Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijek
Europska avenija 7
31 000 Osijek
P-349/2023-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužiteljice JH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćniku Boženku Lozi, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Lozo & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv I. tuženog AH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Toniju Ivandiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Jujnović Lučić Marković Ivandić Galić d.o.o. u Zagrebu, i II. tužene JHL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon rasprave održane i zaključene 22. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, 22. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Prijenos prava vlasništva:
1) nekretnine zkč. br. [katastarska čestica], dvorište u Ul. A. Antića u Selcima, površine 4 čhv, zkč. br. [katastarska čestica], dvorište u Ul. A. Antića u Selcima, površine 37 čhv, sveukupne površine 41 čhv, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Crikvenica, i to: 2. suvlasnički udio: 1/8 dijela, te 4. suvlasnički udio: 3/8 dijela,
2) suvlasničkih dijelova nekretnine zkč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Crikvenica, i to:
- zk. tijelo A I. - kuća u [adresa], površine 27 čhv, - 5. suvlasnički dio: 2/8 dijela,
- zk. tijelo a I. - kuća u [adresa], površine 27 čhv - 6. suvlasnički dio: 1/8 dijela,
- zk. tijelo A II. - Desni dio prizemlja kuće koje se sastoji od posebnog ulaza, hodnika, sobe, kuhinje i kupaonice u nacrtu označeno plavom bojom - 2. suvlasnički dio: 1/2 dijela,
- zk. tijelo A IV. - Prvi katu kuće koji se sastoji od pet soba, hodnika, komore i wc-a, te tavan u nacrtu označen žutom bojom - 2. suvlasnički dio: 1/2 dijela,
3) 1/2 dijela nekretnine zkč. br. [katastarska čestica], zgrada površine 1268 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Krk;
4) 1/2 dijela nekretnine zkč. br. [katastarska čestica], kuća br. 1, garaža i dvor. [adresa], površine 538 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Osijeku, Zemljišnoknjižni odjel Osijek;
5) 1/2 dijela, nekretnine zkč. br. [katastarska čestica], kuća i vinograd Gradac, površine 1321 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Osijeku, Zemljišnoknjižni odjel Beli Manastir;
s imena I. tuženog AH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na II. tuženu JHL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje je vlasništvo preneseno na temelju Ugovora o darovanju od 29.6.2017., ovjerenog od strane javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka, dana 30.6.2017., pod brojem Ov- 5286/17, gubi pravni učinak prema tužiteljici JH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu u kojem je potrebno za namirenje tužiteljičine tražbine u iznosu od 3.380.744,08 EUR sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 9. lipnja 2016. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II. II. tužena JHL dužna je trpjeti da tužiteljica JH svoju tražbinu prema I. tuženom AH u iznosu od 3.380.744,08 EUR (trimilijunatristoosamdesettisućasedamstočetrdesetčetirieuraiosamcenti) sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 9. lipnja 2016. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, namiri prodajom:
1) nekretnine zkč. br. [katastarska čestica], dvorište u Ul. A. Antića u Selcima, površine 4 čhv, zkč. br. [katastarska čestica], dvorište u Ul. A. Antića u Selcima, površine 37 čhv, sveukupne površine 41 čhv, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Crikvenica, i to: 2. suvlasnički udio: 1/8 dijela, te 4. suvlasnički udio: 3/8 dijela,
2) suvlasničkih dijelova nekretnine zkč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Crikvenica, i to:
- zk. tijelo A I. - kuća u [adresa], površine 27 čhv, - 5.suvlasnički dio: 2/8 dijela,
- zk. tijelo A I. - kuća u [adresa], površine 27 čhv - 6.suvlasnički dio: 1/8 dijela,
- zk. tijelo A II. - desni dio prizemlja kuće koje se sastoji od posebnog ulaza, hodnika, sobe, kuhinje i kupaonice u nacrtu označeno plavom bojom - 2.suvlasnički dio: 1/2 dijela,
- zk. tijelo A IV. - prvi katu kuće koji se sastoji od pet soba, hodnika, komore i wc-a, te tavan u nacrtu označen žutom bojom - 2. suvlasnički dio: ½ dijela,
3) 1/2 dijela nekretnine zkč. br. [katastarska čestica], zgrada površine 1268 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Krk;
4) 1/2 dijela nekretnine zkč. br. [katastarska čestica], kuća br. 1, garaža i dvor. [adresa], površine 538 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Osijeku, Zemljišnoknjižni odjel Osijek;
5) 1/2 dijela, nekretnine zkč. br. [katastarska čestica], kuća i vinograd Gradac, površine 1321 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Osijeku, Zemljišnoknjižni odjel Beli Manastir.
III. Odbija se djelomično tužbeni zahtjev tužiteljice, a koji glasi:
"Prijenos prava vlasništva:
6). dionica trgovačkog društva VODOGRADNJA OSIJEK d.d., Osijek, Sandora Petofia 206/a,
OIB: 84765164046,
MBS:
030035792,
i
to
33.976(tridesettritisućedevetstosedamdesetšest) redovnih dionica na ime, svaka u nominalnom iznosu od po 100,00 (sto) kuna, odnosno ukupne nominalne vrijednosti 3.397.600,00 kuna, oznake VDGO-R-A, koje se vode vlasničkom računu oznake 3449270 kod Središnjeg klirinškog depozitarnog društva d.d.,
s imena prvotuženika AH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na drugotuženika JHL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje je vlasništvo preneseno na temelju Ugovora o darovanju od 29.06.2017., ovjerenog od strane javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka, Kapucinska 25, dana 30.06.2017., pod brojem OV-5286/17, gubi pravni učinak prema tužiteljici JH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu u kojem je potrebno za namirenje tužiteljičine tražbine u iznosu od 3.380.744,08 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke koji vrijedi na dan ispunjenja sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 9. lipnja 2016.g. do 31. srpnja 2016.g. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2016.g. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita koju određuje Hrvatska narodna banka odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.
Drugotuženik JHL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna je trpjeti da tužiteljica JH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svoju tražbinu prema prvotuženiku AH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 3.380.744,08 EUR (trimilijunatristoosamdesettiućasedamstočetrdesetčetiri eura i osam centi) u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke koji vrijedi na dan ispunjenja sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 9. lipnja 2016.g. do 31. srpnja 2016.g. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2016.g. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita koju određuje Hrvatska narodna banka odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, namiri prodajom:
6) dionica trgovačkog društva VODOGRADNJA OSIJEK d.d., Osijek, Sandora Petefija 206/a, OIB: 84765164046, MB: [matični broj], i to 33.976 (tridesetritisućedevetstosedamdesetšest) redovnih dionica na ime, svaka u nominalnom iznosu od po 100,00 (sto) kuna, odnosno ukupne nominalne vrijednosti 3.397.600,00 kuna, oznake VDGO-R-A, koje se vode vlasničkom računu oznake 3449270 kod Središnjeg klirinškog depozitarnog društva d.d., te
Prijenos prava vlasništva na poslovnim udjelima u trgovačkom društvu MASSILIA d.o.o., Osijek, Lučki prilaz 2, MBS: 030025859, OIB: 86144563117, temeljnog kapitala 28.000,00 kn, i to:
- jednog poslovnog udjela nominalnog iznosa 26.000,00 kn,
- jednog poslovnog udjela nominalnog iznosa 2.000,00 kn.,
s imena prvotuženika AH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na drugotuženika JHL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje je vlasništvo preneseno na temelju Ugovora o prijenosu udjela i istupanju iz Društva od 12. travnja 2017., ovjerenog od strane javnog bilježnika Dragice Dumančić iz Osijeka, Vrt Jagode Truhelke 3, dana 12.04.2017., pod brojem OV- 2317/17, gubi pravni učinak prema tužiteljici JH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu u kojem je potrebno za namirenje tražbine tužiteljice u iznosu od 3.380.744,08 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke koji vrijedi na dan ispunjenja sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 9. lipnja 2016.g. do 31. srpnja 2016.g. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2016.g. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita koju određuje Hrvatska narodna banka odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena;
Drugotuženik JHL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna je trpjeti da tužiteljica JH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svoju tražbinu prema prvotuženiku AH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 3.380.744,08 EUR (trimilijunatristoosamdesettisućasedamstočetrdesetčetiri eura i osam centi) u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke koji vrijedi na dan ispunjenja sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 9. lipnja 2016.g. do 31. srpnja 2016.g. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.kolovoza 2016.g. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita koju određuje Hrvatska narodna banka odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, namiri prodajom.
V/ Nalaže se tuženicima solidarno nadoknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.003.125,00 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, koja na taj iznos teče od 9. listopada 2020. godine do isplate."
IV. Nalaže se I. tuženom AH i II. tuženoj JHL solidarno naknaditi trošak parničnog postupka tužiteljici JH u iznosu od 382.188,23 EUR (tristoosamdesetdvijetisućestoosamdesetosameuraidvadesettricenta) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 22. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
V. Djelomično se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 37.872,96 EUR (tridesetsedamtisućaosamstosedamdesetdvaeuraidevedesetšest centi), zajedno sa zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate, kao neosnovan.
VI. Odbija se u cijelosti zahtjev I. tuženog AH za naknadu troškova ovog postupka u ukupnom iznosu od 361.652,22 EUR (tristošezdesetjedna tisućašestopedesetdvaeuradvadesetdvacenta), kao neosnovan.
VI. Odbija se u cijelosti zahtjev II. tužene JHL za naknadu troškova ovog postupka u ukupnom iznosu od 413.464,72 EUR (četiristotrinaestčetiristo šezdesetčetirieurasedamdesetdvacenta), kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku od 13. travnja 2023., broj Gž-4436/2020-2, ukinuta je presuda ovog suda od 9. listopada 2020., broj P-861/2017-68, te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje.
2. Tužiteljica je u tužbi navela kako je 22.6.2011. sklopila s kreditorom, bankom Privat Bank AG der Raiffeisenlandesbank Öbersterreich, ugovor o jamstvu kojim se obvezala kao jamac platac podmiriti navedenoj banci sve obveze koje proističu iz kredita odobrenog I. tuženom AH ukoliko on kao korisnik kredita ne bude ispunjen svoje obveze po dospijeću. Tužiteljica navodi da je koncem 2011. godine I. tuženik prestao ispunjavati obveze prema banci, te banka 12. lipnja 2012. raskida s I. tuženikom ugovor o kreditu i traži od tužiteljice da kao jamac platac podmiri dospjele obveze I. tuženika po kreditu, što tužiteljica i čini 29. siječnja 2013. Tužiteljica dalje navodi da je pravomoćnom presudom ovog suda broj P-279/2014 naloženu I. tuženiku vratiti tužiteljici iznos od 60.839,22 eura, te da je taj iznos tužiteljica uspjela namiriti u ovršnom postupku, međutim kako I. tuženik kroz duži vremenski period nije plaćao dug po ugovoru o kreditu, to je tužiteljica još platila iznos od 3.380.774,08 eura, a koji iznos je banka namirila na način da je prodala vrijednosne papire koji su bili u vlasništvu tužiteljice, te zaplijenila sredstva na njezinom računu. Tužiteljica navodi i to da je ovdje I. tuženik nakon pokretanja postupka pod brojem P-113/06, radi namirenja gore navedenog duga, I. tuženik započeo raspolagati svojom imovinom, te darovnim ugovorom prenio vlasništvo svojih nekretnina, kao i dionica na ovdje II. tuženu AHL, svoju suprugu, a naknadno je nakon urudžbiranja tužbe i to 2 mjeseca nakon urudžbiranja tužbe u vlasništvu II. tuženice prenio i još dva udjela u trgovačkom društvu Massilia d.o.o. Tužiteljica s obzirom na prednje izloženo, predlaže ovom sudu usvojiti tužbeni zahtjev jer drži da sud ispunjene opće pretpostavke propisane člankom 66. Zakona o obveznim odnosima, čime je ispunjena i posebna pretpostavka propisana člankom 67. stavkom 3. Zakona o obveznim odnosima. Tužiteljica potražuje i naknadu prouzročenog parničnog troška.
3. Tuženici su se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivili tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći kako nisu ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje ove tužbe jer tražbina tužiteljice nije dospjela za isplatu. I. tuženik ne osporava činjenicu zaključenja ugovora o kreditu s bankom, no u cijelosti osporava postojanje tužiteljičine tražbine, odnosno osnovanost njezinog potraživanja iz ugovora o kreditu, kao i činjenicu da je ugovor zaključio u svoje ime i za svoju korist, već da je to učinio na zahtjev i u korist IHL kao stvarnog korisnika kredita, po čijem nalogu i u čiju korist su poduzete sve radnje u cilju realizacije i osiguranja kredita. Tuženici poriču tvrdnje iz tužbe da je sklapanjem predmetnog ugovora o darovanju došlo s ciljem da se našteti tužiteljici, odnosno da se spriječi naplata njezinog potraživanja. Budući da tuženici smatraju kako nisu ispunjene opće i posebne pretpostavke za pobijanje dužnikovih radnji, niti je tužiteljica dokazala postojanje i dospjelost svoje tražbine, niti da je I. tuženik postupao s ciljem da spriječi u naplati te tražbine niti da je pravna radnja učinjena na njezinu štetu, kao ni to ima li I. tuženik kakve druge imovine, predlaže da sud tužiteljicu odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom i naknadi im prouzročeni parnični trošak.
4. U tijeku dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priležeću dokumentaciju i to u ovjerene prijevode dokumentacije s njemačkog jezika na hrvatski jezik, a što uključuje - ugovor o obročnom kreditu (stranice 13-16 spisa, original na stranicama 18-21 spisa), Informativni izvještaj o kreditu (stranica 23 spisa, original na stranici 25 spisa), ugovor o jamstvu (stranice 27-28 spisa, original na stranicama 30- 31 spisa), ugovor o zalogu vrijednosnih papira (stranice 32-33 spisa, original na stranicama 34-35 spisa), vjenčani list (stranice 37-38 spisa, original na stranici 39 spisa), izjava o raskidu ugovora o izvršnom kreditu (stranice 40-42 spisa), odgovor na izjavu ugovora o kreditu (stranice 43-44 spisa), rješenje ovog suda od 16.11.2016., broj P-279/2014-53 (stranice 45-47 spisa), rješenje Županijskog suda u Osijeku od 12.5.2017., broj Gž-694/2017-2 (stranice 48-50 spisa), izvadak iz trgovačkog registra (stranice 52-69 spisa, original na stranicama 70-84 spisa), e-mailovi upućen tužiteljici (stranica 86 spisa, stranica 90 spisa – original na stranici 92 spisa, te stranica 94 spisa – original na stranici 96 spisa), dopis tužiteljice upućen I. tuženiku od 2610.2016. (stranice 97-98 spisa), tužba od 16.11.2016. (stranice 99-103 spisa), ugovor o darovanju (stranice 104-106 spisa), uvjerenje MUP-a, Policijske uprave osječko- baranjske, Sektora upravnih i inspekcijskih poslova, Službe za upravne poslove od 18.7.2016. (stranica 107 spisa), potvrda FINA-e (stranica 111 spisa), presuda ovog suda od 23.4.2015., broj P-279/2014-25 (stranice 125-129 spis), izvaci iz zemljišne knjige (stranice 131-143 spisa), obavijest o stanju računa I. tuženika (stranice 145- 151 spisa), pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji (stranice 153-154 spisa), rješenje VSRH od 29.11.1995., broj Rev-2322/1992-2 (stranice 155-158 spisa), obavijest o stanju i promjenama na računu (stranica 255 spisa), izvadak iz SKDD d.d. (stranica 261 spisa), izvršen je uvid u spis ovog suda broj P-328/2018., rješenje Županijskog suda u Rijeci od 10.11.2017., broj Gž-2333/2017 (stranice 292-294 spisa), rješenje Županijskog suda u Bjelovaru od 30.11.2017., broj Gž-2182/15-2 (stranice 295-296 spisa), rješenje Županijskog suda u Puli – Pola od 26.9.2018., broj Gž- 697/2018-2 (stranice 297-299 spisa), rješenje Županijskog suda u Splitu od 24.8.2015., broj Gž-1100/2015 (stranice 300-301 spisa), rješenje VSRH od 26.9.2019., broj Rev-1112/2019-3 (stranice 306-308 spisa), rješenje VSRH od 2.10.2017., broj Rev-3838/2018-2 (stranice 309-311 spisa), rješenje VSRH od 30.1.2018., broj Rev- 817/16-2 (stranice 312-314 spisa), servisni kontroli list (stranice 321-323 spisa), zapisnik Općinskog radnog suda u Zagrebu od 28.1.2020., broj Pr-2555/2019-10 (stranice 324-326 spisa), računi (stranice 327-328 spisa), presuda ovog suda od 1.6.2022., broj P-286/2021-31 (stranice 429-449 spisa), izvaci iz sudskog registra (stranice 467-468 spisa). Izvršen je uvid u spis ovog suda broj P-328/2018. Saslušan je svjedok IH.
4.1. Ovaj sud je donio u ovome predmetu rješenje broj P-861/2017-14 od 15. svibnja 2018., a kojim rješenjem su spojeni ovosudni postupci broj P-861/2017 i P-328/2018.
4.2. Na raspravi održanoj kod ovog suda 21. rujna 2020. odbijeni su dokazni prijedlozi za saslušanjem I. i II. tuženika. Naime i sam županijski sud je naveo u svome rješenju broj Gž-4436/2020-2 kako se saslušanjem stranaka ne dokazuje činjenica da I-tuženik ima vrijednije imovine iz koje bi se mogla namiriti tražbina tužiteljice. Navedenog stava je i ovaj sud, te napominje kako je već i ranije odbijen navedeni dokazni prijedlog, a tijekom ovog postupka, niti nakon odbijenog dokaznog prijedloga za saslušanjem stranaka nije se pokazala potreba za saslušanjem stranaka za rješenje ovog spora.
4.3. Na raspravi održanoj kod ovog suda 22. travnja 2025. odbijeni su dokazni prijedlozi I. i II. tuženika za pribavu austrijskog prava, budući da je isti dokazni prijedlog stavljen na glavnoj raspravi na kojoj se treba zaključiti postupak, te također valja napomenuti kako se u odnosu na zahtjev za pribavu austrijskog prava odnosi na zastaru i tražbinu tužiteljice, međutim isto je učinjeno u predmetu kod Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1093/2022, gdje je odlučeno o tražbini, te je ista sada utvrđena i pravomoćnom sudskom odlukom u predmetu ovog suda broj P-286/2021. Također je i odbijen dokazni prijedlog te za ponovnom pribavom izvoda iz SKDD-a za I. tuženika, budući da je isti ovaj sud već jednom pribavio tijekom postupka, dok je navedeni izvod mogao pribaviti i sam I. tuženik, a ničim nije dokazao razlog zbog kojega on to ne može pribaviti, pa je stoga ovaj sud zaključio kako se u konkretnoj situaciji radi o nepotrebnom odugovlačenju postupka od strane tuženika.
4.4. Tijekom ovog postupka sud je donio rješenje broj P-861/2017-55 dana 28. siječnja 2020., a kojim je utvrdio da je tužba povučena, te protiv kojega je podnijeta žalba s prijedlogom za povrat u prijašnje stanje, a koji prijedlog za povrat je usvojen, te je navedeno rješenje stavljeno izvan snage.
4.5. Tijekom postupka tuženik je pripremnom ročištu održanom 27. veljače 2018. prigovorio označenoj vrijednosti predmeta spora, sukladno članku 40. stavku 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. – dalje u tekstu: ZPP)., te predložio da se kao vrijednost predmeta spora utvrdi po vrijednosti tužiteljičine tražbine od preko 3.000.000,00 eura, sa kojim prijedlogom se složio tužitelj, te je ovaj sud stoga, na istom ročištu, donio rješenje kojim utvrđuje vrijednost predmeta spora u visini 25.355.580,60 kuna (sada 3.365.263,87 EUR). Nadalje su tuženici na raspravi održanoj kod ovoga suda 22. travnja 2025. ponovno iznosili prigovor, a kojim sada prigovaraju previsoko označenu vrijednost predmeta spora, te predlažu da se postavi kao prvotno označena od strane tužitelja prilikom podnošenja tužbe. Međutim valja reći kako navedeni prigovor je stavljen nakon što su se stranke upustile u raspravljanje i nakon što je zaključen prethodni postupak, a prije toga je utvrđena vrijednost predmeta spora i to onako kako su to zahtijevali sami tuženici, pa je stoga navedeni prigovor stavljen izvan roka, a i o istom je već ranije odlučeno, sukladno članku 40. stavku 3. ZPP-a.
4.6. Sud je tijekom ovog postupka donio rješenje kojim se utvrđuju da je tužba povučena, međutim nakon podnijetog prijedloga za povrat u prijašnje stanje tužiteljice sud je utvrdio kako je isti osnovan, te je na ročištu održanom 18. lipnja 2020. utvrdio da je prijedlog osnovan, te stavio navedeno rješenje izvan snage.
5. Iz ugovora o obročnom kreditu (stranice 13-16 spisa, original na stranicama 18-21 spisa) proizlazi kako vidljivo je kako je kao korisnik kredita naveden I. tuženi AH, da je isti odobren u visini od 3.000.000 eura, te da je radi osiguranja istoga potrebno predočiti pravomoćno potpisani ugovor o zajmu.
6. Iz Informativni izvještaj o kreditu (stranica 23 spisa, original na stranici 25 spisa) proizlazi kako je Raiffeisen banka za naručitelja AH izdvojila iznos od 2.970.000,00 eura, radi isplate kredita.
7. Iz ugovora o jamstvu (stranice 27-28 spisa, original na stranicama 30-31 spisa) proizlazi kako je kao jamac UH i Raiffeisen bank potpisali ugovor o jamstvu radi osiguranja ugovora o obročnom kreditu od 21.7.2008. u visini od 3.000.000,00 eura, korisnika kredita AH i to kao jamac platac.
8. Iz ugovora o zalogu vrijednosnih papira (stranice 32-33 spisa, original na stranicama 34-35 spisa) proizlazi kako je UH sklopila ugovor s Raiffeisen bank radi osiguranja svih potraživanja AH, budući da je u stalnoj poslovnoj vezi s primateljem kredita AH, te u tu svrhu daje u zalog sve vrijednosti, vrijednosna prava, te vrijednosne papire i to do visine od 3.900.000,00 eura.
9. Iz vjenčanog lista (stranice 37-38 spisa, original na stranici 39 spisa) proizlazi kako kako je UHL sada prezime JH.
10. Iz izjave o raskidu ugovora o izvršnom kreditu (stranice 40-42 spisa) proizlazi kako je Raiffeisen bank jednostrano raskinula ugovor o izvršnom kreditu od 21.8.2008. između davatelja izjave i AH, te je preostao iznos obveza po navedenom kreditu od 3.060.850,00 eura, a ukoliko se navedena obveza ne podmiri isti će se naplatiti iz ugovora o zalogu dionica od 16. srpnja 2009. i to izvansudskim putem prodajom založenih dionica.
11. Iz odgovora na izjavu ugovora o kreditu (stranice 43-44 spisa) proizlazi kako I tuženik navodi da je jednostrani raskid ugovora o kreditu neosnovan, a to iz razloga jer nije ispunjen niti jedan od ugovornih uvjeta navedenih u točki 5. predmetnog ugovora.
12. Iz rješenja ovog suda od 16.11.2016., broj P-279/2014-53 (stranice 45-47 spisa) proizlazi kako je odbijen prijedlog tuženika za ponavljanje postupka u predmetu broj P-279/2014.
13. Iz rješenja Županijskog suda u Osijeku od 12.5.2017., broj Gž-694/2017-2 (stranice 48-50 spisa) proizlazi kako je potvrđeno rješenje ovog suda broj P-279/2014 kojim je odbijen prijedlog tuženika za ponavljanje postupka.
14. Iz izvatka iz trgovačkog registra (stranice 52-69 spisa, original na stranicama 70- 84 spisa) proizlazi kako Raiffeisen banka d.d. registrirana za obavljanje bankarskih poslova u Njemačkoj, kao i da se tom društvu spojilo s bankom Privat bank AG.
15. Iz e-mailova upućenih tužiteljici (stranica 86 spisa, stranica 90 spisa – original na stranici 92 spisa, te stranica 94 spisa – original na stranici 96 spisa) proizlazi kako su uplate koje se sastoje od udjela kamata te udjela u dobiti u vrijednosti navedena na obračunskom računu. Također se poziva tužiteljica na ispunjenje obveza, te navodi kako je proglašeno dospijeće jamstva, pa da se podmiri iznos do 31. ožujka 2016. Potom je obaviještena tužiteljica kako je potraživanje iz kredita u cijelosti podmireno iz prodaje pozajmice s njezinog založnog računa vrijednosnih papira, te sredstava na žiro-računu. Također se navodi kako joj kao zalogodavcu/jamcu pripada potraživanje regresa u odnosu na korisnika kredita AH u iznosu od 3.380.744,08 eura.
16. Iz dopisa tužiteljice upućen I. tuženiku od 26.10.2016. (stranice 97-98 spisa) proizlazi kako je ista pozvala tuženika na uplatu iznosa od 3.380.744,08 eura.
17. Iz tužbe od 16.11.2016. (stranice 99-103 spisa) proizlazi kako je pokrenut regresni postupak kod ovog suda radi isplate iznosa 3.380.744,08 eura.
18. Iz ugovora o darovanju (stranice 104-106 spisa) proizlazi kako je I tuženik AH ugovorom o darovanju II. tuženiku JHL darovao nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina], k. o. [katastarska općina], k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina], te 33.976 redovnih dionica Vodogradnja Osijek d.d.
19. Iz uvjerenja MUP-a, Policijske uprave osječko-baranjske, Sektora upravnih i inspekcijskih poslova, Službe za upravne poslove od 18.7.2016. (stranica 107 spisa) proizlazi kako I. tuženik AH nije evidentiran kao vlasnik vozila.
20. Iz potvrde FINA-e (stranica 111 spisa) proizlazi kako je I. tuženik AH blokiran, odnosno da je osnova broj P-279/14 u očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje na 3. mjestu, a da obveze u redoslijedu prije podnijete osnove iznose 5.627.518,41 kuna.
21. Iz presude ovog suda od 23.4.2015., broj P-279/2014-25 (stranice 125-129 spis) proizlazi kako je naloženo I. tuženiku AH da tužiteljici isplati iznos od 60.839,22 eura.
22. Iz izvadaka iz zemljišne knjige (stranice 131-143 spisa) proizlazi kako je ugovor o darovanju proveden u zemljišnim knjigama.
23. Iz obavijesti o stanju računa I. tuženika (stranice 145-151 spisa) proizlazi kako I. tuženik AH ima u vlasništvu dionice koje se odnose na vodogradnja Osijek d.d., količine 33.976 dionica.
24. Iz obavijesti o stanju i promjenama na računu (stranica 255 spisa) proizlazi kako I. tuženik AH ima u vlasništvu dionice Hrvatski telekom d.d. i Osijek-koteks d.d. tržišne vrijednosti 2.855.475,00 kuna.
25. Iz presude ovog suda od 1.6.2022., broj P-286/2021-31 (stranice 429-449 spisa) proizlazi kako je navedenom presudom naloženo I. tuženiku, isplatiti tužiteljici iznos od 3.380.744,08 eura i koja presuda je potvrđena rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru
26. Iz izvadaka iz sudskog registra (stranice 467-468 spisa) proizlazi kako je trgovačko društvo MASSILIA d.o.o. brisano iz sudskog registra 11. srpnja 2023.
27. Iz izvršenog uvida u spis ovog suda broj P-328/2018, koji spis je spojen s ovim predmetom, proizlazi kako I. tuženi AH sklopio ugovor o prijenosu udjela i istupanju iz društva s II. tuženom JHL, dana 12. travnja 2017., kojim ugovorom je prenio u cijelosti temeljni kapital koji se sastoji od dva poslovna udjela, udjel nominalnog iznosa od 26.000,00 kuna i udjel nominalnog iznosa od 2.000,00 kuna.
28. Saslušan je svjedok IH koji je iskazao kako može reći da je toga dana, dakle 28. siječnja 2020., pokušao doći na raspravu u Osijek, međutim vozilo kojim je krenuo u Osijek odmah na početku puta se pokvarilo, pa je vozilo moralo biti odvezeno na servis.
28.1. Na upit suda da odgovori zašto telefonskim putem nije izvijestio sud o nemogućnosti pristupa na predmetno ročište, može odgovoriti da se više ne sjeća, možda je i probao zvati sud, međutim malo ga je uhvatila panika kako zbog kvara na vozilu, tako i zbog toga što očigledno neće stići na zakazano ročište. Može još dodati da ga je u svemu tome još pogodilo vozilo kojim je trebao stići u Osijek par dana prije bilo na tom istom servisu radi istog kvara i očigledno nije bilo kvalitetno popravljeno.
29. Dakle, s obzirom na izloženo, a na temelju analize svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka (članak 8. ZPP), to je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u cijelosti.
30. Predmet spora je pobijanje dužnikovih pravnih radnji, odnosno da je I. tuženik AH sklapanjem ugovora o darovanju od 29. lipnja 2017. onemogućio tužitelja da naplati svoju dospjelu tražbinu na način da je prenio u vlasništvo nekretnine i dionice, te udjele II. tuženoj JHL, inače bračnom drugu I. tuženika AH.
31. Sporno je jesu li ispunjenje pretpostavke za podnošenje tužbe, odnosno je li tražbina dospjela za isplatu, postoji li tražbina tužiteljice.
32. Nije sporno da je I. tužitelj poduzeo pravnu radnju, sklapanja ugovora o darovanju s II. tuženicom JHL.
33. U odnosu na dionice trgovačkog društva Vodogradnja d.d. i poslovne udjela u trgovačkom društvu Masilla d.o.o., valja istaknuti kako su oba navedena trgovačka društva brisana i sudskog registra, te kao takva, izgubila pravnu osobnost, pa je i stoga dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na dionice i poslovne udjele otpao, te dalje ovaj sud nije utvrđivao i ocjenjivao navedene dokaze, jer isti nisu relevantni za rješavanje ovoga spora.
34. Člankom 66. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. – dalje u tekstu: ZOO.) propisano je svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira kad je nastala, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, a stavkom 2. je propisano smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Člankom 67. stavkom 3. ZOO je propisano kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji, smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato. Člankom 70. ZOO je propisano ako sud usvoji tužbeni zahtjev, pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina. Člankom 71. stavkom 1. ZOO-a je propisano tužba za pobijanje može se podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz članka 67. stavka 1. ovog Zakona, a za ostale slučajeve u roku od tri godine, dok je stavkom 2. propisano rok se računa od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno od dana kad je trebalo poduzeti propuštenu radnju. Člankom 120. stavkom 2. ZOO-a propisano je on ima pravo na naknadu troškova nastalih u sporu s vjerovnikom od časa kad je obavijestio dužnika o tom sporu, a i na naknadu štete ako bi je bilo. Člankom 110. ZOO propisano je na jamca koji je namirio vjerovnikovu tražbinu prelazi ta tražbina sa svim sporednim pravima i osiguranjima njezina ispunjenja.
35. Citiranim zakonskim odredbama, ovaj sud utvrdio kako je predmetni ugovor o darovanju sklopljen između I. tuženog AH i II. tužene JHL **.**.2017., a predmetna tužba radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji je podnijeta ovom sudu 28. rujna 2017., odnosno unutar roka od tri godine od dana kada je poduzeta pravna radnja, pa je utvrđeno kako je predmetna tužba podnijeta unutar propisanog zakonskog roka.
36. U odnosu na prigovor I. i II. tuženika kako tražbina nije dospjela sud ističe kako je tužiteljica pozvala I. tuženika AH na ispunjenje svoje obveze (list 97 spisa), sukladno članku 120. stavku 2. ZOO-a, a zahtjev je isti zaprimio 27. listopada 2016. (list 98 spisa). Da je obveza od strane tužiteljice ispunjena prema vjerovniku sud je utvrdio uvidom u dopis vjerovnika Raiffeisen Landesbank u kojemu je navedeno da je kreditno potraživanje u iznosu od 3.380.744,08 eura u cijelosti podmireno i to iz prodaje pozajmice s založenog računa vrijednosnih papira broj 67.101.345, te sredstava na žiro računu tužiteljice, kao i da slijedom navedenoga joj pripada potraživanje regresa u odnosu I. tuženika AH u iznosu od 3.380.744,08 eura (list 94 spisa). Sud je nadalje utvrdio kako je vjerovnik otkazao I. tuženiku AH ugovor o kreditu te je cjelokupna obveza dospjela na naplatu (list 43 spisa), a potom je utvrđeno i kako je jamac, ovdje tužiteljica pozvana na ispunjenje obveze po navedenom ugovoru o kreditu (list 90 spisa) i to najkasnije do 31. ožujka 2016. Kako je nakon toga u cijelosti od tužiteljice naplaćena predmetna obveza, na istu je, sukladno članku 110. ZOO-a prešla tražbina s vjerovnika na tužiteljicu, kao jamca. Slijedom iznijetoga, a budući da je tužiteljica 27. listopada 2016. pozvala I. tuženika AH na ispunjenje obveze prema tužiteljici sud je utvrdio kako je prigovor zastare neosnovan, budući da nije protekao rok iz članka 126. ZOO-a.
37. Također sud je utvrdio kako je tužiteljica pokrenula i parnični postupak pred ovim sudom broj P-1113/16, te koji postupak je pravomoćno dovršen presudom broj P- 286/2021-31 od 1. lipnja 2022. (potvrđen odlukom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1093/2022-21 od 5. rujna 2024.), a kojom presudom je naloženo ovdje I. tuženiku AH da isplati tužiteljici iznos od 3.380.744,08 eura. Stoga prigovori I. i II. tuženika kako je u ovome postupku trebalo utvrđivati po austrijskom pravu u odnosu na prigovor zastare i tražbinu tužiteljice nije osnovan, budući da je isto utvrđeno upravo po austrijskom pravu u ranije postupku, pa stoga ovaj sud niti ne utvrđuje u ovome postupku navedeno jer je isto utvrđeno, kao prethodno pitanje, u ranije pokrenutom postupku, koji je pravomoćno i dovršen. Radnje koje je tužiteljica osporava u odnosu na predmetni tužbeni zahtjevu jest pobijanje dužnikovih (ovdje I. tuženika AH) pravnih radnji, te se istu ocjenjuju sukladno odredbama ZOO-a, dok je u odnosu na postojanje tražbine postupak pravomoćno dovršen u ranije pokrenutom parničnom postupku, u kojemu je predmetna tražbina utvrđena.
38. Sud je nadalje utvrdio uvidom u presliku ugovora o darovanju od 29. lipnja 2017. (list 104-106 spisa) kako je I. tuženik AH darovao ovdje II. tužiteljici JHL nekretnine pobliže opisane u točci I. izreke ove presude, te dionice Vodovodgradnje Osijek d.d. (koje zbog brisanje društva iz sudskog registra više nisu predmet ovog tužbenog zahtjeva).
39. Uvidom u presliku uvjerenja PU Osječko-baranjske od 18. srpnja 2016. godine (list 107 spisa), sud utvrđuje da I-tuženik u službenoj evidenciji registracije cestovnih vozila nije evidentiran kao vlasnik vozila.
40. Uvidom u potvrdu o redoslijedu osnove za plaćanje s kamatom, sud utvrđuje da je tužiteljica u redoslijedu osnove plaćanje na trećem mjestu, a da obveze u redoslijedu prije ove osnove iznose 5.627.518,41 kn, dakle I-tuženik nema sredstava na računima (list 111 spisa).
41. Analizom svih provedenih dokaza i to kako svakog dokaza pojedinačno, tako i svih u njihovoj ukupnosti, sud zauzima stav da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u cijelosti. Naime, uvidom u gore navedenu dokumentaciju, sud nedvojbeno utvrđuje da tužiteljica prema I. tuženiku AH ima dospjelu tražbinu, budući da je u cijelosti podmirila dug po kreditu koji je I-tuženik AH ostvario kod Privat Bank AG Austria (kreditni račun 24.022.014), kasnije Raiffeisen Landesbank (kreditni račun broj 27.122.019), pa je u smislu čl. 110. Zakona o obveznim odnosima, na tužiteljicu prešla tražbina sa svim sporednim pravima i osiguranjima njezina ispunjenja, dakle nije osnovan prigovor tuženika da tražbina tužiteljice nije dospjela jer je iz gore obrazloženog evidentno da tužiteljica ima dospjelu tražbinu u iznosu od 3.380.744,08 EUR u odnosu na I. tuženika AH, a isto je utvrđeno i pravomoćnom presudom broj P-286/2021-31 od 1. lipnja 2022., a u smislu odredbe 66. ZOO.
42. Sud potom ocjenjuje kako je navedena radnja poduzeta na štetu vjerovnika, ovdje tužiteljice, budući da se radi o besplatnom raspolaganju iz članka 67. stavka 3. ZOO- a i da je II. tuženica JHL bračni drug I. tuženika, pa se i smatra kako je navedeno pravnom radnjom ista znala da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, ovdje tužiteljici. Također valja istaknuti kako je navedena radnja poduzeta nakon što je tužiteljica podnijela tužbu radi isplate predmetne tražbine kod ovoga suda u predmetu broj P-1113/2016 (kasnije P-286/2021).
43. Kako je sud utvrdio da je upravo besplatnim raspolaganjem prijenosom nekretnina opisanih u točci I. izreke ove presude tužiteljici počinjena šteta i to je vidljivo i iz potvrde FINA-e (list 111 spisa) iz koje je vidljivo kako I. tuženik AH nema sredstava za ispunjenje obveze, a blokiran je i ranije za iznos od preko 5.000.000,00 kuna, te iz uvjerenja MUP-a da isti nema u vlasništvu vozila, a radi se o tražbini tužiteljice u iznosu od 3.380.744,08 EUR, stoga su ispunjenje pretpostavke iz članka 66. stavka 2. ZOO.
44. Člankom 70. ZOO-a propisano da poduzeta pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina, to je sud donio odluku kao u točci I. i II. izreke ove presude.
45. U odnosu na prigovor prava na dom koji je istaknula II. tuženica valja istaknuti kako je navedeni prigovor istaknut nakon zaključenja prethodnog postupka, da II. tuženica nije dostavila nikakav dokaz da se u konkretnom slučaju u odnosu na nekretninu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] radi o njezinom domu, da nije dostavila dokaz da nema u svome vlasništvu drugih nekretnina, a niti je predloženo saslušanje iste na navedenu okolnost, već samo na okolnost navoda iz odgovora na tužbu (gdje navedeni prigovor nije istaknut). Stoga je sud pri provođenju testa razmjernosti u odnosu na predmetnu nekretninu već utvrdio kako ne može iz činjeničnog stanja utvrditi radi li se u konkretnom slučaju o domu, u smislu članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06. - dalje: Konvencija). Isto tako u svezi istaknutog prigovora prava na dom, valja konačno reći kako isti nije osnovan, je u okviru ovog postupka utvrđeno kako se pravo tužiteljice koje se temelji na pobijanju dužnikovih pravnih radnji radi namirenja tražbine u iznosu od 3.380.744,08 EUR utemeljeno na zakonu, da je isto usmjereno prema legitimnom cilju (namirenju njezine tražbine) i da je isto nužno u demokratskom društvu. Stoga i neovisno o tome što je tužba tužiteljice usmjerena na namirenju tražbine na nekretnini koja eventualno i predstavlja dom II. tuženice JHL, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, posebice da je tražbina tužiteljice utvrđena pravomoćnom presudom, da je ista u cijelosti nenamirena, i to već dugi niz godina i da je predmetni postupak uzrokovan upravo pobijanom radnjom, ocjena je ovog suda da pravo tužiteljice na namirenje tražbine ima prednost u odnosu na pravo na dom II. tuženice JHL, te da tužiteljičina tužba predstavlja razumnu i razmjernu mjeru usmjerenu na namirenje njezine tražbine (tako u svojoj odluci i Županijski sud u Zagrebu u predmetu broj Gž-2793/2024-2 od 14. listopada 2024.). Također valja istaknuti kako je uvidom u zemljišne knjige utvrđeno kako II. tuženica JHL je u zemljišnim knjigama i upisana već na nekretninama kao suvlasnica, te se u odnosu na ranije njezin upisani dio nekretnina ni ne vodi ovaj postupak, pa također je za zaključiti kako ista ima u vlasništvu (suvlasništvu i druge nekretnine), pa stoga sud zaključuje kako II. tuženica nije dokazala da joj je povrijeđeno istaknuto pravo na dom.
46. Punomoćnik tužiteljice je svojim podneskom od 3. travnja 2025. uredio tužbeni zahtjev s obzirom da su trgovačka društva Vodogradnja d.d. i Massilia d.o.o., čije su dionice, odnosno udjeli bili predmet tužbenog zahtjeva, otišli u stečaj te su brisani iz sudskog registra Trgovačkog suda u Osijeku. Ovaj sud je stava kako se u ovoj pravnoj situaciji ne radi o uređenju tužbenog zahtjeva, nego o djelomičnom povlačenju tužbe, a na koje povlačenje tužbe tuženici nisu pristali (članak 193. stavak 2. ZPP-a).
47. Kako su trgovačka društva Vodogradnja d.d. i Massilia d.o.o. brisani iz sudskog registra, odnosno isti su, kao pravne osobe, prestale postojati, pa samim time taj dio tužbenog zahtjeva više nije niti osnovan, budući da je nemoguće tužiteljici namiriti se iz predmetne imovine jer ista više niti ne postoji.
48. Slijedom navedenoga sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, a koji se odnosi na utvrđenje da prijenos poslovnih udjela i dionica gube pravni učinak, te da je II. tuženica dužna trpjeti predmetno namirenja iz navedene imovine, budući da ista više niti ne postoji, stoga je odlučeno kao u točci III. izreke ove presude.
49. Treba nadalje istaknuti kako je predmet ovoga spora, pobijanje dužnikovih pravnih radnji, radi naplate tražbine tužiteljice u iznosu od 3.380.744,08 EUR, te da je u navedenom iznosu tužiteljica uspjela u cijelosti, dok u odnosu na odbijeni dio tužbenog zahtjeva tužiteljica nikako nije mogla znati da će trgovačka društva biti brisana, te da dio njezinog tužbenog zahtjeva, iz toga razloga neće biti osnovan, a vrijednost predmeta spora je utvrđena sukladno tražbini tužiteljice, koja tražbina je u cijelosti utvrđena, pa je sud zaključio kako je tužiteljica uspjela u cijelosti u sporu.
50. Budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu pa joj sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a pripada naknada troška ovog postupka, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta kojeg je tužiteljica naznačila, istoj pripada pravo na trošak sastava tužbe u visini od 10.000 bodova sukladno Tbr.7. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 137/23. - dalje u tekstu: Tarifa) te za sastav tužbe u predmetu broj P-328/2018 u visini od 250 bodova sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, za sastavak podnesaka od 26.2.2018., 16.4.2018., 10.6.2019., 29.10.2024. i 3.4.2025. za svaki u visini od 10.000 bodova sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za sastav žalbe od 9.10.2018. u visini od 5.000 bodova sukladno Tbr. 10. toč. 3. Tarife, za sastav žalbe od 19.10.2020. (prijedloga za dopunsku presudu) u visini od 12.500 bodova sukladno Tbr. 10. toč. 1. Tarife, kao i za zastupanje tužiteljice na ročištima od 27.2.2018., 19.3.2018., 18.12.2018., 28.2.2019., 21.9.2020., 11.4.2025. i 22.4.2025. za svako u visini od 10.000 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, te na ročištu od 7.5.2018. u visini od 5.000 bodova, sukladno Tbr. 9. toč. 2. Tarife, što ukupno iznosi 305.500,00 eura uvećano za PDV 25%, što ukupno iznosi 381.875,00 eura. Tužiteljici je priznat i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 313,23 eura, odnosno ukupan iznos od 382.188,23 eura, sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja, odnosno od 22. svibnja 2025. pa do isplate sukladno članku 29. stavku 1. i 2. ZOO-a, te je stoga odlučeno kao pod točkom IV. izreke ove presude.
51. Tužiteljica je djelomično odbijena za sastav odgovora na žalbu od 29.10.2020. u visini od 10.000 bodova sukladno Tbr. 10. toč. 6. Tarife, te za pristup na ročište održano 7.5.2018., u visini od 5.000 bodova, budući da se na istom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima, pa istoj pripada pravo na trošak sukladno Tbr. 9. točci 2. Tarife, a ne Tbr. 9. točci 1. Tarife, kako to zahtjev tužiteljica. Također je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za trošak objave u narodnim novinama u iznosu od 59,73 eura, budući da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice sukladno članku 155. ZPP-a, a također je odbijena i za trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 313,23 eura, budući da tužiteljica istu nije niti platila. Stoga je tužiteljica djelomično odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 37.872,96 eura, te je odlučeno kao pod točkom V. izreke ove presude.
52. Sud je u cijelosti odbio zahtjev I. i II. tuženika za naknadu troškova ovog postupka, budući da isti nisu u cijelosti uspjeli u ovom sporu, a sve sukladno članku 154. ZPP-a, te je stoga odlučeno kao pod točkama VI. i VII. izreke ove presude.
53. S obzirom na naprijed izneseno, sud je donio odluku kao u izreci ove presude.
Osijek, 22. svibnja 2025.
Sudac
Marko Šimunić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ove presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP). O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. Punomoćniku tužiteljice
2. Punomoćniku I. tuženika
3. Punomoćniku II. tuženice