REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž R-49/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Renate Marić kao izvjestiteljice i članice vijeća i Berislava Devčić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marku Čvrljku odvjetniku iz Šibenika, protiv tuženika MZ, [adresa], 22213 Pirovac, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik [obrt], obrta za održavanje motornih vozila, pranje vozila i servis gumenih plovila, zastupanog po OD Matić i Poljak u Splitu, radi utvrđenja nedopuštenom odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-93/2024-24 od 24. veljače 2025. u sjednici vijeća održanoj dana 22.svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja ŽZ iz [adresa], kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-93/2024-24 od 24. veljače 2025.
II Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovani.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-93/2024- 24 od 24. veljače 2025. odlučeno je:
" I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:
" 1. Utvrđuje se nedopuštenom Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja od 24.05.2024. godine.
2. Utvrđuje se da radni odnos između tužitelja i tuženika nije prestao pa se nalaže tuženiku tužitelja vratiti na posao na radno mjesto pomoćnog radnika te mu isplatiti naknadu plaće za vrijeme od prestanka radnog odnosa tužitelja pa do njegovog povratka na posao, sve u roku od 8 dana.
3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u roku od 8 dana sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.
II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku na ime parničnog troška iznos od 2.000,00 Eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
2. Tužitelj podnosi žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353.st.1.ZPP-a. U žalbi ukazuje na iz članka 354. st.2 t. 6. i 11. Zakona o parničnom postupku. Žalitelj ističe kako je na poslodavcu, prilikom uručivanja izvanrednog otkaza radniku, teret dokazivanja za razloge iz kojih radniku uručuje izvanredni otkaz. Iz detektivskog izvješća, koji dokaz sud uzima kao jedini dokaz iz kojega proizlazi da je tužitelj radio kod drugog poslodavca na crno, kao i iz iskaza svjedoka UZ, privatnog detektiva jasno i nedvojbeno proizlazi da niti u jednom trenutku prilikom obavljenog nadzora koji je trajao od 6. -14 svibnja 2024. (i obavljenog nadzora od stane njegove kolegice Adele Krivane 17. i 18. rujna 2024.g.) isti nisu vidjeli niti foto dokumentirali da tužitelj obavlja posao za drugog poslodavca, odnosno nisu vidjeli da netko unosi meso u dostavno vozilo, niti su vidjeli da bi tužitelj isporučio meso u mesnice. Svjedok UZ je naveo da nije vidio tužitelja da isporučuje meso iz razloga što nije vršio nadzor mesnica, već samo klaonica, što nije logično obzirom da je tuženik angažiranjem privatnog detektiva imao namjere prikupiti dokaze da je tužitelj radio za drugog poslodavca, a što je u konkretnom slučaju izostalo, jer čak i u detektivskom izvješću stoji da postoji dovoljno čvrstih indicija da je tužitelj obavljao poslove, dok dokaza nema. Također sud presudom nije ocijenio iskaze saslušanih svjedoka OZ (vlasnika mesnice), HZ i DZ (zaposlenika mesnice), koji su svi redom iskazivali da tužitelj nije radio u mesnici, dakle propustio je obrazložiti zašto njihove iskaze nije uzeo u obzir, odnosno zašto ih nije prihvatio kao vjerodostojne. Iz svih izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj znao povremeno doći u klaonicu družiti se sa drugim zaposlenicima ili preuzeti dostavno auto Caddy za privatne svrhe, ali nikako da je obavljao poslove prijevoza mesa za drugog poslodavca. Sud je pogrešno primijenio i odredbu čl. 125.st.2. Zakona o radu, a koja se odredba odnosi na sudski raskid ugovora o radu. Također navodi kako je sud primijenio i odredbu čl. 61. st.3. Zakona o radu, a koja odredba je brisana Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o radu (NN 151/2022)
2.1. Predlaže se da nadležni županijski sud prihvati ovu žalbu, te presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da ukine presudu i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu. Traži troškove žalbenog postupka.
3. U odgovoru na žalbu tuženik navodi da je kao poslodavac angažirao je neovisnu i nepristranu treću stranu- detektiv UZ i detektivka ŽZŽ , radi prikupljanja informacija i obavijesti o radu na crno tužitelja kod poslodavca OZ. Dakle, detektivi su duži period kontinuirano pratili tužitelja koji je u kasne noćne sate dolazi u klaonicu Nakićen na rad. Iz priloženih izvješća, vidljivo je kako tužitelj je uvijek dolazi u približno u isto vrijeme ( cca 02:51, 02:52 ) i to u svibnju 2024.god. i u ponovljenom nadzoru u listopadu 2024.god. Tuženik je u svom iskazu kazao i kako je i od drugih stanovnika mjesta [adresa] čuo da tuženik radi na crno u mesnici / klaonici Nakićen. Detektiv UZ je također u izvješću naveo kako je tužitelj upravljao i dostavnim vozilom OZ ( vlasnik mesnice) u kasnim noćnim satima. Naime, dostava i priprema proizvoda za prodaju mesnica se vrši u ranim jutarnjim satima (između 04 i 08 sati), kako bi sve bilo spremno za početak radnog dana i prodaju svježih proizvoda, pa stoga činjenice nesporno upućuju na to da je tužitelj doista i obavljao rad na crno. Predlaže drugostupanjskom sudu u cijelosti odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Traži troškove žalbenog postupka.
4. Žalba nije osnovana.
5. Odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23; dalje: ZPP) propisano je da koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
6. Izvedene dokaze sud prosuđuje po slobodnom uvjerenju, ali je dužan stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu.
7. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja je pravilno ocijenio izvedene dokaze te zaključke opravdao logičnim i uvjerljivim razlozima koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
8. Nadalje, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tužitelj ukazuje u žalbi, jer pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama i može se ispitati, a nije počinio niti povredu iz točke 6. na koju tužitelj ukazuje.
9. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.
10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenom Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja od 24.05.2024. godine.
11. Među strankama nije sporno da je tužitelj sklopio sa tuženikom ugovor o radu na neodređeno vrijeme radi obavljanja poslova radnog mjesta pomoćnog radnika, kao i da je tuženik dana 24.5.2024. donio pobijanu Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, na koju je tužitelj uložio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava dana 6. lipnja 2024.
12. Među strankama je sporno da li je tuženik imao opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu koji je sklopljen na neodređeno vrijeme, odnosno, da li je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, zbog koje nastavak radnog odnosa između stranaka više nije moguć.
13. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi:
- da se Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 25.4.2024. radniku, ovdje tužitelju, izvanredno otkazuje ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, da mu radni odnos prestaje danom dostave odluke o otkazu, da nema pravo na otkazni rok i otpremninu;
- da iz obrazloženja pobijene odluke o izvanrednom otkazu proizlazi da je poslodavac, ovdje tuženik, dana 14. svibnja 2024.g. utvrdio posebno da radnik, ovdje tužitelj, iako u statusu privremene nesposobnosti za rad, redovito obavlja poslove za drugog poslodavca, klaonicu Naličen, bez prijave, da je radniku dana 16. svibnja 2024.g. uručio pisani poziv na iznošenje obrane, koju obranu da nije iznio u ostavljenom mu roku, niti na bilo koji način opravdao svoj izostanak, koji da, posebno na opisani način, predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć;
- da u Zahtjevu za zaštitu prava radnika od 6.6.2024.g. tužitelj da u istom navodi da ne postoje opravdani razlozi za izvanredni otkaz, te da je povremeno znao dolaziti u Klaonicu Nakićen za vrijeme trajanja privremene nesposobnosti za rad, ali ne da bi obavljao bilo kakve radove, već da bi se došao javiti i praviti društvo dvojici prijatelja koji su zaposlenici tog poslodavca;
- da je iz izviješća detektivske agencije Trapula utvrđeno da je tuženik sklopio Ugovor br. 01-05-24 i 01-05-24 u skladu sa Zakonom o privatnim detektivima (NN 24/09 i 114/22) i Pravilnikom o načinu prikupljanja podataka te sadržaju i načinu vođenja zbirke podataka (NN 121/11), sa privatnim detektivom UZ iz detektivske agencije Trapula, te da je isti istragu o predmetnom zaposleniku, ovdje tužitelju, obavljao od 6.5.2024.g. do 14.5.2024.g. i temeljem prikupljenih podataka i nadzora neposrednim promatranjem s javnih površina i površina vidljivih s javnog mjesta zaključio da tužitelj u pravilu gotovo svaki radni dan dolazi u ranim noćnim satima u Klaonicu Nakičen u mjestu [adresa], općina Stankovci i iz nje odlazi u ranim jutarnjim satima i da se u prostoru te klaonice zadržava u prosjeku oko četiri sata, te je zaključka da ne postoje drugi objektivni razlozi da osoba boravi u prostorijama drugog poslodavca redovito i svaki dan, osim da obavlja određene poslove za tog poslodavca, kao i da u prilog tome idu i fotografije gdje radnik ulazi u krug klaonice i uzima službeno dostavno vozilo;
- da je iz Izviješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad razvidno da je tužitelj u razdoblju od 15.7.2021.g. nesporno do pobijane odluke o otkazu, bio nesposoban za rad zbog bolesti, šifre A0;
14. Nakon provedenog dokaznog postupka, saslušanja svjedoka i stranka sud je utvrdio da je od strane radnika, ovdje tužitelja, došlo do osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa. Prema stajalištu prvostupanjskog suda, koje prihvaća i ovaj sud, kad radnik za vrijeme bolovanja radi kod drugog poslodavca, a u to vrijeme je bio evidentiran kao privremeno nesposoban za rad i primao 100% naknadu zbog spriječenosti za rad, teško je povrijedio svoje obveze iz radnog odnosa zbog kojih poslodavac može opravdano zaključiti da nastavak radnog odnosa s tim radnikom nije moguć te mu izvanredno otkazati ugovor o radu (čl.116.st.1. Zakona o radu). Sud u obrazloženju navodi da se ne može prihvatiti stajalište tužitelja, da je tužitelj samo dolazio družiti sa zaposlenicima kod drugog poslodavca, u ranim jutarnjim satima. Po mišljenju prvostupanjskog suda koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud dovoljna je sama činjenica kontinuiteta dolaska na drugi posao za vrijeme kada je radnik bio evidentiran kao privremeno nesposoban za rad i primao naknadu za bolovanje, a što je i utvrđeno detektivskim izvješćem, pa nakon takvog ponašanja radnika, u okolnostima konkretnog slučaja izvanredni otkaz ugovora o radu je dopušten. Upravo takvo postupanje tužitelja predstavlja osobito tešku povredu radne obveze.
15. Tuženik kao poslodavac angažirao je neovisnu i nepristranu treću stranu, detektive koji su duži period kontinuirano pratili tužitelja koji je u kasne noćne sate dolazi u klaonicu OZ na rad. Tužitelj u žalbi neosnovano navodi kako sud nije cijenio iskaz svjedoka OZ (vlasnika mesnice), HZ i DZ (zaposlenika mesnice), SZ kao poslodavac zaista ne bi potvrdio da je tužitelj radio kod njega na crno – čime bi se svjesno izložio prekršajnoj odgovornosti kao poslodavca. Svjedok TZ dodatno je potvrdila da je tužitelj dolazio u kasnim noćnim satima, dok je svjedok DZ potvrdio da je tužitelj jednom dostavio meso u mesnicu. Iskaz svjedoka DZ suglasan je i u tom dijelu s iskazom IZ u svom iskazu. Tuženik je u svom iskazu kazao i kako je i od drugih stanovnika mjesta [adresa] čuo da tuženik radi na crno u mesnici / klaonici Nakićen. Detektiv UZ je također u izvješću naveo kako je tužitelj upravljao i dostavnim vozilom OZ ( vlasnik mesnice) u kasnim noćnim satima. Iz svega navedenog proizlazi da je tužitelj obavljao rad za drugog poslodavca na crno i time je ugrozio svoje zdravlje što nesporno uzrokuje dodatno opterećenje i naprezanje za zdravlje radnika, čime svjesno produžuje i svoju privremenu nesposobnost za rad.
16. Slijedom navedenog, a kako tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost osporene presude, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i temeljem čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi presudu suda prvog stupnja.
17. Troškovi parničnog postupka pravilno su obračunati sukladno odredbi čl. 151., čl. 154.st.1., čl. 155. i čl.164. Zakona o parničnom postupku, te na odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 – dalje: Tarifa) i to Tbr. 7., 8., 9., 42.
18. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka sud je odbio kao neosnovan sukladno odredbi čl. 154.st.1.ZPP-a i čl. 166.st.1. ZPP-a. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu sud je odbio kao neosnovan, sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a, budući da isti troškovi nisu bili potrebni za vođenje parnice.
U Požegi, 22. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Branka Ribičić