Poslovni broj: P-805/2024-23

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda, Nives Grubišić Đogić, u pravnoj stvari tužitelja FL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Kristini Aliji Hrastinski, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice VL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Ivani Dunger Dalbello, odvjetnici u Zagrebu, radi ništetnosti, nakon glavne i javne rasprave zaključene 12. svibnja 2025. u prisutnosti tužitelja i tuženice osobno, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženice, 22. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.) Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je Ugovor o imovini od 28.veljače 2023. godine sklopljen između g. FL,s prebivalištem na adresi [adresa], odnosno, trenutnim boravištem na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovdje tužiteljai gđe VL, s prebivalištem na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovdje tuženice, koji je istoga dana bio ovjeren u uredu javnog bilježnika Marine Dabelić, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 284 pod poslovnim brojem OV-1257/2023, raskinut s danom 24. srpnja 2023. godine.

2. Nalaže se gđi VL, s prebivalištem na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovdje tuženici naknaditi g. FL, s prebivalištem na adresi [adresa], odnosno, trenutnim boravištem na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovdje tužitelju trošak ovog parničnog postupka uvećan za iznos zakonskih zateznih kamata koje na iznos tih troškova teku od dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana."

II.) Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 22. svibnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 11. prosinca 2023. i tijekom postupka tvrdi da je s tuženicom bio u dva braka od 2013. do 2022. u kojima je rođeno dvoje djece. Stranke su bile rastavljene jedno kraće vremensko razdoblje od 2015. do 2018., a u kojem vremenu su pretežito živjele zajedno te je u tom razdoblju rođeno i prvo dijete. Tužitelj je 2017. kupio stan uz pomoć stambenog kredita i subvenciju APN-a. U taj stan su stranke uselile te su zajednički živjele do prosinca 2021. kada je tuženica iselila s dvoje djece u podstanarski stan. Brak stranaka je u ožujku 2022. ponovno rastavljen. No, i nakon rastave braka i prestanka zajedničkog života stranke su nastavile biti u dobrim odnosima te su svakodnevno komunicirale, brinule o djeci, provodile vrijeme zajedno s djecom, a tužitelj je posjećivao tuženicu i djecu u njenom stanu gdje je znao i prespavati. U takvim okolnostima su između stranaka sklopljena dva ugovora i to Ugovor o darovanju od 21. veljače 2023. kojim je tužitelj prenio na tuženu jednu polovicu predmetnog stana i Ugovor o imovini od 28. veljače 2023. kojim su regulirale svoje odnose glede postojećeg Ugovora o kreditu od 26. rujna 2017. kojeg je tužitelj prethodno podignuo kod OTP banke d.d. u iznosu od 73.000,00 EUR na rok otplate od 20 godina sa svrhom kupnje predmetnog stana. Tuženica se upisala kao suvlasnik stana u ½ dijela, dok je u odnosu na drugu polovicu stana tužitelj i nadalje ostao suvlasnik. Predmetnim Ugovorom o imovini tuženica je preuzela obvezu na sebe prenijeti obveze iz Ugovora o kreditu 2026. nakon što istekne uvjet koji je postavio APN za davanje subvencije. Tužitelj se obvezao na tuženicu tada prenijeti vlasništvo svoje preostale ½ nekretnine. No, nakon sklapanja ugovora su se izmijenile okolnosti koje daju pravo tužitelju na raskid ugovora. Na prvom mjestu, odnosi stranaka su se bitno poremetili u odnosu na razdoblje prije sklapanja ugovora. Do sklapanja ovih pravnih poslova tužitelj je bio ovlašten nesmetano koristiti nekretninu koja i dalje njegovo suvlasništvo u ½ dijela. Tuženica je u navedenu nekretninu uselila 1. ožujka 2023. s njihovo dvoje djece te je nakon sklapanja ugovora počela osporavati pravo tužitelju na suposjed stana. Zbog toga je tužitelj morao iznajmiti podstanarski stan. Također, tuženica mu je počela otežavati susrete i druženja s djecom, o čemu su se stranke ranije jednostavno dogovarale te je podnijela zahtjev za povećanjem uzdržavanja. Zbog svih navedenih obveza tužitelj nije u mogućnosti podići stambeni kredit za kupnju nove nekretnine jer mu na kraju mjeseca ne ostaju nikakva sredstva. Tužitelj je Izjavom od 24. srpnja 2023. koja je ovjerena kod javnog bilježnika Maje Peris pod poslovnim brojem OV-15247/23 raskinuo Ugovor o imovini od 28. veljače 2023. o čemu je tuženica obaviještena dopisom od 26. srpnja 2023. Istim dopisom i dopisom od 3. kolovoza 2023. tuženica je dana ponuda na mirno rješenje odnosa na način da preda nekretninu u suposjed tužitelju ili mu proda svoj suvlasnički dio, no tuženica je otklonila svaku mogućnost dogovora navodeći da je predmetna nekretnina njeno isključivo vlasništvo.. Tužitelj smatra da su ispunjene pretpostavke za raskidom Ugovora zbog izmijenjenih okolnosti koje su nastupile nakon sklapanja Ugovora o imovini pa predlaže sudu da primjenom čl. 369. Zakona o obveznim odnosima donese presudu kojom se utvrđuje da je 24. srpnja 2023. raskinut Ugovor o imovini od 28. veljače 2023. sklopljen između stranaka. Potražuje parnični trošak.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu ističe da se između istih stranaka vodi postupak pred ovim sudom pod brojem P-988/2023 radi iste pravne stvari koji je pokrenuo tužitelj pa predlaže tužbu odbaciti zbog litispendencije. Također, ističe da je pokrenula postupak radi utvrđenja bračne stečevine pod brojem P Ob-323/2023 u kojem će se u cijelosti urediti odnosi stranaka glede ½ predmetne nekretnine i Ugovora o kreditu slijedom čega je ova tužba bespredmetna te istu predlaže odbaciti. No, ukoliko sud odluči meritorno rješavati u ovom predmetu ističe da je ista suvlasnica predmetne nekretnine u ½ dijela temeljem bračne stečevine budući da je predmetna nekretnina kupljena za vrijeme trajanja bračne zajednice iz sredstava ostvarenih radom bračnih drugova. Tužitelj je darovao tuženici svoju ½ nekretnine Ugovorom o darovanju od 21. veljače 2023. čime je tuženica postala isključivi vlasnik iste. Točno je da je tužitelj s tuženicom zaključio Ugovor o imovini 28. veljače 2023. Svrha predmetnog Ugovora je reguliranje prijave prebivališta tužitelja u svrhu ispunjavanja uvjeta APN-a. Tužitelj se obvezao nakon prijenosa stambenog kredita na tuženu, na istu prenijeti suvlasništvo preostale ½ dijela predmetne nekretnine koja je samo formalno ostala upisana na tužitelja (zbog uvjeta APN-a). Niti jednom odredbom Ugovora o imovini tužitelj nije zadržao pravo koristiti predmetnu nekretninu. Odnosi bivših bračnih drugova nisu bili skladni prije sklapanja ovih pravnih poslova. Štoviše, tužitelju je rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici KPZDO-241/21 od 26. prosinca 2021. određena mjera opreza zabrane približavanja tuženoj zbog kaznenog djela prijetnji iz čl. 139. st. 2. i 3. Kaznenog zakona i tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. i 2. Kaznenog zakona i kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179. u vezi čl. 51. Kaznenog zakona. Ne postoji nikakav usmeni ugovor između stranaka kojim bi se drugačije regulirali ovi odnosi, kao što nisu ispunjene niti pretpostavke za raskidom Ugovora o imovini. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Tužitelj se očitovao na navode iz odgovora na tužbu na način da ističe da je on bio u cijelosti vlasnik predmetne nekretnine koju polovicu nekretnine je darovao tuženici Ugovorom o darovanju od 21. veljače 2023. Netočni su navodi tuženice da je predmetna nekretnina bračna stečevina. Točno je da je tužitelj nakon sklapanja Ugovora o darovanju i nadalje ostao suvlasnik predmetne nekretnine u ½ dijela te da isti ima pravo na suposjed koje pravo mu tuženica osporava. Tuženica nema pravo na suposjed nekretnine temeljem Ugovora o imovini od 28. veljače 2023. jer je taj Ugovor raskinut jednostranom Izjavom tužitelja od 24. srpnja 2023. zbog promjena okolnosti koje su nastupile nakon sklapanja tog pravnog posla. Stoga više nisu na snazi odredbe Ugovora o preuzimanju kredita i o prijenosu vlasništva predmetne nekretnine na tuženicu od 2026. pa nadalje. Ovaj Ugovor je sklopljen u okolnostima skladnih odnosa stranaka u kojima je tuženica držala tužitelja u uvjerenju da će stranke riješiti svoje međusobne nesuglasice, da će njihovi osobni odnosi ostati skladni te da je reguliranje ovih odnosa glede nekretnine samo formalnost koje je potrebno ispuniti radi zaštite njihovih međusobnih interesa. Nakon sklapanja ovih pravnih poslova tuženica je u potpunosti promijenila retoriku, onemogućuje tužitelju suposjed nekretnine, otežava tužitelju susrete i druženja s djecom, podnijela je zahtjev za povećanje uzdržavanja i slično. Smatra da navedene okolnosti opravdavaju pravo tužitelja na raskid Ugovora o imovini.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor o darovanju od 21. veljače 2023. (list 7-8), rješenje ovog suda broj Z-5166/23 od 22. veljače 2023. (list 9-10), izvadak iz zemljišne knjige (list 11-13), Ugovor o kreditu uz subvenciju APN-a (list 14-20) i Dodatak Ugovora o kreditu (list 21-25), Ugovor o imovini od 28. veljače 2023. (list 26- 29), rješenje ovog suda R1 Ob-143/2022 od 28. veljače 2022. (list 30), Izjava o raskidu Ugovora od 24. srpnja 2023. (list 31), korespondencija stranaka mirnom postupku (list 32-37), Ugovor o najmu stana (list 38-40), potvrda o izvršenim transakcijama na račun OTP banke d.d. (list 41-64), polica životnog osiguranja (list 66-68), zapis o prebivalištu MUP-a (list 81), računi (list 82-87), mjera opreza (list 88-95), Ugovor o nenamjenskom kreditu i prijevremena otplata kredita te potvrda o izvršenim transakcijama putem interneta (list 101-150), izveden je dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka GL, NL, RL, KL i ĐL (list 188-192).

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22 – dalje ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

6. Na prvom mjestu se ističe da sud nije utvrdio da je riječ o sporu o kojem već teče parnica. Naime, između istih stranaka teče nekoliko parnica, ali ni s jednom od njih ne postoji subjektivni i objektivni identitet spora. Stoga nema litispendencije.

7. Glede tuženikovog prigovora na vrijednost predmeta spora, ističe se da je u postupku koji se vodi po deklaratornom tužbenom zahtjevu mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj odredio u tužbi.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je Ugovor o imovini sklopljen između stranaka 28. veljače 2023. raskinut izjavom tužitelja od 24. srpnja 2023.

9. Između stranaka je sporno da li je nakon sklapanja pravnih poslova došlo do izmjene okolnosti koje opravdavaju raskid Ugovora te ima li tužitelj pravo na raskid ugovora.

10. Iz tijekom postupka izvedenih dokaza i nespornih navoda stranaka sud je utvrdio:

- da su stranke u braku od 29. lipnja 2013. do 26. rujna 2014. i od 23. lipnja 2018. do 28. veljače 2022.,

- da je faktična bračna i izvanbračna zajednica trajala od 2011. do prosinca 2021.,

- da je tijekom trajanja zajednice između stranaka rođeno dvoje djece (HL rođ. **.**.2017. i UL rođena **.**.2020.),

- da je predmetna nekretnina kupljena za vrijeme trajanja zajednice stranaka kreditom kod OTP banke d.d. koji je podigao tužitelj uz subvenciju APN-a,

- da je subvencija APN-a trajala 6 godina do prosinca 2023. i to u vidu plaćanja ½ mjesečnog obroka kredita pri čemu se uvjetuje tužitelju zabranom otuđenja ili opterećenja nekretnine trećima i zabranom promjene prebivališta s navedene adrese do 2026.,

- da su stranke od kupnje predmetnog stana (2017.) do prosinca 2021. zajednički živjele u predmetnoj nekretnini,

- da su za vrijeme trajanja braka stranke zajednički otplaćivale predmetni kredit iz sredstva ostvarenih radom bračnih drugova,

- da je u prosincu 2021. tuženica odselila s djecom u Sigurnu kuću radi psihičkog i fizičkog nasilja tužitelja zbog kojeg je tužitelju izrečena mjera opreza zabrane približavanja tuženici i djeci,

- da je tužitelj nastavio živjeti u predmetnoj nekretnini, a tuženica je nakon odlaska iz Sigurne kuće s djecom uselila u podstanarski stan,

- da su nakon rastave braka odnosi stranaka bili skladni (stranke su se međusobno pomagale, dogovarale oko djece te su međusobno surađivale oko svih pitanja) te je postojala i emotivna zajednica (tužitelj je pisao ljubavne poruke, izražavao želju za pomirenjem, tuženica je s njim ulazila u seksualne odnose, zajedno su ljetovali i družili se, tužitelj je znao prespavati kod tuženice),

- da su u prosincu 2022. stranke započele pregovore oko rješenja međusobnih imovinskih odnosa vezanih uz predmetnu nekretninu sa svrhom da se tuženica vrati u predmetni stan sa djecom, a tužitelj ode u podstanare,,

- da je tužitelj Ugovorom o darovanju od 21. veljače 2023. prenio u vlasništvo tuženici ½ predmetne nekretnine nakon čega se tuženica upisala kao suvlasnik nekretnine u ½,

- da su Ugovorom o imovini od 28. veljače 2023. stranke regulirale svoje odnose glede preostalog tužiteljevog dijela predmetne nekretnine na način da se tužitelj odrekao svih potraživanja glede predmetne nekretnine, da je priznao tuženici pravo vlasništva pokretnina u stanu, da se obvezao prenijeti tuženici svoj dio nekretnine čim istekne uvjet APN-a (2026.), a tuženica se obvezala plaćati rate Ugovora o kreditu i na sebe prenijeti tu obvezu čim istekne uvjet APN-a (2026.), da je tuženica dozvoljava tužitelju da ima prijavljeno prebivalište na navedenoj adresi do završetka 2025. (zbog uvjeta APN-a),

- da je tuženica uselila u predmetnu nekretninu sa zajedničkom djecom 21. ožujka 2023.,

- da je tuženica započela vezu s novim partnerom o čemu je obavijestila tužitelja nakon useljenje u nekretninu.

- da su nakon toga započeli problemi između stranaka i to emotivne i praktične prirode u vidu dogovora oko zajedničke djece, iznosa plaćanja uzdržavanja, granica koje tužitelj treba poštivati glede odnosa sa tuženicom,

- da je u takovim okolnostima tužitelj kod javnog bilježnika sastavio Izjavu o raskidu Ugovora od 24. srpnja 2023.

- da tuženica redovno uplaćuje rate kredita na račun tužitelja,

- da je tuženica protiv tužitelja podnijela tužbu od 29. listopada 2023. pred ovim sudom radi podjele bračne stečevine u kojoj traži da joj po toj osnovi prizna vlasništvo ½ predmetnog stana i da naloži tuženiku da joj izda tabularnu ispravu,

- da je tužitelj protiv tuženice podnio tužbu pred ovim sudom 3. studenog 2023. radi opoziva darovanja od 21. veljače 2023. i zbog uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja i upisa tužitelja kao vlasnika predmetne nekretnine u cijelosti.

11. Tužitelj u tužbi traži da sud presudom utvrdi da je nastupio raskid ugovora zbog promjene okolnosti koje su postojale u trenutku sklapanja ugovora. Pravo na raskid zbog promijenjenih okolnosti regulira članak 369. ZOO-a koji glasi: „ Ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak, ona može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak i raskine (stavak 1.). Izmjenu ili raskid ugovora ne može zahtijevati strana koja se poziva na promijenjene okolnosti ako je bila dužna u vrijeme sklapanja ugovora uzeti u obzir te okolnosti ili ih je mogla izbjeći ili savladati (stavak 2). Strana koja zahtijeva izmjenu ili raskid ugovora ne može se pozivati na promijenjene okolnosti koje su nastupile nakon isteka roka određenog za ispunjenje njezine obveze (stavak 3.). Kad jedna strana zahtijeva raskid ugovora, ugovor se neće raskinuti ako druga strana ponudi ili pristane da se odgovarajuće odredbe ugovora pravično izmijene (stavak 4.). Ako izrekne raskid ugovora, sud će na zahtjev druge strane obvezati stranu koja ga je zahtijevala da ovoj naknadi pravičan dio štete koju trpi zbog toga (stavak 5.).“

12. Sagledavajući tužbeni zahtjev u kontekstu gore citirane zakonske odredbe stav je ovog suda da tužitelj ne može osnovano tražiti utvrđenje da je nastupio raskid ugovor zbog promijenjenih okolnosti. Naime, iz sadržaja zakonske odredbe proizlazi da takav raskid određuje sud svojom odlukom nakon procjene da li su nastupile izvanredne okolnosti koje propisuje zakon. Dakle, odluka suda je konstitutivna. U tom smislu, tužitelj je tužbeni zahtjev trebao postaviti na način da traži sudski raskid ugovora, a ne deklaratorno, na utvrđenje da je ugovor već raskinut. Stoga je već iz ovog razloga tužbeni zahtjev neosnovan.

13. No sve i kad bi sud ispitivao pravo tužitelja na raskid zbog promijenjenih okolnosti, tužbeni zahtjev bi bio neosnovan.

14. Povezujući iskaze stranaka s Ugovorima iz veljače 2023. i ostalom dokumentacijom u spisu, sud zaključuje da je tužitelj na tuženicu, Ugovorom o darovanju, prenio dio nekretnine koji njoj pripada temeljem bračne stečevine. Naime, kako je isključivo tužitelj bio upisan kao vlasnik nekretnine, a polovina iste je bračna stečevina tuženice, to su stranke sklapanjem ugovora o darovanju riješile to pitanje riješile time što je tužitelj izdao tuženici tabularnu ispravu za upis na ½ njenog dijela koje joj po zakonu pripada. Tumačenjem koje navodi tuženica da je ona od ranije vlasnik predmetne nekretnine, a da joj je tužitelj darovao svoj dio nekretnine je apsurdno jer bi to značilo da je tužitelj prenio tuženici svoj dio nekretnine, a ostao upisan kao suvlasnik na njenom dijelu nekretnine što nije utemeljeno na životnoj i pravnoj logici. Stoga sud u tom dijelu ne vjeruje tuženici da je Ugovor o imovini bio samo formalne prirode radi reguliranja prebivališta tužitelja jer iz istog proizlazi da su stranke regulirale brojna druga imovinska pitanja, među ostalim pitanje plaćanja i prijenosa kredita i prijenosa vlasništva stana u cijelosti na tuženicu nakon isteka uvjeta APN-a. Stoga nije točna tvrdnja tuženice da je Ugovor o imovini bespredmetan jer tužitelj nije mogao na tuženicu prenijeti nešto što joj već pripada po zakonu budući da je utvrđeno da je u trenutku sklapanja Ugovora o imovini, tužitelj suvlasnik ½ dijela nekretnine te da se navedenim ugovorom rješavaju odnosi upravo glede tog suvlasničkog dijela nekretnine. Stoga je predmetni ugovor podložan raskidu zbog izmijenjenih okolnosti.

15. Međutim, iz utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlazi da okolnosti, koje u svom iskazu opisuje tužitelj, predstavljaju izvanredne okolnosti iz članka 369. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO) koje opravdavaju pravo tužitelja na raskid ugovora. Tužitelj u iskazu navodi svoja subjektivna očekivanja od odnosa s tuženicom i svoj vrijednosni sud o tome kako on doživljava razdoblje nakon razvoda braka. Sve i da se prihvate navodi tužitelja o kontinuiranoj emotivnoj vezi koja je uslijedila nakon rastave, sud smatra da isto ne može biti podloga za zaključak o nastupu izvanrednih okolnosti. Isto bi, pod pretpostavkom da je tuženica zlonamjerno držala tužitelja u uvjerenju da će realizirati novi zajednički život i brak, eventualno moglo biti osnova za poništaj ugovora zbog zablude, nedostojnosti ili nedopuštene pobude, no ne i za raskidom ugovora zbog izvanrednih okolnosti. Naime, kod izvanrednih okolnosti se radi o objektivnim okolnostima koje sud prosuđuje od slučaja do slučaja, a ne o subjektivnim očekivanjima stranaka koja su se izjalovile. Iako tužitelj u tužbi navodi i neke okolnosti objektivne prirode, kao pomanjkanje sredstava za život ili povećanje troškova života, iz njegovog iskaza sud zaključuje da je riječ o okolnostima isključivo subjektivne prirode, odnosno o uvjerenjima, predviđanjima i očekivanjima koja se nisu ostvarila, a koja su utemeljenja na razlozima emotivne i afektivne prirode odnosa koje su uobičajene za razdoblje nakon razvoda braka.

16. Stoga je već temeljem iskaza samog tužitelja sud ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za raskidom ugovora temeljem članka 369. ZOO-a.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora i troškovniku tuženice, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR.

18. Tuženici je dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.125,00 EUR, a isti se odnosi na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/1), žalbu u iznosu od 50 bodova (Tbr 9/4) i zastupanje na ročištima 22. travnja 2022. i 23. siječnja 2025. i 12. svibnja 2025. u iznosu od 100 bodova za svako (Tbr 9/1), uvećano za PDV.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 22. svibnja 2025.

S u d a c :

Nives Grubišić Đogić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku 15 dana od dana dostave ove odluke.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika