Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ob-108/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja, člana vijeća, te Marijana Miletića, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja ČR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Martina Alagić odvjetnica u Vukovaru protiv tuženice VR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Stjepan Šporčić odvjetnik u Vukovaru, radi razvoda braka, roditeljske skrbi, osobnih odnosa djeteta i roditelja i uzdržavanja djeteta maloljetne UR i djeteta maloljetnog ŠR, koje oboje zastupa posebni skrbnik BR, dipl. pravnica, stručna radnica Centra za posebno skrbništvo Zagreb, Podružnica Osijek, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P Ob-71/2024-15 od 24. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužene kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P Ob-71/2024-15 od 24. ožujka 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu kojim je odlučeno da će ostale sadržaje roditeljske skrbi roditelji tužitelj ČR i tuženica VR u odnosu na djecu maloljetnu ČR VR i maloljetnog ŠR ostvarivat ravnopravno, zajednički i sporazumno, pod točkom III. i V. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Razvodi se brak koji su 6. prosinca 2014. u [adresa] sklopili tužitelj ČR rođen **.**.1982. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženica VR, tada ŽR rođena **.**.1989. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] činjenica sklapanja kojeg braka je upisana u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa] za godinu 2014. pod red. br. 00160.

II. Dijete maloljetna UR rođena **.**.2015. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i dijete maloljetni ŠR rođen **.**.2017. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zajednička djeca tužitelja i tuženice, stanovat će majkom, tuženicom VR.

Ostale sadržaje roditeljske skrbi roditelji tužitelj ČR i tuženica VR u odnosu na djecu maloljetnu UR i maloljetnog ŠR ostvarivat će ravnopravno, zajednički i sporazumno.

III. Djeca maloljetna UR OIB [osobni identifikacijski broj] i maloljetni ŠR OIB [osobni identifikacijski broj] s ocem, tužiteljem ČR, OIB [osobni identifikacijski broj] ostvarivat će osobne odnose, od dana pravomoćnosti ove presude pa slijedeća dva mjeseca, svaki prvi vikend u mjesecu subotom od 10,00 do 15,00 sati i nedjeljom od 14,00 do 19,00 sati i svaki treći vikend u mjesecu subotom od 11,00 do 19,00 sati i nedjeljom od 11,00 do 18,00 sati u kućanstvu oca, te će s ocem provesti i svaku srijedu u mjesecu u vremenu od 17,00-20,00 sati, radi ostvarivanja kojih osobnih odnosa će majka dovoditi djecu u kućanstvo oca u vrijeme određeno za početak ostvarivanja ovih osobnih odnosa, dok će otac djecu vraćati u kućanstvo u kojemu ona stanuju sa svojom majkom u vrijeme određeno za završetak ostvarivanja opisanih osobnih odnosa. Nakon proteka roka od dva mjeseca od dana pravomoćnosti ove presude djeca maloljetna UR OIB [osobni identifikacijski broj] i maloljetni ŠR OIB [osobni identifikacijski broj] s ocem, tužiteljem ČR, OIB [osobni identifikacijski broj] ostvarivat će osobne odnose svaki prvi i treći vikend u mjesecu od subote u 11,00 do nedjelje u 17,00 sati neprekidno u kućanstvu oca, te će s ocem provesti i petnaest dana tijekom mjeseca srpnja i petnaest dana tijekom mjeseca kolovoza i pet dana zimskih školskih praznika, sve u neprekinutom trajanju, s tim što će se tužitelj i tuženica uvažavajući sve obveze djece povezanih sa školom i izvanškolskim aktivnostima i hobijima djece, dogovoriti koju polovinu kojeg mjeseca za vrijeme ljetnih školskih praznika će djeca provesti s kojim od roditelja, te danima u kojima će se za vrijeme zimskih školskih praznika ostvarivati ovi osobni odnosi djece s tužiteljem, te blagdane i državne praznike naizmjenično radi ostvarivanja kojih osobnih odnosa će majka dovoditi djecu u kućanstvo oca u vrijeme određeno za početak ostvarivanja ovih osobnih odnosa, dok će otac djecu vraćati u kućanstvu u kojemu ona stanuju sa svojom majkom u vrijeme određeno za dovršetak ostvarivanja opisanih osobnih odnosa.

IV. Nalaže se tužitelju ČR, OIB [osobni identifikacijski broj], plaćati uzdržavanje u novcu za dijete maloljetnu UR, OIB [osobni identifikacijski broj] i platiti to uzdržavanje za razdoblje od 22. ožujka 2024. do 5. svibnja 2024. u mjesečnom iznosu 203,15 eura (slovima: dvijestotinetrieurapetnaestcenta), a od 6. svibnja 2024. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti plaćati to uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 229,60 eura (slovima: dvijestotinedvadesetdeveteura šezdesetcenta) te se nalaže tužitelju ČR, OIB [osobni identifikacijski broj] plaćati uzdržavanje u novcu za dijete maloljetnog ŠR, OIB [osobni identifikacijski broj] i platiti to uzdržavanje za razdoblje od 22. ožujka 2024. do 5. svibnja 2024. u mjesečnom iznosu 203,15 eura (slovima: dvijestotinetrieura petnaestcenta), a od 6. svibnja 2024. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti plaćati to uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 229,60 eura (slovima: dvijestotine dvadesetdeveteurašezdesetcenta), koja svaka mjesečna obveza dospijeva petnaestog dana u mjesecu za tekući mjesec i ima se platiti tuženici VR, OIB [osobni identifikacijski broj] majci i zakonskoj zastupnici navedene djece, s tim što je razliku od ovako dosuđenog mjesečnog iznosa uzdržavanja do mjesečnog iznosa uzdržavanja koji je platio za svako navedeno dijete u razdoblju od 22. ožujka 2024. do 24. ožujka 2025. tužitelj ČR, OIB [osobni identifikacijski broj] obvezan platiti u roku od petnaest dana računajući od dana pravomoćnosti ove presude.

V. Svaka stranka snosi svoje troškove nastale joj vođenjem ovoga parničnog postupka.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužena iz čijeg sadržaja žalbe proizlazi da pobija istu pod točkom II. u dijelu kojim je odlučeno da će ostale sadržaje roditeljske skrbi roditelji tužitelj ČR i tuženica VR u odnosu na djecu maloljetnu UR i maloljetnog ŠR ostvarivat ravnopravno, zajednički i sporazumno, pod točkom III. i V. izreke zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) predlažući da drugostupanjski sud usvoji tužbeni zahtjev tužene u cijelosti te obveže tužitelja na trošak postupka, odnosno da ožalbenu presudu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu je podnesen u kojem se navodi da nisu osnovani žalbeni navodi žaliteljice pa se predlaže žalbu odbiti.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz sadržaja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi slijedeće:

- da je iz vjenčanog lista, rodnog lista na ime ŠR i rodnog lista na ime UR, izvješća o provedbi postupka obveznog savjetovanja od 1. ožujka 2024. utvrđeno da su tužitelj i tuženica bračni drugovi koji su brak sklopili 6. prosinca 2014. u Vukovaru i da su tužitelj i tuženica roditelji maloljetne djece UR i ŠR,

- da su stranke prije pokretanja ovog postupka proveli zakonom propisani postupak obveznog savjetovanja kod nadležnog Zavoda tijekom kojega nisu postigli dogovor u pogledu ostvarivanja roditeljske skrbi u odnosu na njihovu zajedničku maloljetnu djecu,

- da su stranke sudu podnijeli prijedlog za razvod braka na temelju njihovog sporazuma,

- da je iz socijalne anamneze od 18. srpnja 2024., timske sinteze od 30. srpnja 2024. sa zaključkom i mišljenjem, podneska posebne skrbnice od 26. rujna 2024. utvrđeno da su nakon sklapanja braka tužitelj i tuženica stanovali zajedno s tužiteljevim roditeljima u kući, da je život u tom kućanstvu bio opterećen prekomjernim konzumiranjem alkohola i time izazvanim neprihvatljivim ponašanjima tužiteljevog oca DR, koja su kod tuženice stvorila strah za boravak djece zajedno s djedom u kućanstvu, da je to bio razlog da su tužitelj i tuženica s djecom otišli u podstanarstvo, da je bračna zajednica tužitelja i tuženice faktično prekinuta te da nakon toga prekida djeca stanuju s majkom, a s ocem ostvaruju osobne odnose u trajanju jedan do dva sata sukladno dogovoru tužitelja i tuženice, da je s obzirom na složene i narušene međusobne odnose tužitelja i tuženice koji se održavaju i na kvalitetu ostvarivanja roditeljske skrbi u odnosu na zajedničku maloljetnu djecu Zavod odredio mjeru stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi u trajanju od dvanaest mjeseci koja se još uvijek provodi, da je tuženica roditelj koji na odgovarajući način skrbi o pravovremenom zadovoljavanju svakodnevnih i svih drugih potreba navedene djece, da tužitelj nikada nije odbijao potpisati potrebnu suglasnosti u vidu zaštite prava djece i njihovo dobrobiti vezano za obrazovanje, zdravlje, izvanškolske i izvannastavne aktivnosti i sve drugo potrebno za djecu, da tužitelj iako ima uvid u propuste u vlastitom ponašanju, naročito što se povlači u susretu sa tuženicom kako bi izbjegao s njom sukobe, ne vidi način njihova rješavanja, ne traži savjete za to niti prijedloge kako to riješiti, dok je tuženica potpuno preuzela inicijativu o skrbi za djecu koju skrb dobro provodi s čim je suglasan i tužitelj, da između tužitelja i tuženice još postoji nerazriješenih partnerskih odnosa koji utječu na ostvarivanje sadržaja roditeljske skrbi u odnosu na njihovu zajedničku maloljetnu djecu tako da se naprijed opisana mjera koju je odredio Zavod ukazuje potrebnom dok se ne ostvare okolnosti u kojima će se zadovoljavanje dječjih potreba i svakodnevne skrbi bi o djeci u potpunosti odvojiti od partnerskih odnosa tužitelja i tuženice kao roditelja te djece, da djeca sa ocem trebaju ostvarivati osobne odnose svaki drugi vikend od petka u 17,00 do nedjelje u 19,00 sati u kućanstvu oca te jedan dan u tjednu u radni dan kada vikend provodi s ocem i dva dana u tjednu u vrijeme radnog dana u tjednu kad ne budu za vikend kod oca, te za vrijeme svih školskih praznika tijekom godine polovinu vremena, kao i blagdane i državne praznike naizmjenično,

- da tijekom provedbe postupka iz izvedenih dokaza, naročito psihologijske obrade tužitelja i tuženice te same djece, u postupku kod Zavoda radi pribavljanja podataka o obiteljskim, imovinskim i socijalnim prilikama tužitelja i tuženice te davanju mišljenja psihologa i stručnog tima Zavoda vezano za skrb o djeci, te kod utvrđivanja mišljenja svakog djeteta kod njegove posebne skrbnice, nije utvrđeno da bi na strani tužitelja kao oca postojale okolnosti koje utječu na njegove sposobnosti ostvarivanja sadržaja roditeljske skrbi u odnosu na navedenu djecu čiji je otac, naročito ne okolnosti koje bi svojom težinom onemogućavale tužitelja u ostvarivanju sadržaja roditeljske skrbi u odnosu na tu djecu koja će i nakon razvoda braka stanovati s tuženicom koja je njihova majka, a razlog koji je tuženicu motivirao za isticanje zahtjeva, nije dokaz postojanja roditeljskih nekompetencija na strani tužitelja, tako da nije osnovano ovo traženje tuženice u situaciji kada tužitelj nije uskraćivao davanje pisane suglasnosti radi zaštite dobrobiti navedene djece u ostvarivanju nekoga od njihovih prava,

- da će se osobni odnosi ostvarivati u kućanstvu oca bez prava na noćenje tijekom prvog i trećeg vikenda u mjesecu i to subotom i nedjeljom po više sati neprekinutog trajanja i da će se na takav način osobni odnosi ostvarivati u razdoblju od dva mjeseca od dana pravomoćnosti presude, a protekom tog razdoblja, osobni odnosi djece s tužiteljem da će se ostvarivat u njegovom kućanstvu s pravom na noćenje svaki prvi i treći vikend u mjesecu od subote u 11,00 sati do nedjelje u 17,00 sati, te za vrijeme školskih praznika djece tijekom cijele školske godine, kao i svaki drugi blagdan i državni praznik sukladno dogovoru tužitelja i tuženice kao roditelja te djece s obzirom da osobne obveze svakog od roditelja trebaju uz dogovor s drugom stranom i uvažavanje dječjih obveza vezanih za bavljenje školskim i izvanškolskim aktivnostima i hobijima odrediti vrijeme u kojem će se u neprekinutom trajanju od više dana ostvarivati ovi osobni odnosi, da će u u vrijeme kada se djeca nalaze kod oca isti djecu odvesti na aktivnosti sukladno postojećem uz obavezno onemogućavanje djeci pristupa internetskim sadržajima koja su neprimjerena njihovoj dobi i mogu štetno djelovati na njihov razvoj, o čemu je ukazano tužitelju i tijekom provedbe postupka kod Zavoda prije pokretanja ovoga postupka i za potrebe ovoga postupka i provođenjem opisane mjere nadzora nad ostvarivanjem roditeljske skrbi,

- da otac ostvaruje mjesečnu plaću od 1.100,00 do 1.200,00 eura,

- da se mjesečne materijalne potrebe djece mogu zadovoljiti iznosom zakonom propisanog minimuma koji je za djecu njihove dobi od dana podnošenja tužbe sudu do 5. svibnja 2023. određen u mjesečnom iznosu od 203,15 eura, a od 6. svibnja 2023. u iznosu od 229,06 eura, sukladno odluci Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta, koja je stupila na snagu 27. travnja 2024. (Narodne novine br. 48/2023 i 49/2024),

- da tužitelj kao otac redovito plaća za svako dijete uzdržavanje u mjesečnom iznosu od po 200,00 eura počevši od 29. veljače 2024. i da ni na koji drugi način ne sudjeluje u svakodnevnoj skrbi o pojedinom navedenom djetetu.

6. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, a pozivom na odredbe članka 51., 56., 91., 92., 104., 105. 240., 288., 307., 311., 317., 413., 414. i 426., (Narodne Novine broj 103/15, 98/19, 47/22 i 49/23- dalje ObZ) prvostupanjski sud je razveo brak stranka, te je odlučio da će zajednička djeca stranaka mal. ČR i mal. Č stanovati sa majkom s tim što će ostale sadržaje roditeljske skrbi roditelji u odnosu na djecu ostvarivati ravnopravno, zajednički i sporazumno, dok će otac ostvarivat osobne odnose sa mlt. djecom od dana pravomoćnosti presude pa slijedeća dva mjeseca, svaki prvi vikend u mjesecu subotom od 10,00 do 15,00 sati i nedjeljom od 14,00 do 19,00 sati i svaki treći vikend u mjesecu subotom od 11,00 do 19,00 sati i nedjeljom od 11,00 do 18,00 sati u kućanstvu oca, svaku srijedu u mjesecu u vremenu od 17,00-20,00 sati, a radi ostvarivanja kojih osobnih odnosa će majka dovoditi djecu u kućanstvo oca u vrijeme određeno za početak ostvarivanja ovih osobnih odnosa, dok će otac djecu vraćati u kućanstvo u kojemu ona stanuju sa svojom majkom u vrijeme određeno za završetak ostvarivanja opisanih osobnih odnosa, a nakon proteka roka od dva mjeseca od dana pravomoćnosti presude mal. djeca da će ostvarivat osobne odnose svaki prvi i treći vikend u mjesecu od subote u 11,00 do nedjelje u 17,00 sati neprekidno u kućanstvu oca, te će s ocem provesti i petnaest dana tijekom mjeseca srpnja i petnaest dana tijekom mjeseca kolovoza i pet dana zimskih školskih praznika, sve u neprekinutom trajanju, s tim što će se tužitelj i tuženica uvažavajući sve obveze djece povezanih sa školom i izvanškolskim aktivnostima i hobijima djece, dogovoriti koju polovinu kojeg mjeseca za vrijeme ljetnih školskih praznika će djeca provesti s kojim od roditelja, te danima u kojima će se za vrijeme zimskih školskih praznika ostvarivati ovi osobni odnosi djece s tužiteljem, te blagdane i državne praznike naizmjenično radi ostvarivanja kojih osobnih odnosa će majka dovoditi djecu u kućanstvo oca u vrijeme određeno za početak ostvarivanja ovih osobnih odnosa, dok će otac djecu vraćati u kućanstvu u kojemu ona stanuju sa svojom majkom u vrijeme određeno za dovršetak ostvarivanja opisanih osobnih odnosa, s tim da se nalaže tužitelju da za dijete mal. ČR platiti uzdržavanje za razdoblje od 22. ožujka 2024. do 5. svibnja 2024. u mjesečnom iznosu od 203,15 eura (slovima: dvijestotinetrieurapetnaestcenta), a od 6. svibnja 2024. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti plaćati u mjesečnom iznosu od 229,60 eura te za mal. ŠR za razdoblje od 22. ožujka 2024. do 5. svibnja 2024. u mjesečni iznosu od 203,15 eura, a od a od 6. svibnja 2024. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti mjesečni iznosu od 229,60 eura.

7. Predmet ovog žalbenog postupka je odluka u pogledu zajedničke roditeljske skrbi, te susreti i druženja oca sa mal djecom.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga i pazeći po službenoj dužnosti na pojedine bitne povrede odredaba postupka, ovaj sud drži kako u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju opisno ukazuje žalba, kao niti koja druga bitna povreda odredaba postupka, a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude može ispitati.

9. Protivno žalbenim navodima žaliteljice u pogledu zajedničke roditeljske skrbi i načina održavanja susreta i druženja tužitelja-oca sa mal. djecom, valja odgovoriti da je u tom dijelu prvostupanjska odluka donesena pravilnom primjenom mjerodavnog prava.

10. Utvrđenja prvostupanjskog suda žalbenim navodima žaliteljice nisu dovedena u sumnju te ih kao pravilna u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Sud prvog stupnja je u postupku izvedene dokaze cijenio pravilnom primjenom odredbe članka 8. ZPP, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti za što je dao jasne i uvjerljive razloge koje prihvaća i na koje upućuje i ovaj drugostupanjski sud.

11. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilna je odluka prvostupanjskog suda da će roditelji mal. djece ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati sadržaj roditeljske skrbi, jer tijekom postupka nije utvrđeno da otac nema roditeljskih kapaciteta, odnosno na strani tužitelja kao oca ne postoje okolnosti koje bi svojom težinom onemogućavale tužitelja u ostvarivanju sadržaja roditeljske skrbi u odnosu na mal. djecu, niti je dokazano da je tužitelj uskraćivao davanje pisane suglasnosti radi zaštite dobrobiti djece u ostvarivanju nekoga od njihovih prava. Ravnopravnost roditelja podrazumijeva jednaku odgovornost, prava i dužnosti oba roditelja u svim sadržajima obiteljske skrbi u jednakom opsegu. Zajednička skrb roditelja o djetetu odraz je načela zajedničke odgovornosti oba roditelj za skrb o djetetu (članak 18. Konvencije o pravima djeteta) i prava djeteta da uživa skrb svojih roditelja (članka 5. Konvencije o pravima djeteta).

12. Roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarenju roditeljske skrbi, dužan je dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, što tužena nije dokazala, dapače iz mišljenja i prijedloga Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb kao i posebne skrbnice djece proizlazi da samostalna roditeljska skrbi nije u interesu djece, pa imajući u vidu odredbu članak 5. ObZ, kao i odredbu članka 3. Konvencije o pravima djeteta koja je usvojena 20. studenog 1989. godine, a koja je u pravni poredak Republike Hrvatske preuzeta na temelju notifikacije o sukcesiji (Međunarodni ugovori, broj 12/93 i 20/97 – dalje: Konvencija) ovaj sud drži da roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb (članak 104. stavak 1. ObZ), što je svakako u funkciji ostvarenja najboljeg interesa djece.

13. Osim navedenog za ukazati je i na odredbu članak 110. stavak 1. ObZ da roditelji bez obzira na to ostvaruju li roditeljsku skrb zajednički ili samostalno, imaju pravo samostalno donositi svakodnevne odluke u vezi s djetetom za vrijeme kada se dijete nalazi kod jednog od njih.

14. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud odredio da će se susreti i druženja oca-tužitelja s mlt. djecom održavati na način kako je naprijed navedeno, a što je i u skladu sa prijedlogom i mišljenjem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb, koje mišljenje žaliteljica nije dovela u sumnju, pa ni u tom dijelu nisu osnovani žalbeni navodi iste.

15. Kada sud odlučuje o određivanju roditeljske skrbi, odnosno načinu i vremenu održavanja susreta i druženja roditelja i njihove mlt. djece, mora voditi računa o postizanju ravnoteže između zahtjeva za osiguranjem prava djece na potpun i skladan razvoj njihove osobnosti i obveze roditelja da im to pravo osiguraju s jedne strane, te prava (ali i dužnosti) oba roditelja na odgoj djece s druge strane. U svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djece. U razrješenju obiteljskih odnosa, koji svakako uključuju i donošenje odluke s kojim će od roditelja djeca živjeti, mora se polaziti od uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji te zaštite dobrobiti i prava djece, kao i odgovornosti oba roditelja za podizanje i odgoj djece a ispunjavanje tih okolnosti ocjenjuje se ovisno o specifičnim odnosima pojedinog slučaja. Nadalje, kontakt djece s oba roditelja pretpostavka je uspješnog ostvarivanja prava djece na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti (tako i Ustavni sud RH broj U-III-2250/2014 od 13.12.2017.; U-III-4784/2013 od 6.3.2014), a o čemu je prvostupanjski sud vodio računa kod donošenja pobijane odluke.

16. Dakle, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da je za dobrobit djece ostvarivanje osobnih odnosa kako je naprijed navedeno a sve radi pravilnog i emocionalnog razvitka istih s obzirom na složenu obiteljsku situaciju u kojoj se nalaze tužitelj i tuženica nakon što ne žive zajedno u zajednici sa svojom zajedničkom mal. djecom, kao i potrebu za uspostavom međusobnog odnosa povjerenja između djece i tužitelja kao oca, što je i prilika tužitelju i tuženici da vlastite međusobne odnose kao roditelji djece poboljšaju i uspostave redovitu i kvalitetnu komunikaciju vezano za zajedničku skrb o zajedničkoj djeci. Naime, djeca su a kako to i proizlazi iz tijeka postupka o ponašanjima tužitelja kao oca i tužiteljevog oca, svoga djeda po ocu, iskazivala na način da su sve što su o njima iznosila saznala od tuženice kao svoje majke, dok je njihov doživljaj oca bio pozitivan, pa je upravo za psihofizički razvoj mal. djece, od iznimnog značaja izbjegavanje konflikata između roditelja i sporazumno rješavanje svih pitanja vezanih za izvršavanje roditeljske skrbi. Djeca ne smiju biti sredstvo obračuna roditelja, a od roditelja se očekuje razumno postupanje, jer se radi o jednoj osjetljivoj fazi odrastanja djece u kojoj se oblikuje prirođena osobnost, koja utječe na sposobnost ponašanja i stavova na kojem će djeca graditi svoj život. Stoga roditelji moraju svoje obveze prilagoditi ostvarenju interesa djece i svoje postupanje trebaju dovesti u granice civiliziranog postupanja i prilagoditi ga ostvarenju interesa djece. Važno je razumjeti da to što je netko bio „loš muž“ ili „loša žena“ nikako ne znači da mora biti i „loš roditelj“. A ako i je „loš roditelj“ po nekim mjerilima, jedina je mama ili jedini je tata koju/kojeg dijete ima, osim kad je taj roditelj objektivno opasan po život, zdravlje i sigurnost djece, o čemu se donose složene stručne procjene višeg sektora, a u najboljem je interesu djece da imaju i drugog roditelja u svom životu. Roditelj koji ne živi u obiteljskoj zajednici ima pravo na ostvarenje i održavanje redovitih međusobnih susreta i druženja sa djecom a isto tako je i pravo djece da se razvijaju u okolnostima koje neće biti stresne za njihov razvoj. Pritom je za navesti kako je u interesu djece da s ocem ostvaruju što šire kontakte, a na majci je da to podupire i da se nikakvi nerazriješeni odnosi stranaka, ne smiju rješavati preko interesa djece. Roditeljima se ukazuje da svoje partnerske uloge razgraniče od roditeljskih uloga, jer bi trebalo biti u interesu oba roditelja da uspostave dobru međusobnu komunikaciju, da stave po strani svoje partnerske odnose i da shvate svoju ulogu kao roditelja te dobrobit djece, jer će samo na takav način postići da djeca izrastu u zdrave osobe kako bi se mogli nositi i sa razdvojenošću svojih roditelja. Tek tada će oba roditelja izvršavati svoju roditeljsku ulogu na primjeren način kako bi postigli harmoniju svojih dužnosti, obaveza i uloga, kao roditelja svoje zajedničke djece, a ne u borbi rješavanja svojih partnerskih odnosa i uloga, slijedom čega se žalbeni navodi žaliteljice ukazuju neosnovanim.

17. Žaliteljici je za ukazati da je u slučaju promijenjenih okolnosti, odluku moguće izmijeniti.

18. Pravilna je i odluka o trošku postupka koja je valjano zasnovana na odredbi članka 366. ObZ, koja žalbenim navodima žaliteljice nije dovedena u sumnju.

19. S obzirom na izneseno, kako u postupku nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP odbiti žalbu žaliteljice kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

U Splitu, 22. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac