Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-404/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sutkinja, Alenke Lešić predsjednice vijeća, Zlatane Bihar članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Martine Budinski Modronja članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ALLIANZ ZAGREB d.d., Heinzelova 70, Zagreb, OIB 23759810849, zastupanog po punomoćniku Deanu Ilijevskom, odvjetniku u Labinu, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB 55545787885, kojega zastupa punomoćnik RĆ, dip. iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli- Pola poslovni broj: P-696/2017-63 od 31. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Preinačava se presuda Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj P- 696/2017-63 od 31. siječnja 2025. i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

»I Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.622,11 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku:

-na iznos od 1.612,62 eur od dana 20. svibnja 2014.

-na iznos 218,99 eur od dana 28. svibnja 2014.

-na iznos od 790,49 eur od dana 28. svibnja 2014. pa sve do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi troškove ovog spora sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na dosuđeni iznos od dana donošenja prvostupanjske presude sve do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.«

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju 2.622,11 eur s pripadajućim zateznim kamatama koje na iznos od 1.612,62 eur teku od 20. svibnja 2014., a na iznos od 1.009,48 eur od 28. svibnja 2014. do isplate (točka I. izreke), a ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.481,07 eur s kamatama od 31. siječnja 2025. do isplate (točka II. izreke).

2. Citiranu presudu pravovremenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" , broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Iako tuženik prvostupanjsku presudu pobija i zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, ne navodi u čemu bi se ta povreda očitovala niti je iz sadržaja njegove žalbe moguće utvrditi o kojoj bi se postupovnoj povredi radilo, a ovaj sud ne nalazi da bi u postupku pred sudom prvog stupnja bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud, na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora u ovom stupnju postupka je zahtjev tužitelja, kao osiguratelja, da mu tuženik kao osoba odgovorna za nastupanje osiguranog slučaja, plati iznos koji je on isplatio svom osiguraniku po osnovi automobilskog kaska povodom štetnog događaja od 5. svibnja 2014.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

- da je u štetnom događaju od 5. svibnja 2014., došlo do naleta osobnog vozila reg. oznaka [registarska oznaka] na divljač (srnu),

- da se štetni događaj dogodio na državnoj cesti D-301 „Ponteporton-Novigrad“, kojom upravlja tuženik,

- da je na vozilu reg. oznaka [registarska oznaka] u predmetnom događaju nastala šteta u visini od 2.622,11 eur,

- da je predmetno vozilo na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja,

- da je tužitelj vlasniku vozila ŽĆ, vl. obrta „[obrt]“ dio štete isplatio 19. svibnja 2024., a dio 27. svibnja 2024.,

- da je lovačko društvo „Srnjak“, koje gospodari lovištem na području na kojem je došlo do štetnog događaja, još 2011. godine obavijestilo tuženika o potrebi označavanja predmetne ceste prometnom signalizacijom i posebnom opremom upravo u cilju preveniranja naleta vozila na divljač,

- da tuženik po zahtjevu lovačkog društva „Srnjak“ do dana štetnog događaja nije ništa poduzeo.

8. Na temelju ovih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da tuženik odgovara za štetu koja je tužitelju nastala po osnovi automobilskog kaska na temelju odredbe članka 50. stavak 1. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj: 84/11., 22/13., 54/13. i 148/13. – dalje: ZC), pri čemu je prigovor zastare otklonio uz obrazloženje da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena unutar trogodišnjeg zastarnog roka iz članka 230. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08. i 125/11. – dalje: ZOO), računajući taj rok od prvog dana poslije dana kada je tužitelj svom osiguraniku isplatio štetu.

9. Osnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je kao odlučan za početak tijeka zastare uzeo sam dan plaćanja naknade tužitelja (osiguratelja) svom osiguraniku te posljedično tome, kao neosnovan, otklonio prigovor zastare.

10. Naime, prema odredbi članka 234. stavak 6. ZOO, zastara tražbine koja pripada osiguratelju prema trećoj osobi odgovornoj za nastupanje osiguranog slučaja počinje teći kad i zastara tražbine osiguranika prema toj osobi i navršava se u istom roku. To stoga što je predmetno potraživanje derivativno pravo izvedeno iz činjenice isplate naknade štete oštećeniku kao (kasko) osiguranoj osobi, pa je osiguratelj (tužitelj) isplatom ušao u pravnu poziciju oštećenika, svog osiguranika, s početkom zastarijevanja i u zastarnom roku koji vrijedi za njega.

10.1. To znači da predmetna tražbina zastarijeva u roku od 3 godine i počinje teći od dana kada je tužiteljev osiguranik, kao oštećenik, doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Identično pravno shvaćanje zauzeto je i na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020.

11. Slijedom navedenoga, kako za početak tijeka zastarnog roka nije odlučan trenutak kada je tužitelj svom osiguraniku isplatio naknadu iz osiguranja, već trenutak kada je osiguranik tužitelja saznao za štetni događaj i štetu, ovaj sud nalazi da je navedenu (bitnu) činjenicu moguće utvrditi na temelju dokaza (isprava) koje se nalaze u spisu, neovisno o tome što prvostupanjski sud te dokaze (isprave), zbog pogrešnog pravnog shvaćanja o početku tijeka zastarnog roka, nije uzeo u obzir.

12. Pod oštećenikovim saznanjem za štetu ne podrazumijeva se samo saznanje o postojanju štete, pa se protivno shvaćanju tuženika taj dan ne može vezati uz dan nastanka štetnog događaja. Pod oštećenikovim saznanjem za štetu podrazumijeva se saznanje o opsegu štete, odnosno elementima njezine visine.

13. Iako spisu prileže izvidi štete od 8. svibnja i 15. svibnja 2014., uz koje datume tuženik podredno veže početak tijeka zastarnog roka te iako je njima utvrđen opseg nastalih oštećenja, nije moguće utvrditi jesu li i kada oštećeniku ti izvidi dostavljeni da bi se početak tijeka zastarnog roka računao od tog dana.

14. Međutim, spisu prileži račun Autokaroserije Đorđe Korenić iz Umaga br. 62/1/1 (list 17 spisa), koji je prema njegovom sadržaju izdan i isporučen oštećeniku 19. svibnja 2014., slijedom čega ovaj sud zaključuje da je oštećenik najkasnije tog dana saznao za opseg i visinu štete na svom vozilu.

15. Kako rokovi određeni na godine završavaju protekom onog dana koji po svom broju odgovara danu kad je rok otpočeo (članak 112. stavak 2. ZPP), trogodišnji zastarni rok iz članka 230. stavak 1. ZOO istekao je 19. srpnja 2022. u petak, slijedom čega je tužba (predana neposredno na sudu 22. srpnja 2022. u ponedjeljak) podnesena protekom zastarnog roka.

16. Zbog navedenoga, ne ulazeći u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda tuženika kojima isti osporava i svoju odgovornost za štetu, na temelju odredbe članka 373.a stavak 1. ZPP, prvostupanjsku je presudu valjalo preinačiti i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbiti kao neosnovan.

17. Kako je preinačenjem prvostupanjske presude u cijelosti izmijenjen uspjeh stranaka u sporu, preinačena je i odluka o troškovima postupka sadržana u pobijanoj presudi na način da je, na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP, odbijen zahtjev tužitelja da mu tuženik, koji je u cijelosti uspio u sporu, naknadi troškove postupka.

U Sisku 22. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Lešić