REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj Pn-45/2024-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu tog suda Katarini Dragičević, kao sucu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužitelja LI pok. L, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Branimiru Zorici, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika EI, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prijavljenim prebivalištem u [adresa], a s boravištem u [adresa], zastupan po punomoćnicima iz OD Korljan & Partneri, d.o.o. Zadar, odvjetnicima u Zadru, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 27. veljače 2025. godine u nazočnosti tužitelja osobno, zamjenice punomoćnika tužitelja, tuženika osobno i punomoćnika tuženika, te objave 22. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.-Nalaže se tuženiku EI, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju LI, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime neimovinske štete iznos od 10.033,85 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u nastavku ZOO-a) tekućim od dana 2. travnja 2019. godine kao dana podnošenja tužbe pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II.-Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u preostalom dijelu iznad dosuđenog do zatraženog iznosa.

III.-Nalaže se tuženiku EI, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju LI, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime tuđe pomoći za vrijeme liječenja iznos od 760,00 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u nastavku ZOO-a) tekućim od dana donošenja presude- 22. svibnja 2025. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV.-Nalaže se tuženiku DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju JI, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.165,93 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u nastavku ZOO-a) tekućim od dana donošenja presude- 22. svibnja 2025. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

V.- Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu iznad dosuđenog do zatraženog iznosa.

Obrazloženje

1. U tužbi tužitelja podnijetoj protiv tuženika ovom sudu dana 2. travnja 2019. godine se navodi da je presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-640/17 od 22. studenog 2018. godine ovdje tuženik EI oglašen krivim za učin kaznenog djela protiv života i tijela-teška tjelesna ozljeda, opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 2. KZ/11, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, s tim da mu je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se prema okrivljeniku-ovdje tuženiku EI izvršava kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine se neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo. Naime, dana 19. srpnja 2017. godine tuženik je nezadovoljan što njegov otac LI nije udaljio svoje pse koji su lajali, u cilju da ga teško tjelesno ozlijedi istome prišao te mu drvenom baseball palicom nanio ozljede opisane u presudi. Navedenom je presudom temeljem čl. 158. st. 2. ZKP/08 oštećenik, ovdje tužitelj upućen u parnicu radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva. Tužitelj je zbog navedenog boravio u Općoj bolnici Zadar gdje su mu sanirane prijelomne i površinske ozljede na tijelu, međutim tužitelj i dalje trpi posljedice počinjenih kaznenih dijela. Uslijed ozljeda u vidu prijeloma čašice desnog koljena, prijeloma nastavka donjeg dijela lijeve lakatne kosti, gnječno-sječne rane desne strane glave u području čeonosljepoočne regije, krvnih podliva grudnog koša i trbuha, višestrukih udaraca u području ramena, gornjih i donjih ekstremiteta obostrano, razdrerotina potkoljenica obostrano tužitelj je još nekoliko mjeseci nakon spomenutog događaja svakodnevno trpio prvo jake, a zatim i bolove srednjeg intenziteta. Osim tjelesnih ozljeda LI doživio je i psihičku traumu zbog sukoba s drugom bliskom osobom te i na duševnom planu pati od određenih poremećaja u vidu nesanice, nervoze, tjeskobe i dr. psihičkih promjena zbog čega je konzultiran psihijatar dok je bio na bolničkom liječenju 21. srpnja 2017. godine. Sve do danas tužitelj osjeća strah i nelagodu na sam spomen tuženika i kritičnog događaja. Tužitelj je liječen u Općoj bolnici Zadar u razdoblju od dana 19. Srpnja do 24. srpnja 2017. godine. Tužitelj je provodio fizikalnu terapiju u vremenu od 5. rujna do 19. rujna 2017. godine na odjelu za fizikalnu terapiju Opće bolnice u Zadru. Tužitelj je uslijed navedenog štetnog događaja nesporno zadobio teške tjelesne ozljede u vidu niza fraktura, pretrpio jake fizičke bolove, kao i strah zbog neizvjesnosti liječenja i zabrinutosti za ishod liječenja. Tijekom liječenja bio je izložen brojnim neugodnostima (dugi boravak u bolnici, dugotrajna fizikalna terapija, brojni pregledi i snimanja). Posljedice povreda manifestirale su se duži vremenski period i u ograničenim kretnjama u predjelu desnog koljena i lijeve šake. Zbog predmetnog događaja kod tužitelja su se razvili i nesanica, uznemirenost, traumatska sjećanja na događaj. Tužitelj ovom tužbom zahtijeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz č. 19. Zakona o obveznim odnosima te se predlaže da sud, imajući u vidu težine povrede, pretrpljene fizičke boli, strah kao i zaostale trajne posljedice i sve okolnosti slučaja utvrdi pravičnu novčanu naknadu za otklanjanje posljedica povrede prava osobnosti iz čl.1048. Zakona o obveznim odnosima, a na osnovi čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima i to po osnovi pretrpljenih fizičkih boli, straha i duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti, u ukupnom iznosu od 89.000,00 kuna. Tužitelju je za vrijeme liječenja bila potreba tuđa pomoć i njega za obavljanje osnovnih životnih i higijenskih potreba, a istu mu je pružala kćerka ŽI kod koje je živio u navedenom periodu. Tužitelj za tuđu pomoć i njegu za vrijeme liječenja potražuje iznos od 10,000,00 kuna. Tužitelj potražuje i naknadu za tuđu pomoć prema cijenama NKV radnika u mjestu i vremenu pružanja pomoći, odnosno potražuje po 19,00 kuna za sat rada. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, podneskom tužitelja od 4. listopada 2024. godine (l.s. 101-102), uređuje se tužbeni zahtjev, pa se tako predlaže da se naloži tuženiku da tužitelju na ime neimovinske štete isplati iznos od 11.812,33 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. travnja 2019. godine kao dana podnošenja tužbe pa do isplate, te da se naloži tuženiku da tužitelju na ime tuđe pomoći za vrijeme liječenja isplati iznos od 760,00 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženika sadržanom u podnesku od 30. listopada 2019. godine (l.s. 45-46) osporava se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. S obzirom da tužitelj svoje potraživanje temelji na nepravomoćnoj presudi Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-640/2017 od 22. studenoga 2018. godine, a koja se po žalbi nalazi na odlučivanju pred Županijskim sudom u Bjelovaru pod poslovnim brojem Kž-141/2019, to se predlaže odrediti prekid ovog parničnog postupka. Naime, iz dostavljene tužbe proizlazi da je tužitelj pokrenuo ovaj postupak radi naknade neimovinske štete prouzročene kaznenim djelom, a za koje djelo da je kriv ovdje tuženik. Tuženik smatra da utvrđenje njegove odgovornosti kao štetnika odnosno okrivljenika u kaznenom postupku predstavlja prethodno pitanje za odlučivanje u ovoj parnici. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da je sud vezan eventualnom osuđujućom presudom donesenom u kaznenom postupku, predlaže se odrediti prekid parničnog postupka do pravomoćnog okončanja navedenog kaznenog postupka.

3. Pravomoćnim rješenjem ovoga suda poslovni broj Pn-45/2019 od 5. studenog 2019. godine (l.s.55-56) određen je prekid parničnog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se kod ovoga suda vodi pod poslovnim brojem K-640/17, te je odlučeno da će se postupak nastaviti kad se pravomoćno završi navedeni kazneni postupak ili kad sud ustanovi kako više ne postoje razlozi da se čeka za završetak toga postupka. S obzirom da je predmet koji se kod ovoga suda vodio pod poslovnim brojem K-640/2017 pravomoćno okončan, to je rješenjem ovoga suda poslovni broj Pn-45/2019 od 21. svibnja 2024. godine (l.s.65) određen nastavak postupka koji je prekinut pravomoćnim rješenjem ovoga suda poslovni broj Pn-45/2019 od 5. studenog 2019. godine, te se nastavljeni parnični postupak nastavlja voditi pod novim poslovnim brojem Pn-45/2024.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u svu pismenu dokumentaciju koja prileži spisu, te je ista i pročitana: presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj K- 640/2017 od 22. studenog 2018. godine (l.s.6-27), liječnička dokumentacija za tužitelja (l.s.28-41), nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za psihijatriju dr. PI, spec. psihijatar od 19. rujna 2024. godine (l.s.74-79), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za kirurgiju prim. mr. dr. Roberta Karla, doc. dr. sc. spec. opće/dječje kirurgije i hitne medicine od 25. rujna 2024. godine (l.s.81-93) i zajedničko pismeno očitovanje vještaka od 11. studenog 2024. godine na primjedbe tuženika (l.s.109-110), izvješće Državnog zavoda za statistiku o prosječno isplaćenoj neto plaći NKV radnika u Republici Hrvatskoj za 2017. godinu (l.s.125). Tijekom postupka izveden je dokaz usmenim saslušanjem stalnih sudskih vještaka dr. PI, spec. psihijatar i prim. mr. dr. Roberta Karla, doc. dr. sc. spec. opće/dječje kirurgije i hitne medicine (l.s.119-120), saslušana je svjedokinja ŽI (l.s.136), te tužitelj LI (l.s. 137) i tuženik EI (l.s.138) u svojstvu stranaka. Također je tijekom postupka izvršen uvid u presudu Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Kž-141/2019 od 5. veljače 2020. godine, koja se nalazi u prilogu ovoga predmeta.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je u pretežitom dijelu osnovan.

6. Predmet tužbenog zahtjeva tužitelja je da se naloži tuženiku da tužitelju na ime neimovinske štete iz štetnog događaja od 19. srpnja 2017. godine isplati iznos od 11.812,33 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 2. travnja 2019. godine kao dana podnošenja tužbe pa do isplate, te na ime tuđe pomoći za vrijeme liječenja iznos od 760,00 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja se temelji na činjenici da ga je dana 19. srpnja 2017. godine tuženik (koji mu sin) istukao i tada teško tjelesno ozlijedio, u svezi kojeg kaznenog djela je protiv tuženika donijeta presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj K- 640/2017 od 22. studenog 2018. godine koja je preinačena presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Kž-141/2019 od 5. veljače 2020. godine u odluci o kazni, te se po osnovi zadobivenih ozljeda u navedenom štetnom događaju potražuje od tuženika naknada neimovinske štete i naknada štete po osnovi tuđe pomoći i njege za vrijeme liječenja. Tužbenom zahtjevu tužitelja se tuženik u svom odgovoru na tužbu suprotstavio na način da ga je osporio i predložio da se odredi prekid postupka do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka.

8. Prema čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u nastavku ZOO-a) tko drugome prouzroči štetu, dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema čl. 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećana (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).Prema čl. 1095. st. 1. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Prema čl. 1100. st. 1. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, prema st. 2. toga članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Prema čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

9. Iz presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-640/2017 od 22. studenog 2018. godine (l.s. 6.-27) proizlazi da je okrivljenik EI proglašen krivim što je dana 19. srpnja 2017. godine, oko 14:00 sati, u [adresa], u dvorištu obiteljske kuće, ispred balkona prizemnog dijela kuće, nezadovoljan što njegov otac LI nije udaljio svoje pse koji su lajali, u cilju da ga teško tjelesno ozljedi istome prišao, te ga drvenom baseball palicom udario dva puta u predjelu bubrega, a zatim u desnu stranu glave, od kojeg je udarca LI pao naslonivši se leđima na ogradu od spremišta za vodu na navedenom balkonu, nakon čega ga je on nastavio udarati palicom po cijelom tijelu, rukama, nogama, prsima i ramenima, na što je oštećenik uspio izvaditi mobitel i uspostaviti zadnji poziv prema svojoj kćerki ŽI kojoj je povikao da ga EI tuče i da zove policiju, kojom prilikom je oštećenik LI uz gnječno-sječnu ranu glave u području čeonosljepoočne regije, krvni podljev grudnog koša i trbuha, te razderotine potkoljenica obostrano, zadobio i prijelome čašice desnog koljena, te nastavka donjeg dijela lijeve lakatne kosti, koje ozljede su teške naravi, dakle drugoga teško tjelesno ozlijedio, a kazneno je djelo počinjeno prema bliskoj osobi, čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela-teška tjelesna ozljeda, opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, pa se na temelju čl. 118. st. 2. u svezi st. 1. KZ-a/11 okrivljenik EI osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci, s tim da mu se izriče djelomična uvjetna osuda na način da se prema okrivljeniku EI izvršava kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine se neće izvršiti ukoliko okrivljenik EI u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo. Iz presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Kž-141/2019 od 5. veljače 2020. godine (koja se nalazi u prilogu spisa) proizlazi da se preinačuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-640/2017 od 22. studenog 2018. godine u odluci o kazni te se optuženiku EI uzima kao utvrđena po prvostupanjskom sudu izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci zbog kaznenog djela iz čl. 118. st.2. u svezi st. 1. KZ/11, a na temelju čl. 57. KZ/11 izriče se djelomična uvjetna osuda na način da se dio kazne zatvora u trajanju od devet mjeseci ima izvršiti, a dio kazne zatvora u trajanju od devet mjeseci neće se izvršiti ukoliko optuženik u roku od četiri godine ne počini drugo kazneno djelo.

10. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za psihijatriju dr. PI, spec. psihijatar od 19. rujna 2024. godine (l.s. 74-79), proizlazi da do sada tužitelj nije imao težih organskih oboljenja niti je liječen psihijatrijski izvan opisanog događaja. Prvi put je liječen psihijatrijski nakon što je pretučen od sina i iz elektronske dokumentacije je vidljivo da je razgovarao s psihijatrom u nekoliko navrata (četiri nalaza) iz kojih je vidljivo da je dva dana nakon napada bio pod jakim utjecajem stresora, uznemiren, nije mogao spavati, s tjelesnim simptomima anksioznosti, potišten, sniženog raspoloženja, u strahu. U kasnijim nalazima je opisano da je stanje na psihičkom planu nepromijenjeno, i dalje je u strahu, stalno plače, drhti, depresivan, bezvoljan. Tri mjeseca nakon napada evidentirano je da je i „dalje pod jakim utjecajem napada kojeg je doživio i u strahu od ponavljanja istog, posebno ga boli što se radi o njemu najbližima", uznemiren, emocionalno labilan, uznemiren. Gotovo šest mjeseci nakon događaja evidentirano je da „osjeća nešto blaži napredak iako i dalje sav drhtim, imam vrtogavice, glavobolje, osjeća se klonulo, ne spavam, posebno kada sam u [adresa] jer stalno mislim da će on doći, sjećanja na napad stalno mu se vraćaju" Iz svega navedenog evidentno je da je tužitelj doživio snažan stresor zbog kojeg je razvio najprije akutnu reakciju na stres, a zatim i simptome iz kruga posttraumatskog stresora. Aktualno negira postojanje bilo kakvih tegoba na psihičkom planu. Obzirom na njegov životnu dob i protok vremena ne može sa sigurnošću reći koliko je točno vremena osjećao strah (kojeg sada negira, minimalizira). Prilikom razgovora navodi da je njegova kćerka rođena 1966. godine i da ima pedeset i dvije godine, ne uspijeva shvatiti da ima više. Svaki stresor kojeg čovjek doživi, koji je dovoljno snažan da ugrožava njegovo zdravlje i život najčešće dovodi do razvoja simptoma iz kruga posttraumatskog stresnog poremećaja, što je i kod tužitelja bio slučaj (strah da će „on ponovno doći", stalno razmišljanje o napadu, uznemirenost, potištenost, sniženje raspoloženja, poremećaj kvalitete sna s košmarnim snovima, emocionalna inkontinentnost, tjeskoba, tjelesni simptomi anksioznosti- vrtoglavica, drhtanje). Posebno teško čovjek doživljava stresor koji je doživljen od strane Ijudske ruke. Evidentno je iz medicinske dokumentacije da su navedeni simptomi trajali gotovo šest mjeseci i bili su jakog intenziteta te mu značajno umanjivali kvalitetu života. Zaključak vještakinje je sljedeći: zbog opisanog događaja, odnosno, napada tužitelj je pretrpio strah izuzetno velikog intenziteta koji je trajao od dana kada se dogodio (19. srpnja 2017. godine) te je bio prisutan do 04. siječnja 2018. godine (zadnji nalaz psihijatra, gdje je evidentirano da stalno misli „da će on doći, sav drhti, ne spava, posebno kada je u Preku”). Daljnji intenzitet straha i njegovo trajanje nije moguće pratiti obzirom da se ne nałazi medicinska dokumentacija o istome, a tužitelj nije moguće precizno objasniti svoja tadašnja osjećanja obzirom da ima blaže kognitivno zakazivanje po pitanju vremenske orijentiranosti. Aktualno se kod tužitelja ne nałazi poteškoća na psihičkom planu, straha niti bilo kakvih drugih simptoma te se ne nałazi umanjenje životne aktivnosti po tom pitanju. Prema dostupnim podacima, bila mu je potrebna tuđa njega i pomoć (boravak kod kćerke zbog posljedica napada nakon izlaska iz bolnice u trajanju od dva, tri mjeseca- strah, nesanica, bezvoljnost, tjeskoba)

11. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za kirurgiju prim. mr. dr. Roberta Karla, doc. dr. sc. spec. opće/dječje kirurgije i hitne medicine od 25. rujna 2024. godine(l.s. 81-93), proizlazi da je tužitelj LI u štetnom događaju od 19. srpnja 2017. godine pretrpio tjelesne ozljede zbog kojih je trpio fizičke bolove, s preciznom naznakom u danima trajanja jakih, srednjih i slabih ili povremenih fizičkih bolova. Radi navedenih ozljeda trpio je jake bolove od 19.- 30. srpnja 2017. godine, bolovi su ovakvog inteziteta radi dva prijeloma kostiju u području zglobova, brojnih natučenja tijela, rana na glavi i potkoljenicama, ovi bolovi zahtijevali su uzimanje analgetika uobičajenog djelovanja više puta dnevno. Bolovi srednjeg intenziteta su bili od 31. srpnja do 21. rujna 2017. godine, radi navedenih ozljeda osobito dva prijeloma, bilo je potrebno uzimati analgetike iz kućne apoteke uobičajenog djelovanja, bolovi su bili cjelodnevni. Bolovi slabog intenziteta i povremenog trajanja bili su od 22. rujna do 22. studenog 2017. godine, javljaju se povremeno kod kretanja i tjelesne aktivnosti, po potrebi zahtijevaju uzimanje analgetika uobičajenog djelovanja. Sveukupni medijan bolova je 75 dana bolova cjelodnevno 24 sata inteziteta srednjih bolova. Vezano za upit suda o kakvoj se vrsti ozljeda radi i na kojem su dijelu tijela nastale: U štetnom događaju tužitelj je zadobio sljedeće ozljede: 1. Fractura pattelae I.dex. prijelom čašice desnog koljena, teška tjelesna ozljeda, prijelom je bez pomaka, liječen nošenjem longetom potom elastičnom ortozom 6 tjedana; 2. Fractura processus styloidei ulnae l.sin. prijelom nastavka lakatne kosti, teška tjelesna ozljeda, liječen nošenjem elastičnog zavoja oko 3 tjedna; 3. Haematoma tegmenti thoracis et abdominis, krvni podljevi usljed natučenja stijenke trbuha i prsnog koša, laka tjelesna ozljeda, spontano prolazi kroz 3-4 tjedna; 4. Haematomatis et excorationes extremitas inferioris et superioris multiplices, krvni podljevi usljed natučenja gornjih i donjih ekstremiteta, lakša tjelesna ozljeda, spontano prolazi kroz 3-4 tjedna; 5. VLC capitis et cruris utq, razderotina glave i obadvije potkoljenice, obrađene su kirurški postavljanjem šavova kod prijema u bolnicu, laka tjelesna ozljeda, sanirane kroz 3 tjedna. Nakon ozljeda tužitelj je bio na bolničkom liječenju 4 dana, potom na kućnoj njezi. Ozljede su sanirane bez komplikacija. Rane na glavi i potkoljenicama su uredno zacijelile. Prijelomi su zarasli, kretnje zglobova desnog koljena i lijevog ručnog zgloba su očuvane bez ograničenja. Liječenje je ukupno trajalo oko 4 mjeseca uključujući bolničko liječenje, njegu kod kuće i rehabilitaciju. Vezano za upit suda jesu li nastale trajne posljedice: Uvidom u vrstu i težinu ozljede, dob pacijenta, njegovo prethodno zdravstveno stanje, tijek liječenja, konstatira se da su navedene ozljede sanirane u cijelosti, mjesto prijeloma čašica desnog koljena i nastavka lakatne kosti zarasle su u anatomskim položajima. Brojna natučenja, oguljotina i rane na glavi i potkoljenicama sanirane su bez komplikacija. Zaključak je da navedene ozljede nisu ostavile trajnih posljedica na zdravlje tužitelja. Vezano za upit suda da li kod tužitelja zbog štetnog događaja postoji umanjenje životne aktivnosti, ukoliko postoji, potrebno je opisati u čemu bi se to umanjenje sve sastojalo, opisati sva ograničenja uobičajenih aktivnosti tužitelja:

Kod tužitelja su sve ozljede sanirane u očekivanom razdoblju liječenja, nije bilo komplikacija niti nepredviđenih događaja te nakon završetka liječenja tužitelj je mogao obavljati uobičajene svakodnevne aktivnosti kao prije predmetnog događaja. Za vrijeme liječenja u trajanju od 4 mjeseca bio je privremeno nesposoban za određene aktivnosti. Radi prijeloma desnog koljena i lijevog ručnog uzgloba bio je teško pokretan, hodao je uz pomoć hodalice i štaka. Nije mogao koristiti lijevu ruku za teže aktivnosti. Nije se mogao pregibati, duže hodati, nositi teret u rukama, trčati, klečati. Ove aktivnosti postupno su dolazile u tijeku kućne njege, smatra se da se završetkom liječenja 21. studenog 2017. godine sve privremeno izgubljene aktivnosti opet mogao obavljati. Vezano za upit suda o umanjenu opće životne aktivnosti u postotku: Nakon provedenog liječenja od 19. srpnja do 21. studenog 2017. godine ozljede su sanirane u cijelosti tj. nema trajnog umanjenja opće životne aktivnosti. Vezano za upit suda da li je tužitelju zbog pretrpljene ozljede bila potrebna tuđa pomoć i njega, a ukoliko jest, kakve vrste i u kojem vremenskom razdoblju: Radi prijeloma lijevog ručnog zgloba i desnog koljena, brojnih natučenja po tijelu, rane na glavi i potkoljenicama, uzimajući u obzir narušeno zdravlje i dob pacijenta zahtijevao je tuđu njegu i pomoć od nemedicinske osobe/ukućana. Ova pomoć odnosila se na pomoć pri kretanju, toaleti, kupanju, oblačenju, odlascima na kontrolne preglede liječnika i sve ostale aktivnosti koje su podrazumijevale jači tjelesni napor, hodanje ili pregibanje tijela. Ova pomoć iznosila je od 21. srpnja do 21. kolovoza 2017. godine- tri sata dnevno, od 22. kolovoza do 21. rujna 2017. godine-po dva sata dnevno, od 22. rujna do 6. studenog 2017. godine- po jedan sat dnevno. Ukupno tuđa pomoć i njega iznosila je 190 sati. Kod tužitelja zaostalo je naruženje u obliku ožiljka na desnoj strani glave i na prednjim dijelovima obadvije potkoljenice koje se karakterizira kao naruženje blagog stupnja, ovo naruženje slabo je vidljivo drugim osobama i kao takvo ne predstavlja estetski nedostatak.

12. U podnesku pun. tužitelja od 4. listopada 2024. godine (l.s. 101) se navodi da tužitelj nema primjedbi na nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka dr. PI, spec. psihijatar i prim. mr. dr. Roberta Karla, doc. dr. sc. spec. opće/dječje kirurgije i hitne medicine.

13. Iz podneska pun. tuženika od 16. listopada 2024. godine (l.s. 103-104) proizlazi proizlazi da se prigovora nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje dr. med. spec. PI prim. mr. od 2. rujna 2024. godine u dijelu u kojem vještakinja navodi kako je tužitelj pretrpio strah izuzetno velikog intenziteta koji je trajao od dana kada se opisani događaj dogodio (19. srpnja 2017. g.), da je bio prisutan do 4. siječnja 2018. godine, a da daljnji intenzitet i njegovo trajanje nije moguće pratiti obzirom na nepostojanje medicinske dokumentacije. Prvenstveno nije jasno na što se odnosi pretrpljeni strah izuzetno velikog intenziteta. Naime, strah se može podijeliti na primarni i sekundarni. Primarni strah je onaj koji ozlijeđeni trpi u samom događaju, dok sekundarni strah nastaje kasnije, a odnosi se na zabrinutost, neizvjesnost u ishod liječenja. Iz medicinske dokumentacije, personalnih dokaza, a osobito nalaza i mišljenja vještaka Roberta Karla, jasno proizlazi kako je tijek liječenja tužitelja protekao uredno i bez ikakvih komplikacija te kako tužitelj u niti jednom trenutku nije iskazivao zabrinutost za ishod liječenja. I sam tužitelj je naveo kako ''u bolnici nije imao strah'' te da ''kada je izišao iz bolnice također negira da je imao nekakav strah''. Eventualna zabrinutost od ponavljanja istog događaja ili uznemirenost zbog istog ne može biti relevantna za utvrđivanje straha u konkretnom slučaju. Nadalje, vještakinja neodređeno navodi da je tužitelju bila potrebna tuđa njega i pomoć u trajanju od dva, tri mjeseca pri čemu ne navodi konkretno razdoblje, trajanje (u satima) i razloge iz kojih bi ista bila nužna, kao ni određenje u čemu se bi se konkretno sastojala tuđa pomoć i njega. Boravak kod kćerke radi zabrinutosti od ponavljanja istog događaja nikako se ne može podvesti pod tuđu njegu i pomoć. Svoju procjenu tuđe pomoći i njege dao je vještak Robert Karlo u svom nalazu i mišljenju, a koja značajno odstupa od procjene vještakinje PI čime je došlo do proturječnosti u nalazima i mišljenjima vještaka. Nadalje, u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka doc. dr. sc. Roberta Karla prim. mr. doc. od 10. rujna 2024. godine vještak navodi kako je tužitelj u razdoblju od 19. do 30. srpnja 2017. godine trpio jake bolove koji su zahtijevali uzimanje analgetika uobičajenog djelovanja, dok za razdoblje od 31. srpnja do 21. rujna 2017. godine vještak navodi da je tužitelj trpio bolove srednjeg intenziteta koji su isto tako zahtijevali uzimanje analgetika uobičajenog djelovanja. Nije logično i životno da bi tužitelj uzimao samo navedenu terapiju u razdoblju od 12 dana da je trpio jake bolove i da u tom razdoblju ne bi zatražio liječničku pomoć.

14. Iz pismenog očitovanja stalnih sudskih vještakadr. PI, spec. psihijatar i prim. mr. dr. Roberta Karla, doc. dr. sc. spec. opće/dječje kirurgije i hitne medicine od 11. studenog 2024. godine na primjedbe tuženika iz podneska od 16. listopada 2024. godine (l.s. 109-110), konkretno iz očitovanja vještakinje dr. PI proizlazi da je primarni strah trajao za vrijeme trajanja samog napada, a sekundarni strah je trajao prema medicinskoj dokumentaciji 5 mjeseci i 15 dana. Iz očitovanja oboje vještaka vezano za tuđu pomoć i njegu proizlazi da je tuđa njega i pomoć određena po težini ozljede, dobi pacijenta, trajanju liječenja, duševnom stanju i okolnostima nastalim nakon stradavanja. Kako je u vještačenju iskazano tuđa njega i pomoć iznosi 190 sati u opisanom vremenskom razdoblju, uključujući i potrebu pomoći psihičke potpore po vještaku dr. PI. Očitovanje vještaka dr. Roberta Karla vezano za uzimanje analgetika proizlazi da terapija i liječenja jakih i srednjih bolova podrazumijeva uzimanje analgetika što je logično i životno u liječenju bolova, jasno je da doza i učestalost uzimanja analgetika ovisi o jačini i trajanju bolova u opisanom razdoblju liječenja. U navedenom liječenju nije bilo potrebe uvoditi drugu terapiju osim analgetika, a bolovi su očekivana posljedica navedenih ozljeda. Nije bilo potrebe za izvanrednim pregledima liječnika radi bolova osim navedenih kontrola liječnika nakon otpusta iz bolnice. Slijedom navedenog stavke koje u navedene u vještačenju o trajanju i intenzitetu bolova nema osnova mijenjati.

15. Iz usmenog iskazivanja stalne sudske vještakinje za psihijatriju dr. PI, spec. psihijatar i stalnog sudskog vještaka za kirurgiju prim. mr. dr. Roberta Karla, doc. dr. sc. spec. opće/dječje kirurgije i hitne medicine saslušanih na ročištu od ročištu od 17. prosinca 2024. godine (l.s. 119-120), proizlazi sljedeće: vezano za upit pun. tuženika upućenom vještakinji dr. PI (temeljem čega u svom pismenom očitovanju od 11. studenog 2024. godine tvrdi da je sekundarni strah trajao 5 mjeseci i 15 dana kada iz medicinske dokumentacije, personalnih dokaza, a osobito nalaza i mišljenja vještaka dr. Roberta Karla, proizlazi kako je tijek liječenja tužitelja protekao uredno, i bez ikakvih komplikacija, a sam tužitelj navodi kako "u bolnici nije imao strah", te da kada je izišao iz bolnice također negira da je imao nekakav strah), iz iskaza vještakinje dr. PI proizlazi da se ona u svom nalazu i mišljenju temelji prvenstveno na medicinskoj dokumentaciji liječnika psihijatra u kojem je jasno objašnjeno kako se čovjek tada osjećao, u nalazu je također napisala da tužitelj ima blaža kognitivna oštećenja i da se ne može pouzdati u njegovo sjećanje i njegov vremenski opis događaja obzirom da čovjek pomalo zaboravlja, ali ono što je relevantno to je medicinska dokumentacija s kojom se ona čak u potpunosti ne bi niti složila jer misli da je doktorica tada u to vrijeme napisala preblagu dijagnozu, odnosno dijagnoze, a to je također navela u svom nalazu i mišljenju jer je poznato iz literature i iz života kada vas netko jako pretuče i tuče da se tada nalazite u situaciji opasnoj po život i da se javlja jedan poremećaj koji se naziva posttraumatski stresni poremećaj, taj poremećaj se javlja uvijek u situaciji kada je čovjeku ugrožen život ili kada je ugrožen život nekoga od najbližih članova obitelji. Vezano za upit pun. tuženika (u odnosu na objedinjeni odgovor od 11. studenog 2024. godine, da se pojasni na što se odnosi navod potrebne psihičke potpore po vještaku dr. PI i kako isto utječe na tuđu pomoć i njegu, temeljem čega i kako je izračunato vremensko trajanje tuđe pomoći i njege, a dodatno da se precizira razdoblje, opseg i razloge za tuđu njegu), iz iskaza vještakinje dr. PI proizlazi da je njezino mišljenje vezano za psihičko zdravlje tužitelja da je tužitelju bila potrebna tuđa njega i pomoć duže vrijeme jer se on mjesecima bojao da će doći sin i pretući ga, dakle teško mu je bilo biti samom, trebao mu je netko da bude uz njega, naglasak je ovdje na psihičkom životu, međutim bilo je potrebno da se usuglasi s kolegom i da donesu zajedničko mišljenje o trajanju tuđe njege i pomoći i zato je ona skratila taj vremenski period koji je tužitelju bio potreban za tuđu njegu i pomoć, a nije se mogla osloniti na odgovore tužitelja jer je isti sada već u nekim godinama, zaboravlja, on ne zna niti koliko njegova kćerka ima godina, kamoli da se može sjetiti ovakvih detalja, najvažnija je bila medicinska dokumentacija. Vezano za navedeni upit punomoćnika tuženika, iz iskaza vještaka dr. Roberta Karla proizlazi da je tuđa njega i pomoć svakako bila potrebna uzimajući u obzir ozljede koje je tužitelj zadobio, njegovo zdravstveno stanje, životnu dob i uvjete u kojima živi. Kako se radi o prijelomima ekstremiteta, natučenjima glave i trupa, tuđa njega i pomoć u tjelesnom obliku odnosi se na pripomoć koja je navedena u vještačenju, a odnosi se na svakodnevno hranjenje, kupanje, odlasci na kontrolu, tjelesnu njegu i potrebe koje tužitelj ima u dnevnoj aktivnosti. Druga vrsta pripomoći koje je navela vještakinja dr. PI odnosi se na prijeko potrebnu psihičku potporu za vrijeme liječenja i nakon proživljenog traumatskog događaja. Ove dvije pripomoći preklapaju se i mogu se objediniti u jedinstveno izražavanje tuđe pripomoći od osoba ne medicinske struke koje se nalaze u blizini tužitelja. Trajanje tuđe njege i pomoći iznosilo je 190 sati, a odnosi se za cjelokupno vrijeme liječenja kako je kronološki navedeno u vještačenju. Ovo trajanje i tuđe njege i pripomoći može minimalno odstupati od navedenog iznosa ali predstavlja sredinu liječenja za ovu vrstu ozljeda, proživljene psihičke traume i odgovara dobi i zdravstvenom stanju pacijenta.

16. Iz iskaza tužitelja LI saslušanog na ročištu od 27. veljače 2025. godine (l.s. 137) proizlazi da prije događaja od 19. srpnja 2017. godine, on i sin EI nisu pričali godinu dana iz razloga što ga je sin EI bio udario s pepeljarom u tjeme. Dana 19. srpnja 2017. godine, bilo je negdje oko 13,00 sati otišao je očistiti oko svog lovačkog psa, tada su EI i njegova obitelj bili na terasi kuće, vidjeli su ga da ide kod psa očistiti, te su EI i njegova obitelj nagrmili na njega, međutim samo ga je EI s bejzbol palicom udarao. Te prigode je imao u ruci lopatu s kojom je išao očistiti oko psa, međutim s tom lopatom nije EI opalio, tu lopatu je odbacio dalje od njih dvoje. U svezi zadobivenih ozljeda proveo je oko 5 do 6 dana u bolnici u [adresa], po izlasku iz bolnice bio je kod kćerke ŽI oko 2 i pol do 3 mjeseca, za to vrijeme kćerka ŽI se brinula o njemu, sav je bio slomljen, ruka i noga su mu bili u gipsu, kćerku mu je kuhala, vodila ga je na WC, kupala ga je, masirala mu je tijelo s nekom masti jer mu je cijelo tijelo bilo crno, tih dva i pol do tri mjeseca dok je bio kod kćerke bio je ovisan o tuđoj njezi i pomoći, a nakon tih dva ipol do tri mjeseca vratio se u [adresa] gdje živi sam u kući, ali kćerka mu i danas pomaže, kćerka mu kupi hranu i ostale namirnice za cijeli mjesec. I dan danas zbog zadobivenih ozljeda osjeća pritisak u prsima, dok sada sjedi toliko ga u prsima boli da ne može disati, također ga i noge jako bole, EI mu je zadao 13 udaraca. Nakon štetnog događaj abio je dva puta kod psihijatra, psihijatar mu je dao lijekove koje je koristio, konstantno osjeća strah, i dan danas se boji EI da mu ne bi što napravio.

17. Iz iskaza tuženika EI saslušanog na ročištu od 27. veljače 2025. godine (l.s. 137) proizlazi da je razlog zbog kojeg je dana 19. srpnja 2017. godine oca napao s bejzbol palicom bio taj što je prije toga otac na njega krenuo s lopatom s kojom ga je posjekao po ruci, njegova greška je što nije prijavio tu posjekotinu po ruci, naime tada su ga već odveli u zatvor i tako dalje. Naime toga dana molio je i kumio svoga oca da sjednu, da razgovaraju, ali on na to nije pristao, a te prigode otac mu je rekao da će svi oni, dakle on, njegov sin i njegova majka plivati u moru. Inače, njega se ovdje prikazuje kao agresora, što on nije, on je svoju kaznu u svezi tog događaja odradio, bio je 9 mjeseci u zatvoru, međutim želi napomenuti da je tom događaju prethodilo puno toga u njihovoj obitelji, puno događanja, njegov otac je na dnevnoj bazi tukao njegovu majku o kojoj se on brine već 8 godina, trebala bi majka potraživati naknadu štetu od njega, naime on je proživio 40 godina muke sa ocem, gdje su oni kao djeca bili u djetinjstvu u stalnom fizičkom zlostavljanju od oca. Inače želi napomenuti sudu da je prije ovog postupka ponudio tužitelju iznos od 5.000,00 eura da ne idu po sudu, to je tužitelju ponudio preko sestre ŽI, a otac mu je po sestri ŽI poručio da će se suditi sa njim dok god je živ, i eto sad je on agresor. Kada ga se pita dali mu je poznato psihološko i općenito zdravstveno stanje tužitelja prije štetnog događaja, može samo reći da je on "glavni šerif u [adresa]", to je njegov odgovor na pitanje, time je sve rekao.

18. Iz iskaza svjedokinje ŽI, saslušane na ročištu od 27. veljače 2025. godine (l.s. 136) proizlazi da ona osobno nije bila nazočna događaju od 19. srpnja 2017. godine u [adresa], bila je u [adresa], predmetne zgode ju je otac nazvao na telefon, te joj je preko telefona rekao rekao "tuče me tuče me" i to je bilo, nakon toga odmah je nazvala policiju, te je dočekala toga dana oca u [adresa] sa hitnom. Otac je u svezi navedenog događaja bio u bolnici u [adresa] oko 10-tak dana, a po izlasku iz bolnice, otac je došao kod nje u [adresa], bio je kod nje oko tri mjeseca, za to vrijeme brinula se o ocu, koji je imao ruku i nogu u gipsu, kuhala mu je, vodila ga na wc, kupala ga. Za to vrijeme dok je bio kod nje, otac se bojao da će njezin brat doći, da ne bi bilo opet nekih sukoba, međutim njezin brat je pametan, nije dolazio dok je njihov otac bio kod nje, a također brat ni u [adresa] nije nikako dolazio. Kada ju sepita da li je njezin otac nakon što se vratio u [adresa] pokazivao kakav strah, depresiju, može reći da nakon što se otac vratio u [adresa], ona je uvijek u kontaktu sa ocem, ali otac sve to drži u sebi, teško je to izvući iz njega.

19. Nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za psihijatriju dr. PI, spec. psihijatar od 19. rujna 2024. godine (l.s. 74-79), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za kirurgiju prim. mr. dr. Roberta Karla, doc. dr. sc. spec. opće/dječje kirurgije i hitne medicine od 25. rujna 2024. godine (l.s. 81-93), a koji pismeni nalaz i mišljenje vještaka je dodatno obrazložen zajedničkim pismenim očitovanjem vještaka od 11. studenog 2024. godine (l.s. 109-110) na primjedbe tuženika od 16. listopada 2024. godine (l.s. 103-104) i iskazom navedenih vještaka na ročištu od 17. prosinca 2024. godine (l.s. 119-120), a kojim očitovanjem su vještaci uspješno otklonili sve primjedbe tuženika (nakon usmenog iskazivanja vještaka na ročištu od 17. prosinca 2024. godine punomoćnik tuženika je naveo da nema dokaznih prijedloga i da predlaže zaključenje, dakle tuženik nije eventualno predlagao kontrolno vještačenje), sud je prihvatio u cijelosti, ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, danim na logičan i uvjerljiv način, u skladu s pravilima struke, te na osnovu cjelokupne vjerodostojne liječničke dokumentacije koja za tužitelja prileži spisu, u koju je i sud osobno izvršio uvid, te na osnovu pregleda tužitelja od strane navedenih vještaka.

20.1. Iz provedenih dokaza proizlazi utvrđenim da je u štetnom događaju od 19. srpnja 2017. godine, kada je tuženik istukao tužitelja koji mu je otac, tužitelj zadobio određene tjelesne ozljede i to: 1. Fractura pattelae I.dex. prijelom čašice desnog koljena, teška tjelesna ozljeda, 2. Fractura processus styloidei ulnae l.sin. prijelom nastavka lakatne kosti, teška tjelesna ozljeda, 3. Haematoma tegmenti thoracis et abdominis, krvni podljevi usljed natučenja stijenke trbuha i prsnog koša, laka tjelesna ozljeda, 4. Haematomatis et excorationes extremitas inferioris et superioris multiplices, krvni podljevi usljed natučenja gornjih i donjih ekstremiteta, lakša tjelesna ozljeda, 5. VLC capitis et cruris utq, razderotina glave i obadvije potkoljenice, laka tjelesna ozljeda, u svezi kojeg događaja je tuženik presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj K- 640/2017 od 22. studenog 2018. godine koja je preinačena presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Kž-141/2019 od 5. veljače 2020. godine u odluci o kazni, proglašen krivim za učin kaznenog djela protiv života i tijela-teška tjelesne ozljeda opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 2. KZ/11, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, s tim da mu je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se dio kazne zatvora u trajanju od devet mjeseci ima izvršiti, dok se dio kazne zatvora u trajanju od devet mjeseci neće izvršiti ukoliko isti u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo.

20.2. Nadalje proizlazi utvrđenim da je zbog navedenog štetnog događaja od 19. srpnja 2017. godine tužitelj trpio fizičke bolove i to jake bolove u trajanju od 19. do 30. srpnja 2017. godine, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 31. srpnja do 21. rujna 2017. godine, te bolove slabog intenziteta i povremenog trajanja od 22. rujna do 22. studenog 2017. godine, da je nakon ozljeda tužitelj bio na bolničkom liječenju četiri dana, potom na kućnoj njezi, da je liječenje trajalo ukupno oko četiri mjeseca uključujući bolničko liječenje, njegu kod kuće i rehabilitaciju, da je za vrijeme liječenja u trajanju od četiri mjeseca tužitelj bio privremeno nesposoban za određene aktivnosti, pa je tako radi prijeloma desnog koljena i lijevog ručnog uzgloba bio teško pokretan, hodao je uz pomoć hodalice i štaka, nije mogao koristiti lijevu ruku za teže aktivnosti, nije se mogao pregibati, duže hodati, nositi teret u rukama, trčati, klečati, navedene aktivnosti postupno su dolazile u tijeku kućne njege, završetkom liječenja 21. studenog 2017. godine sve privremeno izgubljene aktivnosti opet je mogao obavljati, te nakon provedenog liječenja od 19. srpnja do 21. studenog 2017. godine ozljede su sanirane u cijelosti tj. nema trajnog umanjenja opće životne aktivnosti. Nadalje proizlazi utvrđenim da je zbog štetnog događaja tužitelj pretrpio strah, pa je tako primarni strah trajao za vrijeme trajanja samog napada, a sekundarni strah je trjao pet mjeseci i 15 dana, te da je zbog pretrpljenih ozljeda, radi prijeloma lijevog ručnog zgloba i desnog koljena, brojnih natučenja po tijelu, rane na glavi i potkoljenicama, uzimajući u obzir narušeno zdravlje i dob pacijenta, tužitelju bila potrebna tuđa njega i pomoć od nemedicinske osobe/ukućana, koja pomoć se odnosila na pomoć pri kretanju, toaleti, kupanju, oblačenju, odlascima na kontrolne preglede liječnika i sve ostale aktivnosti koje su podrazumijevale jači tjelesni napor, hodanje ili pregibanje tijela, te je tuđa pomoć iznosila od 21. srpnja do 21. kolovoza 2017. godine-tri sata dnevno, od 22. kolovoza do 21. rujna 2017. godine-po dva sata dnevno, od 22. rujna do 6. studenog 2017. godine- po jedan sat dnevno, dakle sveukupno 190 sati, u kojih 190 sati je uključena i potreba pomoći psihičke potpore.

20.3. S obzirom da je utvrđeno da je tužitelj trpio fizičke bolove i to jake bolove u trajanju od 19. do 30. srpnja 2017. godine, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 31. srpnja do 21. rujna 2017. godine, te bolove slabog intenziteta i povremenog trajanja od 22. rujna do 22. studenog 2017. godine, to je sud ocijenio da je pravična novčana naknada po toj osnovi novčani iznos od 4.061,32 eur. Pri određivanju visine naknade po toj osnovi sud je imao u vidu sve okolnosti slučaja, dakle karakter ozljeda, vrstu ozljeda i dio tijela na kojem je došlo do ozljeda (prijelom čašice desnog koljena, prijelom nastavka lakatne kosti, natučenje stijenke trbuha i prsnog koša, natučenje gornjih i donjih ekstremiteta razderotine glave i obadvije potkoljenice), način liječenja zadobivenih ozljeda (nošenje longete a potom elastične ortoze šest tjedana, nošenje elastičnog zavoja tri tjedna, kirurška obrada razderotine glave i obje potkoljenice postavljanjem šavova, upotreba analgetika, odlazak u bolnicu na kontrolne preglede), ukupno trajanje liječenja od četiri mjeseca (bolničko liječenje, njega kod kuće i rehabilitacija), privremenu nesposobnost za određene aktivnosti za vrijeme od četiri mjeseca (teška pokretnost, hodanje uz pomoć hodalice i štake, nemogućnost korištenja lijeve ruke za teže aktivnosti, nemogućnost pregibanja, dužeg hodanja, nošenja tereta u rukama, klečenja, trčanja), te općenito visoku starosnu dob tužitelja u vrijeme štetnog događaja (isti je rođen **.**.1942.), a što je sve utjecalo na visinu pravične novčane naknade.

20.4. S obzirom da je utvrđeno da je tužitelj trpio strah, i to primarni strah koji je trajao za vrijeme trajanja samog napada, te sekundarni strah koji je trajao 5 mjeseci i 15 dana, to je sud ocijenio da je pravična novčana naknada po toj osnovi novčani iznos od 5.972,53 eur, a pri određivanju visine naknade po toj osnovi sud je imao u vidu sve okolnosti slučaja, dakle činjenicu da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio u dobi od 75 godina, da je nakon štetnog događaja, konkretno nakon provedena tri mjeseca kod kćerke ŽI u [adresa], nastavio živjeti sam u obiteljskoj kući u [adresa] i da je štetni događaj počinjen tužitelju od njemu jako bliskog člana obitelji, njegovog sina, slijedom kojih činjenica je životno da je tužitelj na psihičkom planu osjećao sve ono što je u svom nalazu i mišljenju te usmenom iskazu navela dr. PI i tužitelj u svom iskazu (da se kod tužitelja zbog štetnog događaja javio postraumatski stresni poremećaj, blaža kognitivna oštećenja, strah da će sin ponovno doći i napasti, uznemirenost, emocionalna labilnost, drhtavica, vrtoglavice, glavobolje, klonulost, nesanica, stalna sjećanja na napad), a što sve navedeno je imalo za posljedicu značajno umanjenje kvalitete života tužitelja i utjecalo je na visinu pravične novčane naknade.

20.5. U svezi navoda iz povjesnice tužbe o postojanju duševne boli zbog smanjenja opće životne aktivnosti, za navesti je da iz provedenog vještačenja-nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za kirurgiju prim. mr. dr. Roberta Karla, doc. dr. sc. spec. opće/dječje kirurgije i hitne medicine od 25. rujna 2024. godine kao nesporno slijedi da kod tužitelja nema trajnog umanjenja opće životne aktivnosti, budući da su nakon provedenog liječenja u periodu od 19. srpnja do 21. studenog 2017. godine ozljede sanirane u cijelosti, slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke za dosuđenje novčane naknade po toj osnovi.

20.6. S obzirom da nakon pravomoćnosti kaznene presude ovoga suda poslovni broj K-640/2017, po pravomoćnosti koje presude je i nastavljen ovaj parnični postupak radi naknade štete, među strankama osnov tužbenog zahtjeva nije bila sporna, već je bila sporna visina tužbenog zahtjeva, na koju okolnost je i provedeno medicinsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za psihijatriju dr. PI, spec. psihijatar i stalnom sudskom vještaku za kirurgiju prim. mr. dr. Robertu Karlu, doc. dr. sc. spec. opće/dječje kirurgije i hitne medicine, koje vještačenje je iz gore navedenih razloga prihvaćeno, to je sud na ime naknade štete zbog štetnog događaja od 19. srpnja 2017. godine kojeg je prema tužitelju počinio njegov sin- tuženik, imajući u vidu provedeno vještačenje i sve okolnosti ovoga slučaja, dosudio tužitelju na ime naknade neimovinske štete ukupan iznos od 10.033,85 eur, s zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, ocjenjujući da je taj iznos primjeren, sve imajući u vidu čl. 1100. i čl. 1103. ZOO-a i Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, koji su prihvaćeni na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-47/2020-5održane 5. ožujka 2020. godine i 15. lipnja 2020. godine, na kojoj sjednici je zauzeto sljedeće pravno shvaćanje: "Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96,112/99 i 88/01) na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05." Slijedom svega gore navedenog u pogledu zahtjeva tužitelju za naknadu neimovinske štete odlučeno je kao u toč. I. i II. izreke presude.

21. U svezi zahtjeva tužitelja za naknadu materijalne štete s osnova troškova tuđe nege i pomoći, imajući u vidu provedeno medicinsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za psihijatriju dr. PI, spec. psihijatar i stalnom sudskom vještaku za kirurgiju prim. mr. dr. Robertu Karlu, doc. dr. sc. spec. opće/dječje kirurgije i hitne medicine, proizlazi utvrđenim da je radi prijeloma lijevog ručnog zgloba i desnog koljena, brojnih natučenja po tijelu, rane na glavi i potkoljenicama, uzimajući u obzir narušeno zdravlje i dob pacijenta tužitelju bila potrebna tuđa njega i pomoć od nemedicinske osobe/ukućana, koja pomoć se odnosila na pomoć pri kretanju, toaleti, kupanju, oblačenju, odlascima na kontrolne preglede liječnika i sve ostale aktivnosti koje su podrazumijevale jači tjelesni napor, hodanje ili pregibanje tijela, a tuđa pomoć i njega u periodu od 21. srpnja pa do 6. studenog 2017. godine je iznosila 190 sati uključujući i potrebu pomoći i psihičke potpore, a nije sporno da je tužitelju navedena pomoć i njega pružena od njegove kćerke ŽI, kod koje je tužitelj u [adresa] živio po izlasku iz bolnice, oko tri mjeseca. S obzirom na utvrđene činjenice valjalo je tužitelju dosuditi u cijelosti zatraženi novčani iznos od 760,00 eur s zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana presuđenja pa do isplate, u svezi kojeg iznosa se navodi da je isti utvrđen prema cijenama u vrijeme presuđenja te u tom slučaju zakonska zatezna kamata teče od dana presuđenja pa do isplate (presuda VSRH, Rev-888/2024-2 od 18. rujna 2024. godine). Slijedom navedenog odlučeno je kao u toč. III. izreke presude.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 151. st. 3., čl. 154. st. 5. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, u nastavku ZPP-a). Tužitelju priznati trošak parničnog postupka u iznosu od 2.165,93 eur sastoji se od odvjetničke nagrade za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika, i to za sastav tužbe (100 bodova po Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika- "Narodne Novine" broj 138/23, u nastavku Tarifa), za zastupanje na ročištima od 5. studenog 2019. godine, od 23. listopada 2024. godine, od 3. prosinca 2024. godine (3X25 bodova po Tbr. 9. toč. 5., Tbr. 54. Tarife), od 11. lipnja 2024. godine, od 17. prosinca 2024. godine i od 27. veljače 2025. godine (3X100 bodova po Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 54. Tarife). Na iznos od 950,00 eur priznat je PDV od 25% u iznosu od 237,50 eur. Također je tužitelju priznat trošak plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 978,43 eur (koliki je iznos je prema računima isplačen vještacima-l.s. 97-100), a ostatak neiskorištenog uplaćenog predujma u iznosu od 21,57 eur će se od strane računovodstva ovoga suda vratiti uplatitelju (uplatnica na l.s. 70). Napominje se da u popisu parničnog troška koji je od strane zamjenice pun. tužitelja predan na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava (l.s. 140) nije zatražen trošak sudske pristojba na tužbu i na presudu, pa slijedom toga se navedeni trošak sudske pristojbe nije niti mogao dosuditi tužitelju (čl. 2. st. 1. ZPP-a). Budući da tužitelj samo u neznatnom dijelu nije uspio sa svojim tužbenim zahtjevom, to je o zahtjevu tužitelja za naknadom parničnog troška, imajući u vidu čl. 151. st. 3., čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a valjalo odlučiti kao u toč. IV. i V. izreke presude.

U Zadru, 22. svibnja 2025.

S u d a c

Katarina Dragičević

Pouka o pravnom lijeku

Protiv presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od ročišta za objavu odluke, odnosno od primitka odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta određenih u čl. 335. ZPP-a, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA

1. Tužitelju, po punomoćniku, uz rješenje za platež sudske pristojbe na presudu, 2. Tuženiku, po punomoćnicima.

Napomena: naložiti računovodstvu ovoga suda da tužitelju vrati s pologa iznos od 21,57 eur (l.s. 70).