Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1010/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja, te Sonje Meštrović kao članice, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila viša sudska savjetnica Ivana Papić Jurić, u pravnoj stvari tužiteljice pod 1. NH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tužiteljice pod 2. IH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupani po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnici Lidiji Klepo, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3061/2020-30 od 27. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, a žalba tužitelja uvažava te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3061/2020-30 od 27. siječnja 2023.

a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici pod 1. NH iznos od 398,16 eura (preko nespornog iznosa od 796,34 eura) te zatezne kamate koje na iznos od 663,61 eur teku od 23. rujna 2020. do 27. siječnja 2023., te u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici pod 2. IH iznos od 398,17 eura (preko nespornog iznosa od 663,61 eura), te zatezne kamate koje na iznos od 663,61 eur teku od 23. rujna 2020. do 27. siječnja 2023.,

b) preinačava u pobijanoj odluci o trošku sadržanoj pod točkom III. izreke, na način da se nalaže tuženiku, pored već dosuđenog iznosa od 1.941,07 eura, tužiteljicama isplatiti i daljnji iznos od 1.373,54 eura na ime troškova postupka, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljicama trošak žalbenog postupka u iznosu od 125,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I. Tuženik EUROHERC OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, dužan je platiti tužiteljici NH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]

- iznos od 1.194,50 € / 9.000,00 kuna s osnova neimovinske i imovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 23.09.2020.g., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- na iznos od 663,61 € / 5.000,00 kn platiti tužiteljici zakonske zatezne kamate za razdoblje od 23.09.2020. g. do 15.03.2022. g. koje kamate se za navedeni period određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena,

II. Tuženik EUROHERC OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, dužan je platiti tužiteljici IH iz

[adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]

- iznos od 1.061,78 € / 8.000,00 kuna s osnova neimovinske i imovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 23.09.2020.g., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- na iznos od 663,61 € / 5.000,00 kn platiti tužiteljici zakonske zatezne kamate za razdoblje od 23.09.2020. g. do 15.03.2022. g. koje kamate se za navedeni period određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena,

III. Tuženik EUROHERC OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, dužan je tužiteljici NH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi i parnične troškove u iznosu 1.941,07 € / 14.625,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena i to od 27. siječnja 2023.g. pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv odluke o trošku sadržane u navedenoj presudi žali se tužitelj zbog žalbenog razloga propisanog odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima, te traži trošak žalbenog postupka.

3. Tuženik pobija navedenu prvostupanjsku presudu u toč. I. izreke preko nespornog iznosa glavnice od 796,34 EUR/ 6.000,00 kn, toč.II. izreke preko nespornog iznosa glavnice od 663,61 EUR/5.000,00 kn, te toč.III. izreke preko nespornog iznosa troškova parničnog postupka od 1.000,00 EUR/ 7.534,50 kn, dok sadržajno pobija i odluku o zateznim kamatama, i to zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. ZPP-a, s prijedlogom ovom sudu da žalbu uvaži i pobijanu presudu preinači na način kako to žalitelj ističe u žalbi, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku, te traži trošak žalbenog postupka.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja je osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za isplatu naknade imovinske i neimovinske štete koju trpe kao posljedicu prometne nezgode prometne nesreće koja se dogodila 20. srpnja 2019., a za koju je odgovorna EH koja je upravljala vozilom osiguranim kod tuženika.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda parničnog postupka koje su predviđene odredbom članka 354. stavak 2., točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Nije ostvaren ni žalbeni razlog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravivši sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev, kao i tvrdnje kojima ih tuženik pobija na osnovu provedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom u smislu članka 8. ZPP-a, potpuno i pravilno utvrdio odlučne činjenice za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari, te je za odlučna činjenična utvrđenja naveo potpune i jasne razloge, a kako ta utvrđenja nisu žalbenim navodima dovedena u sumnju, prihvaća ih i ovaj sud.

9. Tijekom postupka prvostupanjski sud u bitnom je utvrdio sljedeće:

- da među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost, dok je sporna visina tužbenog zahtjeva,

- da nije sporno da su se tužiteljice u mirnom postupku obratile tuženiku odštetnim zahtjevom 22. rujna 2020.,

- da je tuženik u mirnom postupku prije podnošenja tužbe isplatio tužiteljici pod 1. Iznos od 5.000,00 kn,

- da je tužbom svaka tužiteljica potraživala iznos od po 25.000,00 kn na ime naknade imovinske i neimovinske štete,

- da je radi utvrđivanja osnova i visine tužbenog zahtjeva proveden dokaz uvidom u medicinsku dokumentaciju tužiteljica te je provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Božidaru Šebečiću, te je utvrđeno da je ozljeda vrata iz štetnog događaja uzrok umanjenja životnih aktivnosti tužiteljice pod 1 od 2,5 %., također je trpjela i fizičke bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta 2 mjeseca kumulativno, pretrpjela je i strah, primarni vrlo intenzivan ali kratkotrajan, sekundarni strah bio je jačeg intenziteta i trajao je tjedan dana, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 4 tjedna kumulativno, dok je tužiteljica pod 2 zadobila fizičke bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 7 dana i manjeg intenziteta 2 mjeseca kumulativno, pretrpjela je primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja, a u nastavku liječenja trpjela je sekundarni strah jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, manjeg intenziteta 3 tjedna kumulativno ,

- da je tuženik 15. ožujka 2022. isplatio tužiteljici pod 1. daljnji iznos od 5.000,00 kn, a tužiteljici pod 2. iznos od 7.000,00 kn,

- da su tužiteljice podneskom od 3. listopada 2022. uredile tužbeni zahtjev na način da tužiteljica pod 1. NH potražuje 19.000,00 kn, što je umanjila za isplaćeni iznos od 10.000,00 kn, tako da konačno postavlja tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 9.000,00 kn, kao i kamata na nesporno plaćeni iznos od 5.000,00 kn od dana primitka odštetnog zahtjeva kod tuženika, do isplate istog 15. ožujka 2022.,

- da je istim podneskom tužiteljica pod 2. IH uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje 15.000,00 kn, što je umanjila za isplaćeni iznos od 7.000,00 kn, tako da konačno postavlja tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 8.000,00 kn, kao i kamata na nesporno plaćeni iznos od 7.000,00 kn od dana primitka odštetnog zahtjeva kod tuženika, do isplate istog.

10. Temeljem ovih odlučnih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja je zaključio da tužiteljicama pripada pravo na naknadu neimovinske štete za povredu prava osobnosti u vidu povreda na tjelesno i duševno zdravlje. Stoga je na temelju odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje : ZOO), tužiteljici pod 1. NH dosudio uz već isplaćeni iznos od 10.000,00 kn i daljnji iznos od 1.194,50 € / 9.000,00 kuna, a tužiteljici pod 2. IH dosudio uz već isplaćeni iznos od 7.000,00 kn i daljnji iznos od 1.061,78 € / 8.000,00 kuna.

11. Naime, u slučaju kumulacije više povreda osobnosti, kao što su u konkretnom slučaju, tj. pravo na tjelesno i duševno zdravlje, odnosno povezane isprepletene oblike tih povreda, ukazuje se opravdanim dosuditi jedan iznos pravične naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete.

12. Fizički bolovi, duševne boli i strah, u smislu odredbe članka 1000. stavak 1. ZOO- a, su kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

13. U konkretnom slučaju težina povrede tužiteljica te okolnosti predmeta slučaja opravdavaju dosudu zatražene naknade neimovinske štete kako je to cijenio i prvostupanjski sud. Naime, trajanje jačine fizičkih bolova važni su elementi koji utječu na visinu pravične novčane naknade, no na isto utječu i sve ostale okolnosti slučaja koje je prvostupanjski sud pravilno cijenio posebno pitanje straha kojeg su tužiteljice doista trpjele.

14. Po stavu ovog suda prvostupanjski je sud odluku o visini novčane naknade tužitelju pravilno odmjerio, odnosno neimovinsku štetu po svim vidovima posebno imajući u vidu odlučivanje o iznosu neimovinske štete u suđenju kojim se primjenjuje određeni pravni standard – pravičnost pri odmjeravanju novčane naknade pri čemu su Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje pravične naknade, samo orijentir, kako bi se omogućilo da, u situacijama koji ne odskaču od životnog prosjeka oštećenik bude u jednakom pravnom položaju.

15. Naime, kod određivanja naknade neimovinske štete, sud nema neki egzaktni, precizni, materijalno vrijednosni kriterij po kojem bi mogao odrediti visinu te naknade, nego odluke o tome mora donijeti na temelju svih okolnosti konkretnog slučaju, vodeći pri tome računa o tome da naknada treba biti pravična, dakle da treba predstavljati adekvatan odgovor za učinjenu povredu. Novčana naknada za neimovinsku štetu osim funkcije novčane satisfakcije koja se daje oštećeniku za subjektivno zadovoljenje s ciljem da mu omogući pribavljanje određenih životnih zadovoljstava kako bi se time ublažile posljedice štetnog događaja, odnosno što prije uspostavila njegova narušena duševna ravnoteža, ima za funkciju poravnanje prouzročene neimovinske štete (kompenzacijsku funkciju), te funkciju odvraćanja štetnika od počinjenih takvih povreda – preventivnih funkcija.

16. S obzirom na intenzitet fizičkih bolova koje su pretrpjele tužiteljice, doživljeni strah, umanjenje životnih aktivnosti, životnu dob, imajući u vidu načelo individualizacije naknade i primjenom pravnog standarda pravične naknade kao i pravno shvaćanje zauzeto sa 2. sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV- 47/2020-5, koji doprinose ujednačavanju sudske prakse, a time i jačanju vladavine prava u RH, poštujući posebne okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud ocjenjuje, suprotno mišljenju tuženika, da je tužiteljicama trebalo u cijelosti priznati zatraženu naknadu po osnovi pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

17. Nadalje, protivno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je dosudio zatezne kamate na iznos štete i to, u granicama zahtjeva, od 23. rujna 2020., s obzirom na to da je 22. rujna 2020. dan podnošenja odštetnog zahtjeva. Naime, na neimovinsku, kao i na imovinsku štetu, ima se primijeniti odredba članka 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj: 151/2015, dalje ZOOP). Navedenom odredbom određeno je da oštećena osoba ima pravo na isplatu kamata u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 11. i 12 . travnja 2016. u Šibeniku zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete teku od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguratelju, a ako takav zahtjev nije bio podnesen, onda od podnošenja tužbe, i to za onu štetu koja je u tom trenutku nastala, odnosno, koja je u tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva, dok na iznos naknade neimovinske štete nastale kasnije, odnosno, one koja ranije nije bila predvidiva, zatezne kamate teku od podnošenja zahtjeva za isplatu te štete, odnosno podnošenja tužbe.

18. Zbog navedenog, ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tuženika da je zatezne kamate na iznos pripadajuće naknade neimovinske štete trebalo dosuditi od dana presuđenja. Iako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada se pozvao na odredbu članka 1103. ZOO-a, s obzirom na to da je ZOOP lex specialis u odnosu na ZOO, u svim pitanjima kojima se uređuje odgovornost osiguratelja u sporovima u kojima ovaj odgovara temeljem police obveznog osiguranja od odgovornosti za štete nastale uporabom motornog vozila, pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je jednako odlučiti.

19. Kako dakle nisu ostvareni žalbeni razlozi kao niti oni na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. i 2. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijani dio prvostupanjske presude, čime je odlučeno kao u izreci pod I.a ove presude.

20. Protiv odluke o troškovima postupka u pobijanoj odluci žalile su se obje stranke.

21. Tuženik osporava odluku o parničnim troškovima smatrajući da mu je prvostupanjski sud trebao dosuditi zatražene troškove postupka u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva.

22. Za odgovoriti je tuženiku da sud u odnosu na sniženi dio tužbenog zahtjeva odlučuje prema odredbama ZPP-a o povlačenju tužbe, vodeći pri tome računa o tome, jesu li, prema tarifnom razredu s obzirom na vrijednost predmeta spora, isticanjem zahtjeva iznad konačno postavljenog nastali posebni troškovi zastupanja.

23. U konkretnom slučaju, samo dio tužbenog zahtjeva je povučen s osnove članka 158. stavka 1. ZPP-a, koji trošak bi tužiteljice bile dužne naknaditi tuženiku.

24. Međutim, troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg (većeg) zahtjeva jednaki su troškovima kasnijeg (smanjenog) zahtjeva s te osnove, jer troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg, većeg tužbenog zahtjeva ostaju u istom tarifnom razredu i jednaki su troškovima izračunatima prema vrijednosti predmeta spora kasnijeg, smanjenog tužbenog zahtjeva, stoga tuženiku nisu nastali posebni troškovi zastupanja (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-1094/2024-2 od 20. studenog 2024., Rev 80/2022-2 od 5. rujna 2023.).

25. Žalba tužitelja je osnovana kada ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kada je tužitelju troškove postupka priznao uzimajući u obzir tarifu i vrijednost boda u vrijeme poduzimanja radnje, umjesto u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Naime, odredbom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

26. Da treba primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, zaključak je usvojen i na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 14. lipnja 2024.

27. Stoga osnovano navodi tužitelj da mu je s te osnove trebalo priznati dodatnih 638,73 eura, s obzirom na prvostupanjskom odlukom priznatih 1.277,46 eura odvjetničkih radnji.

28. Nadalje, osnovano tužitelj u žalbi ističe i da mu je trebalo priznati zatraženi trošak sastava odštetnog zahtjeva, i to zato što je odredbom Tbr. 32. t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.) propisano da odvjetniku pripada nagrada za podneske u postupcima koji se vode po postojećim zakonskim propisima prije sudskog postupka, kao što je i zahtjev protiv osiguravajućih društava, te mu se nagrada se odmjerava po Tbr. 7 t. 1. Tarife, u skladu s zatraženim, 199,08 eura, uvećano za pripadajući PDV i trošak zastupanja dviju osoba.

29. Pravilno tužitelj u žalbi ističe i da mu je trebalo priznati i nepriznati a zatraženi trošak pristupa na ročište od 17. studenog 2022. prema Tbr.9.t.1. Tarife, u zatraženom iznosu od 199,08 eura, kao i trošak sastava podneska od 3. listopada 2022., kojim se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka i uredio tužbeni zahtjev, pa mu je trebalo dosuditi trošak prema Tbr.8.t.2. Tarife u visini od 99,54 eura, s obzirom na već priznat trošak četiriju podnesaka, u smislu Tbr.8.t.1. Tarife, sve uvećano za pripadajući PDV i trošak zastupanja dviju osoba.

31. Osnovano tužitelj pobija i priznati trošak sudske pristojbe za tužbu, jer uistinu iznosi 79,77 eura, prema Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 53/19., 92/21.), umjesto 66,36 eura (500,00 kn), koliko mu je dosuđeno pobijanom odlukom, dakle, i s te mu osnove pripada daljnji iznos od 13,41 eur.

32. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo preinačiti pobijanu odluku o troškovima tužitelju dosuditi daljnjih 1.373,54 eura parničnog troška, na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a.

33. Kako je tužitelj uspio u žalbi, trebalo mu je priznati iznosa troška žalbe protiv rješenja iz Tbr.10.t.4. Tarife, što s obzirom na vrijednost predmeta spora u ovoj fazi postupka iznosi 100,00 eura, a uvećano za pripadajući PDV 125,00 eura. Zatraženi trošak pristojbe na žalbu nije priznat jer iz stanja spisa ne proizlazi da bi ista bila plaćena.

Split, 22. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Andrea Boras Ivanišević