REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj Povrv-20/2024-75

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Mariji Sušanj Tepša, u parničnom predmetu tužiteljice IG, Ured ovlaštene arhitektice Vedrana Ljubić, Opatija, Giuseppea Verdia 23a, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Bojani Pavković, odvjetnici iz Rijeke, Ribarska 4, protiv tuženika Traum Wohnungen Opatija d.o.o., Opatija, Stubište dr. Vande Ekl 15, OIB: 17050170219, zastupanog po punomoćniku Alenu Ivkoviću, odvjetniku iz Rijeke, Užarska 28, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, 22. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zorana Vrsalovića iz Rijeke poslovni broj Ovrv- 176/2021 od 31. ožujka 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.247,13 EUR/32.000,00 kuna[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. travnja 2020. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Djelomično se ukida citirani platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovršnog postupka u iznosu od 199,08 EUR/1.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.576,12 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zorana Vrsalovića iz Rijeke poslovni broj Ovrv-176/2021 od 31. ožujka 2021. naloženo je tuženiku (ovršeniku) isplatiti tužiteljici (ovrhovoditeljici) iznos od 50.000,00 kuna/6.636,14 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. travnja 2020. do isplate, te troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.500,00 kuna/199,08 EUR sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor u kojem je u cijelosti osporio zahtjev tužiteljice kao neosnovan jer da ne postoji poslovni odnos između stranaka iz kojeg bi proizlazila utužena tražbina, kao i da usluga iz utuženog računa nije izvršena, te da je nastupila zastara predmetne tražbine.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-217/2021-2 od 13. srpnja 2021. stavljeno je izvan snage citirano rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su sve provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U daljnjem tijeku postupka tužiteljica je ustrajala kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Istaknula je da je iz dostavljene dokumentacije razvidno da su stranke bile u poslovnom odnosu, te da je u cijelosti izvršila ugovoreni posao, odnosno da je izradila sve projekte, odnosno izmjene i dopune projektne dokumentacije za građevinski objekt na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji su bili potrebni za ishodovanje građevinske dozvole, a temeljem čega je tuženik i ishodio rješenje o drugoj izmjeni i dopuni građevinske dozvole od 29. siječnja 2020. Također je osporila navode tuženika da nije izvršavala poslove nadzora, odnosno da nije bila nadzorni inženjer tijekom dijela građevinskih radova. U konačnici, a u odnosu na vrijeme plaćanja usluge, ističe da je dogovoreno da će se plaćanje izvršiti po ishodovanju građevinske dozvole, sukladno kojem dogovoru je 10. travnja 2020. ispostavila račun broj 02/1/1.

5. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka učinio nespornim da je sa tužiteljicom bio u poslovnom odnosu, ali je ustrajao kod prigovora da tužiteljica nije izvršila sve ugovorene usluge, a što su u konačnici učinile druge osobe, kao i da je cijena usluge projektiranja ugovorena u nižem iznosu od utuženog jer utuženi iznos od 50.000,00 kuna obuhvaća sve radnje potrebne za ishodovanje uporabne dozvole, s plaćanjem po ishodovanju uporabne dozvole.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 6.636,14 EUR/50.000,00 kuna temeljem računa broj 02/1/1 od 10. travnja 2020. na ime naknade za izradu izmjena i dopuna projektne dokumentacije za ishodovanje građevinske dozvole za gradnju zamjenske dvojne građevine na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (uključujući višekratne izmjene glavnog projekta temeljem zahtjeva investitora).

7. Presudom ovog suda poslovni broj P-217/2021-46 od 29. ožujka 2023., u točki I. izreke djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zorana Vrsalovića iz Rijeke poslovni broj Ovrv-176/2021 od 31. ožujka 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.389,01 EUR/18.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. travnja 2020. do isplate, dok je točkom II. izreke ukinut citirani platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.247,13 EUR/32.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, te je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan. Točkom III. izreke ukinut je citirani platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici troškove ovršnog postupka u iznosu od 199,08 EUR/1.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 608,94 EUR/4.588,06 kuna, u roku od 15 dana.

8. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 1960/2023-2 od 13. veljače 2024. ukinuta je presuda ovog suda poslovni broj P- 217/2021-46 od 29. ožujka 2023. u točki II. III. i IV. izreke.

9. Stoga, a s obzirom da je presuda ovoga suda P-217/2021-46 od 29. ožujka 2023., u točki I. izreke, kojom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zorana Vrsalovića iz Rijeke poslovni broj Ovrv-176/2021 od 31. ožujka 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.389,01 EUR/18.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. travnja 2020. do isplate, postala pravomoćna i ovršna, ovaj sud je u ponovljenom postupku odlučivao o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva, odnosno o platnom nalogu sadržanom u predmetnom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.247,13 EUR/32.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, te troškovima ovršnog i parničnog postupka.

10. Među strankama nije sporno da je tuženik vlasnik nekretnine sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem usmeno sklopljenog ugovora o izradi projektne dokumentacije, te da je tužiteljica izvršila uslugu izmjene i dopune projektne dokumentacije za predmetnu nekretninu na temelju koje je 29. siječnja 2020. izdano pravomoćno rješenje o drugoj izmjeni i dopuni građevinske dozvole Klasa: UP/I-361-03/18-10/26, a koju uslugu tuženik nije platio. Navedene nesporne činjenice proizlaze i iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika EG (list 233 spisa), te tužiteljice IG, kao i dokumentacije priležeće spisu, i to pravomoćnog rješenja o drugoj izmjeni i dopuni građevinske dozvole Klasa UP/I-361-03/18-10/26 od 29. siječnja 2020. (list 39-43 spisa), kao i preslike spisa Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Opatija, Klasa UP/I-361-03/18-10/26, Ur.br. 2170/1-03-06/2-20-07 (list 189-225 spisa) iz kojeg proizlazi da je glavni projekt – izmjena, a temeljem kojeg je izdano rješenje o drugoj izmjeni i dopuni građevinske dozvole, izrađen od strane Ureda ovlaštene arhitektice Vedrane IG.

11. Također, tuženik je prvotno osporio da je tužiteljica uopće obavljala poslove nadzora, odnosno da je bila nadzorni inženjer dijela gradnje, međutim tijekom postupka je navedena činjenica postala nesporna, budući da je i sam zakonski zastupnik tuženika EG (list 232 spisa) u svom iskazu naveo da je tužiteljica bila arhitekt i nadzor, a navedeno proizlazi i iz e-mail korespondencije punomoćnika tuženika i tužiteljice (list 25 spisa) u kojoj punomoćnik tuženika poziva tužiteljicu, kao glavnog projektanta i nadzornog inženjera, na dostavu dokumentacije. S tim u vezi, za navesti je da, iako je predmet postupka zahtjev tuženice za isplatu naknade za obavljenu uslugu izrade izmjena i dopune projektne dokumentacije, a ne usluge nadzora, utvrđenje navedene činjenice, i to samo činjenice je li tužiteljica obavljala poslove nadzora gradnje, a ne i kvantitete i kvalitete nadzora gradnje, relevantno je za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, budući da je tuženik istaknuo prigovor da dogovoreni iznos od 50.000,00 kuna obuhvaća i naknadu za usluge tužiteljice kao nadzornog inženjera gradnje, pa da je iz toga razloga cijena usluge tužiteljice za izradu projektne dokumentacije ugovorena u nižem iznosu od utuženog. Iz tih razloga prigovori tuženika u odnosu na kvalitetu i kvantitetu usluge nadzora gradnje od strane tužiteljice, irelevantni su za odluku u ovoj pravnoj stvari jer isto nije predmet ovog postupka.

12. Također, među strankama nije sporno ni da je na sastanku održanom u uredu tužiteljice, odnosno telefonskim putem odmah nakon održanog sastanka, između tužiteljice i zakonskog zastupnika tuženika postignut dogovor o cijeni usluge tužiteljice u iznosu od 50.000,00 kuna, što su u svojim iskazima potvrdili i tužiteljica IG i zastupnik po zakonu tuženika EG, te svjedoci OG i DG.

13. Međutim, među strankama je sporan opseg ugovorene usluge, odnosno odnosi li se ugovoreni iznos od 50.000,00 kuna samo na uslugu izrade izmjena i dopuna projektne dokumentacije potrebne za ishodovanje izmjene građevinske dozvole ili je za navedenu uslugu ugovorena cijena u iznosu od 18.000,00 kuna, dok se preostali iznos do 50.000,00 kuna, odnosno iznos od 32.000,00 kuna, odnosio na sve druge radnje potrebne za ishodovanje uporabne dozvole, odnosno na sve radnje potrebne da se građevina može koristiti, što uključuje i usluge nadzora gradnje, a prema iskazu zastupnika po zakonu tuženika i izradu etažnog elaborata, a za koje tuženik navodi da, osim što su iste obuhvaćene utuženim iznosom, da su ih u konačnici izvršile druge osobe, a ne tužiteljica.

14. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju priležeću spisu, iskaz svjedoka OG (stranica 321-323 spisa), svjedokinje DG (stranica 324-327 spisa), te tužiteljice IG (stranica 227-230 spisa) i zastupnika po zakonu tuženika EG (stranica 231-233 spisa).

15. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (članak 8. ZPP-a), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

16. U konkretnom slučaju radi se o ugovornom odnosu temeljem ugovora o djelu, za koji je odredbom članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje ZOO) propisano da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

17. U odnosu na prigovor tuženika da je nastupila zastara predmetne tražbine valja navesti da sukladno odredbi članka 214. stavka 1. ZOO-a zastarom prestaje pravo vjerovnika zahtijevati ispunjenje obveze, slijedom čega je prvenstveno valjalo odlučiti o materijalnopravnom prigovoru zastare, a koji prigovor u konkretnom slučaju nije osnovan. Naime, iz predmetnog računa broj 02/1/1 od 10. travnja 2020. (list 9 i 54 spisa) proizlazi da je rok plaćanja utužene tražbine (dospijeće) 24. travnja 2020., da je isti izdan 10. travnja 2020., a da je kao dan izvršenja usluge naveden upravo dan izdavanja rješenja o drugoj izmjeni i dopuni građevinske dozvole, iz čega proizlazi da je račun izdan po ostvarenju cilja radi kojeg je projektna dokumentacija izrađena. Stoga, a budući da je prijedlog za ovrhu podnesen javnom bilježniku 10. ožujka 2021., to nije protekao trogodišnji zastarni rok iz članka 228. ZOO-a. Sve i da tome nije tako, odnosno da je račun izdan u travnju 2018. kada je izrađen glavni projekt – izmjena (stranice 191 spisa), prigovor zastare također ne bi bio osnovan jer niti u tom slučaju do podnošenja prijedloga za ovrhu ne bi protekao zakonskom propisano zastarni rok od tri godine.

18. Iz provedenih dokaza, a u odnosu na spornu činjenicu opsega ugovorenih usluga, ovaj sud zaključuje da je dogovoreni iznos od 50.000,00 kuna obuhvaćao cijenu za uslugu izrade izmjene i dopune projektne dokumentacije radi izmjene građevinske dozvole za gradnju zamjenske dvojne građevine na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno upravo one usluge kako je to navedeno na utuženom računu tužiteljice, a koju uslugu je tužiteljica nesporno izvršila.

19. Prvenstveno valja navesti da brojna dokumentacija priležeća spisu, a dostavljena po strankama nije relevantna za utvrđenje sporne činjenice opsega usluga ugovorenih između stranaka, odnosno da li ugovoreni iznos od 50.000,00 kuna obuhvaća i druge usluge, osim izrade projektne dokumentacije ili samo potonju uslugu, s obzirom da iz iste proizlaze one činjenice koje među strankama nisu sporne ili nisu predmet ovoga postupka. Tako iz e-mail korespondencije tužiteljice i zastupnika po zakonu tuženika, te punomoćnika tuženika (list 25-28, 30-38 i 182-184 spisa) proizlazi da je tužiteljica ispostavila predmetni račun tuženiku, te da isti po dospijeću nije plaćen, kao i da je između stranaka sporan opseg ugovorenih usluga tužiteljice, a što je predmet ovog postupka. Iz dokumentacije tuženika dostavljene uz podnesak 20. listopada 2021. (list 56-95) proizlazi da je za predmetnu građevinu 1. prosinca 2020. izdana pravomoćna uporabna dozvola, te da je izvođač radova graditelj Lučko tuženiku 2018. izdao račune (privremene situacije) za obavljene građevinske radove na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je završno izvješće nadzornog inženjera o izvedbi građevine sastavljeno 22. listopada 2020. od nadzornog inženjera LG, a da je tuženik predmetnu nekretninu na kojoj je već bila započeta gradnja ugovorom o kupoprodaji od 5. rujna 2017. kupio od CG iz [adresa]. Također, a s obzirom na nespornu činjenicu da je tužiteljica za tuženika obavljala uslugu nadzora, koja nije predmet ovog postupka, irelevantan je po tuženiku dostavljeni građevinski dnevnik gradnje predmetne nekretnine (list 96-174 spisa).

20. Stoga je sud spornu činjenicu opsega usluge obuhvaćene dogovorom stranaka u iznosu od 50.000,00 kuna, temeljem kojeg je tužiteljica izdala utuženi račun broj 02/1/1 od 10. travnja 2020., utvrdio temeljem relevantne dokumentacije priležeće spisu, te iskaza tužiteljice i zastupnika po zakonu tuženika, te svjedoka OG i PG, a koje osobe su nesporno bile prisutne prilikom usmenog dogovora o opsegu i cijeni usluga tužiteljice.

21. Iz računa broj 02/1/1 od 10. travnja 2020. (list 9 i 54 spisa) proizlazi da je isti izdan tuženiku od strane tužiteljice za izradu projektne dokumentacije za ishodovanje izmjene građevinske dozvole za gradnju zamjenske dvojne građevine na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (uključujući višekratne izmjene glavnog projekta temeljem zahtjeva investitora) u iznosu od 50.000,00 kuna sa dospijećem 24. travnja 2020., a da je kao datum izvršenja usluge naveden 29. siječnja 2020.

22. Iz Viber korespondencije tužiteljice i DG, supruge zastupnika po zakonu tuženika iz travnja i svibnja 2020. (list 29 spisa), odnosno nakon izdavanja predmetnog računa, proizlazi da se tužiteljica obraćala DG vezano za plaćanje utuženog računa, koja je u odnosu na navedeno odgovorila da bi se svi skupa trebali naći da se sve potpiše i da podmiri njezin (tužiteljičin) račun.

23. Već iz navedene korespondencije tužiteljice i DG, supruge zastupnika po zakonu tuženika, koja je, zajedno sa suprugom, bila uključena u dogovore vezano za gradnju i druge poslove vezane za nekretninu, pa tako i dogovore sa tužiteljicom, proizlazi da račun tužiteljice sa točnom naznakom usluge za koju je ispostavljen, koji je tuženik uredno zaprimio, nije osporen po zaprimanju, već upravo suprotno, da su tužiteljici slane informacije da će račun biti plaćen, a da je osporavanje računa uslijedilo naknadno.

24. Da je tome tako, odnosno da je iznos od 50.000,00 kuna ugovoren za usluge izrade izmjene i dopune projektne dokumentacije, a ne i druge usluge, kako to navodi tuženik, proizlazi i iz iskaza tužiteljice IG, koji iskaz je sud u cijelosti prihvatio kao logičan, životan i neposredno uvjerljiv, a u kojem je tužiteljica navela da je na sastanku održanom 11. travnja 2019. u njezinu uredu, na kojem su bili prisutni i njezin partner OG, zastupnik po zakonu tuženika EG i njegova supruga DG, dogovoren iznos za uslugu izrade projektne dokumentacije, temeljem kojeg je ispostavila račun na 50.000,00 kuna. Navedeni iznos da je dogovoren nakon što je zastupniku po zakonu tuženika i njegovoj supruzi predočila troškove i sate rada suradnika, te okvirni izračun, dok svoje radne sate nije ni zaračunala. Cijenu usluge da je jako snizila u odnosu na odrađeni posao, pa da nisu ugovorili primjenu cjenika usluge arhitekata, dok je plaćanje računa dogovoreno po izdavanju građevinske dozvole, koja je ishodovana upravo na temelju izrađene projektne dokumentacije. Dogovoreni iznos da nije obuhvaćao uslugu nadzora jer da je to dogovoreno tek kasnije, kao i da nadzor nije do kraja odradila jer joj ni predmetnu uslugu nisu platili, ali da je to predmet nekog drugog računa, kojeg je tuženik osporio. Predmetni račun da je izdan nakon godinu dana sukladno njihovu dogovoru da će usluga biti plaćena po ishodovanju građevinske dozvole. Tuženik da je račun osporio tek nakon 2 mjeseca od izdavanja i to na način da je naveo da predmetni račun obuhvaća i nadzor.

25. Također, sukladno ranije navedenom tužiteljice iskazivao je i svjedok OG, koji iskaz je sud, iako se radi o izvanbračnom suprugu tužiteljice, u cijelosti prihvatio, budući da je isti okolnosno iskazivao o onome što mu je neposredno poznato, odnosno o onome čemu je osobno prisustvovao, a iz niti jednog dijela iskaza ne bi proizlazilo da bi neistinito ili kontradiktorno iskazivao iz razloga osobne zainteresiranosti za ishod postupka. Tako je svjedok OG u svom iskazu naveo da je bio prisutan na sastanku oko Uskrsa 2019. na kojem sastanku se pričalo o projektnoj dokumentaciji za kuću u [adresa], te o cijeni te usluge u iznosu od 50.000,00 kuna, kojom cijenom zastupnik po zakonu tuženika i njegova supruga nisu bili zadovoljni, ali da su odmah po završetku sastanka iz automobila nazvali tužiteljicu i pristali na ponudu za izradu projektne dokumentacije u iznosu od 50.000,00 kuna sa rokom plaćanja nakon izdavanja građevinske dozvole.

26. U prilog navedenom, ističe se i iskaz samog zastupnika po zakonu tužitelja EG koji je u svom iskazu osporio navode tužiteljice o dogovorenoj cijeni za usluge izmjene projektne dokumentacije navodima da je za izmjenu projektne dokumentacije dogovoren iznos od 18.000,00 kuna, a da je u konačnici postignut dogovor za cijenu od 50.000,00 kuna, ali da je ista uključivala i druge usluge osim projektne dokumentacije, da bi kasnije u iskazu, a na poseban upit punomoćnika tuženika naveo da je tužiteljici ponudio isplatu iznosa od 18.000,00 kuna, odnosno jednom prilikom i isplatu iznosa od 43.000,00 kuna, odnosno 50.000,00 kuna umanjeno za 7.000,00 kuna koliko je platio etažni elaborat jer da je i etažni elaborat trebala izraditi tužiteljica.

27. Naime, u potpunosti je neživotno i nelogično da bi zastupnik po zakonu tuženika ponudio tužiteljici isplatu iznosa od 43.000,00 kune, odnosno 50.000,00 kuna umanjeno za 7.000,00 kuna koliko je platio etažni elaborat, ukoliko je smatrao da istoj, temeljem utuženog računa, a sukladno dogovoru za usluge izrade izmjene projektne dokumentacije pripada iznos od 18.000,000 kuna. Stoga, ovome sudu nije logično i uvjerljivo da bi zastupnik po zakonu tuženika ponudio isplatu 25.000,00 kuna više od onoga što je smatrao da joj pripada, posebno kraj činjenice da je u svom iskazu izričito naveo da tužiteljica u konačnici nije obavila ni jedan posao izuzev izrade projektne dokumentacije, pa da bi u konačnici od ukupno ugovorenog iznosa odbio samo iznos od 7.000,00 kuna koliko je platio etažni elaborat.

28. Suprotno navedenom ne bi proizlazilo ni iz iskaza svjedokinje DG, pri čemu je ista, osim iz razloga osobne povezanosti sa zastupnikom po zakonu tuženika (supruga), osobno zainteresirana za ishod spora iz razloga jer, kako je sama navela u svom iskazu, njezina tvrtka dala pozajmicu s kamatama ovdje tuženiku. Ista je u svom iskazu potvrdila da je uobičajeni način komunikacije sa tužiteljicom bio putem Viber poruka, kao i da su rekli tužiteljici da će podmiriti račun tek kad se isti ispravi, a što je kontradiktorno sadržaju ranije navedene Viber komunikacije tužiteljice i svjedokinje u kojoj je ista navela da će se račun podmiriti, bez pozivanja na ispravak istog.

29. Sukladno navedenom, zaključak je ovoga suda da se među strankama ugovoreni iznos od 50.000,00 kuna odnosi samo na uslugu izmjene i dopune projektne dokumentacije za ishodovanje izmjene građevinske dozvole, te da usluga nadzora gradnje, te eventualno ugovoreni drugi poslovi kao što je izrada etažnog elaborata, ukoliko su i ugovoreni, nisu predmet utuženog računa, slijedom čega je, sukladno odredbi članka 590. ZOO-a, tuženik dužan u cijelosti podmiriti utuženi račun tužiteljici.

30. U odnosu na okolnost dogovora vremena plaćanja pružene usluge, sud zaključuje da je među strankama dogovoreno da će se plaćanje izvršiti po ishodovanju građevinske, ne uporabne dozvole kako je to tvrdio tuženik, a sve s obzirom na utvrđenje da usluga tužiteljice obuhvaća izradu izmjene i dopune projektne dokumentacije radi ishodovanja građevinske dozvole, koju uslugu je tužiteljica izvršila, te je građevinska dozvola izdana, nakon čega je tužiteljica izdala račun. Naime, građevinska dozvola predstavlja upravni akt kojim se, između ostalog, utvrđuje da je projekt izrađen u skladu s propisima i utvrđenim uvjetima, za razliku od uporabne dozvole koja se izdaje na temelju građevinske dozvole i u kojoj se, među ostalim, potvrđuje da je građevina izgrađena u skladu s građevinskom dozvolom. Stoga, ovaj sud prihvaća kao logične navode tužiteljice, a koje je potvrdio i svjedok OG, o dogovoru za izdavanje računa po donošenju rješenja o drugoj izmjeni i dopuni građevinske dozvole (a koje je rješenje doneseno upravo na temelju projektne dokumentacije izrađene od strane tužiteljice).

31. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 590. ZOO-a i odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

32. Raspravnim rješenjem donesenim na ročištu 16. travnja 2025. sud je odbio dokazne prijedloge stranaka za saslušanjem svjedoka JG, ŽG, RG, CG, LG, GG i ZG, te dokazni prijedlog uviđaja na licu mjesta i vještačenjem po vještaku građevinske struke. Naime, svjedoci JG, ŽG i RG predloženi su od strane tužiteljice na okolnost izvršenja posla, budući da su isti bili njezini suradnici u izradi izmjena i dopuna projektne dokumentacije, međutim navedena okolnost da je tužiteljica u cijelosti izvršila navedenu uslugu nije sporna, slijedom čega se saslušanje navedenih svjedoka ukazuje suvišnim i nepotrebnim. Isto tako, svjedoci GG i ZG, izvođači radova na predmetnoj nekretnini, predloženi od strane obje stranke, također nisu bili prisutni prilikom dogovora stranaka, a činjenica je li tužiteljica bila nadzorni inženjer gradnje nije sporna, dok eventualni nedostaci i količina pružene usluge nadzora nije predmet ovog postupka. Također, niti svjedoci MG, raniji vlasnik nekretnine i LG, koji je kao nadzorni inženjer potpisao dokumentaciju za nekretninu, nisu predloženi na okolnosti odlučne za odluku u ovoj pravnoj stvari, pri čemu tuženik niti ne navodi da bi isti o spornim činjenicama u ovome postupku imali saznanja. U konačnici, suvišnim se ukazao i dokazni prijedlog uviđaja na licu mjesta i građevinskim vještačenjem, budući da navedeni dokazni prijedlozi nisu podobni za utvrđenje spornog opsega i cijene ugovorenih usluga tužiteljice, posebno s obzirom na činjenicu da stranke nesporno nisu ugovorile primjenu cjenika usluge arhitekata.

33. Odluka o zakonskim zateznim kamatama donesena je primjenom odredbe članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a, a kako je to tužitelj zatražio u prijedlogu za ovrhu, odnosno od 25. travnja 2020.

34. Nadalje, na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskog odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. usvojen je zaključak da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Stoga je, sukladno navedenom zaključku, odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

35. Odluku o troškovima cjelokupnog postupka sud je donio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, budući da je tužiteljica u konačnici sa tužbenim zahtjevom uspjela u cijelosti.

36. Tužiteljica ima pravo na naknadu troškova ovršnog postupka odmjerenog rješenjem o ovrsi u iznosu od 199,08 EUR, kako je to određeno rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zorana Vrsalovića iz Rijeke poslovni broj Ovrv-176/2021 od 31. ožujka 2021. Nadalje, tužiteljici pripada i zatražena nagrada za sastav podnesaka od 5. studenoga 2021. i 23. srpnja 2021., sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje Tarifa) u iznosu od 200,00 EUR za svaki podnesak, sastav žalbe na presudu od 12. travnja 2023., sukladno Tbr. 10. toč. 1. Tarife u iznosu od 250,00 EUR, zastupanja na ročištima 26. listopada 2021., 1. veljače 2021., 20. travnja 2022., 22. veljače 2023. i 16. travnja 2025., sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište, odnosno ukupno iznos od 1.650,00 EUR, sve sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 412,50 EUR. Također, tužiteljica ima pravo i na naknadu troška plaćene sudske pristojbe na presudu u iznosu od 112,81 EUR određene rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-217/2021-47 od 3. travnja 2023. (list 346 spisa) i plaćene sudske pristojbe na žalbu od 12. travnja 2023. u iznosu od 112,81 EUR (list 358 spisa), kao i sudske pristojbe na ovu presudu u iznosu od 88,92 EUR. Stoga, tužiteljici na ime troška parničnog postupka pripada iznos od 2.576,12 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja, odnosno 22. svibnja 2025. do isplate.

37. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude.

U Rijeci, 22. svibnja 2025.

Sudac

Marija Sušanj Tepša

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.