REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj Pr-1092/2023-26
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Jasminki Galešić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje OIB: 02958272670 Zagreb, Margaretska 3, protiv I-tuženika BČ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]-tuženika UČ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja ništetnosti ugovora o radu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja ČČ temeljem generalne punomoći B50/2025, u odsutnosti uredno pozvanog I i II tuženika dana 22. svibnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je ništetan ugovor o radu koji je sklopio I tuženik BČ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] s II-tuženikom ZČ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] s početkom rada 16. veljače 2016. godine.
II Nalaže se I-tuženiku i II-tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 15,46 eur, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je ovom sudu dana 27. srpnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti ugovora o radu. U tužbi je naveo da I-tuženik s II-tuženikom sklopio ugovor o radu čija svrha nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom, već isključivo ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja. HZMO je dopisom od 02. lipnja 2023. obavijestio tužitelja da je I-tuženik u određenim razdobljima prijavio u osiguranje i odjavio veći broj radnika te je izražena sumnja u njihovo fiktivno zapošljavanje radi ostvarivanja pogodnosti izvan sustava mirovinskog osiguranja (zdravstveno osiguranje, socijalne naknade) te da je za veći broj radnika to jedina prijava u Republici Hrvatskoj. I-tuženik je izvršio prijavu i odjavu u radni odnos II-tuženika u razdoblju od 16. veljače 2016. do 19. veljače 2016. (tri dana). HZMO je izvršio kontrolu podataka za radnike kod obveznika BČ za razdoblje od 26.
Poslovni broj: 1092/2023-26
siječnja 2016. do 13. lipnja 2016., a kontrola je izvršena uvidom u prijavno-odjavnu evidenciju Zavoda i dostupne podatke sustava Porezne uprave (JOPPG prijave). Uvidom u evidenciju Zavoda vidljivo je da je obveznik u navedenom razdoblju imao prijavljenog 21 radnika, a iz podataka informacijskog sustava Porezne uprave, stanje računa poreznih obveznika, vidljivo je da nema evidentiranih JOPPG prijava za navedeno razdoblje. U spornom razdoblju obveznik nije predavao zakonom propisanu dokumentaciju za radnike, nema poslovne aktivnosti pa je svim radnicima upitan staž osiguranja. II-tuženik je u razdoblju od 16. veljače 2016. do 31. ožujka 2023. ostvario trošak zdravstvene zaštite u iznosu od 1.244,15 eur u Republici Hrvatskoj i 25,86 eur u Belgiji. Tužitelj tvrdi da je nelogično da je I-tuženik zaposlio u radni odnos toliki broj ljudi na kratak vremenski period, a nije izvršavao zakonom propisane obveze u vidu podmirenja doprinosa, vođenja propisanih obrazaca i slično. Tužitelj tvrdi da se radi o simulaciji ugovora o radu te da je isti sklopljen iz nedopuštenih pobuda, kako bi II- tuženik odjavom iz radnog odnosa stekao status osigurane osobe na teret sredstava tužitelja, kao nezaposlene osobe, kao i prava koja mu pripadaju iz stečenog statusa osigurane osobe. tužitelj tvrdi da je takav pravni odnos nastao na temelju ništetnog pravnog posla pa se smatra da uopće nije niti nastao . Sukladno članku 122 stavak 4 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, tužitelj ima pravo pred nadležnim sudom osporavati zaključen ugovor o radu ukoliko postoji sumnja da se podnesena prijava odnosno status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i stvarnim okolnostima koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno ako svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja.
2. Tužbenim zahtjevom naznačenim u tužbi tužitelj predlaže da sud utvrdi da je ništetan ugovor o radu koji je I-tuženik BČ sklopio s II-tuženikom ZČ s početkom rada 16. veljače 2016. godine.
3. Tuženici nisu podnijeli odgovor na tužbu.
4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u obavijest HZMO-a od 02. lipnja 2023. (list 5 spisa), zapisnik o kontroli podataka o stažu osiguranja i osnovicama koje služe za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja bez dokumentacije obveznika – BČ kućanstva od 17. travnja 2019. (list 6-9), obavijest o kontroli od 02. ožujka 2023. s prilozima (list 10-33), rješenje HZMO-a Klasa: UP/I-140-10/21- 03/03586334369, Urbroj: 341—25-11/2-21-145080 od 08. prosinca 2021. (list 35-36 i 102-103), popis računa ispostavljenih na ime NČ (list 58), prijavu i odjavu na HZZO (list 59), dopis HZMO-a od 04. ožujka 2025. (list 101), prijavu i odjavu na HZMO (list 104-105), dopis Ministarstva financija – Porezna uprava područni ured Zagreb, Ispostava Sesvete od 17. ožujka 2025. (list 108). Sud nije proveo dokaz saslušanjem I i II-tuženika jer je tužitelj odustao od prijedloga za njihovo saslušanje, a osim toga, tuženici se nisu odazvali pozivu niti na jedno ročište zakazano u ovom postupku.
5. Cijeneći provedene dokaze sukladno članku 8 ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.
6. Uvidom u prijavu i odjavu osiguranja na HZZO (list 53 spisa) te prijavu i odjavu na HZMO (list 104-105 spisa) utvrđeno je da je II-tuženik bio prijavljen na HZZO i HZMO temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme s nepunim radnim vremenom kod I-tuženika – BČ – kućanstvo. II tuženik je odjavljen s HZMO-a i HZZO-a
Poslovni broj: 1092/2023-26
s danom 19. veljače 2016., a iz prijave o prestanku osiguranja na HZMO (list 105 spisa) proizlazi da je razlog prestanka svojstva osiguranja otkaz.
7. Uvidom u dopis Porezne uprave od 17. ožujka 2025. utvrđeno je da u informacijskom sustavu Porezne uprave za poreznog obveznika UČ nema podataka o isplati plaće, zaduženju doprinosa niti o plaćenom porezu i prirezu. Porezna uprava nije preuzela prijavu za zaduženje s osnova mirovinskog i zdravstvenog osiguranja.
8. Tužitelj tvrdi da je ugovor o radu koji je I-tuženik sklopio s I-tuženikom 16. veljače 2016. ništetan jer isti nije sklopljen radi obavljanja poslova II-tuženika kod I- tuženika, već je sklopljen iz nedopuštenih pobuda, odnosno radi stjecanja statusa osigurane osobe II-tuženika nakon što je II-tuženik odjavljen iz radnog odnosa.
9. Uvidom u zapisnik o kontroli podataka od 17. travnja 2019. utvrđeno je da je I-tuženik u razdoblju od 01. veljače 2016. do 13. lipnja 2016. imao prijavljena 22 radnika, među kojima je i II-tuženik NČ koji je bio prijavljen u radni odnos od 16. veljače 2016. do 19. veljače 2016. godine.
10. Rješenjem HZMO-a Klasa: UP/I-140-10/21-03/03586334369, Urbroj: 341— 25-11/2-21-145080 od 08. prosinca 2021. poništena je prijava o prestanku svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja GČ uspostavljena s danom 19. veljače 2016. i utvrđen je novi datum prestanka svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja s danom 16. veljače 2016. kod privatnog poslodavca BČ – kućanstvo iz [adresa].
11. Člankom 10 Zakona o radu (Narodne novine 93/2014) propisano je da se radni odnos zasniva ugovorom o radu, a člankom 14 stavak 1 Zakona o radu propisano je da se ugovor o radu sklapa u pisanom obliku. Sukladno članku 14 stavak 2 Zakona o radu propust ugovornih strana da sklope ugovor o radu u pisanom obliku, ne utječe na postojanje i valjanost tog ugovora.
12. I-tuženik prilikom prijave II-tuženika na HZMO i HZZO nije predočio ugovor o radu sklopljen s II-tuženikom 16. veljače 2016. godine, ali je iz prijave o početku osiguranja na HZMO vidljivo da je prijava izvršena temeljem ugovora o radu.
13. Člankom 322 ZOO-a propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
14. Svrha zasnivanja radnog odnosa je obavljanje poslova radnog mjesta radnika za poslodavca sukladno sklopljenom ugovoru o radu. Sukladno članku 7 stavak 1 Zakona o radu poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao i za obavljeni rad mu isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca, u skladu s naravi i vrstom posla, osobno obavljati preuzeti posao.
15. Iako parnične stranke nisu dostavile u spis pisani ugovor o radu između I- tuženika i II-tuženika, sud je zaključio da su I-tuženik kao poslodavac i II-tuženik kao radnik sklopili ugovor o radu 16. veljače 2016. jer je iz prijave o početku osiguranja na HZMO vidljivo da je prijava II-tuženika kao radnika kod I-tuženika kao poslodavca
Poslovni broj: 1092/2023-26
izvršena temeljem ugovora o radu. Sud je zaključio da su I-tuženik kao poslodavac i II-tuženik kao radnik sklopili ugovor o radu 16. veljače 2016. jer je ugovor o radu između I-tuženika i II-tuženika proizveo pravne učinke koji se sastoje u stjecanju svojstva osiguranika II-tuženika temeljem radnog odnosa kod I-tuženika.
16. Polazeći od utvrđenja da između I-tuženika i II-tuženika nije sklopljen pisani ugovor o radu, da I-tuženik nije fizička osoba koja obavlja neku djelatnost, već se radi o kućanstvu, da I-tuženik nije II-tuženiku isplatio plaću niti je za II-tuženika isplatio doprinose, poreze i prireze (što proizlazi iz dopisa Porezne uprave od 17. ožujka 2025.), da je radni odnos II-tuženika kod I-tuženika trajao tri dana, sud je zaključio da I-tuženik i II-tuženik nisu sklopili ugovor o radu u svrhu obavljanja poslova II-tuženika kao radnika kod I-tuženika kao poslodavca, već je svrha zasnivanja radnog odnosa bila stjecanje svojstva osiguranika II-tuženika kod tužitelja u smislu članka 122 stavak 4 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine 80/2013, 137/2013, 98/2019 i 33/2023).
17. Stoga je sud zaključio da je ugovor o radu koji su I-tuženik i II-tuženik sklopili 16. veljače 2016. godine, ništetan jer je suprotan članku 7 stavak 1 Zakona o radu i članku 10 Zakona o radu te je protivan moralu društva jer je neživotno i nelogično da bi bilo koji poslodavac (pa makar nositelj kućanstva) sklopio ugovor o radu koji bi trajao samo tri dana.
18. Slijedom navedenog sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan te je utvrdio da je ugovor o radu između I-tuženika i II-tuženika od 16. veljače 2016. ništetan sukladno članku 322 ZOO-a.
19. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi članka 154 stavak 1 u vezi članka 155 ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak sudskog dostavljača u iznosu od 15,46 eur koji je tužitelj uplatio 28. veljače 2024. godine.
20. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.
U Zagrebu 22. svibnja 2025.
Sudac:
Jasminka Galešić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet) istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.
DNA:
1. Tužitelju
2. I-tuženiku
3. II-tuženiku
