P-443/2024-13

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužitelja ZG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Jurici Juriću, odvjetniku u Đakovu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., OIB 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. travnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja JG, odvjetničke vježbenice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, a po objavi presude dana 22. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe sklopljenog Ugovora o kreditu 736642, dana 21. rujna 2006., potvrđenog po javnom bilježniku Dragici Dumančić iz Osijeka, dana 21. rujna 2006. pod br. OU-697/2006 između tužitelja ZG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika Nova Hrvatska Banka d.d. Zagreb, Varšavska 9, OIB: 78427478595, kao pravnog slijednika Volskbank d.d. Zagreb, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF.

II. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži da se utvrde ništetnom odredba Ugovora o kreditu koja:

" u čl. 1. glasi: „Kreditor odobrava i stavlja Korisniku kredita na raspolaganje kredit u iznosu od CHF 15.480,00 (CHF petnaesttisuća osamstočetrdeset) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate ”, u čl. 4. glasi: „Kredit se ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti.”,

u čl. 8. glasi: „Korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu CHF 232,54 (dvjestotridesetdva i 54/100 CHF) u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora za devize važećem na dan dospijeća.”

III. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži da se utvrdi ništetnom odredba čl. 11.4. ugovora o kreditu koja glasi:

" „Ugovorne strane su suglasne da se na sve što nije regulirano odredbama ovog Ugovora, primjenjuje Odluka o kamatama i naknadama kreditora, Opći uvjeti poslovanja kreditora i ostali važeći akti kreditora.”.

IV.

Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., OIB 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, da tužitelju ZG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 858,10 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 6,09 EUR počevši od 03.11.2008.g., pa do isplate,

- 6,09 EUR počevši od 03.12.2008.g., pa do isplate,

- 7,92 EUR počevši od 02.01.2009.g., pa do isplate,

- 9,01 EUR počevši od 02.02.2009.g., pa do isplate,

- 9,80 EUR počevši od 02.03.2009.g., pa do isplate,

- 8,38 EUR počevši od 01.04.2009.g., pa do isplate,

- 8,07 EUR počevši od 02.05.2009.g., pa do isplate,

- 6,39 EUR počevši od 01.06.2009.g., pa do isplate,

- 4,24 EUR počevši od 01.07.2009.g., pa do isplate,

- 4,98 EUR počevši od 01.08.2009.g., pa do isplate,

- 6,07 EUR počevši od 01.09.2009.g., pa do isplate,

- 4,88 EUR počevši od 01.10.2009.g., pa do isplate,

- 4,62 EUR počevši od 02.11.2009.g., pa do isplate,

- 6,58 EUR počevši od 01.12.2009.g., pa do isplate,

- 8,32 EUR počevši od 02.01.2010.g., pa do isplate,

- 9,66 EUR počevši od 01.02.2010.g., pa do isplate,

- 9,33 EUR počevši od 01.03.2010.g., pa do isplate,

- 12,59 EUR počevši od 01.04.2010.g., pa do isplate,

- 11,59 EUR počevši od 03.05.2010.g., pa do isplate,

- 13,30 EUR počevši od 01.06.2010.g., pa do isplate,

- 21,46 EUR počevši od 01.07.2010.g., pa do isplate,

- 19,47 EUR počevši od 02.08.2010.g., pa do isplate,

- 26,43 EUR počevši od 01.09.2010.g., pa do isplate,

- 22,89 EUR počevši od 01.10.2010.g., pa do isplate,

- 19,72 EUR počevši od 02.11.2010.g., pa do isplate,

- 28,82 EUR počevši od 01.12.2010.g., pa do isplate,

- 33,73 EUR počevši od 03.01.2011.g., pa do isplate,

- 29,24 EUR počevši od 01.02.2011.g., pa do isplate,

- 29,79 EUR počevši od 01.03.2011.g., pa do isplate,

- 27,81 EUR počevši od 01.04.2011.g., pa do isplate,

- 30,08 EUR počevši od 02.05.2011.g., pa do isplate,

- 37,24 EUR počevši od 01.06.2011.g., pa do isplate,

- 39,14 EUR počevši od 01.07.2011.g., pa do isplate,

- 59,96 EUR počevši od 01.08.2011.g., pa do isplate,

- 47,23 EUR počevši od 01.09.2011.g., pa do isplate,

- 47,23 EUR počevši od 01.10.2011.g., pa do isplate,

- 47,23 EUR počevši od 01.11.2011.g., pa do isplate,

- 47,23 EUR počevši od 01.12.2011.g., pa do isplate,

- 47,23 EUR počevši od 01.01.2012.g., pa do isplate,

- 47,23 EUR počevši od 08.02.2012.g., pa do isplate.

po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

V. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., OIB 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, da tužitelju ZG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.339,04 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 22. svibnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 178,09 do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s prednikom tuženika VOLSBANK d.d. sklopio Ugovor o kreditu broj 736642 21. rujna 2006. na iznos od 15.480,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate s rokom otplate od 84 mjeseci. Nadalje je naveo da je odredbom čl. 1. Ugovora o kreditu utvrđen iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti 15.840,00CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate. Odredbom čl. 2.1. Ugovora o kreditu ugovorena je redovna, godišnja i promjenjiva kamatna stopa od 6,15 %, sukladno Odluci o kamatama tuženika. Ističe kako je stava da je tuženik u Ugovor o kreditu unio nepoštene, a time i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli kojom je glavnica, koja čini predmet Ugovora, vezana uz tečaj CHF u odnosu na HRK, a čijim nekontroliranim rastom je tužitelj oštećen za razliku između tečaja CHF koji je iznosio na dan isplate kredita tužitelju na raspolaganje i tečaja koji je iznosio na dan plaćanja dospjelih mjesečnih anuiteta. Ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli bile su nerazumljive tužitelju, kao prosječnom potrošaču – nepoštene, a time i ništetne, jer je tuženik kao kreditor propustio informirati tužitelja o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenice da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz EUR, o tome da je rast tečaja CHF u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Temeljem takve nepoštene i ništetne odredbe, tužitelj ima pravo potraživati novčani iznos preplaćen na ime tečajne razlike, odnosno, valutne klauzule. Sam Ugovor o kreditu je tipski i adhezijski ugovor jer ga je tuženik unaprijed sastavio te isključio bilo kakvu mogućnost pregovaranja i mijenjanja sadržaja ugovora. O navedenoj ugovornoj odredbi se nisu vodili pojedinačni pregovori pa se one sukladno Direktivi Vijeća 93/13 EEZ od 05.04.1993.g. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koje se protive načelu savjesnosti i poštenja, smatraju nepoštenima jer su na štetu potrošača prouzročile znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz Ugovora o kreditu. Poziva se na pravna utvrđenja u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019., donesenim u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Tužitelj stoga predlaže da sud donese presudu kojom će se utvrditi ništetnim odredbe čl. 1., 4., 8. i 11.4. Ugovora o kreditu te naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 858,10 EUR sa zateznim kamatama na pojedine iznose uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva s više osnova. Navodi kako su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani, potraživanje tužitelja da je u zastari, utvrđenja iz Parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe, sve i kada bi utvrđenja iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, niti tada nema mjesta izravnoj primjeni Presude VTS i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz Presude VTS. Sve i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u Parnici Potrošač, tvrdnje tužitelja da je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu su neosnovane i neutemeljene, tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama, ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 81. ZZP). Samu visinu tužbenog zahtjeva tuženik ne osporava. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznom kamatom.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika (stranica 6-58 spisa), Ugovor o kreditu (stranica 59-66 spisa), otplatni plan (stranica 67-68 spisa), u otplatnu tablicu po kreditu (stranica 69-70 spisa), u prometnu karticu po kreditu br. 736642 (stranica 71-78 spisa), proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke.

4. Među strankama nije sporno da su tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor, zaključili navedeni Ugovor o kreditu, kojim je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljU kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 15.840,00 CHF, prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate, s rokom otplate od 84 mjeseca. Sporna je valjanost ugovornih odredbi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi. Također je sporno je li u konkretnom slučaju nastupala zastara potraživanja. Nije sporna niti visina tužbenog zahtjeva.

5. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Prvenstveno valja istaknuti kako je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019., utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., u daljnjem tekstu: ZZP) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. ZZP/07. Odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. S tim u vezi valja napomenuti da se pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, na što upućuje i činjenica da je izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" br. 70/19.) izmijenjen i sadržaj navedene odredbe članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate. Stoga je ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenih presuda. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. Imajući na umu da je Ugovor o kreditu, između tužitelja i prednika tuženika sklopljen upravo u razdoblju koje je obuhvaćeno presudama donesenima u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno navedenim zakonskim odredbama, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda.

7. U odnosu na sporne okolnosti informiranja tužitelja i pregovaranja oko sadržaja sporne odredbe kredita sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja zamolbenim putem preko Općinskog suda u Đakovu. Tužitelj je iskazao kako je kredit u valuti CHF zaključio sa tuženikom, odnosno prednikom tuženika Volksbank d.d. Zagreb još 2006. na iznos od 15.840,00 CHF u svrhu kupnje osobnog automobila marke Renault Megane. Na pitanje suca kako je izabrao upravo prednika tuženika kao banku za sklapanje ovog ugovora o kreditu može reći da je u to vrijeme radio u Auto Centar Lozić, upravo direktor tog Auto Centra, odnosno njegov poslodavac ga je uputio da ide u Volksbank d.d. Zagreb, Poslovnica u Osijeku jer je on poslovno s njima surađivao tako da je on samo trebao otići kod javnog bilježnika potpisati ugovor, tamo ga je sve čekalo gotovo, dakle u poslovnici tuženika nije niti bio pa onda nitko od djelatnika tuženika nije sa njime dogovarao ili pregovarao o bilo kakvoj ugovornoj odredbi, njega je sačinjeni ugovor čekao kod javnog bilježnika, ovako je postupao iz razloga što je znao da će mi mjesečna rata kredita biti oko 1.000,00 kn ili malo više, tu visinu rate on je mjesečno u sve svoje obiteljske obveze mogao podnositi, no kada je rata kredita počela naglo rasti zaista je zapao u financijske probleme, kredit je otplaćivao gotovo 6 godina, ali je kasnio sa ratama jer ih jednostavno nije mogao plaćati s obzirom da ima suprugu i troje djece, a sam je radio i onda su mu tijekom tih zadnjih otplatnih mjeseci kod njega kući došli neki ljudi koji su mu rekli da je banka njima prodala njegov preostali dug koji je u to vrijeme iznosio nešto više od 20.000,00 kn, zajedno s njima otišao je kod javnog bilježnika i dao izjavu da im za ovaj dug predaje svoj osobni automobil kojeg je kupio temeljem kredita, oni su automobil odvezli i nakon određenog vremena su ga izvijestili da je automobil prodan za 16.000,00 kn i da im je još dužan nekih 4.000,00 kn pa iako je kredit iz 2006. tek unazad kratkog vremena je uspio sav dug namiriti. Na pitanje dakle može odgovoriti da prilikom sklapanja ugovora s nikim ništa nije pregovarao, nitko ga od djelatnika prednika tuženika nije informirao o valutnoj klauzuli, kako je prethodno iskazao ugovor o kreditu je zaključio radi kupnje osobnog automobila u privatne svrhe i u vrijeme kada je podizao ovaj kredit nije bio nositelj niti OPG-a niti je imao bilo kakav obrt, isti je kredit koristio isključivo za kupnju osobnog automobila za svoju obitelj.

7.1. Sud prihvaća tužitelja u cijelosti, ocjenjuje ga uvjerljivim i istinitim, budući da isti imaju neposredna saznanja o odlučnim činjenicama, a sadržaj iskaza tužitelja nije ničim doveden u sumnju.

8. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03; dalje: ZZP), koji odredbom čl. 59. propisuje kako ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a posebno: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu. Odredba čl. 81. st. 1. ZZP propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje, st. 2. iste odredbe propisano je kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavkom 3. iste odredbe propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Stavkom 4. iste odredbe propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Člankom 87. st. 1. ZZP propisano je kako je nepoštena ugovorna odredba ništava. Stavkom 2. iste odredbe propisano je kako ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

9. U konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO) jer je predmetni Ugovor o kreditu zaključen 21. rujna 2006. Odredbom čl. 269. st. 1. ZOO propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju. Stavkom 2. iste odredbe propisano je kako činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. st. 1. ZOO činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Stavkom 2. iste odredbe propisano je da ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan. Prema odredbi čl. 270. st. 1. ZOO kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

10. Iz provedenih dokaza, utvrđeno je kako je tužitelj kao potrošač u smislu odredbe čl. 3. t. 1. ZZP s tuženikom, kao trgovcem, zaključio naprijed navedeni Ugovor o namjenskim kreditu radi kupnje osobnog vozila marke Renault Megane Berline, da je u tom ugovoru ugovoren kredit u valuti CHF u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate. Isto tako je utvrđeno da je tužitelj predmetni Ugovor o kreditu zaključio bez prethodnog pregovaranja s tuženikom o odredbi kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te bez da se tužitelju prethodno objasnilo, informiralo i upozorilo na eventualne rizike promjene valute CHF za koju je kredit bio vezan. Predmetni Ugovor o kreditu je unaprijed sastavljen prema obrascu tuženika, a odredbe istog koje se odnose na valutnu klauzulu u valuti CHF nisu bile dovoljno jasne. Tuženik je bio dužan informirati tužitelja o valutnoj klauzuli i skrenuti mu pažnju na parametre o kojima ovisi kretanje tečaja švicarskog franka u nadolazećem razdoblju otplate kredita, pojedinačno o tome pregovarati i na taj način mu omogućiti da pristane na takve odredbe, a što tuženik nije učinio. Stoga je ugovaranje takvih odredbi imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Osim toga, iz navedenih presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa proizlazi da je postupanje tuženika po pitanju valutne klauzule, unutar kolektivne tužbe i njezinog puta zaštite, riješeno na način da je utvrđeno kako tuženik nije na transparentan način informirao potrošače o riziku intervalutarnih promjena vezanih za švicarski franak, a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za EUR. Iz navedenih odluka proizlaze utvrđenja prema kojima odredbe u kojima se glavnica veže za CHF već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, a s obzirom na to da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik kao i dodatni rizik specifičan za CHF kao valutu utočišta, a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike. Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužitelj mora vratiti tuženiku. Slijedom iznijetoga, sud je utvrdio da su predmetne ugovorne odredbe ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Stoga je sporna ugovorna odredba zaista i prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa ista predstavlja nepoštenu odredbu u potrošačkom ugovoru u smislu naprijed navedenih odredbi ZZP.

11. Odredbom čl. 3. st. 1. ZZP propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Uvidom u Ugovor o kreditu utvrđeno da je isti namijenjen kupnji osobnog vozila marke Renault Megane Berline. Tužitelj je isti zaključio kao fizička osoba, izvan svog zanimanja, svoje poslovne aktivnosti i poduzetničke djelatnosti.

12. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Osim toga, odredbom čl. 323 st. 2 ZOO-a propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima, nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetne ugovorne odredbe ostvario korist u vidu plaćanja većeg novčanog iznosa za kredit, odnosno plaćanja razlike između iznosa koji bi tužitelj platio po osnovi tečaja CHF na dan isplate kredita i iznosa koji je platio tuženiku po osnovi primijenjenog tečaja na dan plaćanja. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa zbog ništetne ugovorne odredbe u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO.

13. Visina tužbenog zahtjeva nije sporna, slijedom čega u predmetu nije provođeno financijsko vještačenje. Utvrđeno je da je tužitelj zbog razlike u tečaju CHF na temelju ništetne ugovorne odredbe preplatio tuženiku po predmetnom Ugovoru o kreditu iznos od ukupno 858,10 EUR, kako je i zatražio u tužbi. Na taj iznos dosuđene su zatezne kamate i to na pojedinačne iznose navedene u t. IV. izreke ove presude tekuće od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa tuženiku, a na temelju odredbe čl. 1115. ZOO, imajući u vidu da tuženik nije bio savjestan. Visina stope zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22; u daljnjem tekstu: ZOO) te Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 156/22).

14. Neosnovano tuženik ističe prigovor zastare za potraživanje tužitelja na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno odluci tuženika te za potraživanje tužitelja na temelju ništetnih odredaba kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF. Podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu došlo je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 502.a – 502.h ZPP. Zastara individualnih restitucijskih zahtjeva u odnosu na potraživanje preplaćenog iznosa po osnovi ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno odluci tuženika te u odnosu na potraživanje preplaćenog iznosa po osnovi ništetnih odredaba kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF, počinje teći ispočetka pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske, i to donošenjem presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. u odnosu na ovdje tuženika. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 30. listopada 2022., to je razvidno da u konkretnom slučaju nije protekao petogodišnji zastarni rok koji se primjenjuje kod instituta stjecanja bez osnove temeljem čl. 225. ZOO.

15. U preostalom dijelu u kojem tužitelj traži da se utvrdi ništetnost odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu kojom prednik tuženika odobrava i stavlja tužitelju na raspolaganje 15.480,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate, čl. 4. Ugovora o kreditu kojom se ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti te čl. 8. Ugovora o kreditu kojom tuženik otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu 232,54 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora za devize važećem na dan dospijeća, tužbeni zahtjev tužitelja je odbijen jer nema neravnoteže u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na predmet ugovora. Ništetnost ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula ne odnosi se na odobreni iznos kredita, već na povrat kredita u ratama čiji je iznos vezan za CHF i to po tečaju za CHF na dan dospijeća pojedinih rata, kako je to i utvrđeno gore navedenim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke presude (tako i Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici u Gž- 773/2023-2 od 12. veljače 2025.) pa je odlučeno kao u toč. II. izreke.

16. U preostalom dijelu u kojem tužitelj traži da se utvrdi ništetnost odredbe Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da su ugovorne strane suglasne da se na sve što nije regulirano odredbama toga Ugovora primjenjuje Odluka o kamatama i naknadama kreditora, Opći uvjeti poslovanja kreditora i ostali važeći akti kreditora tužbeni zahtjev valjalo je odbiti kao neosnovan jer je to nije predmet tužbe, budući da se o Odlukama o kamatama i naknadama kreditora, Općim uvjetima poslovanja kreditora i ostalim važećim aktima kreditora u ovom postupku nije raspravljalo, niti se takve Odluke, Opći uvjeti poslovanja kreditora i ostali važeći akti kreditora navode u činjeničnom supstratu tužbe, a niti ih tužitelj dostavlja u spis da bi sud potencijalno mogao utvrditi njihovu ništetnost pa je u tom (preostalom dijelu) dijelu odbijen tužbeni zahtjev tužitelja (toč. III. izreke).

17. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 5. ZPP, budući da tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi. Tužitelju je priznat trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa), trošak sastavljanja podneska od 21.5.2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1.), trošak zastupanja na ročištima održanim 1.10.2024., 6.2.2025. i 10.4.2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1.) za svako navedeno ročište. Priznat mu je i trošak sastavljanja podneska od 30.11.2023. u iznosu od 50,00 EUR temeljem Tbr. 8. toč. 3. Tarife, odnosno 25 % nagrade iz Tbr 7. toč. 1. Tarife, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o kategoriji "ostalih" podnesaka u parničnom postupku. Za svaku navedenu radnju tužitelju je priznat PDV po stopi od 25%. Priznat je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 EUR (iznos koji je doista i plaćen s tog osnova). Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom V. izreke presude.

17.1. Tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude bez obzira što je ista radnja predviđena u Tbr. 9.3 Tarife jer takav trošak ne može biti potreban radi vođenja parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP što je prvi kriterij za dosudu takvog troška. Naime, ročište za objavu ispunjava u prvom redu načelo javnosti odnosno interes javnosti biti upoznata sa rezultatom suđenja te predstavlja pravo stranaka i javnosti, a nikako obvezu. Isto ročište ne zahtjeva nikakve pripreme, traje minimalno te nema obveznog sadržaja za stranke zbog propuštanja kojega bi mogle nastupiti bilo kakve negativne posljedice. Naime, stranka koja ne pristupi, a uredno je obaviještena, odluku sa obrazloženjem može preuzeti sa internetske stranice e- oglasna ploča suda. Stranci koja nije bila obaviještena, sud će odluku dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena. U takvoj situaciji, dosuda troškova bi predstavljala neopravdano poskupljenje postupka što je protivno i čl. 10. st. 1. ZPP. Nije mu priznat niti trošak sudske pristojbe na presudu u zatraženom iznosu, sve budući da je odredbom članka 11. st. 1. toč. 20. Zakona o izmjeni Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 51/23) propisano kako su od plaćanja sudskim pristoji oslobođeni potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa. Prijelaznim i završnim odredbama navedenog zakona propisano je kako isti stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«. Budući da isti Zakon objavljen u "Narodnim novinama" s danom 12. svibnja 2023., to je tužitelj u ovom predmetu, budući da je postupak pokrenuo na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, oslobođen od obveze plaćanja sudskih pristojbi za sve pristojbe koje su nastale s 20. svibnja 2023., kada je navedeni zakon stupio na snagu te nakon toga dana, dok je obveze plaćanja pristojbe nastale prije toga dana dužan izvršiti, sve imajući u vidu prijelazne odredbe toga Zakona. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom VI. izreke presude.

U Zagrebu, 22. svibnja 2025.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. tužitelj po punomoćniku

2. tuženiku