REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10623/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. VĆ i dr., zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.), odlučujući o žalbi okr. DĆ, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru od 10. rujna 2024., broj: Pp-2757/2024-16, u sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. DĆ kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda u odnosu na ovog okrivljenika.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. DĆ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 EUR (pedeset eura), u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru od 10. rujna 2024., broj: Pp-2757/2024-16 proglašeni su krivima okr. VĆ, okr. LĆ, okr. DĆ i okr. RĆ da su, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji im je, svakome, izrečena novčana kazna 700,00 eura, koju su dužni platiti u roku 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Istom presudom, odlučeno je da se svi okrivljenici oslobađaju obveze naknade troškova prekršajnog postupka koji se odnosi na paušalnu svotu, a okr. VĆ je obvezan naknaditi trošak alkotestiranja 10,62 eura.

2. Rješenjem broj: Pp-2757/2024-18 od 23. rujna 2024., prvostupanjski sud je ispravio gore navedenu presudu, u izreci i obrazloženju, na način da je svim okrivljenicima, na temelju čl. 50. st. 1. t. 7. Prekršajnog zakona, izrekao zaštitnu mjeru zabrane posjećivanja administrativnog prostora grada Osijeka u trajanju 12 mjeseci, dodajući u obrazloženju odlomak u kojem iznosi razloge za tu svoju odluku.

3. Protiv navedene presude, žalbu je podnio okr. DĆ osobno, ne navodeći žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se podnosi zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni. Predlaže da se žalba prihvati i izrečena kazna ublaži.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega treba navesti da se propust prvostupanjskog suda da, prilikom donošenja presude, okrivljenicima izrekne zaštitnu mjeru ne može ispraviti donošenjem rješenja o ispravku na temelju čl. 186. Prekršajnog zakona. Navedena zakonska odredba u st. 1. propisuje da se posebnim rješenjem mogu ispraviti „pogreške u imenima i brojevima te druge očite pogreške ili propusti u pisanju i računanju, nedostaci u obliku i nesuglasnosti napisane odluke o prekršaju i druge odluke s izvornikom“, slijedom čega je jasno da se propust suda da izrekne prekršajnopravnu sankciju ne može sanirati primjenom čl. 186. Prekršajnog zakona. No, kako u tom pravcu nije izjavljena žalba ovaj sud nije imao zakonske osnove sanirati navedenu pogrešku prvostupanjskog suda.

6. Okr. DĆ u žalbi navodi da je kriv i da se kaje za počinjeni prekršaj te moli smanjenje kazne. Ističe da je otac šestogodišnjeg dječaka, da je do nedavno bio nezaposlen te da su mu sadašnja primanja 800,00 eura, što mu uz alimentaciju i svakodnevne troškove nije dovoljno za platiti izrečenu novčanu kaznu. Moli da mu se novčana kazna umanji zbog nedostatka novca.

7. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da su okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja dostatno vrednovane pa njihova preocjena nije potrebna. Naime, prvostupanjski sud je, kao olakotno, cijenio činjenicu da je žalitelj priznao prekršaj, iskazao žaljenje, da je slabog imovnog stanja te da je neosuđivan. I po ocjeni ovog suda, navedene olakotne okolnosti nemaju značaj onih naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi mogle biti osnova za primjenu instituta ublažavanja kazne. Pritom treba naglasiti da okrivljenik nije dokumentirao niti na neki drugi način učinio izvjesnim navode koje ističe u žalbi, dakle nije podnio dokaze da je njegovo imovno stanje toliko loše da pruža osnovu za primjenu instituta ublažavanja kazne. Za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim zakonom je propisana novčana kazna od 700,00 do 4.000,00 eura ili kazna zatvora do 30 dana pa novčana kazna koju je izrekao prvostupanjski sud predstavlja, prije svega, blažu vrstu propisane kazne, a osim toga i najnižu zakonom propisanu novčanu kaznu za predmetni prekršaj.

8. Stoga, cijeneći da u konkretnom predmetu nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne te cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, koja se ogleda u činjenici jačine tjelesnog napada na državljanina Republike Poljske (napad je rezultirao kidanjem njegove majice), kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u žalbi.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (odnosno odgovarajući iznos u eurima sukladno fiksnom tečaju konverzije), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, u spisu nema podataka da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 50,00 EUR-a, dakle u visini neznatno iznad minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 22. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.