Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-285/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VN iz [adresa], V [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Matku Novincu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, zastupane po punomoćnicima (odvjetnicima) u Odvjetničkom društvu Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženice izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-4907/22-21 od 6. prosinca 2023., u sjednici vijeća 22. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbijaju i djelomično prihvaćaju žalbe tužiteljice i tuženice, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-4907/22-21 od 6. prosinca 2023.

- potvrđuje u toč. I. izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetnom odredba čl. 6. Ugovora o kreditu broj 9012393246 od 5. travnja 2007. kojom je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF, te u toč. II. izreke kojom je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 2.648,57 EUR sa zateznom kamatom

- preinačuje u toč. I. izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetnom odredba čl. 1. Ugovora o kreditu broj 9012393246 od 5. travnja 2007., te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan

- preinačuje u odluci o troškovima postupka pod toč. III izreke tako da se nalaže tuženici naknaditi tužiteljici pored dosuđenog troška postupka u iznosu od 1.231,11 EUR sa zateznom kamatom od 6. prosinca 2023., daljnji trošak postupka u iznosu od 248,75 EUR, u roku od 15 dana

II. Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.

III. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 62,50 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke utvrđene su ništetnim odredbe čl. 1. i čl. 6. Ugovora o kreditu br. 9012393246 od 5. travnja 2007. u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF, pod toč. II izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 2.648,57 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačno navedene iznose u toj točki izreke, dok je pod toč. III izreke naloženo tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.231,11 EUR sa zateznom kamatom od 6. prosinca 2023. do isplate.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženica pobija u cijelosti navedenu presudu „iz svih zakonom predviđenih razloga“, predlažući drugostupanjskom sudu istu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Odluku o troškovima postupka sadržanoj pod toč. III izreke presude pobija tužiteljica pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti istu na način da joj se dosudi daljnji trošak postupka u iznosu od 497,50 EUR i trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR uz pripadajući PDV, a podredno ukinuti odluku o troškovima i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe tužiteljice i tuženice djelomično su osnovane, a djelomično nisu osnovane.

6. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredbi čl. 1. i 6. Ugovora o kreditu br. 9012393246 sklopljenog 5.travnja 2007. između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženice kao banke (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) u dijelu kojim je ugovoren iznos i otplata kredita u valutnoj klauzuli CHF, te zahtjev za isplatu novčanih iznosa koji su po osnovi tih ništetnih ugovornih odredbi isplaćeni tuženici.

7. Ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice prvostupanjski sud je utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

- da je između stranaka sklopljen Ugovor o kreditu temeljem kojeg je tuženica stavila na raspolaganje tužiteljici iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 19.268,43 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita (čl. 1), te kojim je ugovorena otplata kredita u 72 jednaka mjesečna anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio tog Ugovora (čl. 4.);

- da je tužiteljici kao fizičkoj osobi - potrošaču odobren namjenski kredit za kupnju vozila, te da je tužiteljica navedeni kredit u cijelosti otplatila;

- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđene u tom dijelu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj:

Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., utvrđena ništetnost ugovornih odredaba kojima je tuženica ugovarala valutu uz koju je vezana glavnica CHF jer se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo niti je tuženica informirala potrošače o bitnim parametrima za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzročilo neravnotežu u pravima obvezama ugovornih strana;

- da nije osnovan prigovor zastare jer je zastara u odnosu na restitucijski zahtjev s osnova ništetne odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF počela teći 14. lipnja 2018. kada je donesena pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-662/2017-10, pa kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 15. rujna 2022., to nije protekao zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.; dalje u tekstu: ZOO);

- da se fizičke i pravne osobe u posebnim parnicama za naknadu štete i isplate mogu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom je prihvaćen zahtjev iz tužbe propisane čl. 502.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23.; dalje: ZPP), kako to propisuje čl. 502.c ZPP i da je u tom slučaju sud vezan za utvrđenja u parnici u kojoj se osoba poziva na presude iz postupka kolektivne zaštite;

- da je na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka iz Darfin d.o.o. utvrđena razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema otplatnom planu tuženice po srednjem tečaju važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema otplatnom planu tuženice po srednjem tečaju važećem na dan isplate u iznosu od 2.648,57 EUR.

8. Na temelju gore iznesenog, prvostupanjski sud je zaključio da su ništetne odredbe čl. 1. i 6. Ugovora o kreditu kojima je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF, a što je utvrdio pod toč. I. izreke presude, te je prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka obvezao tuženicu pod toč. II. izreke presude isplatiti tužiteljici iznos od 2.648,57 EUR primjenom čl. 323. st. 1. ZOO u vezi čl. 1111. ZOO sa zateznom kamatom na pojedinačno navedene iznose u toj točki izreke temeljem čl. 1115. ZOO.

9. Pobijajući navedenu presudu tuženica u žalbi navodi je odredbom čl. 22. ZOO dopuštena valutna klauzula, pa da stoga nema nikakvog uporišta da se predmetna odredba ne primjenjuje na valutnu klauzulu u CHF. Stoga zaključuje da za opstojnost i primjenu valutne klauzule postoji zakonska osnova budući da se radi o zakonom izričito dopuštenoj klauzuli. Navodi da je tužiteljica svojevoljno ušla u ugovorni odnos s tuženicom, da je pristala na sadržaj Ugovora o kreditu i odredbu o valutnoj klauzuli u CHF, da sadržaju Ugovora o kreditu nikada nije prigovorila, dok je činjenicu da je upoznata sa sadržajem Ugovora o kreditu i da ga u cijelosti prihvaća potvrdila prilikom solemnizacije kod javnog bilježnika, slijedom čega zaključuje da je u potpunosti neosnovano utvrđenje suda o osnovanosti deklaratornog tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti i kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva za isplatu. Osporava stajalište prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare, tvrdeći da zastara teče od isplate svakog pojedinačnog iznosa koji sada tužiteljica potražuje, te u vezi svega navedenog smatra da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je presuda nerazumljiva i ima nedostataka radi kojih se ne može ispitati.

10. Ispitujući stoga pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu na koju ukazuje tuženica u žalbi jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji imaju uporišta u sadržaju provedenih dokaza, koje je sud analizirao i ocijenio u skladu s čl. 8. ZPP, pa stoga pobijana presuda nema nedostataka radi kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati njezinu zakonitost. Nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom stadiju postupka pazi po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP.

11. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud prema ocjeni ovoga suda, pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev tužiteljice ocijenio osnovanim u dijelu kojim je utvrdio ništetnom odredbu čl. 6. Ugovora o kreditu i usvojio zahtjev za isplatu.

12. Prema odredbi čl. 126. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 19/22.) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 114. st. 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe 502.c ZPP koja propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. tog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da ga u postupku povodom restitucijskog zahtjeva tužiteljice obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove povodom restitucijskog zahtjeva individualnog potrošača, te da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP, a što se naravno odnosi i na situaciju kada je kredit otplaćen kao što je u konkretnom slučaju, pa su stoga žalbeni navodi tuženice kojima ističe protivno navedenom pravno neutemeljeni.

13. Kako je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovaranjem ispunjenja obveze uz valutnu klauzulu CHF što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a da je predmetnim Ugovorom o kreditu valutna klauzula uz koju je vezana glavnica sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je pravomoćnom presudom u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, kao i da iz iskaza tužiteljice proizlazi da nije bila obaviještena o tečajnom riziku koji je vezan uz valutu CHF, to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je ništetna ugovorna odredba iz čl. 6. Ugovora o kreditu.

14. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnom (i) odredbu čl. 1. Ugovora o kreditu, obzirom da je tom ugovornom odredbom definirana visina iznosa kredita u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan korištenja kredita, koji je tuženica isplatila tužiteljici. Ista ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača s obzirom da definira obvezu tuženice (a ne tužiteljice), a kako je iznos visine kredita bitan sastojak ugovora o kreditu, to bez naznačene visine kredita taj pravni posao ne može postojati. Tužiteljica ne navodi razloge na temelju kojih bi upravo čl. 1. Ugovora o kreditu bio ništetan, a takvo utvrđenje ne proizlazi niti iz presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa. Uz to, ovaj sud je na sjednici Građanskog odjela od 1. ožujka 2023. o tom pravnom pitanju zauzeo stajalište koje glasi: "Ugovorna odredba kojom je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja nije ništetna".

15. Prema čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica temeljem ništetne odredbe preplatila tuženici s osnova tečajne razlike iznos od 2.648,57 EUR to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženicu isplatiti tužiteljici navedeni iznos sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene pod toč. II. izreke presude i to od izvršenih uplata do isplate primjenom čl. 1115. ZOO, obzirom da se tuženica koja je stekla navedene novčane iznose temeljem ništetne odredbe koju je ugovorila mora smatrati nepoštenom stjecateljicom.

16. Nije osnovana žalba tuženice niti u dijelu kojim navodi da zastara teče od izvršenih uplata iznosa koje sada tužiteljica potražuje temeljem stečenog bez osnove. Naime, protivno žalbi tuženice, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava ocijenio prigovor zastare neosnovanim. Uzimajući u obzir i Objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe u CHF prema kojem zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, a što znači da je za potraživanje s osnova ništetne odredbe o ispunjenju kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF zastara počela teći 14. lipnja 2018. kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17, to u konkretnom slučaju do podnošenja tužbe (15. rujna 2022.) nije protekao opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO.

17. Stoga je ovaj sud djelomično odbio žalbu tuženice i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio presudu pod toč. I. izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetnom odredba čl. 6. Ugovora o kreditu i pod toč. II. izreke kojom je tuženici naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 2.648,57 EUR sa zateznom kamatom, dok je djelomično prihvatio žalbu tuženice i primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP preinačio toč. I. izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetnom odredba čl. 1. Ugovora o kreditu i u tom dijelu odbio kao neosnovan zahtjev tužiteljice.

18. Odlukom o troškovima postupka pod toč. III. izreke prvostupanjski sud je obvezao tuženicu naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 1.231,11 EUR sa zateznom kamatom od 6. prosinca 2023. do isplate, navodeći da je odluku donio temeljem čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP.

19. Tuženica odluku o troškovima pobija očito samo za slučaj uspjeha žalbe u pogledu glavne stvari jer ne pobija način obračuna ni visinu pojedinih troškova kao niti kriterij dosuđenja naknade troškova postupka. Kako ovaj drugostupanjski sud primjenom čl. 365. st. 2. ZPP ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, to žalba tuženice u dijelu kojim pobija odluku o troškovima postupka nije osnovana.

20. Tužiteljica navedenu odluku o troškovima postupka pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osporavajući ocjenu prvostupanjskog suda da joj ne pripada trošak sastava podnesaka od 15. studenog 2022. i 11. rujna 2023.

20.1. U pravu je tužiteljica kada tvrdi da joj pripada trošak sastava podneska od 15. studenog 2022. primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife i nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., 37/22., 126/22.; dalje u tekstu: Tarifa) kojom je propisano da za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8. Tarife. Kako je tužiteljica u podnesku od 15. studenog 2022. vrlo detaljno i opširno odgovorila na sve točke odgovora na tužbu, to se takav podnesak ocjenjuje potrebnim za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, pa tužiteljici pripada pravo na trošak sastava istog u zatraženom iznosu od 248,75 EUR.

20.2. Međutim, tužiteljica nema pravo i na trošak sastava podneska od 11. rujna 2023. kojim podneskom se očitovala na podnesak tuženice od 7. travnja 2023., a kojim podneskom se tuženica očitovala na nalaz i mišljenje vještaka, a to iz razloga što se tužiteljica podneskom od 30. ožujka 2023. očitovala na nalaz i mišljenje vještaka te je tim podneskom uredila svoj tužbeni zahtjev. Obzirom da je tužiteljica u podnesku od 11. rujna 2023. samo ponovila svoje ranije iznesene navode, to ista nema pravo na trošak predmetnog podneska, jer isti, kao što je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, nije bio potreban za vođenje parničnog postupka.

21. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tuženice u odnosu na odluku o trošku postupka, dok je žalbu tužiteljice djelomično prihvatio i primjenom čl. 380. 3. ZPP preinačio toč. III izreke tako da je tužiteljici pored dosuđenog troška postupka u iznosu od 1.231,11 EUR, dosudio i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 248,75 EUR.

22. Zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj sud je odbio primjenom čl. 154. st. 5. ZPP, dok je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova djelomično prihvatio. Naime, tužiteljica je uspjela sa svojom žalbom u odnosu na trošak postupka u omjeru od 50%, pa kako vrijednost predmeta spora žalbenog postupka (u odnosu na žalbu tužiteljice) iznosi 497,50 EUR, to tužiteljici primjenom Tbr. 10. toč. 4. Tarife kojom je propisano da za sastavljanje žalbe protiv rješenja odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4. i 7. Tarife, pripada trošak sastava žalbe u iznosu od 62,50 EUR.

Varaždin, 22. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun