Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž-3074/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Uniqa Osiguranje d.d. Zagreb, Planinska 13 A, OIB: 75665455333, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz odvjetničkog društva Budimir & partneri, Split, Bihaćka 2A, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-523/2023-11 od 25. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-523/2023-11 od 25. rujna 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"Dužan je tuženik platiti tužitelju iznos od 15.378,78 Eur-a/115.871,42 kn u korist Državnog proračuna RH, Zagreb, Katančićeva 5, žiro račun broj [broj bankovnog računa], model HR26, poziv na broj odobrenja 5908-19-19- 03314096236 (HZMO Zagreb, OIB:84397956623,), sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 06.03.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od 2 godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za relevantno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena sve do isplate."

2. Protiv navedene presude žali se tuženik te presudu pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 , 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) predlažući pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet spora čini zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 15.378,70 Eur s pripadajućom zateznom kamatom koju tužitelj temelji na činjeničnom osnovu da je pretrpio štetu isplatama obiteljske mirovine CO djeci osiguranice KO i ŠO za razdoblje od 1. lipnja 2020. do 31. prosinca 2022. Tužitelj potražuje od tuženika iznos isplaćenih mirovina pozivom na odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 – dalje: ZOMO), za koji smatra da se primjenjuju u konkretnom slučaju.

6. Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev primjenom odredbi članka 161. ZOMO-a u svezi s odredbom članka 164. stavak 1. i 5. ZOMO-a s obrazloženjem da je ZOMO specijalni zakon, koji uređuje materiju naknade štete za novčana davanja koja su isplaćena na teret mirovinskog osiguranja, radi čega da se ne primjenjuje odredba članka 27. stavak. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 79/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP).

7. Međutim, žalbenim prigovorima tuženika dovedena je u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane presude.

8. Odredbom članka 27. ZOOP-a propisano je:

(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. (4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

9. Iz citirane zakonske odredbe, po shvaćanju ovog žalbenog suda proizlazi da u slučaju kad se radi o izdacima učinjenim s osnova obiteljske mirovine, kao što je propisano u članku 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a, obveza tuženika postoji ako razlika između iznosa mirovine koja se isplaćuje obitelji osiguranika tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na obiteljsku mirovinu bila ozljeda na radu a ne štetni događaj, za koji je odgovoran osiguranik tuženika. U ovom predmetu, međutim, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, odlučne činjenice u postupku nisu utvrđene.

10. Dakle, budući da je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja suda prvog stupnja došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, slijedom čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, valjalo je na temelju odredbe članka 370. točka 3. ZPP-a pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

11. U nastavljenom postupku sud prvog stupnja će slijedom uputa ovog žalbenog suda upotpuniti činjenično stanje izvođenjem dokaza koje su stranke predložile odnosno koje eventualno predlože te će potom, uz valjanu primjenu materijalnog prava, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja.

12. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti o troškovima postupka (članak 166. stavak 3. ZPP-a).

U Splitu, 22. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić