Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1149/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Ici Škarpa, odvjetniku u Splitu protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o. ZAGREB, OIB: 76674680107, Horvatova 82, radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2146/2022-17 od 29. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2146/2022-17 od 29. veljače 2024.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

''1. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos sredstava u postupku izravne naplate koji je tuženik pokrenuo kod Financijske Agencije dana 24. ožujka 2022. na temelju zadužnice koju je tužitelj 16. lipnja 2009. izdao Impuls leasingu d.o.o. Zagreb, a koja je zadužnica ovjerena kod javne bilježnice Borice Kovačević, OV-2922/09, Split 19. lipnja 2009.

2. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos sredstava u postupku izravne naplate koji je tuženik pokrenuo kod Financijske Agencije dana 24. ožujka 2022. na temelju zadužnice koju je tužitelj 16. lipnja 2009. izdao Impuls leasingu d.o.o. Zagreb, a koja je zadužnica ovjerena kod javne bilježnice Borice Kovačević, OV-2907/09, Split 19. lipnja 2009.

3. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos sredstava u postupku izravne naplate koji je tuženik pokrenuo kod Financijske Agencije dana 24. ožujka 2022. na temelju zadužnice koju je tužitelj 16. lipnja 2009. izdao Impuls leasingu d.o.o. Zagreb, a koja je zadužnica ovjerena kod javne bilježnice Borice Kovačević, OV-2904/09, Split 19. lipnja 2009.''

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj te presudu pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) predlažući pobijanu presudu ukinuti u smislu žalbenih navoda.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora čini zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa sredstava u postupku izravne naplate koju je tuženik pokrenuo 24. ožujka 2022. podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu kod FINA-e na temelju tri zadužnice koje je tužitelj izdao t.d. Impuls leasing d.o.o. 16. lipnja 2009. i koje su ovjerene kod javne bilježnice Borice Kovačević u Splitu pod brojem Ov-2922/09 (za potraživanje u ukupnom iznosu od 1.308,51 Eur), Ov-2909/09 (za potraživanje u ukupnom iznosu od 1.308,51 Eur) i Ov-2904/09 (za potraživanje u ukupnom iznosu od 1.308,51 Eur).

6. Suprotno žalbenim prigovorima tužitelja donoseći pobijanu presudu i u postupku koji je istoj prethodio, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer se pobijana presuda može ispitati, ista sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Također, nisu počinjene ni druge bitne povrede na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. U valjano provedenom postupku sud prvog stupnja u bitnom je utvrdio slijedeće relevantne činjenice koje žalbenim navodima tužitelja nisu dovedene u sumnju da su:

- između t.d. Impuls Leasing d.o.o. Zagreb i t.d. Senex d.o.o. Split dana 16. lipnja 2009. zaključeni Ugovori o financijskom leasingu broj 03638 radi kupnje motornog vozila Renault Laguna 2,0, broja šasije [broj šasije], broj [broj šasije] radi kupnje motornog vozila Renault Scenic 1,5, broja šasije [broj šasije] i broj [broj šasije] radi kupnje motornog vozila Renault Laguna 2,0, broja šasije [broj šasije],

- da je tužitelj istog dana, 16. lipnja 2009. kao jamac platac potpisao tri izjave u kojima potvrđuje da jamči i odgovara solidarno za ispunjenje svih obveza koje je primatelj leasinga Senex d.o.o. Split preuzeo prema t.d. Impuls leasingu d.o.o. Zagreb te svih obveza koje proizlaze iz Ugovora ili u vezi s Ugovorima o leasingu broj 03638 od 16. lipnja 2009., broj 03652 od 16. lipnja 2009. i 03649 od 16. lipnja 2009.,

- da je tužitelj 16. rujna 2009. u svojstvu jamca platca izdao tri zadužnice radi naplate potraživanja t.d. Impuls leasing d.o.o. Zagreb prema dužniku t.d. Senex d.o.o. Split i to: u iznosu od 15.680,00 EUR, koja je ovjerena od javne bilježnice Borice Kovačević pod brojem ovjere OV-2922/09 19. lipnja 2009., u iznosu od 14.320,00 EUR, koja je ovjerena od javne bilježnice Borice Kovačević pod brojem ovjere OV-2907/09 19. lipnja 2009. i u iznosu od 16.760,00 EUR, koja je ovjerena od javne bilježnice Borice Kovačević pod brojem ovjere OV-2904/09 19. lipnja 2009.,

- da je dana 1. srpnja 2011. t.d. Impuls leasing d.o.o. Zagreb, zastupano po pun. iz odvj. društva Borić & partneri u Zagrebu:

a) temeljem zadužnice od 16. lipnja 2009. (ovjerene 19. lipnja 2009.) pod brojem ovjere OV-2922/09 zatražilo od FINA-e namirenje tražbine prenošenjem sredstava s računa dužnika na račun vjerovnika, odnosno pljenidbu novčanih sredstava tužitelja po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama koje se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem u ukupnom iznosu od 20.589,39 kn s pripadajućim kamatama,

b) temeljem zadužnice od 16. lipnja 2009. (ovjerene 19. lipnja 2009.) pod brojem ovjere OV-2907/09 zatražilo od FINA-e namirenje tražbine prenošenjem sredstava s računa dužnika na račun vjerovnika, odnosno pljenidbu novčanih sredstava tužitelja po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama koje se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem u ukupnom iznosu od 18.628,96 kn s pripadajućim kamatama te

c) temeljem zadužnice od 16. lipnja 2009. (ovjerene 19. lipnja 2009.) pod brojem ovjere OV-2904/09 zatražilo od FINA-e namirenje tražbine prenošenjem sredstava s računa dužnika na račun vjerovnika, odnosno pljenidbu novčanih sredstava tužitelja po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim P 2146/22-178 bankama koje se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem u ukupnom iznosu od 20.130,71 kn s pripadajućim kamatama,

- između tuženika i t.d. Impuls leasing d.o.o. Zagreb dana 12. svibnja 2017. zaključen je Ugovor o cesiji radi prijenosa tražbina koje se odnose na dugove njegovih klijenata nenaplaćene po dospijeću (dospjelih, a neplaćenih dugovanja), što se odnosi i na dugovanja t.d. Senex d.o.o. Split u stečaju, među kojima su i dugovanja po Ugovorima o financijskom leasingu broj 03638, broj 03652 i broj 03649 od 16. lipnja 2009.

8. Nadalje, iz obrazloženja rješenja i zaključka donesenih u predmetima toga suda broj Ovr-1288/22 (od 10. svibnja 2022.), broj Ovr 1269/22 (od 10. svibnja 2022.) i Ovr-1263/22 (od 12. svibnja 2022.) proizlazi da su predmetne zadužnice, podnesene na izravnu naplatu od strane ranijeg vjerovnika (t.d. Impuls leasing d.o.o. Zagreb), isknjižene iz očevidnika najranije 4. kolovoza 2018., a kao dana stupanja na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj 68/18, dalje ZPONS), a temeljem odredbi čl. 12. i 33. tog Zakona, što među strankama nije ni bilo sporno.

9. Prema odredbi čl. 33. st. 1. ZPONS-a Agencija je dužna u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu tog Zakona prestati izvršavati osnove za plaćanje koje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona ispunjavaju uvjet iz odredbe čl. 12. st. 1. tog Zakona, odnosno one koje se ne naplate od ovršenika fizičke osobe u cijelosti, a u konkretnom slučaju radi insolventnosti dužnika.

10. Nadalje, nakon što je postupak izravne naplate započet 1. srpnja 2011. okončan prestankom postupanja FINA-e, odnosno prestankom naplate po predmetnim zadužnicama radi stupanja na snagu ZPONS-a (4. kolovoza 2018.), da je tuženik, kao ovrhovoditelj, dana 24. ožujka 2022. podnio novi zahtjev za izravnu naplatu protiv tužitelja, kao ovršenika, temeljem zadužnica ovjerenih kod javne bilježnice Borice Kovačević pod brojevima OV-2922/09 19. lipnja 2009., OV-2907/09 od 19. lipnja 2009. i OV-2904/09 od 19. lipnja 2009.

11. U konkretnom slučaju tužitelj tužbom potražuje da se ovrha proglasi nedopuštenom temeljem odredbe članka 60. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje u tekstu: OZ), odnosno iz razloga što je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

12. Po ispravnom stavu prvostupanjskog suda zadužnice koje predstavljaju temelj odnosno ovršnu ispravu za izravnu naplatu naplatu sastavljene su temeljem odredbi danas nevažećeg Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08) koji je bio na snazi u trenutku sastavljanja zadužnica. Prema odredbi čl. 183. st. 1. tog Zakona dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banke te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate. Dakle, u trenutku sastavljanja zadužnice nije bila potrebna potvrda javnog bilježnika odnosno solemnizacija privatne isprave da bi se radilo o valjanoj ovršnoj ispravi.

13. U odnosu na takvu ispravu u primjeni je pravni stav sedme sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (7/18) održane 19. studenoga 2018. koji glasi: Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. prema Ovršnom zakonu iz Narodnih novina broj 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz odredbe čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz odredbe čl. 379. ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05).

14. Prema odredbi čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, osim ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

15. Raniji vjerovnik, prije zaključenja Ugovora o cesiji s tuženikom, pokrenuo je postupak izravne naplate po sve tri zadužnice radi naplate svojih potraživanja iz Ugovora o financijskom leasingu, u zastarnom roku od pet godina, odnosno pravovremeno jer se radilo o Ugovorima iz 2009. s rokom otplate od 48 mjeseci, a respektirajući činjenicu da je potraživanje iz zadužnice apstraktno i služi osiguranju drugog potraživanja, u ovom slučaju Ugovora o financijskom leasingu pa se rokovi zastare ne računaju od dana izdavanja zadužnice već od dana kad su dospjele neplaćene rate iz Ugovora o financijskom leasingu, a sve da se zastara i računa od dana izdavanja zadužnice prvi postupak izravne naplate bio je pokrenut unutar petogodišnjeg zastarnog roka.

16. Nadalje, sukladno odredbi čl. 241. ZOO, zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, pa je stoga radnjom podnošenja zadužnice na naplatu od strane ranijeg vjerovnika, koja predstavlja radnju kojom vjerovnik pokušava ostvariti svoju tražbinu, došlo do prekida zastara. Taj postupak nije završio na način da je raniji vjerovnik odustao od radnje koju je poduzeo (odredba čl. 242. st. 1. ZOO-a), niti je vjerovnikov zahtjev bio odbačen ili odbijen (odredba čl. 242. st. 2. ZOO-a) nego je došlo do prestanka P 2146/22-1710 izvršavanja izravne naplate po samom Zakonu, a kako je to sud već naveo citirajući odredbe ZPONS-a. Stoga se ne može smatrati da prekid zastare nije ni nastupio.

17. Ne radi se ni o slučaju iz odredbe čl. 243. ZOO-a, a za što se zalagao tužitelj, koja govori o situaciji kada je tužba protiv dužnika odbačena zbog nenadležnosti suda ili kojeg drugog uzroka koji se ne tiču biti stvari, jer, prije svega, zahtjev ranijeg vjerovnika nije odbačen, a i da je odbačen ne bi se radilo o uzroku koji se ne tiče biti stvari nego upravo suprotno: uzroku koji je izravno vezan za bit stvari: o insolventnosti dužnika.

18. U slučaju prekida zastare, a prema odredbi čl. 245. st. 1. ZOO-a, nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Prema st. 3. u vezi sa st. 4. ovog čl. kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe, a upravo je to uzrok prekida u konkretnom slučaju, zastara počinje teći iznova od dana okončanja tog postupka te se navršava kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta (st. 5.).

19. To znači da je novi petogodišnji zastarni rok za potraživanje osigurano zadužnicama koje su predmet ovog i dva pripojena postupka počeo teći okončanjem postupka pokrenutog od strane ranijeg vjerovnika zahtjevima za izravnu naplatu od 1. srpnja 2011., a koji su okončani najranije stupanjem na snagu ZPONS-a odnosno 4. kolovoza 2018., pa je, podnoseći nove zahtjeve za izravnu naplatu 24. ožujka 2022. tuženik poduzeo radnju naplate potraživanja preuzetog Ugovorom o cesiji unutar novog petogodišnjeg zastarnog roka, pa je razlog radi kojeg je tužitelj zatražio proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa sredstava u postupku izravne naplate koji je tuženik pokrenuo pred FINA-om na temelju tri zadužnice (ovjerenih kod javne bilježnice Borice Kovačević pod brojevima OV-2922/09, OV-2907/09 OV-2904/09, sve od 19. lipnja 2009.) neosnovan jer nije nastupila zastara potraživanja.

20. Gore navedena činjenična utvrđenja odnosno pravne zaključke suda prvog stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj žalbeni sud.

21. U konkretnom slučaju, naime, radi se o postupku izravne naplate koji se primjenjuju u ovoj pravnoj stvari, a s obzirom da je postupak radi izravne naplate pokrenut temeljem zahtjeva tuženika od 21. srpnja 2020., reguliran odredbama čl. 209. do 213. OZ-a te postupku zapljene računa na temelju zadužnice i bjanko zadužnice reguliranom odredbama čl. 214. i 215. OZ-a.

22. Prema odredbi čl. 209. OZ-a ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.

23. U odredbi čl. 210. st. 1. OZ-a određeno je da nakon što ovršenik primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a može predložiti sudu donošenje rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Prema st. 2. ovog čl. na takav prijedlog na odgovarajući način primjenjuju se odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi.

24. Nadalje, zadužnica je, prema odredbi čl. 214. st. 1. OZ-a, privatna isprava potvrđena kod javnog bilježnika kojom dužnik može dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, isplaćuje vjerovniku. Pravna snaga zadužnice proizlazi iz činjenice da ima učinak rješenja o ovrsi, a njezina praktičnost je u tome što vjerovniku omogućuje zaštitu i naplatu potraživanja bez potrebe vođenja sudskog postupka. Nužno je da zadužnica bude potvrđena od strane javnog bilježnika kako bi proizvodile pravne učinke rješenja o ovrsi.

25. Odredbom članka 52. stavka 3. OZ-a propisano je da će, ako ovrhovoditelj ospori postojanje razloga zbog kojih je žalba izjavljena (a žalba je bila izjavljena, između ostalih razloga koji se u tužbi više ne spominju, iz razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a) ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja bez odgode donijeti rješenje kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od pravomoćnosti toga rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga zbog kojeg je izjavio žalbu.

26. U odnosu na žalbu tuženika odgovoriti je da tuženik u svojoj žalbi ističe u cijelosti one prigovore i primjedbe koje je iznosio tijekom postupka a koje je prvostupanjski sud valjano otklonio o čemu pobijana presuda sadrži dostatne i valjane razloge.

27. Stoga, i po shvaćanju ovog žalbenog suda, u odnosu na istaknuti prigovor zastare u kojem žalitelj ustraje u žalbi citirajući odredbe materijalnog prava koje je po njemu valjalo primijeniti odgovoriti je, da iz činjeničnog supstrata nedvojbenim proizlazi da u slučaju prekida zastare, a prema odredbi članka 245. stavak 1. ZOO-a zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonu određeni rok za zastaru. Prema stavku 3. u svezi sa stavkom 4. istog članka kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe, a upravo je to uzrok prekida u konkretnom slučaju, zastara počinje teći iznova od dana okončanja tog postupka te se navršava kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta.

28. U konkretnom slučaju, novi petogodišnji zastarni rok za potraživanje osigurano zadužnicama koje su predmet ovog postupa počeo je teći okončanjem postupka pokrenutog od strane ranijeg vjerovnika zahtjevima za izravnu naplatu od 1. srpnja 2011. a koji su okončani ranije stupanjem na snagu ZPONS-a odnosno 4. kolovoza 2018. pa je podnoseći nove zahtjeve za izravnu naplatu 24. ožujka 2022. tuženik poduzeo radnju naplate potraživanja preuzetog ugovora unutar novog petogodišnjeg zastarnog roka.

29. Također, u odnosu na tražbinu zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika i koja nije solemnizirana se primjenjuje opći zastarni rok od pet godina iz odredbe članka 371. ZOO/91 (sada 225. ZOO/05), dok se za tražbine i zadužnice koje su solemnizirane primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz odredbe članka 379. koji pravni stav je zauzet na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH (7/18) održane 16. studenog 2018. Ni ostalim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane presude.

30. Radi svega iznesenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu te presudu suda prvog stupnja potvrditi, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu, 22. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić