Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-756/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Ane Beloglavec, predsjednice vijeća, Predraga Jovanića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ljiljane Milina, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Vedrana Suša Pavić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Generali osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB: 10840749604, kojeg zastupa punomoćnik Alan Hranilović, odvjetnik u Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2662/2018-71 od 20. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija, kao neosnovana, žalba tuženika Generali osiguranja d.d. Zagreb, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2662/2018-71 od 20. travnja 2023. u točkama I. i II. izreke, u točki III. za iznos od 5.454,82 eur/41.099,31 kn, te u točki IV. (odluka o troškovima postupka) u iznosu od 7.701,31 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 20. travnja 2023. do isplate.

II. Djelomično se uvažava žalba tuženika, preinačuje se prvostupanjska presuda u točkama III. (u dijelu kojim je odlučeno o tijeku zatezne kamate na dosuđeni iznos) i IV. (preko iznosa od 7.701,31 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 20. travnja 2023. do isplate) te se sudi:

1. Nalaže se tuženiku platiti zateznu kamatu na iznos od 5.454,82 eura (pet tisuća četiristo pedeset četiri eura i osamdeset dva centa) od 18. svibnja 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se s viškom tužbenog zahtjeva u odnosu na tijek zateznih kamata, od dospijeća svakog iznosa izgubljene zarade, iskazano po mjesecima, do 17. svibnja 2018., tužiteljica odbija kao neosnovanim.

2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova u iznosu od 414,76 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. travnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, do isplate, kao neosnovan.

III. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

"I. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici neimovinsku štetu u iznosu 12.210,50 eur / 92.000,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 18. svibnja 2018. do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja je do 31. prosinca 2022. određena, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici nenovčanu imovinsku štetu (tuđa pomoć) u iznos 1.061,78 eur / 8.000,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe, tj. od 4. listopada 2018. do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja je do 31. prosinca 2022. određena, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici imovinsku štetu (izgubljena zarada) u iznosu 5.454,82 eur / 41.099,31 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućim i to na iznos:

- 214,44 eur / 1.615,70 kn od dana 15. listopada 2016. do isplate,

- 328,31 eur / 2.473,64 kn od dana 15. studenoga 2016. do isplate,

- 243,06 eur / 1.831,32 kn od dana 15. prosinca 2016. do isplate,

- 309,31 eur / 2.330,46 kn od dana 15. siječnja 2017. do isplate,

- 351,67 eur / 2.649,63 kn od dana 15. veljače 2017. do isplate,

- 396,32 eur / 2.986,04 kn od dana 15. ožujka 2017. do isplate,

- 329,29 eur / 2.481,87 kn od dana 15. travnja 2017. do isplate,

- 396,04 eur / 2.986,04 kn od dana 15. svibnja 2017. do isplate,

- 163,39 eur / 1.231,09 kn od dana 15. lipnja 2017. do isplate,

- 281,60 eur/ 2.121,75 kn od dana 15. srpnja 2017. do isplate,

- 307,10 eur / 2.313,82 kn od dana 15. kolovoza 2017. do isplate,

- 277,31 eur / 2.089,40 kn od dana 15. rujna 2017. do isplate,

- 277,40 eur / 2.090,04 kn od dana 15. listopada 2017. do isplate,

- 277,40 eur / 2.090,94 kn od dana 15. studenoga 2017. do isplate,

- 312,32 eur / 2.353,20 kn od dana 15. prosinca 2018. do isplate,

- 307,10 eur / 2.313,82 kn od dana 15. siječnja 2018. do isplate,

- 313,54 eur / 2.362,33 kn od dana 15. veljače 2018. do isplate i

- 368,81 eur / 2.778,81 kn od dana 15. ožujka 2018. do isplate,

po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja je do 31. prosinca 2022. određena, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu 8.116,07 eur / 61.150,50 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 20. travnja 2023. do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

2. Protiv ove presude žalbu je podnio tuženik i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" broj: 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP-a). Predlaže preinačenje presude, odbijanjem tužbenog zahtjeva ili, podredno, ukidanje presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove za sastavljanje žalbe i za sudsku pristojbu na žalbu.

3. U odgovoru na žalbu, tužiteljica se protiv žalbenim navodima kao neosnovanima i predlaže odbijanje iste te traži naknadu troškova za sastavljanje odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana u odnosu na točke I. i II. izreke, te djelomično točke III. i IV., a djelomično je osnovana u odnosu na točke III. i IV.

5. Pobijana presuda ima jasne i određene razloge bez proturječnosti pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na kojega izrijekom ukazuje tuženik u žalbi (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, tvrdeći suprotno.

6. Nije počinjena niti druga bitna povreda odredaba parničnog postupka (članak 354. stavak 1. u vezi članka 190. stavak 1. i 2. ZPP-a) - tzv. relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka za koju tuženik tvrdi da je počinjena time što je prvostupanjski sud dopustio tužiteljici preinaku tužbe, nakon što je zaključen prethodni postupak. Ova bitna povreda odredaba parničnog postupka nije počinjena jer je tužiteljica preinačila (povisila) tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja, dakle, ona tužbeni zahtjev nije mogla preinačiti, bez svoje krivnje, do zaključenja prethodnog postupka već je to mogla učiniti tek nakon provedenog vještačenja.

7. Tužiteljica je podneskom od 14. veljače 2023. smanjila tužbeni zahtjev, na ime izgubljene zarade, za iznos od tadašnjih 16.905,02 kn, čime nije došlo do preinačenja tužbe i nisu nastali novi troškovi postupka (propisana je ista visina nagrade za zastupanje tužiteljice prema vrijednosti predmeta spora u tom dijelu, prije i nakon smanjenja tog dijela tužbenog zahtjeva, prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika).

8. Nije u pravu tuženik kada tvrdi da je zastarjelo potraživanje tužiteljice za povišeni dio tužbenog zahtjeva (podneskom od 7. srpnja 2020.). Zastara nije nastupila jer se navedeno potraživanje temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi kao i zahtjev koji je tužiteljica postavila već u tužbi. Jednako pravno stajalište zauzeo je i Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske (broj: Su-IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024).

9. Pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je odbio prigovor tuženika glede podijeljene odgovornosti, odnosno nije prihvatio tuženikovu tvrdnju da je tužiteljica pridonijela tome da šteta nastane (članak 1092. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" broj. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. 156/22. i 155/23. - dalje: ZOO-a). Tuženik tvrdi da je tužiteljica pridonijela nastanku štete time što je pristala na vožnju iako je znala da je vozač motocikla na kojem se prevozila alkoholiziran (utvrđena je koncentracija 1,11 g/kg) i da je ona to znala jer da su se tužiteljica i vozač motocikla poznavali od prije. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio i jasno obrazložio da je ovaj prigovor tuženika neosnovan jer je toksikološkim vještačenjem utvrđeno da, prema literaturnim podacima, 30% iskusnih liječnika uz primjenu osjetljivih metoda testiranja nije u stanju zapaziti alkoholiziranost od 1,50 g/kg apsolutnog alkohola u krvi iz čega proizlazi da tužiteljica, koja nije liječnik, a nije vidjela da bi vozač konzumirao alkohol (list 81 spisa) nije mogla uočiti alkoholiziranost vozača. Pri tome nije odlučno je su li se tužiteljica i vozač motocikla od prije poznavali, a iz dokaznog postupka slijedi da nema dokaza da su se oni poznavali.

10. Svi vještaci koji su dali nalaz i mišljenje su i usmeno saslušani te su dali jasne i određene odgovore na pitanja i primjedbe tuženika. Stoga nije u pravu tuženik kada u žalbi ustraje u tvrdnjama da su ova vještačenja pogrešna te posebno prigovara tome što je odbijen njegov prijedlog za novim financijskim vještačenjem. Takav prijedlog je, kao suvišan, pravilno odbio prvostupanjski sud jer je vještak financijske struke jasno i određeno odgovorio na prigovore tuženika.

11. Netočna je tvrdnja tuženika, iznesena u žalbi da je financijsko vještačenje provedeno: "na temelju dokumentacije koja se uopće nije smjela uzeti u obzir, jer je dostavljena u spis po zaključenju prethodnog postupka". Dokumentacija na koju se ova tvrdnja odnosi dostavljena ja na traženje tuženika i to nakon što je on, nakon zaključenja prethodnog postupka porekao valjanost potvrde poslodavca tužiteljice o visini izgubljene zarade.

12. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je tužiteljici previsoko odmjerena pravična novčana naknada neimovinske štete. Ta je naknadna valjano odmjerena, a sud je pri tome odmjeravanju pravilno ocijenio težinu povrede prava osobnosti tužiteljice na zdravlje (članak 19. ZOO-a) te sve okolnosti slučaja, a posebno jačinu i trajanje povreda, izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha (članak 1100. stavak 1. ZOO-a) te uzimajući u obzir da je tužiteljici tuženik naknadio nesporni iznos štete u visini od 41.000,00 ondašnjih kn, prije pokretanja ovoga postupka. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da se kod tužiteljice ne radi o naruženosti u srednjem stupnju, a koje naruženje je uvijek vidljivo. Za ukazati je da iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka (stranice 195-199 spisa) slijedi da je lijeva noga tužiteljice kraća 2 cm. To znači da ona pri hodu vidno šepa a to je uvijek vidljivo drugima.

13. Visina naknade imovinske štete odmjerena je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, a posebno na temelju provedenih vještačenja (članak 1095. ZOO-a).

14. U pravu je žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud pogriješio dosudivši tužiteljici zatezne kamate na pojedine iznose izgubljene zarade (plaće) tužiteljice tekuće od dospijeća svakog pojedinačnog novčanog iznosa. Takva odluka je pogrešna jer tužiteljica ima pravo na zakonske zatezne kamate na izgubljenu zaradu tekuće od podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora odnosno od 18. svibnja 2018. (stranica 33 spisa) na temelju odredbe članka 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu - "Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09,., 76/13., 152/14. i 155/23. U tome smislu stajalište je zauzela i sudska praksa (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-373/2021-2 od 27. travnja 2021.

15. Također je u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud pogriješio dosudivši tužiteljici trošak za sastavljanje pet obrazloženih podnesaka, a tužiteljica ima pravo na troškove za sastavljanje četiri takva podneska (Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – „Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., dalje: Tarife). Stoga je valjalo dosuđene troškove tužiteljici umanjiti za iznos od 331,81 euro za sastavljanje jednog takvog podneska (Tbr. 8/1 Tarife) i pripadajući PDV u iznosu od 82,95 eura (Tbr. 42 Tarife), odnosno ukupno 414,76 eura pa tužiteljici pripada naknada ukupnih troškova postupka u iznosu od 7.701,31 eura.

16. Slijedom navedenoga, žalba tuženika je djelomično odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u točkama I. i II. izreke, te djelomično točkama III. i IV. (članak 368. stavak 1. ZPP-a), a djelomično je uvažena tuženikova žalba i pravilnom primjenom materijalnog prava je djelomično preinačena prvostupanjska presuda u točkama III. i IV. (članak 373. točka 3. ZPP-a), te je odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.

17. Na temelju odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka jer je tuženik u tome postupku uspio samo s neznatnim dijelom žalbenog zahtjeva koji se odnosi na sporedna potraživanja (zatezne kamate i troškove postupka).

18. Na temelju odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka koji se odnosi na odgovor na žalbu jer taj podnesak nje bio potreban za žalbeni postupak.

U Sisku 22. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

mr. sc. Ana Beloglavec