REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Poslovni broj: Us I-278/2025-7
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja SR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Filip Tonković, odvjetnik u Zagrebu, Cesarčeva 5, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Ulica Republike Austrije 14, Zagreb, OIB: 95093210687, radi prigovora u postupku naplate troška upravnog spora, 22. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Tužba se odbacuje.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu ovom Sudu 19. ožujka 2025., protiv uvodno označenog tuženika radi ocjene zakonitosti propuštanja donošenja pojedinačne odluke u skladu s odredbom članka 3. stavka 1. točke 3. i članka 38. stavka 2. točke 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS).
1.1. Iz tužbe proizlazi da čelnik tuženika nije odlučio o prigovoru tužitelja u roku od 8 dana te je predložio Sudu naložiti mu odlučiti o istome uz naknadu troška spora za sastav tužbe od 1.000,00 eura te traži i naknadu sudske pristojbe od 66,36 eura.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 23. travnja 2025. navodi da je tužbeni zahtjev neosnovan te da tužitelj svojim postupanjem i u upravnom postupku i sporu zloupotrebljava prava, odnosno koristi institut zaštite od „šutnje uprave“ samo kako bi ostvario troškove u sporu. Isto obrazlaže navodeći da je tužitelju dosuđen trošak spora presudom Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: Us I-1267/2024-4 od 7. siječnja 2025. od 1.250,00 eura u roku od 30 dana od dostave pravomoćne odluke o trošku. Nadalje, da je presuda postala pravomoćna 25. siječnja 2025., a paricijski rok istekao je 25. veljače 2025. Trošak je plaćen na račun tužitelja 3. ožujka 2025., a što je razvidno iz naloga za isplatu od 20. veljače 2025. dostavljenog u privitku. Navodi i da je čelnik tijela odlučio o zaprimljenom prigovoru tužitelja rješenjem KLASA: UP/II-350- 05/24-06/13, URBROJ: 531-03-4-25-14 od 5. ožujka 2025. kojim je obustavio postupak po prigovoru. Dakle, navodi da je o prigovoru tužitelja odlučeno u roku od 8 dana, ali da dostava tog rješenja tužitelju pokušana 14. ožujka 2025. nije uspjela jer isti nije zatečen, već tek u drugom pokušaju 24. ožujka 2025.
2.1. Smatra da je tužitelj podnio prigovor radi stvaranja procesne pozicije u kojoj može pokrenuti upravni spor zbog „šutnje uprave“ u kojem će tražiti naknadu troška, a koje je već i prethodno pokretao pri čemu se poziva na predmete ovog Suda poslovni broj: Us I-707/2024 i Us I-1267/2024. Iznosi i navode u vezi kratkoće rokova te nemogućnosti dostave tužitelju, a koju situaciju je iskoristio tužitelj. Ujedno navodi i da je i presuda po kojoj traži naplatu troška također donesena radi „šutnje uprave“, da je trošak plaćen 3. ožujak 2025. te presuda izvršena, pa se postavlja pitanje motiva pokretanja ovog spora, a svrha pravnih instituta je ostvarenje prava na zaštitu koje stranci pripada, a ne da se isti nerazumno koriste i da su sami sebi svrha.
2.2. Navodi i da bi odvjetnici trebali pokazati visok stupanj profesionalne razboritosti te izbjegavati aktiviranje pravosudnog sustava koje nema za cilj zaštitu prava stranaka, nego isključivo financijsku dobit, jer se u takvim slučajevima radi o očitoj zlouporabi prava (članak 147. stavak 8. ZUS-a). Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
3. Odgovor na tužbu i rješenje tuženika od 5. ožujka 2025. su dostavljeni tužitelju na očitovanje u skladu s propisanim člankom 6. stavkom 1., a u vezi s člankom 100. stavkom 1. ZUS-a, koji se na isto očitovao 25. travnja 2025. navodeći da ne proširuje tužbeni zahtjev, ali da s obzirom da je tuženik prouzročio trošak svojim ne postupanjem u zakonskim rokovima, da traži trošak i ovog obrazloženog podneska, odnosno ukupno 1.000,00 eura za sastav tužbe, sastav podneska od 25. travnja 2025. u iznosu od 1.000,00 eura te trošak sudske pristojbe od 66,36 eura koja nije niti plaćena.
4. Tužba nije dopuštena.
5. Člankom 3. stavkom 1. točkom 1. ZUS-a propisano je da je predmet upravnog spora: 1. ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redovit pravni lijek; 2. ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek; 3. ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu; 4. ocjena zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovora.
6. Prema članku 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) upravnom stvari smatra se svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje. Upravnom stvari smatra se i svaka stvar koja zakonom određena kao takva (članak 2. stavak 2. ZUP-a).
7. Tužitelj u tužbi navodi kako o njegovom prigovoru radi ne postupanja nije odlučeno u zakonom propisanom roku. Ali, ne navodi, već je isto vidljivo iz priloženog „prigovora protiv postupanja službene osobe“ (str. 4 spisa) da se radi o izvršenju presude ovoga Suda poslovni broj: Us I-1267/2024-4 od 7. siječnja 2025. i zahtjevu tužitelja za isplatom troška od 1.250,00 eura po toj presudi koja je postala pravomoćna 25. siječnja 20215., a ovršna 25. veljače 2025.
7.1. Dakle, ne radi se o upravnom postupku, pa nema niti mjesta podnošenju prigovora radi ne postupanja niti „šutnje uprave“ jer svoje pravo i naplatu troška po presudi tužitelj može ostvariti u ovršnom postupku u skladu s odredbama Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.).
7.2. S obzirom da je tužitelj zastupan po kvalificiranom opunomoćeniku, istome je poznato propisano člankom 25. stavkom 1. Ovršnog zakona, odnosno da je sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje ovršna ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje. Rok za dobrovoljno ispunjenje teče od dana dostave odluke ovršeniku, ako zakonom nije drukčije određeno. Stoga je zakonom predviđeni pravni put Ovršnim zakonom prisilno ostvariti tražbinu na temelju ovršne isprave na način predviđen tim propisom, a ne zahtijevati od službene osobe isplatu, te potom podnositi prigovor čelniku putem prigovora jer članak člankom 156. ZUP-a propisuje da osoba koja smatra da joj je drugim postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava (naplata troška po ovršnoj ispravi to nije), o kojem se ne donosi rješenje, povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes, može izjaviti prigovor sve dok takvo postupanje traje ili traju njegove posljedice.
7.3. Dakle, budući da naplata troška spora u konkretnom slučaju nije upravna stvar, već se ista realizira u ovršnom postupku, nisu ispunjeni preduvjeti niti da Sud ocjenjuje o zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu kako to predviđa članak 3. stavak 1. točka 3. ZUS-a.
8. Odredbom članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS-a propisano je da će sud, rješenjem, odbaciti tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
9. Slijedom navedenoga, Sud je odlučio kao u izreci rješenja pod točkom I.
10. Prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.
10.1. Imajući u vidu da je tužba tužitelja odbačena, isti nema pravo ni na naknadu troška, pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.
U Osijeku 22. svibnja 2025.
Sutkinja
Valentina Grgić Smoljo
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovoga rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 46. stavak 2. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (članak 128. stavak 3. ZUS-a).
DNA:
1. Tužitelju, po opunomoćeniku
2. Tuženiku
