Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

48000 Koprivnica - Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-181/2022-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Sonji Gundić-Biškup kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici DŠF, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Jagićeva 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Ćurkoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ćurković & Šanjug iz Zagreba, radi isplate, nakon provedene usmene javne glavne rasprave zaključene dana 6. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, te objavljene presude dana 22. svibnja 2025., temeljem odredbe čl. 335. st. 3. Zakona o parničnom postupku, istog dana

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb OIB: 84397956623, isplati iznos od 18.074,12 €/136.179,46 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 14.165,84 €/106.732,49 kn teku od 18. travnja 2021., a na iznos od 3.908,28 €/29.446,97 kn po isteku 15 dana od dana podnošenja ove tužbe sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno odredbi čl. 29. ZOO kao i da tužitelju nadoknadi parnični trošak sve to u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, da tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.062,50 € (slovima: četiritisućešezdesetdvaeuraipedesetcenti) sa zakonskom zateznom kamatom od 22. svibnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 28. travnja 2022. protiv tuženika, radi isplate.

1.1.U tužbi navodi da je dana 6. siječnja 1987. oko 19:10 sati na Bjelovarskoj cesti u Križevcima došlo do teške prometne nesreće, u kojoj su sudjelovali osiguranik tuženika DŠ kao vozač osobnog automobila marke „Opel Rekord“, registarske oznake KŽ-219-14, osiguranog kod tuženika, te KŠ kao pješaka, koji je od posljedica teških povreda zadobivenih u navedenoj nesreći preminuo u Medicinskom centru u Koprivnici.

1.2. Prema pravomoćnoj Presudi Općinskog suda u Križevcima broj K-291/87 i Presudi Okružnog suda u Bjelovaru broj Kž-989/88, navedenu prometnu nesreću s teškim posljedicama skrivio je DŠ.

1.3. Rješenjem tužitelja poslovni broj MP-13 805 od 19. lipnja 1987. članovima obitelji pok. osiguranika tužitelja VŠ priznato je pravo na obiteljsku mirovinu zbog smrti osiguranika koja je direktna posljedica povreda zadobivenih u navedenoj prometnoj nesreći.

1.4. Kako je za tužitelja isplatom obiteljske mirovine nastala šteta tuženik je štetu zaključno do 31. prosinca 2013. podmirio tužitelju u razmjernoj svoti sukladno odredbama čl. 160. st. 1., 2., 3.i 5.; čl. 163. Zakona o mirovinskom osiguranju "Narodne novine", broj 102/98 - 112/13). Za nastavno razdoblje od 1. siječnja 2014. do zaključno 30. studenog 2016. tužitelj je vodio spor pred Trgovačkim sudom u Varaždinu u predmetu poslovni broj P-115/2018 koji je pravomoćno okončan presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj PŽ-614/2021 od 16. veljače 2022., na način da je za predmetno razdoblje tuženiku naloženo isplatiti tužitelju 9.011,92 €/67.900,31 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 25. svibnja 2017. pa do isplate.

1.5. Po primitku prvostupanjske presude P-115/2018 od 29. prosinca 2020. tužitelj je tuženiku uputio zahtjev radi podmirenja nastavne štete koja je za Zavod nastala isplatom obiteljske mirovine za nastavno razdoblje od 1. prosinca 2016. do zaključno 28. veljače 2021. u narednoj svoti od 14.165,84 €/106.732,49 kn. Tuženik je odbio udovoljiti zahtjevu i do danas svotu od 14.165,84 €/106.732,49 kn, nije podmirio.

1.6. Kako se udovici pok. osiguranika KŠ obiteljska mirovina isplaćuje i nakon 28. veljače 2021. za tužitelja je nastala nastavna šteta za razdoblje od 1. ožujka 2021. do 31. ožujka 2022. u narednoj svoti od 3.908,28 €/29.446,97 kn koji iznos je tuženik dužan podmiriti sukladno odredbi iz čl. 161. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13 – 102/19.).

1.7. Kako tuženik odbija dobrovoljno podmiriti dospjelu periodičnu štetu, tužitelj podnosi ovu tužbu i predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava nastanak štetnog događaja i odgovornost svog osiguranika, već osporava pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

2.1. Tuženik prvenstveno ističe prigovor zastare. Naime, tužba u ovoj pravnoj stvari je zaprimljena na sudu dana 29. travnja 2022. Tužbeni zahtjev tužitelja odnosi se na razdoblje od 1. prosinca 2016. do 31. ožujka 2022. U skladu s navedenim za sve tražbine tužitelja dospjele prije 29. travnja 2019. nastupila je zastara.

2.2. Nadalje, što se tiče pitanja primjene zakona, tuženik se protivi pravnom shvaćanju tužitelja da bi se u ovoj pravnoj stvari primjenjivale odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Naime, tuženikov pravni položaj kao osiguratelja temelji se na sklopljenom ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti te se u pravnom odnosu između tužitelja i tuženika primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kao specijalnog zakona. Takvo pravno shvaćanje u pogledu mjerodavnog zakona zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-12/2022-2 od 12. siječnja 2022., Rev- 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev-x-288/2018 od 25. kolovoza 2020. Dakle, tuženik kao osiguratelj bi bio u obvezi naknaditi isplaćene iznose mirovina isključivo u slučaju kada bi se utvrdilo postojanje razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, i to samo u visini tako utvrđene razlike.

3. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica izvedeni su dokazi čitanjem Rješenja o mirovini (listovi 4-7), Presude Trgovačkog suda u Varaždinu broj P- 115/2018-26, Presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj PŽ-614/2021-3 od 16. veljače 2022., dopisa ODO (list 24), dopisa tužitelja od 26. ožujka 2021. s povratnicom (listovi 26-28), obračuna mirovina (listovi 29 i od 136-151), nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Natalije Jambrečić od 6. studenog 2023., očitovanja vještaka od 28. prosinca 2023., dopune nalaza i mišljenja vještaka od 15. veljače 2024., te dopisa na listu 250.

5. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023; dalje u tekstu: ZPP), te je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

6. Primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu čl. 7. i čl. 219. st. 1. ZPP-a, sud u postupku može utvrđivati samo one činjenice koje su stranke predložile tijekom postupka, te izvoditi samo one dokaze koje su stranke predložile tijekom postupka.

7. Između stranaka sporna je primjena materijalnog prava.

8. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sadržanom u brojnim odlukama, kao što su primjerice odluke broj Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev- 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev-206/2022-2 od 23. ožujka 2022., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021 i, Rev-552/2022-2 od 17. svibnja 2022, za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.

9. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi se u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu temeljem kojeg Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji je Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti uređen posebnim zakonom i to Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu.

10. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari trebalo je odlučiti primjenom odredbi ZOOP i to čl. 27. ZOOP koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“. Prema čl. 27. ZOOP, obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu.

11. Čitanjem Rješenja Samoupravne interesne zajednice mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područna služba u Koprivnici, broj MP-13805, Urbroj: 233/87 od 19. lipnja 1987. utvrđeno je da je NŠ, rođenoj **.**.1946., kao i djeci D i K priznato pravo od 11. siječnja 1987. na porodičnu mirovinu, a koju je za utuženo vrijeme koristila, odnosno mirovina se isplaćivala udovici NŠ supruzi pok. osiguranika KŠ, budući je pokojni osiguranik umro uslijed povrede na radu, a koja je posljedica njegovog stradavanja u predmetnoj prometnoj nesreći.

12. Tuženik je predložio provođenje dokaza knjigovodstveno-financijskim vještačenjem sukladno odredbi čl. 27. ZOOP-a, te je sud donio rješenje broj P-181/2022-16 kojim je naložio stalnom sudskom vještaku Nataliji Jambrečić da vještačenjem primjenom odredbe čl. 27. ZOOP-a utvrdi štetu i to na način da utvrdi postoje li i u kojem iznosu razlika između obiteljske mirovine koja se isplaćuje udovici pok. osiguranika NŠ i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena pok. osiguraniku tužitelja zbog povrede na radu za utuženo vrijeme.

13. U pisanom nalazu i mišljenju od 6. studenog 2023. knjigovodstveno-financijski vještak Natalija Jambrečić u zaključku svoga nalaza i mišljenja navodi da je sveukupno u utuženom razdoblju isplaćena obiteljska mirovina u iznosu od 18.074,12 €, a da je u istom razdoblju isplaćivana invalidska mirovina zbog ozljede na radu, bilo bi isplaćeno 8.715,34 €, odnosno bilo bi isplaćeno 9.358,78 € manje.

14. Na pisani nalaz knjigovodstveno-financijskog vještaka od 6. studenog 2023. prigovor je stavio tužitelj, navodeći da je NŠ, supruzi pok. osiguranika tužitelja KŠ rješenjem tužitelja priznato pravo na obiteljsku mirovinu,a temeljem odredbama Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju (odredbe čl. 82-88. ZOMIO - NN broj 26 od 28. lipnja 1983., stupio na snagu 1. srpnja 1983.). Odredbom čl. 90 ZOMIO bilo je propisano da se porodična mirovina određuje od osnovice koju čini starosna, odnosno invalidska mirovina umrlog osiguranika, dok se porodična mirovina određuje u postotku od osnovice (st. 1.), ovisno o broju članova porodice koji imaju pravo na mirovinu, a postotak za određivanje takve mirovine ne može iznositi manje od 70% od osnovice za jednog člana porodice ako je taj član bračni drug ili dijete bez oba roditelja. Odredbama čl. 62. Statuta SIZ-a mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, kao i odredbom čl. 63. istog Statuta isto tako propisano je da se porodična mirovina određuje od osnovice za porodičnu mirovinu, ovisno o broju članova porodice i to u propisanom postotku. Uvidom u obrazloženje rješenja o priznatom pravu na obiteljsku mirovinu može se utvrditi da je visina obiteljske mirovine koja će pripasti članovima obitelji pok. osiguranika određena prema čl. 53. Navedenog Statuta SIZ-a u visini od 85% od utvrđene mirovinske osnovice, s obzirom da je smrt pok. osiguranika nastupila zbog povrede na radu. Kako je osiguranik umro uslijed povrede na radu, obiteljska mirovina određuje se od minimalne mirovine jer je ista povoljnija. Stoga je zaključak tužitelja da je obiteljska mirovina u ovom predmetu određena od iznosa invalidske mirovine koja bi bila određena pok. osiguraniku tužitelja u trenutku smrti s osnova ozljede na radu, te time nije prihvatljiv zaključak vještaka da bi invalidska mirovina s osnove ozljede na radu bila manja od obiteljske mirovine.

15. U odnosu na nalaz vještaka i prigovor tužitelja tuženik je istakao da isto tako prigovara nalazu i mišljenju vještaka u obračunu mirovina, te predlaže da vještak napravi izračun i u odnosu na visinu simulirane starosne mirovine nakon ispunjavanja uvjeta osiguranika tužitelja za istom. Navedenom se protivio tužitelj u pisanom podnesku od 20. prosinca 2023. navodeći da se uvidom u rješenje kojim je članovima obitelji pok. osiguranika KŠ priznato pravo na obiteljsku mirovinu može utvrditi da je isti u trenutku smrti ostvarivao mirovinski staž u ukupnom trajanju od 7 godina, 11 mjeseci i 3 dana, iz čega proizlazi zaključak da isti. da je i sada živ, ne bi mogao prema odredbama ZOMO (Zakon i mirovinskom osiguranju – NN broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/2021 i 119/2022) ostvariti pravo na starosnu mirovinu (uvjet 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža). Slijedom navedenog nije moguće izvršiti ni izračun simulirane starosne mirovine jer tužitelj nikada na temelju ostvarenog mirovinskog staža pok. osiguranika ne bi bio u obvezi isplaćivati starosnu mirovinu. Posebno se ističe da su prava iz mirovinskog osiguranja osobna prava, pa, u ovom slučaju jedan od preduvjeta da bi osiguranik tužitelja ostvario pravo na starosnu mirovinu, je i da u trenutku stjecanja prava bude živ.

16. Očitujući se na prigovor tužitelja u pisanom očitovanju od 28. prosinca 2023. vještak je iskazala da ostaje u cijelosti kod nalaza i mišljenja, s time da vještak ne objašnjava i ne analizira razloge zbog kojih ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja. Usmeno saslušana na ročištu 15. veljače 2024. vještakinja je navela da svoj pisani nalaz od 6. studenog 2023. stavlja u cijelosti izvan snage, budući su obje stranke iznosile prigovor na korištenu metodologiju, a ona se odnosi na usporedbu stvarno isplaćene obiteljske mirovine i prosječno isplaćene invalidske mirovine za svaku godinu prema službenim podacima koje je tužitelj objavljuje na svojim Internet stranicama. Na taj način utvrdila je da je za razdoblje od 1. prosinca 2016. do 28. veljače 2021. isplaćivana prosječna invalidska mirovina, bilo bi isplaćeno 1.012,43 € manje. Za razdoblje od 1. ožujka 2021. do 31. ožujka 2022. bilo bi isplaćeno 293,09 € manje. Budući da cjelovitom bazom podataka za točan izračun invalidske mirovine raspolaže tužitelj za izračun (simulaciju) je koristila njoj dostupne podatke, prosječno isplaćenu invalidsku mirovinu kako to navodi tužitelj u svojim javno dostupnim podacima. Iz pisane dopune nalaza proizlazi da je u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 30. rujna tužitelj NŠ isplatio obiteljsku mirovinu u ukupnom iznosu od 14.162,54 €, a da je u tom razdoblju isplaćivana prosječna invalidska mirovina (ozljeda na radu) bilo bi mu isplaćivano 13.150,11 €, odnosno 1.012,43 € manje, dok bi za vrijeme od 1. ožujka 2021. do 31. ožujka 2022. udovici NŠ bila isplaćena obiteljska mirovina u ukupnom iznosu od 3.911,58 €, a da je u to vrijeme isplaćivana prosječna invalidska mirovina zbog ozljede na radu pok. osiguraniku bilo bi isplaćeno 3.618,49 €, odnosno 293,09 € manje.

18. U podnesku od 22. veljače 2024. tužitelj ističe istovjetne prigovore koje je isticao protiv prvotnog nalaza i mišljenja vještaka, navodeći da je i u dopunskom nalazu vještakinja pogrešno zaključila i obračunala da bi obiteljska mirovina, koja se određuje od iznosa invalidske mirovine u trenutku smrti osiguranika s osnove ozljede na radu, bila veća od invalidske mirovine koju bi primao pok. osiguranik u trenutku smrti s osnove ozljede na radu.

19. Tuženik se očitovao, navodeći da ovakvim izlaganjem tužitelj sam navodi da pretpostavljena invalidska mirovina zbog ozljede na radu ne može biti manja od obiteljske mirovine, s obzirom da se obiteljska mirovina utvrđuje u visini od 70% utvrđenog iznosa invalidske mirovine.

20. Na ročištu održanom dana 6. svibnja 2025. punomoćnici stranaka suglasno su predložili da se u ovom postupku ne koristi nalaz i mišljenje vještaka Natalije Jambrečić, kao i njena dodatna očitovanja jer su isti u suprotnostima sa činjenicama koje proizlaze iz dokumentacije tužitelja, kao i s nespornim utvrđenjem stranaka, iz kojih proizlazi da je obiteljska mirovina koju je primala supruga pok. osiguranika u svakom slučaju manja od mirovine koju bi on primao zbog povrede na radu jer se ista utvrđuje u postotku od navedene mirovine. Zbog navedenih razloga ne predlažu novo vještačenje.

21. Cijeneći provedene dokaze, a posebice odredbe čl. 90. ZOMIO kao i odredbe čl. 62. i 63. Statuta SIZ-a MIO radnika Hrvatske, koji Zakoni su bili na snazi u trenutku kada je supruzi pok. osiguranika priznato pravo na obiteljsku mirovinu, proizlazi da se obiteljska mirovina određuje u postotku od invalidske mirovine zbog povrede na radu koja bi osiguraniku pripadala u času smrti. Slijedom navedenog proizlazi zaključak suda, da cijeneći navedene propise i rješenje o priznatom pravu na obiteljsku mirovinu, obiteljska mirovina koja se isplaćuje supruzi pok. osiguranika KŠ, nikako ne može biti veća od invalidska mirovine koja bi se isplaćivala pok. osiguraniku zbog povrede na radu pa u smislu čl. 27. ZOOP-a (Zakon o obveznim osiguranjima u prometu – NN broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14), proizlazi da ne postoji šteta koju bi tuženik bio dužan platiti tužitelju, odnosno nema razlike između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a u kojem bi slučaju, temeljem navedene zakonske odredbne tuženik kao društvo za osiguranje bio u obvezi naknaditi tužitelju razmjerni iznos mirovine. Iz navedenih razloga sud nije prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje prema čijem obračunu proizlazi suprotno utvrđenje, jer je isto u suprotnosti sa zakonskim odredbama o određivanju obiteljske mirovine.

22. Ovaj sud nije prihvatio pravni stav tuženika da bi obvezu tuženika prema tužitelju trebalo procjenjivati utvrđenjem u odnosu na visinu simulirane starosne mirovine koju bi primao osiguranik da je živ, a ovo iz razloga jer sud prihvaća stav tužitelja da je uvidom u rješenje o pravo na obiteljsku mirovinu utvrđeno da je pok. KŠ u trenutku smrti ostvarivao mirovinski staž u ukupnom trajanju od 7 godina, 11 mjeseci i 3 dana, iz čega proizlazi i da je sada živ ne bi mogao prema odredbama ZOMO ostvarivati pravo na starosnu mirovinu za što je uvjet 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža.

23. Zbog obrazloženih razloga sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tuužitelja slijedom čega je odlučeno na način naveden u točki I. izreke presude.

24. Tužitelj nije tražio naknadu parničnog troška, dok je tuženik tražio naknadu parničkog troška prema priloženom troškovniku.

25. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, prema kojoj je stranka, koja u cijelosti izgubi parnicu, dužna protivnoj stranci naknaditi parnične troškove postupka i na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a, prema kojoj se stranci određuju naknada samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Tuženiku je priznat trošak koji se odnosi na zastupanje tuženika po punomoćniku odvjetniku prilikom poduzimanja slijedećih radnji: zastupanje na ročištima 12. prosinca 2022., 15. veljače 2024. i 6. svibnja 2025., svako u iznosu od 500,00 € (Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022 i 126/2022 – dalje u tekstu: Tarifa), te zastupanje na ročištu 5. listopada 2022. u iznosu od 250,00 € (Tbr. 9.2. Tarife). Za sastav podnesaka tuženiku je priznat trošak punomoćnika za podneske od 3. listopada 2022., 13. prosinca 2023. i 11. srpnja 2024., svaki u iznosu od 500,00 € (Tbr. 8.1. Tarife). Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 19. listopada 2022., 16. prosinca 2022., 5. rujna 2023., 24. listopada 2023., 10. siječnja 2024. i 4. veljače 2025. jer se nije radilo o podnescima koji su bili sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a potrebni za vođenje ovog postupka. Priznat je i trošak PDV-a na odvjetničke radnje u iznosu od 812,50 €. Tuženiku nije priznat trošak pristojbe odgovora na tužbu, budući da ovaj postupak nije pravomoćno okončan, a kada dospijeva obveza plaćanja navedene pristojbe temeljem odredbe čl. 4. st. 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 118/2018). Tuženiku nije dosuđen iznos plaćenog troška vještačenja u iznosu od 398,17 €, zato što će isti trošak tuženiku vratiti vještakinja koja je stavila takav prijedlog podneskom od 14. travnja 2024.

26. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

Koprivnica, 22. svibnja 2025.

Sutkinja:

Sonja Gundić-Biškup

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, n/r punomoćnice DŠF

2. Odvjetnik Krešimir Ćurković, Maksimirska 25, Zagreb