Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-118/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Lešić, predsjednice vijeća, Zlatane Bihar, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Martine Budinski Modronja, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Galović, odvjetnik u Kutini, protiv tuženika PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Sara Stjepanović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-279/2021-17 od 20. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-279/2021-17 od 20. prosinca 2022. u dijelu pod točkom
I. II., III. i V. izreke.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnom odredba članka 7. Ugovora o kreditu broj 9011556355 od 21. lipnja 2006. u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF (točka I. izreke); naloženo je tuženiku platiti tužitelju 52.063,93 kn/6.910,07 eur s pripadajućim zateznim kamatama čije je dospijeće pobliže određeno izrekom presude (točka II. izreke); utvrđena je ništetnom odredba članka 4. Ugovora o kreditu broj 9011556355 od 21. lipnja 2006. u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom tuženika o kreditiranju građana, a preko ugovorene kamatne stope od 4,30% godišnje (točka III. izreke); odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 11.332,28 kn s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose (točka IV. izreke); te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 8.751,06 kn/1.161,46 eur s pripadajućim zateznim kamatama od 20. prosinca 2022. do isplate (točka V. izreke).
2. Protiv navedene presude, u dijelu kojim nije uspio u sporu (točka I., II., III. izreke), kao i u odluci o troškovima postupka (točka V. izreke), žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP). Predložio je ovom sudu prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno je predložio istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je neosnovana.
5. Iako tuženik prvostupanjsku presudu pobija i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ne navodi o kojoj se postupovnoj povredi radi, niti je to moguće utvrditi iz sadržaja njegove žalbe, a ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud ne nalazi da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje drugostupanjski sud, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti.
6. Predmet spora u ovom stupnju postupka je zahtjev za utvrđenje ništenosti odredbe ugovora o namjenskom kreditu broj 9011556355 od 21. lipnja 2006. kojom je glavnica kredita vezana uz valutu CHF odnosno odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom tuženika (kreditora) preko početno ugovorene kamatne stope od 4,30% godišnje te zahtjev za isplatu razlike preplaćenih iznosa proizašlih iz takvih, nepoštenih odnosno ništetnih ugovornih odredbi s pripadajućim zateznim kamatama.
7. Cijeneći osnovanost tužbenog zahtjeva, prvostupanjski je sud pošao od činjenice da je u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača pravomoćno utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima u kojima su bile sadržane nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. To stoga što su iste sadržane u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika (trgovca), a o njima se nije pojedinačno pregovaralo da bi tužitelj imao bilo kakav utjecaj na njihov sadržaj, niti je tužitelj informiran o kriterijima na temelju kojih je mogao sagledati ekonomske posljedice koja za njega proizlaze iz takvih odredbi.
8. Polazeći od svoje vezanosti pravnim utvrđenjima iz presude kojom je prihvaćen zahtjev iz kolektivne tužbe (članak 502.c ZPP) i činjenice da tuženik nije dokazao da su okolnosti konkretnog slučaja bile drugačije, prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje da su sporne ugovorne odredbe (kojom je valuta glavnice vezana uz valutu CHF odnosno kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema jednostranoj odluci tuženika) nepoštene, pa time i ništetne u smislu odredbe članka 87. u vezi članka 81. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03. – dalje: ZZP).
9. To shvaćanje prihvaća i ovaj sud, budući da tuženik nije dokazao (a upravo je na njemu bio teret dokaza), da su tužitelju takve odredbe, sadržane u unaprijed formuliranom ugovoru, učinjene razumljivima, ne samo formalno i u gramatičkom smislu kako to proizlazi iz navoda tuženika iznesenih tijekom postupka, već suštinski, kako pojam razumljivosti tumači i Sud Europske unije u predmetu C-186/16, prema kojem razumljivost podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije na temelju kojih može procijeniti ekonomske posljedice takvih odredbi za njegove financijske obveze te donijeti informiranu odluku.
10. Valja naglasiti da je nepoštenost, odnosno ništetnost spornih odredaba ugovora o kreditu sklopljenih u razdoblju na koje se odnosi presuda donesena u kolektivnom sporu, utvrđena iz razloga izostanka cjelovite informacije tuženika u pogledu valutne klauzule s obzirom na to da se radilo o švicarskom franku kao specifičnoj valuti, pa za ovaj spor nije ni odlučno pitanje zakonske dopuštenosti valutne klauzule, koja načelno jest dopuštena prema odredbi članka 22. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05. – dalje: ZOO). Iako je, dakle, njezino ugovaranje dopušteno, odredba ugovora o kreditu o tome da korisnik kredita u cijelosti snosi rizik promjene tečaja, po ocjeni ovog suda, nije odraz citirane zakonske odredbe, pa slijedom toga ista nije izuzeta od primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
10.1. Naime, kada ugovor sadrži odredbu kojom je sav rizik tečajne razlike prebačen na korisnika kredita, takva odredba unosi neravnotežu u prava i obveze stranaka na štetu korisnika kredita, a valutna klauzula sadržana u odredbi članka 22. stavak 1. ZOO nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojeg ugovora, pa tako ni potrošačkog.
11. Ovaj sud ne može prihvatiti shvaćanje tuženika da tužitelj nema pravo na vraćanje onog što je temeljem ništetnih odredbi dao samo zbog toga što je ugovor u cijelosti ispunjen. Suprotno shvaćanju tuženika, spornim ugovornim odredbama nije povrijeđen (samo) interes jedne ugovorne strane (tužitelja), već je njima, s obzirom na općepoznati broj potrošačkih (stambenih) kredita koje su korisnici sklopili/sklapaju s tuženikom i drugim bankama, povrijeđen javni interes, zbog čega se onda ne radi o zabrani manjeg značaja. Posljedično tome, neovisno o činjenici što je predmetni ugovor u cijelosti ispunjen, nema mjesta primjeni odredbe članka 326. stavak 21. ZOO, odnosno ograničenju isticanja (djelomične) ništetnosti spornog ugovora samo zato što je ugovor ispunjen (tako i Vrhovni su Republike Hrvatske u odluci broj Rev- 112/2018-2 od 9. ožujka 2022.).
12. Zahtjev za isplatu razlike između iznosa koji je nastao kao razlika između tečaja CHF na dan plaćanja pojedinih mjesečnih anuiteta u odnosu na početno utvrđeni tečaj (na dan isplate kredita), prvostupanjski je sud prihvatio na temelju odredbe članka 323. ZOO, kao posljedicu djelomične ništetnosti ugovora o kreditu u onom dijelu kojim je valuta obveze vezana uz valutu CHF, otklonivši u odnosu na taj (novčani) zahtjev prigovor zastare potraživanja, budući da od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost te odredbe u postupku kolektivne zaštite potrošača (14. lipnja 2018.) pa do podnošenja tužbe (19. listopada 2021.) nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO.
13. S druge strane, kako je presuda u kolektivnom sporu u odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13. lipnja 2014., u odnosu na restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu tužbeni je zahtjev tužitelja odbijen zbog zastare.
14. Imajući na umu objedinjeno pravno shvaćanje koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo na sjednici Građanskog odjela od 31. siječnja 2022. - prema kojem zastarni rok, u slučaju kada je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku – neosnovano je tuženikovo opetovano pozivanje na zastaru restitucijskog zahtjeva u odnosu na ništetnu odredbu o valutnoj kaluzuli i osporavanje shvaćanja da bi podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare u smislu odredbe članka 241. ZOO.
15. Budući da je odredba o valutnoj klauzuli već u vrijeme sklapanja ugovora bila protivna odredbama ZZP, odnosno ZOO i kao takva ništetna, tuženik se smatra nepoštenim stjecateljem činjenicom sklapanja takvog ugovora, pa mu je osnovano prvostupanjski sud, u smislu odredbe članka 1115. ZOO, naložio zatezne kamate na iznos dosuđen pod točkom II. izreke pobijane presude platiti od dana stjecanja preplaćenih iznosa kredita pa do isplate.
16. Slijedom svega navedenoga, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, žalbu tuženika valjalo je odbiti i prvostupanjsku presudu potvrditi kako u odluci o glavnoj stvari (točka I., II. i III. izreke), tako i u odluci o troškovima postupka (točka V. izreke) koja je donesena pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 154. stavak 1. ZPP.
17. U nepobijanom dijelu (točka IV. izreke), prvostupanjska presuda nije bila predmet ispitivanja (članak 365. stavak 1. ZPP).
18. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom, na temelju odredbe članka 166. stavak 1. ZPP u vezi članka 154. stavak 1. ZPP, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Sisku, 22. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Alenka Lešić
