazima, koji su pravilno ocjenjeni i na temelju kojih je prvostupanjski sud izveo pravilan zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

11. Posjednik posjeduje savjesno (pošteno) samo ako ne zna da mu ne pripada pravo na posjed, dok je u konkretnoj pravnoj situaciji, a posebno iz provedenih dokaza na okolnosti neovlaštene sječe šume tuženika, utvrđeno da je tužitelj cijelo vrijeme svjestan činjenice da mu ne pripada pravo na posjed predmetnih nekretnina, radi čega je i dozvolio tuženiku da izvrši, kao odštetu, sječu u njegovoj šumi, tim više što tužitelj raspolaže dokumentacijom svojih prednika o stjecanju vlasništva na ostalim nekretninama, a kojom nisu obuhvaćene nekretnine u vlasništvu tuženika. Stoga su neosnovani žalbeni navodi o subjektivnom stavu tužitelja kao posjednika o usklađenosti njegovog prava na posjed, kao i žalbeni navod da tužitelj na te okolnosti nije ispitan.

12. S obzirom da je prvostupanjski sud u postupku utvrdio sve odlučne činjenice te na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, a žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu u odnosu na točku I izreke prvostupanjske presude i u tom dijelu odluku potvrditi.

13. Žalba tužitelja je osnovana u odnosu na parnični trošak.

14. Osnovano tužitelj navodi da je prvostupanjski sud, s obzirom na vrijednost predmeta spora, prema Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 i 37/22; dalje Tarifa), pogrešno priznao tuženiku vrijednost od 100 bodova za svaku izvršenu radnju umjesto 75 bodova pa tuženiku za sastav odgovora na tužbu pripada 750,00 kn i za zastupanje na pet ročišta 3.750,00 kn, što ukupno iznosi 4.500,00 kn. PDV iznosi 1.125,00 kn. Ukupni trošak iznosi 5.625,00 kn, odnosno 746,56 eura.

15. Stoga je na temelju članka 380. točka 3. ZPP-a žalba tužitelja prihvaćena u odnosu na točku II izreke te je u tom dijelu preinačena prvostupanjska odluka na način naveden u izreci ove presude.

16. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe jer s istom uspio samo u neznatnom dijelu (dio parničnog troška), a temeljem članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 5. ZPP-a.

17. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 22. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić