Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-761/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CČZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Musulin i suradnici u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Davoru Bubalu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj Pn- 163/2022-29 od 11. travnja 2024., na sjednici vijeća 22. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužiteljice kao osnovana te ukida presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj Pn-163/2022-29 od 11. travnja 2024. u cijelosti i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu naknade štete u iznosu od 1.907,11 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od 31. siječnja 2022. Pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od 11. travnja 2024.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tužiteljica u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete s osnova štete na vozilu prema konačno postavljenom zahtjevu u iznosu od 1.907,11 EUR-a (tužbom je tužiteljica potraživala iznos od 15.000,00 kn/1.990,84 EUR-), koja joj je šteta nastala u prometnoj nesreći dana 30. siječnja 2022.

6. Prvostupanjski sud, polazeći od slijedećih činjeničnih utvrđenja:

- da među strankama nije sporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja,

- da iz preslike predmeta II. postaje prometne policije Zagreb proizlazi da provedenim izvidima nisu utvrđene relevantne činjenice iz kojih bi bilo razvidno koji od sudionika je počinio prekršaj iz čl. 43. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15 – dalje u tekstu: ZSPC), zbog čega je predmet odložen u pismohranu te će u slučaju dodatnih saznanja biti nadopunjen,

- da je nalazom i mišljenjem prometnog vještaka dipl. ing. Nevena Ereša, a koji sud u cijelosti prihvaća, te mu nisu prigovarale niti stranke, utvrđeno da je vozilo osiguranice tuženika svojim prednjim lijevim bočnim dijelom došlo u kontakt sa stražnjim desnim bočnim dijelom vozila tužiteljice, da zbog izostanka bilo kakvih materijalnih tragova tehničkim putem na temelju stanja spisa nije moguće utvrditi točnu dinamiku nastanka predmetnog štetnog događaja niti je moguće zaključivati da li je radnja prestrojavanja vozila tužiteljice bila uzrokom nastanka štetnog događaja na način kako je to iskazala osiguranica tuženika ili je radnja prestrojavanja vozila osiguranice tuženika bila uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja kako je to iskazala tužiteljica,

- da prema nalazu prometnog vještaka visina potpune ili totalne štete na vozilu tužiteljice iznosi 1.907,11 EUR-a,

- da iskazi tužiteljice te svjedoka CČ i ĆČ (tužiteljičini roditelji), a iz kojih u bitnom proizlazi da je osiguranica tuženika uzrokovala predmetnu prometnu nesreću na način da je prilikom prestrojavanja odjednom prednjim dijelom svog vozila udarila u stražnji desni dio tužiteljičinog vozila, kao i iskazi tuženice i svjedoka TČ (tuženičin otac), a iz kojih u bitnome proizlazi da je tužiteljica prilikom prestrojavanja prednjim desnim dijelom svog vozila udarila u tuženičin prednji lijevi dio vozila (svi iskazi detaljno opisani pod točkama 6. do 10. obrazloženja) sami po sebi nisu dovoljni dokazi iz kojih bi se na pouzdan način mogla utvrditi dinamika i način nastanka prometne nesreće odnosno utvrditi koja je od dvije sudionici prometne nesreće počinila protupravnu radnju iz čl. 43. st. 1. i 2. ZSPC-a,

zaključuje da iz provedenih dokaza nije moguće sa sigurnošću utvrditi je li osiguranica tuženika, a ne tužiteljica, počinila protupravnu štetnu radnju u smislu postupanja protivno odredbi čl. 43. st. 1. i 2. ZSPC-a, a koju pretpostavku izvanugovorne odgovornosti propisanu čl. čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO) je bila dužna dokazati tužiteljica, slijedom čega je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a Zakona o parničnom postupku, ''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

7. Tužiteljica u žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju obrazlaže tvrdnjom da je prvostupanjska presuda nerazumljiva jer je prvostupanjski sud u točkama 1.3., 1.4. i 1.5. obrazloženja naveo da je tužiteljica nakon provedenog medicinskog vještačenja precizirala tužbeni zahtjev i podneskom od 6. rujna 2023. obavijestila sud da je tuženik uplatio nesporni iznos, a što uopće nije predmet ovog postupka niti su navedene pravne i dokazne radnje u ovom postupku provedene obzirom je predmet ovog spora naknada imovinske štete na vozilu.

7.1. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih navoda tužiteljice, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju tužiteljica obrazlaže u žalbi, jer imajući u vidu sadržaj cijelog obrazloženja, očito je da se radi o omašci u pisanju (eventualno posljedici kopiranja), koja ne čini prvostupanjsku presudu nerazumljivom. Prvostupanjski sud nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a na koje povrede ovaj sud osnovom čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

8. U žalbi tužiteljica ističe i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 260. ZPP-a jer je vještak isključivo pisano dostavio svoj nalaz i mišljenje, te nije pozvan da sukladno mjerodavnim odredbama ZPP-a svoj nalaz i mišljenje da usmeno na raspravi, čime je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP-a jer je nepravilno primijenio odredbe ZPP glede provođenja vještačenja, a to je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

8.1. Prema stanju spisa niti tužiteljica niti tuženik nisu imali primjedbe na nalaz i mišljenje prometnog vještaka, pa stoga okolnost da prvostupanjski sud nije pozvao vještaka na ročište radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja nije bitna povreda odredaba parničnog postupka, pa protivno žalbenim navodima tužiteljice, nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 260. ZPP-a.

9. Tužiteljica u žalbi navodi da prvostupanjski sud uopće nije ocijenio iskaze saslušanih stranaka i svjedoka, već ih je zanemario s obrazloženjem da isti navodno nemaju uporišta u materijalnim dokazima te ih nije doveo u svezu s ostalim provedenim dokazima, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a koja je utjecala na pravilnost i zakonitost pobijane presude, jer smatra da je ocjenom provedenih dokaza na način kako to nalaže odredba čl. 8. ZPP- a bilo moguće utvrditi stupanj odgovornosti odnosno krivnje svakog od sudionika, pri čemu analizirajući provedene dokaze ukazuje da je prometnim vještačenjem utvrđeno da je vozilo osiguranice tuženika svojim prednjim lijevim bočnim dijelom došlo u kontakt sa stražnjim desnim bočnim dijelom vozila tužiteljice, što kraj činjenice da osiguranica tuženika nije podnijela odštetni zahtjev protiv tužiteljice upućuje na odgovornost tuženika. Ukazuje da je u ovom konkretnom slučaju riječ o nastanku štete nastale motornim vozilom u pogonu, pa je trebalo primijeniti odredbu čl. 1072. ZOO-a, te je prvostupanjski sud morao utvrditi da li su utemeljeni prigovori tuženika glede dinamike nastanka štetnog događaja (tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da se iz dokumentacije priložene tužbe ne može utvrditi isključiva odgovornost njegove osiguranice zbog načina kretanja tužiteljice prije štetnog događaja – opaska ovog suda) i sukladno čl. 1072. ZOO-a utvrditi stupanj krivnje svakog vlasnika te razmjerno stupnju dosuditi naknadu štete, a imajući u vidu tzv. doprinos oštećenika vlastitoj šteti, a ne tek paušalno odbiti tužbeni zahtjev uz obrazloženje kako tužiteljica nije dokazala odgovornost tuženika, pa zbog takvog pogrešnog stava prvostupanjski sud nije pravilno niti potpuno utvrdio činjenično stanje, te je pogrešno primijenio i materijalno pravo. Zaključno ukazuje kako je sud trebao primijeniti čl. 1072. st. 1. ZOO-a jer je nalazom i mišljenjem prometnog vještaka konstatirano da je osiguranica tuženika naletjela na vozilo tužiteljice i isključivo je kriva za štetni događaj, podredno, a prema činjeničnom stanju kakvo je utvrdio prvostupanjski sud trebalo je primijeniti odredbu čl. 1072. st. 3. ZOO-a prema kojoj ukoliko nema krivnje nijednog, vlasnici odgovaraju na jednake dijelove ako pravičnost ne zahtjeva što drugo.

10. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga tužiteljice, ovaj sud utvrđuje da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a koju obrazlaže tužiteljica u žalbi, jer prvostupanjski sud pri utvrđivanju relevantnih činjenica nije ocijenio svaki za odluku o predmetu spora odlučan dokaz u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, odnosno iskaze tužiteljice i saslušanih svjedoka nije doveo u vezu s ostalim provedenim dokazima, prvenstveno s nalazom i mišljenjem prometnog vještaka, čime je počinio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju osnovano ukazuje tužiteljica u svojoj žalbi.

11. Kako iz stanja spisa nedvojbeno proizlazi da je šteta izazvana motornim vozilima u pogonu, to se za razjašnjenje međusobnih odnosa vlasnika tih vozila primjenjuju pravila o odgovornosti na osnovi krivnje, a kako to osnovano ukazuje tužiteljica u svojoj žalbi.

12. Prema odredbi čl. 1072. st. 1. ZOO-a kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj, dok prema stavku 2. istog člana ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje, a ako nema krivnje nijednog, vlasnici odgovaraju na jednake dijelove ako pravičnost ne zahtijeva nešto drugo (st. 3. istog članka). Dakle, odgovornost vlasnika vozila u srazu motornih vozila se prosuđuje prema pravilima o odgovornosti prema načelu krivnje i teret dokazivanja te činjenice leži na tužiteljici. Da bi postojala odgovornost za štetu, moraju se ispuniti opće pretpostavke za štetu, a to su: subjekti odgovornosti za štetu (odgovorna osoba i oštećenik), štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost i te pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene (ukoliko ne postoji makar jedna od njih, ne postoji niti odgovornost za štetu).

13. Tužiteljica osnovano ističe da prvostupanjski sud nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, jer se i po ocjeni ovog suda zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica nije dokazala da je upravo osiguranica tuženika počinila protupravnu radnju (prestrojavanje) i da je kriva za nastanak štetnog događaja za sada ne može prihvatiti kao pravilan. To iz razloga što iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da su prema zapisniku o očevidu policije i na vozilu tužiteljice nastala oštećenja na desnoj strani njezinog vozila, a na vozilu osiguranice tuženika na lijevoj strani vozila te je vještak prema opisanim oštećenjima zaključio da je vozilo osiguranice tuženika svojim prednjim lijevim bočnim dijelom došlo u kontakt sa stražnjim desnim bočnim dijelom vozila tužiteljice, time da vještak točni sudarni položaj nije mogao utvrditi jer u spisu nema fotografija oba oštećena vozila (iako su djelatnici policije prilikom očevida fotografirali mjesto događaja, u privitku spisa prometne nesreće dostavljenog od strane policije nisu dostavljene fotografije mjesta događaja, a dostavljeni CD od strane policije na listu 38 prvostupanjskog spisa je prazan – napomena ovog suda, ali isto je konstatirao i vještak na stranici 2 svog nalaza). Tužiteljica te svjedoci CČ i ĆČ (tužiteljičini roditelji) u bitnom su iskazivali da je osiguranica tuženika uzrokovala predmetnu prometnu nesreću na način da je prilikom prestrojavanja odjednom prednjim lijevim dijelom svog vozila udarila u stražnji desni dio tužiteljičinog vozila, a što je u suglasju sa zaključkom prometnog vještaka o sudarnom položaju (točka 3. na stranici 2. nalaza vještaka), dok su s druge strane tuženica i svjedok TČ (tuženičin otac) iskazivali da je tužiteljica prilikom prestrojavanja prednjim desnim dijelom svog vozila udarila u tuženičin prednji lijevi dio vozila, pa je ovakav njihov iskaz kontradiktoran i suprotan nalaz i mišljenju prometnog vještaka u pogledu naleta vozila i lokaliteta oštećenja. Obzirom da prvostupanjski sud provedene dokaze nije ocijenio sukladno čl. 8. ZPP-a i nije utvrdio sve odlučne činjenice za primjenu odredbe čl. 1072. ZOO-a, to se za sada činjenično stanje ne može smatrati pravilno i potpuno utvrđenim, te se ne može ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava.

14. Slijedom iznijetih razloga, ovaj sud je prihvatio žalbu tužiteljice kao osnovanu te ukinuo pobijanu presudu u cijelosti i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje temeljem odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a.

15. Prvostupanjski sud će u nastavku postupka provesti sve do sada predložene dokaze, te zatražiti od Policijske uprave Zagrebačke, II Postaje prometne policije Zagreb fotodokumentaciju mjesta događaja i po pribavi te dokumentacije dopuniti nalaz prometnog vještaka na način da se vještak izjasni o sudarnom položaju i mjestu sudara te o tehničkoj mogućnosti nastanka nezgode kako je opisuju stranke u suprotstavljenim verzijama s pozicije nastalih oštećenja, a sve u svrhu utvrđivanja odlučnih činjenica za primjenu odredbe čl. 1072. ZOO-a, nakon čega će provedene dokaze, i to iskaze svjedoka i stranaka povezati s nalazom prometnog vještaka, te sve zajedno ocijeniti na način kako to nalaže odredba čl. 8. ZPP-a i novom odlukom odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice dajući za istu jasne razloge kako bi se povodom eventualne žalbe mogla ispitati. U novoj odluci prvostupanjski sud će odlučiti i o cjelokupnim troškovima parničnog postupka.

U Varaždinu 22. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun