REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-8536/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. PC, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske, Policijske postaje Garešnica, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici od 1. kolovoza 2022., broj: 45. Pp-4454/2021-5, u sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske, Policijske postaje Garešnica kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici od 1. kolovoza 2022., broj: 45. Pp-4454/2021-5, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), oslobođen je optužbe okr. EC da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te je odlučeno da okrivljenik nije dužan snositi troškove prekršajnog postupka.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se žalba prihvati, a pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje kako bi se donijela osuđujuća presuda.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a nisu utvrđene ni povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Tužitelj u žalbi reproducira optužni prijedlog, reproducira prvostupanjsku presudu i njene razloge, posebno naglašavajući sadržaj iskaza svjedoka SC te navodi da je iz samog iskaza navedenog svjedoka vidljivo da mu se okrivljenik unio u lice i povišenim tonom mu govorio neugodne komentare.
6. Razmotrivši provedeni dokazni postupak te navode žalbe, ovaj sud smatra da nije utvrđeno s potpunom izvjesnošću, a to je stupanj utvrđenja odlučnih činjenica koji se zahtijeva za osuđujuću presudu, da bi okr. EC počinio prekršaj za koji se optužuje.
7. Optužbom je okrivljeniku stavljeno na teret da je prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira počinio na način da je unutar ugostiteljskog objekta prišao SC te ga verbalno napao glasno i provokativno vičući te mu ušao u osobni prostor nekoliko puta unoseći mu se na lice i naslanjajući svoje čelo na njegovo. Iz iskaza svjedoka SC ne proizlazi da mu je okrivljenik ulazio u osobni prostor nekoliko puta ne proizlazi da je okrivljenik naslanjao svoje čelo na njegovo, niti proizlazi da je okrivljenik vikao nego da je govorio povišenim tonom. Sve navedeno ne proizlazi ni iz iskaza svjedoka LC, očevica inkriminiranog događaja. Imajući na umu da se radilo o prostoru ugostiteljskog objekta u kojem je bila gužva, bilo je bučno i „treštala“ je glazba, kako to nedvojbeno proizlazi iz iskaza oba svjedoka, situacija kada jedna osoba, želeći nešto reći drugoj osobi, prilazi toj osobi bliže nego li bi prišla da se nije radilo o bučnom okruženju te tom prilikom govori povišenim tonom ne može se smatrati ponašanjem kojim se ispunjava biće prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Pritom je bitno naglasiti da sadržaj riječi nije konstitutivni element inkriminiranog prekršaja.
8. Slijedom navedenog, usvajajući u svemu uvjerljive i logične razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud sa svom potrebnom pouzdanošću izveo pravilan zaključak, jer se odluka o prekršajnoj odgovornosti može temeljiti samo na činjenici koja je nedvojbeno dokazana, o čemu se u ovom prekršajnom predmetu ne radi.
9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 22. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 3 otpravka za spis, okrivljenika i tužitelja.
