REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. P-1326/2025-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja OČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vinko Knezović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Danijel Klobučar, odvjetnik u Zagrebu, radi stjecanja bez osnove, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ante Knezovića, odvjetnika, tuženika osobno i njegova punomoćnika Danijela Klobučara, odvjetnika, 22. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju OČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 24.301,57 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 20.05.2021. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. pa do 30.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 31.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju OČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 2.684,19 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 22. svibnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je presudom i rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, posl.br. Gž-845/17 od 17.1.2018., preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj: P-1922/2013 od 07.04.2017. na način da je naloženo ovdje tužitelju da ovdje tuženiku isplati iznos od 97.176,75 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 28.03.2013. , pa do isplate kao i trošak parničnog postupka u iznosu od 36.602,09 kuna. Dana 07.03.2018. ovdje tužitelj isplatio je ovdje tuženiku, sukladno presudi i rješenju Županijskog suda u Karlovcu posl.br. Gž-845/17 od 17.01.2018. na ime glavnice, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 28.03.2013., pa do isplate iznos od ukupno 144.006,95 kn, dok je na ime troška parničnog postupka zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 17.01.2018., pa do isplate, ovdje tužitelj isplatio na račun punomoćnika ovdje tuženika Odvjetničkog društva Lovrić & Klobučar po punomoći od 14.02.2015. iznos od ukupno 39.093,22 kn, odnosno, tužitelj je sukladno presudi i rješenju Županijskog suda u Karlovcu, posl.br. Gž-845/17 od 17.01.2018. isplatio ovdje tuženiku iznos od sveukupno 183.100,17 kn.

1.1. Dalje tužitelj navodi da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl.br. Rev- 906/18 od 07.04.2021. ukinuta Presuda Županijskog suda u Karlovcu, posl.br. Gž-845/17 od 17.01.2018. u dijelu pod točkom 1. izreke te je predmet vraćen u tom dijelu Županijskom sudu u Karlovcu kao drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji sud je rješenjem GŽ- 493/21 od 14.07.2021. prihvatio žalbu tužitelja te ukinuo presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1922/13 od 7. travnja 2017. u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu u iznosu od 97.176,75 kn i u tom dijelu predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, slijedom čega je otpala osnova temeljem koje je ovdje tužitelj isplatio ovdje tuženiku iznos od ukupno 183.100,17 kn, pa je stoga tuženik na temelju odredbe čl. 1111. st. 1. i st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,29/18) dužan iznos od ukupno 183.100,17 kn vratiti tužitelju.

1.2. Tuženik je 19.05.2021. zaprimio rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl.br. Rev-906/18 od 07.04.2021., kojim je ukinuta presuda Županijskog suda u Karlovcu, posl.br. Gž-845/17 od 17.1.2018. u dijelu pod točkom 1. izreke. Tužitelj je dopisom od 24.05.2021. pozvao tuženika vratiti uplaćeni iznos od ukupno 183.100,17 kn za koji je otpala osnova uvećano za iznos od 20,00 kn i iznos od 137,25 kn na ime naknada FINA-e za prisilnu naplatu, međutim, tuženik do dana podnošenja ove tužbe to nije učinio. Konačno specificiranim tužbenim zahtjevom u podnesku od 25.3.2025. (list 185-186 spisa), tužitelj predlaže sudu donijeti presudu kojom će naložiti tuženiku isplatu iznosa od 24.301,57 eura zajedno sa zateznim kamatama uz naknadu parničnih troškova zajedno sa zateznim kamatama, a sve kako je pobliže navedeno u izreci presude.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je tužba neosnovana te pravno i činjenično netočna. Tuženik osporava postavljeni tužbeni zahtjev, kojim tužitelj potražuje povrat iznosa od 183.100,17 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20.05.2021. Osnovu svog tužbenog zahtjeva tužitelj pronalazi u ukidanju pravomoćne Presude Županijskog suda u Karlovcu posl. br. Gž-845/17-2 od 17.01.2017., pri čemu tu okolnost nastoji prikazati kao otpadanje osnove temeljem koje je izvršena isplata gore naznačenog iznosa. Tuženik ne spori primitak iznosa od 183.100,17 kn, međutim, do isplate navedenog iznosa, odnosno njegovog dijela u visini od 144.006,95 kn, nije došlo po osnovi gore navedene, ukinute presude, već po osnovi izvršenih radova sanacije zajedničkih dijelova nekretnine označene kao zk.č.br. 8083/2, u naravi kuća br. 2, [adresa], pov 181 m2, garaža pov. 22 m2 i dvorište pov. 399 m2, ukupne pov. 602 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u daljnjem tekstu: Nekretnina), a glede koje je ovdje tužitelj, zajedno s ovdje tuženikom i nekolicinom drugih osoba bio u odnosu suvlasništva u vrijeme izvođenja tih radova. Ukinutom presudom Županijskog suda u Karlovcu je tek potvrđeno postojanje osnove po kojoj je izvršena isplata, a koja osnova, sve do eventualnog donošenja pravomoćne presude suprotnog utvrđenja, postoji bez obzira na to što tužitelj u ovom postupku, ili u postupku koji se pred naslovnim sudom sada vodi pod posl. br. P-6438/2021 tvrdi da ne postoji. Stoga, ukidanjem presude Županijskog suda u Karlovcu nije ujedno i prestala osnova po kojoj je ovdje tužitelj isplatio ovdje tuženiku iznos od 144.006,95 kn.

2.1. Dalje tuženik izlaže da naznačeni iznos predstavlja tužiteljev udio u troškovima radova izvedenih radi sanacije zajedničkih dijelova Nekretnine sa zateznim kamatama tekućim od 28.03.2013. do dana isplate. Sukladno čl. 89. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV), „Troškove za održavanje i poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije ugovoreno“. Budući da je trošak radova izvedenih radi sanacije zajedničkih dijelova Nekretnine u nalazu i mišljenju vještaka Davorina Štengla, danom u postupku posl. br. P- 1922/2013, određen u iznosu od 693.129,48 kn, da je nesporno da je ovdje tuženik, a tamo tužitelj iz svojih sredstva platio sve izvedene radove kao i da je ovdje tužitelj sa svojim suvlasničkim udjelom sudjelovao u 14,2 % vlasništva cijele Nekretnine, to je jasno da je za isplatu iznosa od 144.006,95 kn svakako postojala i još uvijek postoji osnova – udio tužitelja, kao suvlasnika, u troškovima izvršenih radova sanacije. Nadalje, čak i kada bi ukinuta presuda Županijskog suda u Karlovcu predstavljala osnovu po kojoj je došlo do isplate (a odnosu iznos od 144.006,95 kn ona to ne predstavlja), samim njezinim ukidanjem (a ne i preinačenjem suprotnog sadržaja), još uvijek ne bi postojala osnova za usvajanje tužbenog zahtjeva tužitelja.

2.2. Naime tuženik ukazuje da se, kroz praksu Europskog suda za ljudska prava formirao stav da se iznos isplaćen na temelju pravomoćne presude ima smatrati vlasništvom. Kao takav, zaštićen je čl. 6. st. 1. Protokola uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10) kojim se propisuje: „Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.“

Razlažući smisao citirane odredbe Europski sud za ljudska prava u predmetu Solomun protiv Hrvatske navodi „lišavanje vlasništva može biti opravdano samo ako se pokaže da je u javnom interesu i ako zadovoljava zahtjev proporcionalnosti postizanjem pravične ravnoteže između zahtjeva općeg interesa zajednice i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca“. Imajući u vidu citirano, a polazeći od činjenica da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Karlovcu bilo utvrđeno postojanje tražbine ovdje tuženika prema ovdje tužitelju, da je navedena presuda ukinuta zbog razloga povezanih s visinom tužbenog zahtjeva, dakle uz neospornu pravnu osnovanost istog, da je slijedom toga u ponovljenom postupku legitimno očekivati presudu kojom će se ponovno usvojiti tužbeni zahtjev ovdje tuženika protiv ovdje tužitelja i kojom će se potonjem naložiti i plaćanje troškova postupka, tužitelj smatra da ovdje nije zadovoljen kriterij proporcionalnosti koji je, prema praksi Europskog suda i Konvenciji, potreban za lišavanje njegovog prava vlasništva, odnosno za povrat onoga što je stekao pravomoćnom presudom. Tuženik ne bi smio ispaštati zbog toga što je poklonio vjeru pravomoćnoj presudi suda RH.

2.3. Tuženik dalje smatra da bi prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, u uvjetima kada još traje postupak o pravnoj osnovanosti inicijalnog tužbenog zahtjeva i kada je legitimno očekivati da će isti ponovno biti pravomoćno usvojen, tuženiku, osim povrede njegovih temeljnih prava, mogla nastupiti i nepopravljiva šteta. U prilog gore iznesenom stavu Europskog suda, osim Presude Solomun protiv Hrvatske, tuženik ovom odgovoru prilaže i Presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-6384/15-5 od 30.05.2017. iz koje je razvidno da se, čak i u slučaju preinačenja pravomoćne presude, samo zbog te činjenice, a nauštrb temeljenih prava pojedinca, ne može usvojiti tužbeni zahtjevi kojim se tuženiku nalaže povrat onoga što je na ime takve, pravomoćne presude primio. Slijedom iznesenog, predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i naložiti tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamata tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku do 15 dana. Podredno, ukoliko sud ne bi smatrao shodnim odbiti postavljeni tužbeni zahtjev, predlaže se, sukladno čl. 213. st. 1. t. 1. u vezi s čl. 215. st. 4. Zakona o parničnom postupku, prekinuti ovaj postupak dok se pravomoćno ne završi postupak koji se pod posl. br. P-6438/2021 vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu.

3. Ovaj sud je rješenjem posl.br. P-7147/2021-12 od 9.2.2023. (list 143-145 spisa) bio prekinuo ovaj postupak te je određeno da će se postupak nastaviti kad se pravomoćno završi postupak koji se vodi kod ovog suda pod br. P-6438/2021 ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka njegov završetak. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu te je Županijski sud u Karlovcu donio rješenje br. Gž-354/2023-2 dana 21.1.2025. (list 165- 168) kojim je ukinuo rješenje ovog suda posl.br. P-7147/2021-12 od 9.2.2023. te predmet vratio na daljnji postupak uz obrazloženje da je člankom 1111. ZOO propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (stavak 1.), a obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (stavak 3.). Cijeneći utvrđenja prvostupanjskog suda i citirane odredbe, stav je ovog suda da kada je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Rev-906/2018 od 7. travnja 2021., ukinuo odluku Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž-845/2017-2 od 17. siječnja 2018. (po kojoj je tuženiku isplaćen zatraženi iznos), tada je otpala pravna osnova po kojoj je tuženiku isplaćen isti iznos i koji je dužan vratiti tužitelju. Slijedom navedenog, donošenjem naprijed navedene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-906/2018 od 7. travnja 2021., ukinute su i sve posljedice koje je odluka Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž- 845/2017-2 od 17. siječnja 2018., proizvela i radi čega je predmet vraćen na ponovni postupak, koji se vodi pod poslovnim brojem P-6438/2021. Stoga, u konkretnom slučaju nema osnova za prekid predmetnog postupka do donošenja nove odluke u spisu poslovni broj P-6438/2021. i ta odluka ne predstavlja prethodno pitanje za ovaj postupak u smislu članka 213. stavak 1. točka 1. ZPP niti ga je bilo svrsishodno prekidati, kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud u pobijanoj odluci, budući da je otpala osnova temeljem koje je tuženiku izvršena sporna tražbina (članak 1111. stavak 3. ZOO), a hoće li nastati nova osnova za isplatu, stvar je tog ili nekog drugog, ali ne ovog postupka.

4. Sud je tijekom dokaznog postupka proveo dokaze pročitavši kompletnu spisu priloženu dokumentaciju, a koja se odnosi na: presliku presude i rješenja ovog suda posl.br. P-1922/13-57 od 7.4.2017. (list 6-17 spisa), presliku presude i rješenja Županijskog suda u Karlovcu posl.br. Gž-845/2017-2 od 17.1.2018. (list 18-22 spisa), potvrde o uplati (list 23-29 spisa), karticu prometa po računu tužitelja (list 31-32 spisa), e-mail tuženika-poziv na plaćanje (list 34 spisa), rješenje Vrhovnog suda RH br. Rev 906/2018-2 od 7.4.2021. (list 35- 37 spisa), rješenje Županijskog suda u Karlovcu posl.br. Gž-493/2021-3 od 14.7.2021. (list 38-42 spisa), poziv za povratom iznosa od 24.5.2021. (list 43-44 spisa), povijesni zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 52-61 spisa), uvid u podatke predmeta Gž-6384/2015 kroz e-komunikaciju (list 110-111 spisa), izvršen je uvid u spis ovog suda posl.br. P- 6438/2021 te je preslikana dokumentacija iz istog (list 115-116, 117-137 i 169 spisa), preslika presude ovog suda posl.br. P-6438/2021-136 od 21.2.2025. (list 170-183 spisa), te je izvršen uvid u priležeću sudsku praksu (list 62-72, 81-109, 151-162 spisa). Tužitelj je u tužbi predlagao saslušanje parničnih stranaka i financijsko vještačenje, međutim na ročištu 8. svibnja 2025. punomoćnici su izjavili da nemaju dokaznih prijedloga, pa je sud glavnu raspravu, zaključio. Ovdje treba navesti da među strankama nisu sporne odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari, već je sporno pravno pitanje ima li tužitelj pravo na povrat sredstava plaćenih tuženiku s naslova stjecanja bez osnove, pa doista ne bi bilo svrsishodno izvoditi dokaze kad nema spornih činjeničnih pitanja.

5. Nakon ovako izvedenog dokaznog postupka, ocjenjujući brižljivo sve dokaze, kako svakog pojedino, tako i sve zajedno u njihovoj ukupnosti, sve u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud ocjenjuje tužbeni zahtjev osnovanim, a kako je navedeno u izreci presude.

6. Čitanjem spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6438/2021 o čemu su sačinjene službene bilješke na listovima, 115,116 i 169 spisa utvrđeno je da je u tom predmetu tužitelj RČ, a tuženi je OČ radi isplate. Nakon ukidne odluke Županijskog suda u Karlovcu Gž-493/2021 od 14. srpnja 2021. sud je na ročištu 7.4.2022. naložio tužitelju dostavu svih isprava vezanih za preuređenje stambene zgrade iz 2008. godine na dalje, račune o plaćanju izvedenih radova i to svih na sanaciji predmetne zgrade kao i sve građevinske isprave kao i predujmiti 4.000,00 kuna i za očevid 372,80 kn, nakon čega je naloženo tuženiku razgledati dostavljene isprave te se očitovati o njihovoj potpunosti nakon čega će se odrediti očevid na mjestu događaja s vještakom kojeg će sud odrediti naknadno. Tužitelj je podneskom od 29.4.2022. postupio po nalogu suda i dostavio traženu dokumentaciju, a tuženik se očitovao podneskom od 6.7.2022. i taj je podnesak dostavljen tužitelju nakon čega je sud na ročištu 12. prosinca 2022. odredio provođenje vještačenja na okolnost visine troškova građevinskih radova, koje je platio tužitelj za rekonstrukciju stambene zgrade u [adresa]. U predmetu je 21. veljače 2025. donesena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev i naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 14.353,84 eura s kamatama. Presuda nije pravomoćna i primjerak iste je preslikan i uvezan u ovaj spis na listovima 180-183 spisa. Punomoćnici su na ročištu 8. svibnja 2025. suglasno naveli da presuda nije postala pravomoćna (list 187 spisa).

7. Među strankama nije sporno da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-1922/13-57 od 7. travnja 2017. odbijen zahtjev tužitelja RČ da mu tuženik OČ isplati iznos od 122.399,95 kn sa zateznim kamatama od 28. ožujka 2013. do isplate (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju RČ naknaditi tuženiku OČ parnične troškove u iznosu od 30.591,80 kn (točka II. izreke). Sve navedeno proizlazi iz preslike presude na listovima 6 do 17 spisa.

8. Također, nije sporno da je presudom Županijskog suda u Karlovcu Gž 845/2017-2 od 17. siječnja 2018. (list 18-22 spisa) prihvaćena žalba tužitelja i preinačena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1922/2013.57 od 7. travnja 2017. te je naloženo tuženiku OČ isplatiti tužitelju RČ iznos od 97.176,75 kn s kamatama od 28.3.2013. te mu naknaditi parnične troškove u iznosu od 36.602,09 kn. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 906/2018-2 od 7. travnja 2021. (list 35- 37 spisa) ukinuta je presuda Županijskog suda u Karlovcu Gž-845/2017-2 od 17.1.2018. i predmet je vraćen tom sudu na ponovni postupak. Rješenjem Županijskog suda u Karlovcu Gž-493/2021-3 od 14. srpnja 2021. ukinuta je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1922/2013.57 od 7. travnja 2017. u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu u iznosu od 97.176,75 kn i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu radi provođenja nove glavne rasprave (list 38-42 spisa).

9. Sud je pročitao preslike detalja naloga za plaćanje od 7.3.2018. (list 23-30 spisa) iz kojeg proizlazi da je platitelj OČ na račun primatelja RČ uplatio iznose od 144.006,95 kn i 137,25 kn, sve po opisu plaćanja IN, P-1922/13 iz.na.,os, Zagreb. Također, platitelj OČ isplatio je 7.3.2018. na račun društva Lovrić&Klobučar j.t.d. iznos od 39.093,22 kn, a istog je dana 7.3.2018. plaćena naknada za prisilnu naplatu od 20,00 kn. Svi navedeni nalozi za plaćanje izvršeni su 7.3.2018. Navedeno je razvidno i iz preslike kartice prometa po računu na listu 31,32 spisa što također tuženik nije osporavao. Priložena je i preslika punomoći, koju je RČ izdao Odvjetničkom društvu Lovrić & Klobučar u Zagrebu 14.2.2015., a prema kojoj je isti ovlastio odvjetnike za zastupanje u predmetu protiv OČ, a među ostalim i da primaju novac i novčane vrijednosti i o tome izdaju potvrde. Tuženik nije ničim osporio utuženi iznos, odnosno da su plaćanja vršena onako kako to proizlazi iz dostavljenih naloga za plaćanje i preslike kartice prometa po računu ovdje tužitelja.

10. Čitanjem preslike dopisa e-pošte (list 34 spisa) utvrđeno je da se istim punomoćnica ovdje tuženika RČ odvjetnica Lucia Petković obraća punomoćniku tužitelja OČ, odvjetniku Vinku Knezoviću sa zahtjevom za plaćanje iznosa od 97.176,75 kn i parničnih troškova u iznosu od 36.602,09 kn sa kamatama. Istim dopisom odvjetnica dostavlja broj računa za plaćanje i to iznosa od 143.854,86 kn na račun RČ, a iznos od 38.979,46 kn na račun odvjetničkog društva.

11. Čitanjem dopisa od 24.5.2021. (list 43,44 spisa) utvrđeno je da se istim punomoćnik tužitelja OČ, odvjetnik Vinko Knezović, obraća punomoćnicima tuženika RČ, O & Klobučar j.t.d., sa zahtjevom za povrat uplaćenog iznosa od ukupno 183.237,42 kn sa kamatama od 7.4.2021. sve na račun tužitelja OČ.

12. Sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (st.1.). Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom (st.2.). Konačno, prema st.3. istog članka obveza vraćanja, odnosno, nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

13. Među strankama je sporno da li je donošenjem odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojom je ukinuta presuda Županijskog suda u Karlovcu na temelju koje je tužitelj tuženiku platio dosuđenu glavnicu, kamate i parnične troškove, došlo do stjecanja bez osnove kao i obveze da tuženik vrati ovdje tužitelju primljeno s osnova takve presude. Naime, tvrdnja je tuženika u ovom postupku da parnični postupak, iz kojeg potječe sporna ukinuta presuda, na temelju koje je tužitelj tuženiku isplatio utuženi iznos, nije pravomoćno okončan te da legitimno očekuje ponovno donošenje za njega povoljne odluke. Takva tvrdnja ovom sudu nije prihvatljiva. To stoga jer je pravomoćna i ovršna presuda Županijskog suda u Karlovcu Gž-845/2017-2 od 17. siječnja 2018., koja je ukinuta rješenjem Rev-906/2018-2 Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 7. travnja 2021., u vrijeme plaćanja od strane tužitelja, predstavljala valjanu pravnu osnovu tuženikova stjecanja navedenog iznosa. Ukidanjem te presude ta je osnova otpala, pa je na temelju odredbe čl.1111.st.3. ZOO-a, tada nastala obveza vraćanja navedenog iznosa. Stoga je tuženik u obvezi vratiti tužitelju primljeni iznos, neovisno o rezultatu ponovnog suđenja jer će presuda u tom ponovljenom postupku predstavljati samostalnu osnovu na temelju koje će eventualno tužitelj biti dužan namiriti tuženiku tražbinu u skladu s tom presudom ili tome neće biti tako.

13.1. U odnosu na tvrdnje tuženika da nije dužan vratiti ono što je stekao na temelju pravomoćne presude, pri čemu se tuženik poziva na odluke Europskog suda za ljudska prava, smatrajući da je iznos, kojeg je tako stekao, njegovo vlasništvo i da istog ne može biti lišen, za naglasiti je da takve tuženikove tvrdnje ovaj sud ocjenjuje neosnovanima. To stoga jer odluke Europskog suda za ljudska prava na koje se poziva tuženik uopće nisu primjenjive u konkretnoj situaciji, dok je tvrdnja tuženika da on ne smije ispaštati zbog poklanjanja vjere pravomoćnoj sudskoj odluci neosnovana jer je konkretna pravomoćna odluka ukinuta odlukom najvišeg suda u Republici Hrvatskoj, a koji na temelju zakona i Ustava Republike Hrvatske ima ovlast suditi povodom izvanrednih pravnih lijekova i ukinuti odluku, koja je pravomoćna.

14. Budući je u konkretnoj situaciji nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj platio utuženi iznos na temelju presude, koja je ukinuta, to je nastalo stjecanje bez osnove i primatelj (ovdje tuženik) je dužan vratiti stečeno. U smislu odredbe čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kao što je već ranije u obrazloženju u točci 9. navedeno, tuženik nije uopće osporio utuženu visinu, a koja nedvojbeno proizlazi iz dokumentacije na listovima 23-32 spisa, odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom I.

15. Tužitelj potražuje zatezne kamate od dana nakon dana kada je punomoćnik tuženika zaprimio odluku višeg suda, odnosno od 20. svibnja 2021., a o čemu je priložio presliku potvrde o otpravku (list 45 spisa), koju okolnost tuženik nije posebno osporio, a ovaj sud je istu dodatno provjerio uvidom u eSpis te utvrdio da odgovara istini. Sukladno odredbi čl. 1117.st.2. ZOO-a stjecatelj se smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno po osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kada je postao nepošten. Stoga je ocjena ovog suda da je tuženik tužitelju dužan vratiti utuženi iznos zajedno s zakonskim zateznim kamatama na taj iznos tekućim kako je tužitelj to potraživao od dana nakon dana primitka odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a čijim je donošenjem bez ikakve sumnje otpala osnova na temelju koje je tuženik stekao utuženi iznos. Kamata je stoga dosuđena od 20.5.2021. do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st.2. ZOO-a, a kako je to određeno u izreci ove presude. Kamata je za razdoblje do 31. prosinca 2022. određena po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO. Stopa kamate od 1.1.2023. dosuđena je sukladno Zakonu o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22) te od 31.12.2023. sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narode novine broj 155/2023).

16. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP. Tužitelju je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23- dalje: Tarifa), a imajući u vidu troškovnik, kao i vrijednost predmeta spora te činjenicu da je u cijelosti uspio u sporu. Tako mu je priznat trošak zastupanja kako slijedi:

za sastav tužbe 250 bodova (Tbr. 7/1 Tarife),

za pristup na ročišta 5.5.2022. i 8.5.2025. po 250 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife),

-za sastav podneska od 24.11.2021. 250 bodova (Tbr. 8/1 Tarife) te za sastav žalbe od 17.2.2023. 125 bodova (Tbr. 10/4 Tarife), što ukupno iznosi 1125 bodova, a uz vrijednost jednog boda od 2,00 € prema važećoj Tarifi, ukupno iznosi 2.250,00 €, a uvećano za troškove plaćene sudske pristojbe na tužbu od 144,73 € te na presudu u iznosu od 289,46 € čini ukupno dosuđen iznos troškova parničnog postupka od 2.684,19 €. Odluka o kamatama na dosuđene parnične troškove donijeta je u smislu čl. 151.st.3. ZPP-a i po stopi iz čl. 29.st.2. ZOO-a.

Zagreb, 22. svibnja 2025.

Sudac:

Laura Crnić Klapšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Dna:

- pun. tužitelja uz pristojbu na presudu

- pun. tuženika